Turska protjeruje islamističke teroriste – Najviše u Rusiju i EU

Ruski građani su na prvom mjestu po broju deportacija iz Turske zbog pokušaja da ilegalno uđu u zone sukoba u Siriji i Iraku.

Prema izvješću turskog Ministarstva unutarnjih poslova, tijekom posljednjih nekoliko godina su snage sigurnosti iz pritvora u pograničnim gradovima Turske poslale kući 804 državljana Ruske Federacije. Slijede građani Indonezije (435), Tadžikistana (308), Iraka (278), Francuske (254) i Azerbejdžana (252).

Turska je ukupno provjerila 17500 sumnjivih stranaca iz 99 zemalja, a 4957 ih je deportirano natrag u matične zemlje. Osim toga, ako uzmemo u EU kao cjelinu, građani Europske unije su na drugom mjestu, odmah iza Rusije. Ankara je u EU deportirala 772 ljudi.

Tursko Ministarstvo unutarnjih poslova navodi kako su se ove osobe htjele pridružiti radikalnim skupinama u Siriji i Iraku. U Tursku su ušli preko zračnih luka u Istanbulu i Antaliji, te kopnenim putem iz Grčke i Bugarske. Jednom kada su došli do Turske, krenuli su prema pokrajinama koje graniče sa Sirijom i Irakom.

Kao što je poznato, Turska je glavna tranzitna zemlja za sve koji pokušavaju ući u zonu sukoba. Ankara je više puta bila optužena za nedjelovanje, čak i za otvaranje slobodnih tokova za militante, a postoji niz snimaka od prije nekoliko godina na kojim se vide turski graničari i vojnici, a pored njih pripadnici islamističkih skupina kako ulaze u Siriju.

Osim toga, u pograničnim provincijama Turske su podignuti kampovi gdje su islamistički ekstremisti prolazili obuku prije odlaska u Siriju.

Jedan od najpoznatijih deportiranih ruskih državljana je Akbar Džalilov, kojeg se povezuje sa samoubilačkim bombaškim napadom u podzemnoj željeznici u St. Petersburgu u travnju.

Prema turskim novinama Yeni Akit, bio je deportiran iz Turske u prosincu prošle godine, a prije toga je godinu dana bio u zemlji ilegalno, jer je bio na crnoj listi.

Sudeći po izvješću turskog Ministarstva unutarnjih poslova, broj deportiranih zbog pokušaja ulaska u Siriji i Iraku su ne može usporediti s popisom osoba kojima je Ankara zabranila ulazak u Tursku zbog veza s terorističkim organizacijama.

Prema podacima turskog Ministarstva unutarnjih poslova, 53 781 stranac je uključen u zabranjenu aktivnost i može se pokušati dokopati zona sukoba kroz Tursku. Među onima kojima je bio ulazak u zemlju odbijen zbog terorizma na prvom mjestu su građani Saudijske Arabije sa 7523 odbijenih osoba. Na drugom mjestu je Tunis (4605). Na trećem  Rusija (4128), ovdje Francuska zauzima šesto mjesto s 2622 ljudi, a ako se uzme u obzir u EU kao cjelina, onda je Europska unija na prvom mjestu sa 7928 ljudi.

Podaci turskog Ministarstva unutarnjih poslova su prikazanu u izvješću o borbi protiv “Islamske države”, iako je jasno da su na popisi uključeni i pripadnici dijela radikalnih islamističkih skupina, ali i kurdske YPG snage, koje Ankara smatra terorista.

Međutim, na popisu terorista nema islamističkih skupina koje kontrolira Ankara i koje su bile uključene u kampanju “Štit Eufrata”.

Prošle godine, glavni tajnik Organizacije ugovora kolektivne sigurnosti (CSTO) Nikolaj Bordjuža rekao kako je u rat u Siriju otišlo 10 tisuća ljudi iz CSTO, saveza koji uključuje Rusiju, Armeniju, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Bjelorusije.

“Govorimo negdje o oko 10 tisuća ljudi. Postoje precizni podaci o zemljama. Znamo koliko ih je iz Rusije, koliko iz Kirgistana i Tadžikistana”, rekao je Nikolaj Bordjuža.

Danas su državljani bivših sovjetskih zemalja koje čine Zajednicu Nezavisnih Država, koji su otišli u Siriju od početka rata 2011. godine, zastupljeni u svim radikalnim islamističkim skupinama. Od “Islamske države” do sirijske Al-Qaede, skupine Hayat Tahrir al-Sham, “bivšeg” Al-Nusra Fronta. Osim toga, u sjevernoj Siriji djeluju tri male čečenske formacije koje su proglasile nezavisnost, ali ne skrivaju svoju vezu s Al-Qaedom. Najpoznatiji zapovjednik “Islamske države” iz ovih zemalja je Omar Al-Šišani, rođen kao Tarhan Batirašvili, koji je navodno ubijen prošle godine zračnim udarom na putu iz Gruzije u Siriju.

Dio militanata iz zemalja ZND u Siriju i nije došao tranzitom preko Turske, nego su se u Turskoj naselili godinama ranije, kada su tamo pobjegli nakon poraza u Čečeniji i drugim dijelovima Kavkaza. Ankara je bila prilično blagonaklona prema novim državljanima i članovima njihovih obitelji, ali su oni kasnije odlazili u rat u Siriju, dok su u Turskoj također odgovorni za val terorističkih napada u posljednjih godinu dana.

U jednom od njih, u zračnoj luci u Istanbulu, sudjelovali su državljani Rusije, Uzbekistana i Kirgistana. Tek nakon vala terorističkih napada, kao što navodi turski Hürriyet, Turska je pokrenula val protjerivanja imigranata, a prije nekoliko mjeseci su se na meti našli i radikalni islamisti s Kavkaza. Oni su se obratili turskoj vladi, koju mole da ih ne vraća u Rusku Federaciju.

“Mi, predstavnici iseljenika okupiranog ruskog Kavkaza, regije Volga regija i središnje Azije, apeliramo na tursku vladu i narod zbog rastućeg negativnog stava turskog društva prema našoj dijaspori. Naš problem je relativno velik broj žena i djece naše dijaspore koji su trenutno u pritvoru, kao i alarmantan trend povećanja represije, uključujući rast broja deportacija članova naše dijaspore”, navodi se u žalbi.

Turski list Hürriyet navodi kako je Ankara odlučila reagirati nakon 14 većih terorističkih napada ISIL-a. Deset od njih su počinili bombaši samoubojice, jedan je bio bombaški napad, a tri su bila oružana napadi. U napadima je ubijeno 304 ljudi, uključujući 10 policajaca i jednoga vojnik, a 1338 ljudi, uključujući 62 policajaca i sedam vojnika, je ranjeno.

Turski list navodi kako sve stoji u izvješću od 76 stranica, imena naslovom “Turska borba protiv ISIL-a“. Nacrt izvješća je objavio i list Daily Cumhuriyet, ali ni tamo se ne spominje broje deportacija, sudionika u borbama ili potencijalnim militanata iz zemalja koje nisu dio Europe unije, prije svega iz regije, nego se uglavnom spominju Francuska, Belgija, Rusija, zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i arapske zemlje od Tunisa do Arapskog poluotoka. Vjerojatno će i ti podaci biti objavljeni u nekom od budućih izvješća turskog Ministarstva unutarnjih poslova, tako ćemo znati točne brojke koje je Ankara sve donedavno uglavnom držala za sebe.