Turska vojska se povlači iz Afrina – Što se događa u sjevernoj sirijskoj regiji?

Dok je u Siriji u fokusu pozornosti jug zemlje, gdje traje velika protuteroristička ofenziva sirijske vojske, na sjeveru zemlje se događa scenarij za kojeg tek treba vidjeti koji mu je krajnji cilj. Naime, u srijedu, nakon pregovora i dan nakon dolaska ruskih časnika u grad Afrin, te obližnje gradove Jandaris i Shih, Turska je povukla svoje vojne snage, opremu i teško naoružanje iz centra grada.

Vijest je potvrdila kurdska agencija ANHA, koja je objavila snimke povlačenja. Međutim, Kurdi tvrde kako su turske trupe koncentrirale vojnu opremu i teško naoružanje u blizini Janidarisa. U svakom slučaju, povlačenje turske vojske iz Afrina je potvrđeno i u Ankari.

VIDEO – Turska vojska napušta Afrin

Ankara je potvrdila kako će nadzor nad gradom preuzeti lokalno stanovništvo i 2000 policajaca grada Afrina koji nisu bili pripadnici YPG snaga.

“Turska vojska je počela s prijenosom kontrole i funkcija vlasti u sjevernom sirijskom gradu Afrinu lokalnoj policiji“, priopćio je u nedjelju koordinator turske humanitarne misije za Afrin.

“Sada u Afrinu djeluje oko 2000 lokalnih policijskih službenika, a još 2000 osoba prolazi obuku, pa je proces prijenosa tih funkcija na lokalnu policiju već započeo. U roku od tjedan dana vojska će započeti predaju uprave nad Afrinom lokalnoj policiji”, rekao je turski dužnosnik koordinator.

Prema izvorima koje citira portal Aurora, pripadnici lokalne policije nisu izabrani među proturskim sirijskim islamističkim skupinama koje su sudjelovale u kampanji zauzimanja Afrina.

Podsjetimo, 20. siječnja su Turska i snage takozvane Slobodne sirijske vojske pokrenule u Afrinu operaciju Maslinova grančica. Cilj operacije je bio protjerati s tursko-sirijske granice kurdske YPG snage, koje Turska smatra povezanima s Kurdistanskom radničkom strankom (PKK). Za Ankaru su i YPG i PKK terorističke organizacije. Krajem ožujka je Ankara najavila da je regija pod potpunom kontrolom turske vojske i proturskih milicija.

U članku od prije dva dana, nakon sporazuma Rusije i Turske, turski provladin list Yeni Safak citira tursko ministarstvo obrane koje navodi kako je od početka operacije u Afrinu “neutralizirano 4519 terorista, pripadnika YPG / PKK snaga”.

Turske vlasti često koriste riječ “neutralizirani” u njihovim izjavama kada su militanti ubijeni, predali su se ili su zarobljeni, priznaje Yeni Safak.

Turski Glavni stožer je naveo kako su u borbama u Afrinu stradali i turski vojnici, ali ne navodi broj mrtvih, samo se dodaje kako je tijekom kampanje ranjeno 236 turskih vojnika.

Turska vojska navodi kako je cilj operacije bio “uspostaviti sigurnost i stabilnost duž granica Turske i unutar regije, te zaštititi Siriju od ugnjetavanja i okrutnosti terorista”.

Potvrđuje se i da je postignut dogovor između Turske i Sjedinjenih Država o uspostavi zajedničkih patrola u Manbiju, koje će osigurati da se YPG snage povuku iz tog područja i da se stabilizira regija.

Pregovori oko predaje Afrina ruskim i lokalnim snagama su iznenađenje, jer dolaze nenajavljeno, a SAD su još u travnju izrazile zabrinutost zbog lakoće kojom Ankara i Moskva postižu vojne sporazume.

“Lakoća kojom je Turska s ruskom vojskom osigurala početak operacije u regiji Afrin, kao i drugi sporazumi u kojima Americi nije dopušteno da sudjeluje izazivaju uzrokuje ekstremnu zabrinutost”, rekao je 17. travnja predstavnik State Departmenta Aaron Wess Mitchell na ročištu u Odboru za vanjske poslove američkog Senata posvećenog američkoj politici na Bliskom istoku.

Ruske RIA Novosti su 2. srpnja priopćile kako se prema riječima koordinatora turske humanitarne misije u Afrinu ovog mjeseca oko 140 tisuća stanovnika vratilo svojim kućama.

“Sada Afrin je dom za oko 200 000 ljudi, od kojih je 140 tisuća oni koji su se vratili nakon operacije turske vojske. Najviše se vratili oni kojima su domovi ostali netaknuti, a oni kojima kuće još nisu vraćene žive u šatorskim  kampovima”, rekao je sugovornik ruske agencije.

Dodao je da grad ima jednu centralnu bolnicu, nekoliko privatnih klinika i mobilnu bolnicu, a bolnica se gradi i u gradu Jinderisu.

“Lokalno stanovništvo živi od poljoprivrede, berbe i prerade maslina. Na ovom području ima oko 25 milijuna stabala maslina i sada je glavni zadatak obnoviti uništene tvornice za proizvodnju maslinovog ulja, najkasnije do listopada, kada će doći berba i postupno će se obnoviti proizvodnja. Jedna mala tvornica se gradi iz temelje”, dodao je turski predstavnik za RIA Novosti.

Prije tjedan dana je skupina stranih novinara posjetila Afrin, među kojima je bila dopisnica RIA Novosti Alena Palažčenko. Došli su autobusom iz Turske preko Azaza do Afrina u pratnji turskih sigurnosnih snaga.

“Dok je u Azazu vladao kaos, sada se sve čini “egzotičnom”. Nakon cestovnog znaka “Afrin”, na ulaznim vratima su ukrašeni natpisi na arapskom i kurdskom jeziku: “Dobrodošli u grad Afrin!”. Za razliku od nejasnog Azaza, odmah se osjeća da je ovo pravi grad. Čiste proširene ulice, kuće s 5 do 6 katova, staze i ruže na cesti. U Afrinu ima turskih policajaca, ali manje od lokalnih koji su u maskirnoj i civilnoj odjeći. Sirijci, mladići, stoje s puškama na suncu na dužnosti gotovo na svakom uglu ulice. Kontroliraju svaki predmet, čak i ako su to komadi betone fontane ili podnožje spomenika. Međutim, u gradu nema značajnih šteta. Također su i na mostu, gdje je prije nekoliko dana u terorističkom napadu jedne od lokalnih skupina ubijeno 15 osoba. Nakon prelaska mosta smo konačno u samom središtu Afrina, gdje se nalazi gradska tržnica i zgrada gradske uprave. Pred njom su nas dočekali s istočnjačkom tradicijom s kruhom i soli, potom sa sočnim, odabranim plodovima, piše Alena Palažčenko.

“Život je sve bolji. Ljudi su počeli aktivno prodavati, imamo ponude tvrtke koja je s juga Sirije ovdje, na primjer, dovezla banane”, rekao mi je za stolom jedan od turskih predstavnika.

“Okrenula sam bananu naopako i na etiketi piše “Ekvador”. Na moju zbunjenost se moj prijatelj nasmijao i rekao: “Čini se da je to marka ekvadorskih i lokalnih banana!”. Konačno su najavili konferenciju za novinare”, nastavlja ruska novinarka.

“Mi smo sada na teritoriju turske humanitarne misije u Afrin. Sva oprema za javnu uporabu, hitne službe, vatrogasna vozila i tako dalje je dostavljena od naše granice sa Sirijom, u pokrajini Hatay. U posljednjih nekoliko mjeseci smo u Afrinu odradili velik posao. Obnovili smo ceste, uklonili krhotine, popravili stambene zgrade i trenutno završavamo program s nastavnicima. Nadam se da će se škola otvoriti u rujnu”,  kaže predsjednik uprave za informiranje, turski medijski savjetnik Mehmet Akardzh.

Odgovarajući na pitanje hoće li turska vojska napustiti Afrin, rekao je da 2000  lokalnih policajaca radi na ulicama, a još 2000 će biti obučeni od strane turskih stručnjaka. Za tjedan dana će turska vojska u potpuno prenijeti kontrole u ruke domaćih predstavnika.

“Čak i žene se prijavljuju na policijski tečaj”, dodao je.

Kao najviši predstavnik lokalnih vlasti, načelnik općine Afrin, Zuhir Haydar, obratio se novinarima.

“Izbori su prošli 12. travnja i ja sam bio izabran od strane ljudi većinom glasova. Uprava je formirana uzimajući u obzir nacionalni sastav regije. Osim toga, to su obrazovani ljudi, liječnici, inženjeri… Između nema neprijateljstva, mi svi govorimo arapski, a neki pokušavaju i kurdski. Prije svega moramo osigurati život ljudi, a Turska nam pomaže puno. Gotovo cijeli proračun Afrina puni Turska”, rekao je Zuhir Haydar.

Što kažu obični ljudi

“Nakon kratkih govora su dužnosnici predložili da prošećemo središtem grada i sami razgovaramo s lokalnim stanovništvom. Iz sigurnosnih razloga su tražili da se ograničimo na središnji trg s kružnim tokom oko ruševine fontane. Broj naoružanih ljudi je ovdje manji, čini se da ima više nego mirnih građana, a možda su takve mjere poduzete zbog našeg dolaska. Ali općenito, situacija je mirna, lokalni čuvari su se ophode prijateljski, kontaktiraju i dopušteno nam je snimati sve. Žene kupuju na tržnici. Neke nose burku, a neke samo marame. Na tržnici ima svega, a najviše hrane”, nastavlja Alena Palažčenko.

Stanovnici Afrina nas gledaju s velikim interesom, neki pristupaju i nude se kao prevoditelji. Prišla sam prvom mladiću koji je došao i zamolila ga da razgovara o životu u Afrinu “prije” i “nakon” turske operacije. Turski policajac iz Hataya, koji govori arapski, dragovoljno je prevodio.

“Osobno sam Arapin, iz Afrina. Kurdistanska radnička stranka nas je tlačila. Regrutirala nas je u vojsku, a koji su pružali otpor ili su ubijeni ili zatvoreni. Kad su došli Turci, to je bio uzdah olakšanja. Ljudi su počeli otvarati trgovine. Kada je bio PKK, nije bilo posla. Mogao sam zatvoriti svoj dućan i ići bilo gdje. Sada, hvala Bogu, sve je slobodno. Između Kurda i Arapa nema neprijateljstava. Pa tu živi 90% Kurda. Ovi dečki to, to su sve Kurdi, pitajte ih”, rekao je mladić.

Moj prevoditelj je viknuo niz cijelu ulicu: “Tko su Kurdi, dođite ovamo!”. Oko nas se stvorio prsten. Odabrala sam jednog i postavila mu ista pitanja.

“Ranije je ovdje bilo jako teško. Oni su ljude silom odvodili u svoju vojsku. Nakon toga su došli Turci. Moj cijela   obitelj je ovdje. Roditelji, djed, nećaci koji moraju završiti školu”, rekao je Kurd, koji je dodao kako se zove Abul.

“Postoje li ograničenja za kretanje po Siriji, na putu iz Afrina?”, pitam.

“Sada nema problema. Možete sjesti na ono što imate i ići gdje god želite. Zahvalni smo Turskoj na pomoći”, rekao je Abul.

Moj tumač, turski policajac, nestao je negdje, a njegovo mjesto je preuzeo lokalni stanovnik Asir, koji dobro govori turski. Zamolila sam ga da me prati u trgovine trgovaca i pomogne mi da odaberem nešto za sjećanje o Afrin.

Na stolu uz cestu vidim ogromne komade leda umotane u crni celofan.

“To je led za pohranu hrane. U Afrinu se električna energija daje osam sati dnevno, a zbog topline, kako bi očuvali hranu, prodaje se led”, rekao je Asir.

“A koji je novac u opticaju?”, pitam.

Sirijski režimski, novi i stari, ali i turske lire, također. Možete uzeti dolare. Ovdje je 200 dolara mjesečno puno novaca”, rekao je moj sugovornik.

Prema njegovim riječima, bit će potrebno oko godinu dana da potpuno obnovi normalni život.

“Važno je očistiti sve pristaše PKK koji su još ostali u Afrinu, skriveni. Ali to je pitanje vremena i vratit ćemo mir našem gradu”, kaže Asir.

Sat obilaska je prošao brzo i organizatori nas pozivaju u autobuse. Na kraju smo se fotografirali s lokalnim stanovništvom, dok su u pozadini bili ljudi s puškama i turska oklopna vozila, od kojih svako nosi ime jednog preminulog turskog vojnika.

“Na putu natrag su novinari u autobusu razgovarali o nogometu. Pogledali smo maleni komad sirijskog života i vratili se u sigurnu Tursku, a Sirijci su ostali u svojoj zemlji. Želim vjerovati da je najgore iza njih i da će mir u njihovoj zemlji trajati”, prije tjedan dana iz Afrina izvještava ruska dopisnica Alena Palažčenko.

Stav sirijske vlade je jasan. Afrin je sirijski teritorij i turska vojska se mora povući iz regije. Čini se da se na tome puno više radi nego što se zna. Posljednji snimci koje je objavila kurdska agencija koja podržava borbi YPG snaga potvrđuju da se turska vojska povukla iz grada, ili barem veći dio teške vojne opreme. Potvrđeno je i da su vođeni pregovori s ruskom stranom, čiji su predstavnici “bili” ili su “došli u Afrin”. Informacije su proturječne, ali se čini kako se traži put za reintegraciju regije i vraćanje Afrina pod nadzor središnjih vlasti u Damasku. To je proces koji neće teći tako brzo, ali se trenutno čini da će proći bez rata.