Tumačenja medija: Erdogan je prisilio Rusiju na ustupke ili je „lizao čizme Putinu“?

SAD su otvoreno najavile namjeru daljnje destabilizacije Sirije, blokirajući izjavu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda u znak potpore sporazumima Rusije i Turske o Idlibu. Amerika je zadovoljna kaosom u kojem je moguće nekažnjeno krasti resurse suverene države.

Međutim, zanimljiva je izjava turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana koju je dao po povratku iz Moskve u kojoj spominje upravo SAD, što dijelom potvrđuje trenutno bolje strateške odnose Ankare s Washingtonom nego s Moskvom, što sugerira neuspjeh sporazuma o Idlibu i novu eskalaciju nasilja najdalje do ljeta ove godine.

Erdogan: Prisilio sam Rusiju na moje uvjete u Siriji

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je rekao da je prisilio Rusiju da pristane na turske uvjete u Siriji, što je kamuflirao u izjavu kako je prijetio Moskvi američkom intervencijom. Prema turskom predsjedniku, Rusija je bila prisiljena prihvatiti te uvjete, a u protivnom bi Sjedinjene Države intervenirale u Idlibu.

„Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan zatražio je vojnu pomoć od Sjedinjenih Država. O tome je govorio nakon pregovora s ruskim kolegom Vladimirom Putinom. Napomenuo je da je Ankara namjeravala tražiti vojnu pomoć od Washingtona, ako ne bude sklopljen sporazum o primirju. Istovremeno, Erdogan još uvijek očekuje da će američka strana Turskoj isporučiti protuzračne sustave Patriot. Predsjednik je naglasio da će Turska koristiti i ruski S-400, usprkos prigovoru Washingtona“, citirajući Reuters izvještava ruski portal Lenta.

Najvjerojatnije vojnu pomoć treba shvatiti kao intervenciju Sjedinjenih Država u sukobu, jer je Turska prethodno od Washingtona zatražila da joj isporuči streljivo za potrebe turske vojske, na što je Pentagon pristao. Međutim, kako preciziraju politički promatrači, takve informacije imaju malo veze s istinom i Erdogan je mogao tražiti od Washingtona što hoće, ali se SAD čvrsto drže politike neuplitanja u izravne oružane sukobe u Siriji, čak i kada su u pitanju bili Kurdi i borbe protiv terorista „Islamske države“ na sjeveru zemlje.

“S obzirom na to kakav je divan “saveznik” Turska, Washington očito ne bi pomogao Ankari. Štoviše, Sjedinjene Države ranije su odbile isporučiti Turskoj sustav protuzračne obrane Patriot, jer je Turska kupila ruske S-400, a što se tiče upotrebe američkih zrakoplova u regiji, Erdoganu je bilo jasno da budući da Turska nije službeno u ratu sa Sirijom, ne može tražiti nikakvu vojnu pomoć s aktivnim sudjelovanjem američkih zrakoplovnih, posebno ne kopnenih snaga“, primjećuje autor članka na ruskom portalu.

Idlib će opet planuti, najkasnije do ljeta

Ruski vojni stručnjak Vladimir Jevsejev kaže kako je Erdogan naučio lekciju u Idlibu, ali ju je platila životima turskih vojnika.

Prema riječima Jevsejeva, turski predsjednik Erdogan je shvatio da se ne smije oslanjati na Sjedinjene Države, koje se nikada neće boriti za njegovu zemlju.

“Erodogan se tome nadao. Gajio je iluziju da će ga SAD opskrbiti sustavima Patriot. Oni se prevoze se zrakom i  mogli su biti isporučeni, ali se Amerikanci i ostale članice NATO-a ne žele miješati u sukob u kojem je Rusija jedna od strana”, objašnjava stručnjak.

Napominje da Sjedinjene Države nisu spremne za izravan sukob s Rusijom. Zato je Washington pokušavao gurnuti Tursku u tu avanturu.

Sada su SAD prisiljene pomiriti se s činjenicom da je Ankara sklopila sporazum s Moskvom, ali predviđa novu eskalaciju već do ljeta ove godine.

“Bez obzira na situaciju, ali ako dođe do nove runde sukoba, a najvjerojatnije će se to dogoditi kako se približavamo ljetu, Erdogan je jasno shvatio da mora postići dogovor s Rusijom, jer Donalda Trumpa neće biti u Idlibu da mu pomogne“,rekao je Jevsejev.

No, ako pogledamo kartu sporazuma o Idlibu, jasno je da su Sirija i Rusija dobitnici, a Erdogan je privremeno uspio zamrznuti sukob, bez ikakvih koncesija od strane Damaska što se tiče oslobođenog teritorija. Štoviše, Turska je na sebe preuzela obvezu deblokade magistrale M4 i udaljavanja terorista šest kilometara sjeverno i šest južno od prometnice, čime bi se stvorio sigurni koridor ukupne širine 12 kilometara kojim bi patrolirale tursko-ruske patrole.

Koji su onda razlozi zbog kojih su SAD u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda odbile podržati primirje u Idlibu između Turske i Rusije, iako mu se Europljani nisu protivili. Štoviše zbog migrantske krize su europske vođe odahnule kada su čule vijest da je Erdogan pristao na navedene uvjete i da će Rusija prizemljiti zrakoplove, a Assad privremeno obustaviti antiterorističku kampanju.

Očito je da su Sjedinjene Države očekivale da će ovaj sukob eskalirati i potpuno uništiti situacijsko partnerstvo Turske s Rusijom i Iranom. Ali kako je Erdogan ustupio, partnerstvo se sačuvalo.

Tom Rogan: U Moskvi je Erdogan klečio pred Putinom

Možda ogorčenje Washingtona ovim ishodom najbolje opisuje Tom Rogan za The Washington Examiner, koji ne štedi riječi kada treba sasuti paljbu po Moskvi, ali mu je ponašanje Erdogana doslovno bilo degutantno.

„Čak i prema standardima Vladimira Putina, koji zna osramotiti njegove strane kolege, njegov apel predsjedniku Erdoganu u četvrtak je bio spektakularan, ali ne baš dobar za turskog predsjednika. Susrevši se s Putinom nakon nedavnog zračnog napada u Siriji u kojem su poginula 34 turska vojnika, od Erdogana se očekivalo da zauzme oštar stav prema ruskom vođi. Ili barem tvrđu liniju od njegove poniznosti u prošlosti. Na kraju, Erdogan vrlo dobro zna da je Rusija ovlastila Bashara Al-Assada da izvrši napad u kojem su mu poginuli vojnici. Rusi su znali da su njegove snage prije napada bile na mjestu napada. U konačnici, Putin je odgovoran za krvavi strateški kontekst i ofanzivu osovina Assad-Iran-Rusija u Idlibu. Zbog grubog kršenja sporazuma o prekidu vatre s Turskom, ofenziva spomenute osovine i njezin namjerni napad na škole i bolnice pokrenuo je egzodus izbjeglica na turski teritorij. Pa da, Erdogan je imao dobar razlog da igra tvrdo u Moskvi. Umjesto toga, odlučio je lizati Putinove čizme“, piše Tom Rogan.

“Želio bih još jednom izraziti sućut zbog smrti vaših vojnika u Siriji”, počeo je Putin, a da Erdogana nije ni pogledao u oči. Nastavio je svoj show mračnog humora i dodao: “Ovo je vrlo velika tragedija.” Tada je bivši pukovnik KGB-a izgovorio glavnu laž. “Nažalost, nitko, pa ni sirijska vojska, nisu znali gdje su”, rekao je Putin i dodao „kako su stradali i sirijski vojnici“. Bilo koji vođa s osnovnim osjećajem samopoštovanja ili nacionalne časti ovdje bi prekinuo Putina. Kao što rekoh, Erdogan zna da je Putin znao gdje su turske snage. Zna da su ove snage napadnute s Putinovim odobrenjem. Dakle, Putinove riječi bile su uvreda za sve Turke. Ali Erdogan je odgovorio nijemo zureći u Putina, ne nudeći ni naznaku bijesa. Putin je pobijedio. Iznenađujuće, Erdogan je odlučio biti još slabiji i uspio je. Ponudio je izgovor i zašto se sastanak održao u Moskvi, a ne u Ankari, iako je on tražio da Putin dođe u Tursku. Erdogan zna da je sastanak održan u Moskvi zato što je Putin želio da se vidi kako je Erdogan došao osobno da mu oda počast i zatraži kompromis. Ali umjesto da odbije taj susret, turski predsjednik je rekao da je prihvatio opciju s Moskvom samo zbog Putinovih ustavnih promjena. Bilo bi smiješno da nije tako patetično“, nastavlja američki novinar.

„Oduvijek je postojala opasnost da će Erdogan dopustiti Putinu da se ponovno igra s njim, ali to je nešto na što vrijedi obratiti pažnju. Sjedinjene Države i drugi saveznici Turske u NATO-u su bili spremni ojačati svoje stavove protiv Putinovog pritiska. Koordinirana ekonomska akcija mogla bi zaustaviti Assada i prisiliti Rusiju da se povuče iz Idliba. Ali Erdogan nije mogao pogledati Putina u oči. Suočen s čovjekom iz KGB-a je popustio. Ataturk se najvjerojatnije okreće u grobu“, svoje viđenje onoga što se dogodilo u Moskvi za Washington Examiner iznosi Tom Rogan.

Koja vam je verzija bliža istini, ona Erdoganova, koji je s prijetnjom američke intervencije u Moskvi dobio što je htio, ili puna gorčine verzija Toma Rogana, koji u sporazumu vidi kapitulaciju „sultana slabića“ pred jakim čovjekom iz Kremlja.

Reuters / Lenta / Washington Examiner