U sjeni Tita i Francetića usvojen sporazum CETA

Prije tri dana je Hrvatski Sabor sa 103 glasa “za” potvrdio Sveobuhvatni gospodarski i trgovinski sporazum između Europske unije i Kanade (CETA). Nije prošao prijedlog Mosta da se o zakonu provede i drugo čitanje, jer je Ivana Ninčević Lesandrić rekla kako za to ima vremena. Živi zid je apelirao je da se sporazum ne prihvati.

“Tim sporazumom stvaramo paralelni pravni sustav u Hrvatskoj, kojim bilo koja američka ili kanadska tvrtka ima pravo tužiti Hrvatsku međunarodnom sudu da se provede arbitraža”, rekao je zastupnik Živog zida Branimir Bunjac, te naveo primjer projekta “Eureko” u kojem je korporacija tužila poljsku vladu koja je morala platiti dvije milijarde eura.

“Ima li goreg kolonijalnog ugovora od CETA-e? U njemu doslovce piše da sve što nije dio sporazuma, što nije navedeno u njemu, je njegov dio. To je logika sporazuma CETA. On predviđa da predsjednici korporacija imaju pravo suodlučivati o donošenju propisa u Republici Hrvatskoj čak i na lokalnoj razini”, dodao je Bunjac, te upozorio i da ovim ugovorom Hrvatska osigurava se samo 1 posto rasta BDP-a, a da će domaća proizvodnja biti u potpunosti uništena.

“Vode ćemo morati davati u koncesiju bez otpora, uvoditi GMO bez otpora.

Ovakav zakon ne samo da je anithrvatski već i duboko anticivilizacijski. Na Novom Zelandu zbog utjecaja korporacija je zabranjen uzgoj hrane u vrtovima i prodaja sjemenja. Eu je već htjela uvesti zakon da će biti zabranjen uzgoj hrane iz autohtonih sorti”, rekao je Branimir Bunjac.

Zanimljivo, kao što se dogodilo sa svim zakonima štetnim za Hrvatsku, prihvaćanje sporazuma CETA su nadglasale prepirke oko preimenovanja Trga Maršala Tita i najave postavljanja spomen ploče i okupljanje obožavatelja lika i djela ustaškog zločinca Jure Francetića u Otočcu.

Isto se ponašala i liberalna “ljevica”, koja je sve snage i energiju upregnula za spašavanje imena zagrebačkog trga, dok se o sporazumu CETA raspravljalo uglavnom na privatnim Facebook profilima ili manjim grupama.

Nakon svega, legitimno se zapitati ne postoji li neki prešutni dogovor da se buka oko “ustaša” i “partizana” uvijek podigne kada se donose sudbonosne odluke za budućnost Hrvatske? Naime, ovo nije prvi put da se događa nešto slično.

Degradaciju naše demokracije zorno dokazuje činjenica da se ovaj megagalaktički sukob odvijao dok se u Saboru, gotovo u općoj tišini, prihvaćao sramotni ugovor CETA, sklopljen između Europske unije i Kanade kako bi poslužio globalizaciji da bude još više divlja i razornija, neranjiva na nekoliko preostalih pravila u zaštiti radnika i građana općenito.

Unatoč upozorenjima pojedinaca, velike korporacije određuju pravilima za sebe i zemlje uzimaju za teritorij koji im je na raspolaganju. A ako im se država i odluči suprotstaviti kroz vlastite zakone o radu, zdravlju i okolišu, korporacije će njih i nas moći tužiti u arbitraži pod posebnim uvjetima u kojima će zakon postati privilegija moćnika, otprilike kao u srednjem vijeku koje su uživali kneževi i baruni.

CETA  je globalni “Bolkestein”, savršeno istovjetan drugim ugovorima, od kojih je europska javnost uspjela privremeno zaustaviti, na primjer, TTIP sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Možda i zato što su se uplašili moćnih Sjedinjenih Država, ali su zato europski čelnici s kanadskim premijerom Justinom Trudeauom brzo našli zajednički jezik. Osim toga, svi redom naglašavaju nekakvu korist od ugovora s Kanadom, iako je to besramna laž.

Osim toga, za blokirani TTIP je CETA postao izvrstan alat za ulazak u EU, “trojanski konj” koji će kroz ovaj dokument gaziti prava kao da je usvojen.

Svi mediji opisuju prijateljskog i šarmantnog kanadskog vođu, Justina Trudeaua. Ni on ne ostaje dužan europskim prijateljima i izjavljuje kako je bilo prekrasno raditi na promicanju ugovora koji će ukloniti barijere na uvoz pšenice koja se uzgaja u Sjevernoj Americi, iako uz masovnu upotrebu  kancerogenog glifosata.

Američke multinacionalne kompanije, dok čekaju da se usvoji TTIP, moći će koristiti svoje kanadske podružnice, jer im je sporazum CETA dao zeleno svjetlo za poslovanje.

Iz usvajanje ovog ugovora, Hrvatska je isto tako odobrila ili planira odobriti niz reformi koje zapravo znače usklađivanje pravila s neoliberalnim politikama Europske komisije.

Osim toga, iako hrvatski premijer i predsjednica tvrde da nije tako, za sve ćemo morati tražiti pristanak Njemačke i upitno je hoće li Zagreb uspjeti izbjeći provedbu presude u sporu sa Slovenijom, ako kancelarka u rujnu potvrdi još jedan mandat i poruči službenom Zagrebu: “Presudu provesti! Ist es klar?” Odgovor će vjerojatno biti: “Jawohl, Frau Obersturmführer!”

Kao što je rekla zastupnica Ivana Ninčević Lesandrić, čak se i u talijanskom parlamentu tijekom usvajanja CETA-e naglašavalo “kako ugovore žele mijenjati kasnije”, ali ih je malo koji pokušavaju zaustaviti njihovo usvajanje.

CETA je kršenje prava i demokracije, a svatko tko je glasao za njega je neprijatelj Hrvatske i Europe, čak i oni koji su se bavili drugim temama su sudionici u ovom udruženom zločinačkom pothvatu, jer su osigurali da sve prođe u tišini.

Demokracija je na umoru, upravo zbog nekih “desničara”, ako se te ustašoidne nostalgičare možemo zvati “desničarima”, ali i zbog “ljevice”, koja se u presudnom trenutku za Hrvatsku okrenula borbi za ime jednog trga. Usput, siguran sam da ni Josip Broz Tito to ne bi odobrio i poručio bi gospodi “akademskim ljevičarima” da se uhvate prave borbe za zemlju i prava naroda kojeg, ako se nastavi ovaj trend, kroz nekoliko desetljeća neće ni biti.

Na našu nesreću, a srećom po Europsku komisiju i globalističku elitu, ovdje su još uvijek itekako živi “ustaše”, “četnici” i “partizani”, koje se po potrebi izvlači uvijek u trenucima kao što su usvajanje sporazuma, bilateralnih dogovora ili odluka na štetu naroda u Hrvatskoj.