Turska se u medijskoj hajci protiv Kine svrstala uz ujgurske ekstremiste

U više analiza smo na ovom portalu pokušali pojasniti strategije širenja utjecaja Turske na područja bivšeg Osmanskog carstva, u sunitskom svijetu u cjelini, ali i kroz svijetu malo poznati turanizam. Turanizam je pseudoznanstveni nacionalistički politički i kulturni pokret koji se temelji na etničkom i kulturnom ujedinjenju različitih etničkih grupa koje navodno imaju zajedničko porijeklo iz Središnje Azije, koristeći kao oznaku za to mjesto perzijski pojam „Turan“. Koncept je izuzetno važan jer je utemeljen izvan etnoreligijskih elemenata koji inače pokreću imperijalističke ambicije službene Ankare.

To je pokret mislioca nastao tijekom godina ratova za nacionalno oslobođenje i za neovisnost koji su potresali Stari kontinent između ’40-ih i ’80-ih godina XIX stoljeća, koji je rođen u antigermanskoj i antislavenskoj funkciji. Turanisti su vjerovali u duhovno zajedništvo naroda mongolskog i uralo-altajskog podrijetla koji su se tijekom stoljećima naseljavali između Europe, Srednje Azije i Dalekog istoka. On obuhvaća Mađare, Turke, Kazahstan, Tatare, Fince, pa čak i Japanace. Opširnije o raznim strategijama širenja utjecaja Turske možete pročitati u prethodnim analizama s poveznicama na kraju ovog teksta u koje ćemo se osvrnuti na propagandu Ankare o situaciji s vjerskim slobodama u Kini, naravno, onim koje „režim u Pekingu“ uskraćuje kineskim muslimanima, prije svega Ujgurima, nešto manje muslimanima Hui naroda u središnjoj autonomnoj pokrajini Ningxia, vjerojatno zato što ih Ankara ne smatraju se „braćom po krvi“ turkomanskih azijskih naroda.

Ankara je poznatija po „zaštiti“ ujgurskih separatista i ekstremističkih skupina kojima daje utočište i status „disidenata“, iako postoje brojni dokazi o vezama ujgurske „disidentstske skupine“ ETIM i ETESA i Islamske stranke Turkestana, koja se u Siriji bori u redovima Al-Nusra Fronta, a dio ujgurskih militanata je tijekom sirijskog sukoba prešao u redove „Islamske države“. Svi oni su godinama u Turskoj djelovali kao pripadnici ujgurskog naroda kojem se „krše temeljna ljudska i vjerska prava“, što je narativ zapadnih sila i medija s ciljem okretanja muslimana u svijetu protiv Kine, posebno od najave ambicioznoj plana „Novog puta svile“ i eskalacije trgovinskog rata Washingtona protiv Kine.

Međutim, Erdogan je vrlo lukav političar i ne želi optuživati Peking na službenoj razini i tu je zadaću prepustio medijima. U tom smislu se turski mediji malo razlikuju od katarske Al-Jazeere ili američkih dnevnih listova i televizijskih kanala, The New York Timesa u prvom redu.

Tako su zapadni mediji, uključujući turske, prošle godine izazvali velike prosvjede u kineskoj pokrajini Ningxia, kada je proširena lažna vijest da su kineske vlasti odlučile srušiti netom dovršenu velebnu džamiju u Weizhou. Kao razlog su naveli nevjerojatan izgovor i da je Peking odlučio rušiti džamiju, koja se gradila nekoliko godina, samo zato što „nema odgovarajuću građevinsku dozvolu“.

Svaki daljnji komentar je suvišan. No, cilj je postignut i vjernici Hui naroda, sunitski muslimani, kojih u Kini ima oko 10 milijuna, prošle godine su izašli na ulice i okupili se oko džamije kako bi prosvjedovali zbog navodne „odluke o rušenju džamije“. Ukratko, nakon dva dana nemira, isti su mediji izvijestili kako je postignut kompromis sa središnjim vlastima, ali da će se „morati ukloniti osam kupola s objekta“. Ništa od toga nije bilo istina i džamija u Weizhou je i dalje tamo gdje je izgrađena i služi za vjerske obrede lokalnih muslimana.

U najnoviju kampanju se uključio turski dnevni list Daily Sabah, koji je iznio toliko neutemeljenih tvrdnji da ih je bilo teško pratiti. No, za svaku od njih, ako odete na tražilicu s upitom na kineskom pojednostavljenom pismu, lako ćete pronaći dokaze da se radi o lažnim informacijama kojima je cilj među muslimanima u svijetu probuditi osjećaj mržnje prema Kini. Kako malo tko od njih ima vremena i volje da provjerava kineske izvore i ono što kažu i objavljuju lokalne muslimanske zajednice, ovakve vijesti se prihvaćaju kao istinite, što znači da je cilj postignut.

Na primjer, novinar Daily Sabaha Olsi Jazexi, inače dvojnog kanadsko-albanskog državljanstva, predavač povijesti na Sveučilištu UAMD u Draču, Albanija, svoj propagandni uradak protiv Kine počinje pozivom Pekingu „da treba tretirati muslimane Xinjianga kao svoju braću i građane“. Naizgled obični ljudski poziv na tolerantnost u Kini u tekstu iznosi niz optužbi protiv Kine. Osim toga, novinar piše kako je proputovao cijeli Xinjiang i „razgovarao s ljudima“, ali na njegovom You Tube kanalu, među objavljenim snimkama, nema nijednog dokaza koji bi potkrijepio njegove navode. No, što tvrdi Jazexi, koji je vrlo aktivan u promicanju ove propagande, uključujući u Europskom parlamentu na raznim forumima koje organiziraju udruge za ljudska prava i privatne zaklade na Zapadu.

„Poštovani gospodine Deng Li, bio sam vrlo sretan što sam mogao pročitati vaš članak “Što se događa u Xinjiangu?” kojeg ste objavili u Daily Sabahu 9. prosinca 2019. Mi, ljudi muslimanskog svijeta, moramo otvoriti ozbiljan dijalog s Kinom u vezi s njenim muslimanskim građanima, našom braćom u islamu. Iako u potpunosti razumijem da Kina posljednjih desetljeća trpi prijetnje terorizma i separatizma, izazovi s kojima se Kina suočava ne bi se trebali pretvoriti u rat protiv religije milijuna njezinih građana. Dok vlada Kine i autonomne regije Xinjiang ima pravo boriti se protiv terorizma i separatizma, ova borba ne bi trebala biti usmjerena na nevine muslimanske vjernike i džamije, oduzimajući im pravo muslimanskim građanima da vjeruju i prakticiraju svoju vjeru“, piše Olsi Jazexi.

Posjeta regiji

„Tijekom moje posjete Xinjiangu, bilo je jasno da ljudi koje sam intervjuirao nisu bili ekstremisti, već su zatočeni i poslani u koncentracijske logore zvane “rezidencijalne škole” zbog vjerskih “zločina”. Ti su “zločini” za nas osnovna ljudska prava koja svaki čovjek mora uživati. Zatvorenici koje smo intervjuirali rekli su nam da su njihovi zločini bili  što su čitali Kur’an s prijateljima, javno molili, zvali roditelje da se mole Bogu, pišući da istinski musliman treba moliti pet puta dnevno i da ujgurski članovi KP Kine nisu pravi muslimani, jer ne nose maramu, zato što se ne vjenčavaju se po vjerskom obredu, ne jedu i ne žive halalski život, ne čitaju povijest islama i Ujgura itd.

Tijekom našeg posjeta “rezidencijalnim školama” u okrugu Wensu otkrili smo da su zatočenici koji su opisani kao “ekstremisti” bili nedužni muslimani čiji su jedini zločin to što su bili Turci i muslimani“, piše Olsi Jazexi, tvrdeći da se u Xinjiangu ljude zatvara zato što se mole ili kažu da pravi muslimani nisu oni koji su članovi KP Kine i koji tvrde kako to nosi ni oni koji ne žive halalski život i tako dalje.

Prilično neuvjerljiva tvrdnja, jer je dovoljno malo truda i na internetu ćete naći gomilu slika i video zapisa o prakticiranju vjerskih obreda u brojnim džamijama diljem Xinjianga.

VIDEO: Ujguri u Xinjiangu klanjaju namaz za Ramazan 2014.

„Kako su nam rekli njihovi kineski učitelji, oni su u tim “školama” protiv njihove volje, izolirani od svojih obitelji i vanjskog svijeta, bez telefona i interneta, zabranjeno je prakticirati svoju vjeru ili čak govoriti svoj turski jezik. Čak i moji videozapisi iz Wensua dokazuju da su u svakom trenutku bili prisiljeni govoriti kineski. Činjenica da su u te “škole” dovedeni i zadržani dokazuje da su te “škole” zapravo zatvori, a muslimanski “učenici” vjerski zatvorenici“, tvrdi Jazexi.

Kanadsko-albanski novinar za Daily Sabah dalje nastavlja kako, usprkos primjetnom ekonomskom razvoju pokrajine, Han Kinezi potpuno dominiraju u policiji i vojsci, koja je posvuda po ulicama gradova Xinjianga, koji izgleda „poput okupiranih palestinskih teritorija, gdje izraelska vojska i policija vladaju nad Palestincima“.

„Ujguri kojima smo uspjeli prići, dok nas kineski vodiči nisu mogli vidjeti, bojali su se govoriti s nama. Taj strah smo vidjeli čak i u Islamskom institutu Xinjiang, gdje vlada „educira“ novu generaciju imama koji govore kineski i pokoravaju se naredbama KP Kine“, piše Olsi Jazexi, zaboravljajući da se ta praksa odnedavno počinje primjenjivati u EU, posebnu u Austriji, gdje imami molitve moraju propovijedati na njemačkom, osim onog dijela iz Kur’ana koji se tradicionalno čita na arapskom. Ta mjera je uvedena zbog radikalizacije vjernika u džamijama koje su vodili saudijski i turski imami, prvi sljedbenici vehabijskog učenja, a drugi Muslimanskog bratstva.

U prethodnom članku je Deng Li naveo kako u Xinjiang ima 24 400 džamija, 29 000 imama i viših klerika, te 10 vjerskih institucija, ali Jazexi tvrdi kako to nije točno, „jer su vlasti Xinjianga zatvorile su i uništile mnoge džamije, zaključale mnoge druge, zatvorile stotine imama, a Ujguri su se bojali dolaziti na molitve.

U sljedećim ulomku se prepoznaje ogorčenost zbog odluke Pekinga da među kineskim muslimanima, od kojih Hui narod ne pripada turkomanskim etničkim skupinama, iskorijeni utjecaj Muslimanskog bratstva, koje je usko povezano s Erdoganovom Strankom pravde i razvitka, te Katarom, ali i vehabijskih imama i Saudijske Arabije. To je ono što Olsi Jazexi zamjera Kini.

„Kineski znanstvenici Xu Guixiang, Ma Pinyan i Li Wei rekli su nam da je strategija kineske vlade bila sinizacija islama i uklanjanje bilo kakvog turskog i arapskog utjecaja iz džamija, kao i kod kineskih muslimana. U svim džamijama koje smo vidjeli i obišli opazili smo ogromne kineske zastave i plakat propagande KP Kine koji su skrnavili sveta mjesta islama gdje vjernici ne bi trebali sudjelovati u politici, već slave Allaha Svemogućeg“, piše Jazexi, ali je istina da se kineske zastave mogu vidjeti samo izvan objekta, ali ne i u u unutrašnjosti gdje se održavaju propovijedi. Da je ovo podvala, dovoljno je među slikama na Google provjeriti pojam „China moschee interieur“ i nigdje neće vidjeti „partijska i komunistička obilježja u unutrašnjosti svetih islamskih mjesta u Kini“.

Usprkos brojnim dokazima o slobodnom prakticiranju religije, Jazexi tvrdi kako postoji “Uredba o autonomnoj regiji Xinjiang Ujgura o uklanjanju ekstremizma”, koja „zabranjuje islamske prakse muslimana Xinjianga u bilo kojem aspektu života“ i neizravno proglašavanje islam ekstremističkom religijom, čime diskreditira propagandu vlade koja tvrdi da se bori protiv “tri zla” – terorizma, separatizma i ekstremizma, gdje se tvrdi kako vlasti u Pekingu nemaju problema s religijom.

Na kraju kanadsko-albanski profesor povijesti kaže kako Peking „mora prestati s građanskim i vjerskim ograničenjima protiv muslimana“.

„Mora im dopustiti da imaju putovnice, da se slobodno kreću u Xinjiangu, Kini i širom svijeta, da se mogu ponovno ujediniti sa svojim obiteljima koje su podijeljene i uništene kao rezultat vjerskog progona. Vlasti Xinjianga moraju zatvoriti zloglasne “centre za stručno usavršavanje”, osloboditi vjerske zatvorenike i odobriti amnestiju za sve muslimane u Xinjiangu. Moraju ukinuti „zakone o autonomnoj regiji Xinjiang Ujgura o uklanjanju ekstremizma“ i omogućiti Ujgurima da slobodno žive, prakticiraju i uče svoju religiju, bez zakonskih ograničenja. Kina se s muslimanima ne bi trebala ponašati poput drevnog Egipta faraona. Umjesto toga, trebala bi učiti od Rusije, Britanaca, Osmanlija i drugih velikih carstava u našem svijetu i iz povijesti. Treba težiti osvajanju srca i umova svojih muslimanskih građana i muslimana našeg planeta koji se brinu za svoju braću muslimane u Kini. Tretirajući muslimane kao građane i prihvaćanjem islama kao dijela kineskog multikulturalnog mozaika, Kina će zadobiti odanost svojih građana i divljenje čovječanstva“, slatkorječivo poručuje Olsi Jazexi, iako se u „ukidanju ograničenja“ primjećuje podrška dijelu Ujgura u njihovim separatističkim težnjama, što se vidi u tekstu u kojem ih novinar Daily Sabaha naziva „Turcima“, što Ujguri nisu, ili „turkomanima“, što jesu, ali mogu i smiju biti sve dok to ne znači zahtjev za odcjepljenjem regije Xinjiang.

U tekstu smo objavili samo nekoliko od tisuća fotografija i snimki koje su dokaz slobode vjeroispovijesti u Xinjiangu i drugoj kineskoj većinski muslimanskoj pokrajini Ningxia. Tko je zainteresiran za istinu, može bolje provjeriti na internetu, čak i pod pojmovima na engleskom jeziku. Koga ne zanima i kome je dovoljno vjerovati zlonamjernim osobama poput Olsija Jazexija, dovoljan je članak kojeg je objavio Daily Sabah.

I za kraj, kao što smo naveli na početku, vlasti u Ankari su dovoljno mudre da ovakve optužbe ne iznose na službenoj razini, stoga ovaj prljavi posao prepuštaju dnevnim listovima o „stručnjacima“ poput Jazexija. Ovom praksom se Erdogan uvijek može ograditi tvrdnjom „kako u Turskoj postoji sloboda tiska i da on ne može utjecati na uređivačku politiku dnevnih listova ili televizijskih kanala u Turskoj“, koji su, nažalost, vrlo praćeni u nas u regiji i ovakvi se uradci uzimaju kao vjerodostojni, jer, konačno, Jazexi je bio u Xinjiangu, a što je objavio na svom You Tube kanalu možete provjeriti sami.

Asia News / Daily Sabah / You Tube/Olsi Jazexi

Zapad ne može razumjeti namjere Erdogani koncept turanizma  

ANALIZA: U redefiniranju Erdoganove neootomanske politike su ciljevi ostali isti

Strateška vizija Turske: Od Bospora do Xinjianga turski se barjak vije