U Kini zvoni alarm zbog nestašice hrane dok se poljoprivrednici suočavaju s padom dostupnosti gnojiva

Dok su poljoprivrednici u Europi i Sjedinjenim Državama zabrinuti da će ove godine vidjeti smanjenje prinosa usjeva zahvaljujući smanjenim zalihama sjemena i gnojiva, Kina, zemlja koja je najodgovornija za pokretanje svjetske krize lanca opskrbe zahvaljujući ”slučajnom” oslobađanju COVIDA-19, može pretrpjeti još veće nestašice, do točke destabilizacije.

Prema Ericu Mertzu, globalnom analitičaru žarišta od 2019. i promatraču Kine od 2008., izvješća koja dolaze iz Kine i oko nje sugeriraju da su nestašice daleko veće nego što je Komunistička vlada u Pekingu spremna priznati. Pozivajući se na izvješće Financial Timesa, dužnosnici u kineskim provincijama Jilin, Heilongjiang i Liaoning “izvijestili su da jedan od tri poljoprivrednika nema dovoljno sjemena i gnojiva za početak sjetve za optimalni proljetni prozor”, piše Mertz.

“Nedostatak tog prozora umanjit će konačni prinos, što će rezultirati nedostatkom hrane, pod pretpostavkom da se polja o kojima je riječ mogu čak i zasijati na vrijeme za proizvodnju uroda. Prema izvorima u tim područjima, oni su zapeli čekajući na sjeme i gnojivo koji su u Kinu uvezeni iz inozemstva, koje je pak zapelo u teretnim brodovima koji su usidreni uz obalu Šangaja”, nastavio je.

Analitičar je dalje primijetio da su službene novine Chi Com, The Global Times, ljutito osudile i opovrgnule ta izvješća, kao i sve ostale tvrdeći da u cijeloj zemlji postoje problemi s nesigurnošću hrane zbog manjka proizvodnje (velika stvar u zemlji s 1,3 milijarde usta za hranjenje).

U isto vrijeme, međutim, druga izvješća primjećuju da dužnosnici Chi Coma oponašaju zapovjedništvo modernog osnivača Kine Maoa za proizvodnju čelika u dvorištima tako što mještani pretvaraju područja poput košarkaških terena u usjeve,  iako je bez dovoljno gnojiva ili sjemena teško vidjeti kako će to funkcionirati, pogotovo na dugo vrijeme.

Mertz se slaže:

„Malo je vjerojatno da će to imati stvarni učinak i ne mijenja činjenicu da su kineski farmeri otprilike 1/40 produktivniji od Južne Koreje, a djeca starijih poljoprivrednika ubrzano napuštaju kineska sela u korist preseljenja u gradove, u kojima mogu živjeti i raditi kao ilegalni interni migranti, u nadi da će zaraditi dovoljno novca za zbrinjavanje svojih starijih roditelja.“

U isto vrijeme kineski poljoprivrednici pate zbog slabijih usjeva, zemlja također doživljava ogroman nedostatak jedne od svojih osnovnih namirnica, svinjetine, zahvaljujući odstranjivanju krda svinja zbog raširene epidemije afričke svinjske kuge, koja se navodi mračno kao “Ebola svinja”. U mnogim slučajevima, primjećuje Mertz, čak polovica krda svinja morala je biti ubijena, što je “možda zapravo pomoglo Kini da prebrodi zabrane izvoza hrane iz Ukrajine i Rusije”, budući da obje te zemlje gomilaju svoje zalihe zahvaljujući ratu. Kina obično uvozi oko 2 milijuna tona kukuruza iz Ukrajine, od čega većina ide za ishranu krda svinja, budući da svinjetina čini većinu životinjskih bjelančevina u prehrani većine Kineza.

“Srećom, populacija svinja se oporavila zahvaljujući intenzivnim uzgojnim programima uzgajivača, iako su cijene i dalje uvijek visoke u Kini, što ne dopušta većini najsiromašnijih obitelji u Kini kupovinu svinjetine”, istaknuo je Mertz.

Također, skupljanje i izvoz morskih plodova također ne idu dobro, na što ukazuje činjenica da su kineski ribari od 1990-ih toliko pretjerano izlovili plodove mora u teritorijalnim i izvan-teritorijalnim vodama da su ulovi sada uvelike smanjeni. To uključuje i vode Sjeverne Koreje, gdje su neki ribari plovili u smrt tražeći obilan ulov.

“Čak i uz drakonsku provedbu propisa o ribolovu, postoji opravdana zabrinutost da bi se ribarstvo u ovim regijama moglo u potpunosti oporaviti, bez potpune zabrane ribolova u kineskim vodama”, piše Mertz.

Dodajte nedostatak domaćeg transporta i pogoršanje krize u lancu opskrbe, velikim dijelom zahvaljujući kineskoj politici „nultog postotka COVID-a“, koja dovodi do beskrajnih zatvaranja velikih lučkih gradova poput Šangaja, zbog čega nije nemoguće vidjeti kako bi najnaseljenija zemlja svijeta mogla bilo koji dan doživjeti krah.