“Ukraina über alles” – Vladimiru Zelenskom ne dopuštaju da postane predsjednik

Institucije nastale poslije državnog udara u veljači 2014. su još jednom dokazale da je Ukrajinska “demokracija” jedinstvena u svijetu. Ne može se usporediti ni s jednom europskom zemljom ili jednopartijskim sustavima, autokratskim monarhijama ili Sjevernom Korejom. Ukrajina je jedinstven slučaj u svijetu.

Postizborno razdoblje u Ukrajini opisano je izmjenom poznatog plakata: “450 zastupnika je inaugurirano, inaugurirano, ali ne i inicirano.” Kao što je poznato, 30. travnja je Središnje izborno povjerenstvo Ukrajine Vladimira Zelenskog proglasio pobjednikom predsjedničkih izbora. No, nitko u Ukrajini ne može reći kada će novi čelnik države ući u predsjednički ured. Kako je to moguće?

Uzmimo, primjerice, prethodnika Vladimira Zelenskog. Izvanredni izbori održani su u Ukrajini 25. svibnja 2014. godine. Već 2. lipnja je Središnje izborno povjerenstvo za predsjednika potvrdilo Petra Porošenka, a 7. lipnja, samo pet dana kasnije, on je preuzeo dužnost i ustoličio se kao prvi predsjednik nove slobodne Ukrajine, slobodne od ruskog utjecaja.

Zelenski je očito bio predsjednik samo u televizijskoj seriji i ništa što je uradio nije uradio kako treba. Prošlog je tjedna održao sastanak s čelnicima parlamentarnih frakcija i predsjednikom Vrhovne Rade. Ali sporazum nije postignut. Podsjetimo da u Ukrajini predsjednika treba potvrditi parlament, a Zelenski u ovom sazivu uopće nema svoju stranku i blok zastupnika.

Vladimir Zelenski je zastupnicima Vrhovne Rade ponudio da se “krunidba” održi 19. svibnja, ali su mu oni odgovorili kako će se okupiti na plenarnom sjednici 14. svibnja, a zatim će odlučiti. Ili možda ništa neće odlučiti.

“Prema prvoj točki dnevnog reda plenarne sjednice, 14. svibnja će Vrhovna Rada glasati o rezoluciji koja će odrediti službeni datum inauguracije. Još uvijek se ne navodi točan datum i njega će odrediti parlament”, rekla je Irina Geraščenko, zamjenica predsjednika Vrhovne Rade.

Nakon toga su mediji počeli raspravljati o nekoliko mogućih datuma kada bi Zelenski konačno stupio na dužnost predsjednika Ukrajine. Datum kojeg je predložio Zelenski je odmah je kritiziran.

“Predloženi datum je izuzetno neprikladan, jer je to Dan sjećanja na žrtve političke represije, definiran predsjedničkim dekretom 2007. godine”, rekli su kritičari ideje da novoizabrani predsjednik, koji je dobio više od dvije trećine glasova birača, bude inauguriran 19. svibnja.

“To je dan žalosti u kojem se održavaju komemoracije u cijeloj Ukrajini, a javni zabavni događaji i zabavni program na televiziji su ograničeni”, napisao je voditelj Instituta za nacionalnu memoriju i poznati povijesni revizionist Vladimir Vjatrovič.

S obzirom na profesiju Zelenskog kao  komičara, on vjerojatno nije pridavao važnost i bio je nesvjestan tuge koja Ukrajinom zavlada tog datuma.

Ali pozivanje na žalosne datume u ukrajinskom kalendaru je opasan posao. Ukrajina ih ima puno, a  zahvaljujući naporima “povjesničara” Vladimira Vjatroviča ih je svake godine sve više. Na kraju ispada da bi se Zelenski, kako sigurno ne bi nikoga uvrijedio, morao u potpunosti odreći pobjede i predsjedničke funkcije.

Ali naravno, to je samo izgovor i razlog kašnjenja uopće nije u “pogrešnim datumima”.

Nekoliko dana prije drugog kruga izbora je Zelenski dao intervju za kanal RBC Ukrajina. Na pitanje novinara o mogućnosti raspuštanja parlamenta i prijevremenim izborima, bez čekanja saziv završi redovni mandat, Zelenski je odgovorio: “Bojim se da neću imati vremena. Neću prekršiti zakon. Ako već imamo rok od šest mjeseci do sljedećih izbora, a imam pravo raspustiti parlament, shvaćate li da je to korisno za nas.”

Doista je isplativo. U Ukrajini se takve prilike ukazuju jednom svakih pet godina. To je otprilike isto kao i 2014. godine, kada se nakon bijega Janukoviča cijeli politički sustav urušio za nekoliko dana, a zastupnici su počeli “mijenjati zastave” i priklanjati se organizatorima državnog udara.

Postoji i analogija za nešto slično u vojnim poslovima i izrazu “za leđima neprijatelja koji se povlači”. To znači kontinuirano traganje i ne dati neprijatelju da stekne bilo kakvo uporište.

Zelenski je pobijedio na izborima, i to nokautom, ali još nije okusio pobjedu. Do parlamentarnih izbora je još pola godine u kojoj se stranke mogu okupiti i pokušati spriječiti Zelenskog da u parlamentu formira većinu.

S druge strane, zadaća Zelenskog je obrnuta i on mora održati izbore što je prije moguće. U cijelom ovom cirkusu se govori o svemu. Zastupnici računaju na pregovore sa Zelenskim zbog njegovog obećanja da neće raspustiti parlament, pogotovo jer rokovi propisani zakonom omogućuju Zelenskom da to učini do 30. svibnja.

Međutim, zastupnici se pokušavaju izboriti ne samo za sebe, nego i za Porošenka i sustav kojeg uspostavio demokratski predsjednik, kojeg tako vješto iskorištavaju. Porošenko je nedavno otpustio načelnika svoje službe sigurnosti, a javna tajna je da je on bio zadužen za sve, uključujući čuvanje predsjedničke riznice, samo ne za zaštitu predsjednika. Dakle, svaki dan više u uredu omogućava Poroshenko da stvari stavi u red i da sakrije sve što su on i suradnici učinili. Usput, upravo ovih dana je pokrenuta istraga protiv Porošenka, koji  je još uvijek predsjednik zemlje, tako da je za njega najgori scenarij da u ovom trenutku u “njegovu” fotelju sjedne “sluga naroda” Vladimir Zelenski.

Usput, nisu svi stranački lideri došli razgovarati sa Zelenskim.

“Nisam išao na sastanak sa Zelenskim gdje se raspravljalo o pitanju inauguracije. Vladimir će se htjeti sastati i posavjetovati se, on zna moj telefon” , izjavio je vođa Radikalne stranke Ukrajine Oleg Ljaško.

Prema njegovim riječima, “nije datum koji je važan, nego kako će Zelenski obaviti tri glavne zadaće: uspostaviti mir, obnoviti gospodarstvo i iskorijeniti siromaštvo među Ukrajincima”. Naravno, sve ti zadaće traže težak i mukotrpan rad u društvu predanih i poštenih ljudi, a u Ukrajini je takvih malo.

Za takvu uvredu postoji nekoliko razloga. Prvo, posljednjih godina se Ljaško pridružio pro-predsjedničkoj većini. U tom smislu Ljaškova poruka izgleda kao otrovni pozdrav od strane Porošenka, tako da konačno shvati da život nisu samo med i mlijeko.

Drugo, sukob između Ljaška i Zelenskog traje od 2016. godine, kada se vođa ukrajinskih radikala uvrijedio na jednu od šala iz televizijske komedije u kojoj je glumio Zelenski, da je komičara nazvao izrodom. Budući predsjednik mu je tada odgovorio “da Ljaško ima vražji znak čelu”. Općenito, vođa Radikalne stranke i novi predsjednik će imati tema za razgovor.

No, ispostavilo se da zastupnici ne otežu samo zbog Zelenskog. Oligarh Igor Kolomojski je u intervjuu za BIHUS  izjavio kako će se vratiti u Ukrajinu tek nakon inauguracije novog predsjednika.

“Čekam službenu objavu i na znak. Oni će reći da se vratio Porošenko, a ne Zelenski”, rekao je Kolomojski.

Očigledno i drugi koji su pobjegli od Porošenka čekaju isto, poput korumpiranog oligarha, prvog koji ne samo da je govorio o Porošenko korupciji, nego je objavio gomilu audio zapisa s dokazima.

Danas je Zelenski, iako mu treba malo da postane predsjednik, još uvijek “mali čovjek”, baš kao fiktivni lik iz njegove komedije. Čak i za vrijeme izbora su za njega rekli da ne poznaje ukrajinsku politiku.

Međutim, upravo je taj mali čovjek čudesno isprepleo konce ukrajinske politike. Nitko ne sumnja da će nakon trenutnog svibanjskog zatišja izbiti oluja, jer će dužnost predsjednika preuzeti čovjek koji kao da je namjerno u proteklih 15 godina da sve od sebe da ništa ne shvaća ozbiljno.