U sukobu oko Ukrajine svi su gubitnici

Kad su dva škorpiona u boci, obojica gube. Ovo je opasnost koja se može spriječiti koja svakodnevno raste i ne nazire se kraj igre između dviju nuklearnih supersila koje predvode diktator Vladimir Putin i de facto jedini odlučujući Joe Biden.

Putinov prvi argument je da je Washington izmislio model agresivnih, ilegalnih invazija i uništavanja udaljenih zemalja, koji nikada nisu ugrozili sigurnost SAD-a.

Milijuni su umrli, ozlijeđeni i oboljeli u bespomoćnim zemljama koje su napale američke oružane snage. George W. Bush i Dick Cheney ubili su više od milijun nevinih Iračana i opustošili zemlju na toliko načina da su znanstvenici to nazvali “sociocidom”.

Drugi Putinov argument je da je Rusija ugrožena na svojoj osjetljivoj zapadnoj granici koju je Njemačka dvaput napala i prouzročila gubitak 50 milijuna ruskih života.

Ubrzo nakon raspada Sovjetskog Saveza, vojni savez Zapada protiv Rusije počeo se kretati na istok. Pod Billom Clintonom, NATO (The North Atlantic TreatyOrganization) potpisao je Poljsku, Mađarsku i Češku 1999., što je dovelo do velike prodaje oružja od strane američkih divovskih korporacija za streljivo.

U novije vrijeme Putin vidi američke vojnike u tim zemljama, sve bliže američke raketne bacače, zajedničke pomorske vježbe pod vodstvom SAD-a u Baltičkom moru i nagovještaje da bi se Ukrajina i Gruzija uskoro mogle pridružiti NATO-u. Zamislite kad bi Rusi imali takvu vojnu prisutnost oko američkih granica.

Čak su i često žustri kolumnisti New York Timesa, Thomas Friedman i BretStephens, ovog tjedna iznijeli ovo o drskoj američkoj povijesti vojnog licemjerja dok su zadirali u Putina. Stephens je iznio Monroeovu doktrinu na cijeloj zapadnoj hemisferi postavljajući opetovano pitanje: “Tko smo mi?”

Šahovska partija između Rusije i Zapada postala je smrtonosnija s Putinovim vojnim potezima praćenim hitnim zapadnim sankcijama protiv nekih ruskih banaka i oligarha bliskih Putinu.

Na snazi su zabrane putovanja i zamrzavanje dovršetka drugog velikog plinovoda od Rusije do Njemačke uz obećanja Bidena o mnogo oštrijoj ekonomskoj odmazdi.

Ove sankcije mogu postati dvosmjerna ulica. Zapadna Europa treba rusku naftu i plin, rusku pšenicu i bitne ruske minerale kao što su litij, kobalt i nikal.

Sankcije protiv Rusije uskoro će postati bumerang u smislu viših cijena nafte i plina za Europljane i Amerikance, više inflacije, pogoršanja lanaca opskrbe i strašne “ekonomske neizvjesnosti” koja pogađa tržišta dionica i potrošačku potrošnju.

Globalno korporativno gospodarstvo dalo nam je međuovisnost o drugim nacijama umjesto domaće samopouzdanje u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini kojima upravlja korporacija.

Koliko milijardi dolara troškova i oslabljenog gospodarstva će Joe Biden tolerirati kao cijenu anti-Putinovih sankcija koje će uzvratiti američkom narodu?

Koliko će on tolerirati patnje da se nanese mnogo napaćenom ruskom narodu? Kakav će biti utjecaj strožih sankcija na civilno stanovništvo? A tko je on da razgovara kao da ne mora biti ovlašten od Kongresa da ide dalje u ovo stanje ratobornosti, osim slanja vojnika, što je rekao da neće učiniti?

Treba li Kongres ostati kao navijačica, koja pere ruke od svog ustavnog nadzora i vanjskopolitičkih dužnosti?

Također, gledajte kako se republikanci i demokrati u Kongresu ujedinjuju kako bi dobili više novca za napuhani vojni proračun, kako je istaknuo vojni analitičar Michael Klare.

Koja će energija ostati za Bidenovu infrastrukturu, mrežu socijalne sigurnosti i zakone o klimatskim krizama na čekanju?

Proteklih tjedana State Department je rekao da priznaje legitimnu zabrinutost Rusije za sigurnost, ali ne i njen ekspanzionizam. Pa, što nije u redu s prekidom vatre nakon kojeg slijedi potpora sporazumu koji “jamči neutralnost Ukrajine sličnu nametnutoj neutralnosti Austrije od ranih godina Hladnog rata”, kako je pozvala izdavačica Nationa i stručnjakinja za Rusiju Katrina Vanden Heuvel. (Vidi: članak Katrine Vanden Heuvel u Washington Postu i njezin nedavni članak o Nationu).

Putin, koji ne može preboljeti raspad Sovjetskog Saveza, vjerojatno ima imperijalne ambicije da dominira u ruskom dvorištu. Biden je naslijedio i prihvatio ambicije američkog Carstva u dvorištima mnogih drugih nacija.

Događaji su polarizirali ovaj sukob oko Ukrajine koja nije sigurnosni interes za SAD, na dva dominantna ega – Putina i Bidena – od kojih nijedan ne želi izgledati slab ili odustati.

Ovo je opasan recept za eskalaciju izvan kontrole, baš kao što je to bilo uoči Prvog svjetskog rata. Ni ljudi ni parlamenti tada nisu bili važni, kao što se čini danas.

Putin vjerojatno neće napraviti procjenu troškova i koristi svakog dana militarizma. Ali Bidenu je bolje da to učini. Inače će njime upravljati Putinovi svakodnevni potezi, umjesto inzistiranja na ozbiljnim pregovorima.

Mirovni sporazum iz Minska II iz veljače 2015. uz posredovanje Njemačke, Francuske i Ujedinjenih naroda, na koji su se Rusija i Ukrajina složile prije nego što su se raspale zbog neslaganja oko toga tko bi trebao poduzeti prve korake, još uvijek predstavlja koristan okvir.

Prekasno je za ponovno razmatranje sporazuma kako bi se zaustavila invazija, ali treba predložiti uvođenje klime za vođenje mira.

Guvernerka New Yorka Kathy Hochul već je govorila o porastu kibernetičkih napada i zahtjeva za ransomwareom u svojoj državi posljednjih tjedana.

Je li Biden stavio tu rastuću sigurnost u svoju, samo-opisanu desetljećima dugu stručnost u vanjskoj politici?

Pazi na ono što ne možeš zaustaviti, Joe.