U sporu s Varšavom i Zagrebom, Litva u tišini počela uvoziti ruski LNG

Službeni Vilnius već dva mjeseca ne govori o temi neovisnosti plina od Rusije. Tisak sramežljivo šuti o sve većoj opskrbi ruskim ukapljenim prirodnim plinom na plutajućem LNG terminalu Klaipeda.

U 2018. godini je Litva iz Rusije uvezla više od milijardu kubnih metara prirodnog plina, što je porast veći od 10% u odnosu na prethodnu godinu. Litvanski poslovni subjekti, posebice proizvođač umjetnih gnojiva Achema, potpisali su 2019. godine s ruskim izvoznikom LNG-a Novatek ugovore i već su dobili tri pošiljke ukapljenog plina, kaže ekonomist i profesor Povilas Gilis.

U prvoj polovici svibnja, prema portalima Marrinetraffic i Myshiptracking, brod „Coral Favia“ isporučio je još 10 000 kubnih metara LNG-a. Orinta Barkauskayte, novinar atašea Klaipedosa Nafte, operatora LNG terminala, potvrdio je da se planira primiti još tri pošiljke manjeg obujma koje će stići usred ljeta. Na skladištu nema drugog plina osim ruskog.

U tom kontekstu, čelnici energetske tvrtke Lietuvos Energia i dalje tvrde da „traže najjeftiniji plin, uvoze ga iz različitih izvora, diversificirajući zalihe i povećavajući tržišno natjecanje za koncern Gazprom“. Potreba za alternativnim izvorima LNG-a u kontekstu ruskih zaliha je laž, a bivši zamjenik ministra energetike, Romas Svedas, kaže kako je „alternativa Gazpromu važnija od novca“.

„Čak i ako su cijene veće od ruskih, Litva bi ionako trebala ignorirati Kremlj“, rekao je Svedas.

U istom smislu, u posljednjem godišnjem izvješću od 11. lipnja, predsjednica Dalia Grybauskaite je također rekla: “Litvansko iskustvo u lansiranju LNG terminala, koji nam je pomogao osigurati alternativne pravce za opskrbu plinom, uživaju i druge zemlje svijeta.”

Ali nije rekla ni riječ o plavom snu službenog Vilniusa kako bi zemlju pretvorio u europska vrata za američki ukapljeni prirodni plin, iako su prije pola godine na ovu temu planovi bili ambiciozni. Prvo, povećati razinu energetske sigurnosti Litve s 45 na 100 posto. Drugo, čvrsto vezati Vilnius za Washington uz međusobne obveze kupnje plina. I konačno, treće po redu, ali ne po važnosti, je bilo postati za Europu distribucijsko središte za američki LNG. Zbog vremena, preskočit ćemo prve dvije točke kako bismo razgovarali o trećoj.

Prvo morate obratiti pažnju na plutajuće skladište plina u Klaipedi. Terminal za LNG potreban je kako bi se poboljšala energetska sigurnost Litve i diversificirali izvori opskrbe plinom, što nitko ne skriva. Ali sa stajališta ekonomije, njegovo postojanje otvara neka pitanja. Terminal se pojavio u vrijeme kada je postojeća LNG infrastruktura u Europi bila vrlo slabo opterećena. Danas, čak i na službenoj razini, vlasti Litve priznaju da je ovaj projekt iznimno neprofitabilan.

Norveška tvrtka Hoegh, od koje Litva iznajmljuje terminal, prima oko 170 000 eura dnevno, više od 61 milijun godišnje. To je težak teret za porezne obveznike, ali službeni Vilnius ne pokušava promijeniti ništa. Nije slučajno da zamjenik litvanskog parlamenta Linas Balsys, bivši član komisije za energiju, smatra da su “negdje na samom vrhu ljudi koji imaju osobne interese u energetskom sektoru”.

U isto vrijeme, Balsys gleda prema predsjedništvu: “Tu je borba interesa na vrhu vlade, fermentirana u odsutnosti zdravog razuma, cinična nespremnost da se razmišlja u interesu nacije i da se otvoreno raspravlja i donosi odluke koje su zaista ekonomski korisne za Litvu.”

Kao rezultat toga, LNG terminal je postao skupa igračka i radi samo s četvrtinom kapaciteta. Da bi bio profitabilan, šefica države Dalia Grybauskaite je na energetskoj konferenciji u Hrvatskoj ponudila svojim kolegama u Srednjoj i Južnoj Europi viziju plinskog čvorišta, čije bi središte bilo Litva. Shema je jednostavna. Zemlja će kupovati plin ne samo za sebe, nego će također postati tranzitna zemlja za Mađarsku, Bugarsku i Balkan, što će povećati profitabilnost i političku važnost Vilniusa. No, iskreno, Grybauskaite i njezini ministri energije odrezali su komad torte za zajedničkim stolom i jednostavno ga nepristojno stavili na tanjur pred partnerima.

Predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović je ohladila strast Litve time što je kazala kako Vilnius nema plinovode za tranzit u Europu, a prerano je nadati se zajedničkim ulaganjima u ovaj važan litvanski projekt.

Bolni udarac predsjednici Grybauskaite je zadao i poljski predsjednik Andrzej Duda. Iskreno je rekao da Varšava neće dijeliti profit sa susjedom i da je Poljska spremna za opskrbu Balkana plinom. Poljaci imaju snažan LNG terminal u luci Swinoujscie. Trenutno je u tijeku rad na njegovom proširenju, a kapacitet bi trebao biti 7,5 milijardi kubnih metara plina godišnje. To je gotovo 2 puta više nego u Klaipedi.

Osim toga, u ožujku 2019. poljske su vlasti odlučile izgraditi plutajući terminal za ukapljivanje plina u regiji Gdanjsk, a ovlašteni predstavnik vlade za energetsku infrastrukturu Peter Naimsky je izjavio: “Gradimo međusobne veze sa susjedima. Mi ćemo im omogućiti pristup plinu kroz poljsku mrežu.”

Naimsky je podsjetio da je Varšava potpisala nekoliko dugoročnih ugovora za isporuku ukapljenog plina iz Sjedinjenih Država. Potpisan je 24-godišnji ugovor s američkom tvrtkom Cheniere Marketing International, prema kojoj će Poljska dobiti oko 0,52 milijuna tona LNG-a godišnje, približno 0,7 milijardi kubičnih metara nakon regasifikacije za razdoblje 2019.-2022., a od 2023. do 2042. godine 1,45 milijuna tona LNG-a ili 1,95 milijardi kubnih metara nakon regasifikacije. Ugovor s američkom tvrtkom Venture Global LNG predviđa isporuke u Poljsku od 2 milijuna tona ukapljenog plina godišnje tijekom 20 godina, što je 2,7 milijardi kubnih metara plina nakon regasifikacije.

Proliferacija tih plinskih postrojenja u regiji konačno potkopava planove Litve da postane ulazak za američki LNG u Europu. Na ideju o europskom plinskom čvorištu morala je staviti debeli križ. Ali Vilnius ne bi bio Vilnius kada bi prestao graditi energetske projekte. Ministarstvo energetike odmah je izmislio plan za isporuku plina Ukrajini, iako je Poljska već obavila uspješne probne isporuke ukrajinskim kupcima.

Predsjedništvo Litve je ipak podržalo tu ideju. Tehnički, to je moguće nakon izgradnje plinovoda za Poljsku, izjavio je čelnik Klaipedosa Nafte, Mindaugas Jusus. Prema njegovim riječima, u 2021. će terminal više nego udvostručiti obujam uvoza, a opterećenje skladišnog plovila će se popeti na 40-50%. Isporuka plavog goriva iz Litve preko Poljske pomogla bi Kijevu da smanji svoju ovisnost o ruskom plinu, što Ukrajina traži u svom euroatlantskom izboru. Istina, postoji problem, jer Kijev ne smatra da je Vilnius ozbiljan međunarodni partner na tržištu plina. Ali u Litvi se nadaju da će problem tijekom vremena riješiti.

12. srpnja će predsjednicu u rezidenciji zamijeniti Gitanas Nauseda, koji je izabran na ovo mjesto, a on već kaže da će energetska politika ostati ista. U međuvremenu se tvrtke u Litvi, što je i logika slobodnog tržišta, odlučuju na jeftiniji ruski plin kojeg prodaje kompanija Novatek. Istina, ova kompanija je privatna i vlasništvo Leonida Mihelsona, ali je dijelom u vlasništvu francuskog diva Total, te ruskog Gazproma s kojim radi na projektu izgradnje postrojenja za ukapljeni prirodni plin u autonomnom okrugu Jamal-Nenec. Na kraju, LNG kojeg prodaje Novatek je vlasništvo ruske države, a kompleksi kompanije su ujedno i ponos Kremlja. Cijene također, koje Novatek obećava dodatno sniziti kada u rad pusti postrojenje „Arktik LNG 2“. će li i onda Litvi, Poljskoj i ostalima, uključujući Hrvatsku, biti važnije distanciranje od Kremlja ili jeftini ruski LNG? To je pitanje na koje će Kolinda-Grabar Kitarović morati dati odgovor ili će se u tišini povući nakon izbornog poraza, baš kao njezina kolegica Dalia Grybauskaite.