Uloga Hamasa u izraelsko-palestinskim odnosima

Slike masakra koje je počinio „Hamas“ unutar izraelskih naselja i vijesti o pokolju na glazbenom festivalu, prodrle su u informativni prostor, izazivajući užas, očaj i bijes. Uslijedio je užasan izraelski odgovor, s bombardiranjem Gaze i embargom koji će pogoditi najslabije slojeve stanovništva.

Međutim, sve to ne smije zamijeniti analizu činjenica i društveno-političkog konteksta, dapače, čini je nužnijom i hitnom. „Eksplozija Hamasovog terorističkog nasilja i počinjenog zločina 7. listopada ove godine, rezultat je desetljeća izraelske politike koja je pridonijela stvaranju neodržive situacije u Pojasu Gaze“, piše Benjamin Barthe u francuskom „Le Monde-u“[1]. Sjedinjene Države i Europa osudile su napad i izrazile solidarnost s Izraelom, komentira Pierre Haski[2] , ali ne može se zanemariti činjenica da međunarodno pravo zabranjuje kolektivno kažnjavanje, što se sada događa u Gazi“. Nakon Hamasovog terorističkog napada 7. listopada ove godine, izraelski ministar obrane opisao je Palestince kao “ljudske životinje”.

Događaji koji su prethodili napadu Hamasa 7. listopada 2023. godine

Gaza je bila dio povijesne Palestine, prije stvaranja države Izrael 1948. godine. Oko 750.000 Palestinaca tada je protjerano iz povijesne Palestine u akciji koja je poznata kao „Al-Nakba“[3]. Više od 60 posto Palestinaca u Gazi su izbjeglice , nakon protjerivanja obitelji iz drugih dijelova Palestine 1948. godine. Gaza koja graniči s Izraelom i Egiptom na obali Sredozemnog mora, jedno je od najgušće naseljenih područja na svijetu. Gazu je zauzeo Egipat tijekom arapsko-izraelskog rata 1948. godine.  Ona je bila pod egipatskom kontrolom do arapsko-izraelskog rata 1967. godine, kada je teritorij zauzet od Izraelaca i okupiran zajedno sa Zapadnom obalom i istočnim Jeruzalemom. Godine 2005. Izrael se navodno povukao iz Gaze, ali je 2007. godine, nakon izborne pobjede pokreta „Hamas“ u Gazi, odgovorio uvođenjem zračne, kopnene i pomorske blokade Pojasa Gaze. Prema međunarodnom pravu, blokada je jednaka okupaciji. Od 2008. godine, Izrael je pokrenuo četiri invazije na Gazu; 2008., 2012., 2014. i 2021., koje su rezultirale smrću tisuća Palestinaca, većinom civila i velikog broja djece .[4] Izrael je, kako prenosi „B’Tselem“ – Izraelski informacijski centar za ljudska prava na okupiranim teritorijima“[5], 27. prosinca 2008. godine, pokrenuo operaciju „Lijevano olovo“, koja je trajala do 18. siječnja 2009. godine. Prema podacima koje je prikupio ovaj Centar, tijekom borbi ubijen je 1.391 Palestinac, od čega najmanje 759 civila koji nisu sudjelovali u neprijateljstvima. Od njih je 318 bilo mlađe od 18 godina. Izrael je također prouzročio veliku štetu strukturama i infrastrukturi, uključujući električne, vodovodne i kanalizacijske objekte, koji su sada potpuno nefunkcionalni. Prema podacima UN-a, Izrael je tada uništio više od 3.500 domova, ostavljajući desetke tisuća ljudi bez skloništa ili doma u koji bi se mogli vratiti. Tijekom operacije „Stup obrane“ koju je Izrael pokrenuo 14. studenog 2012. godine, borbe su trajale osam dana, tijekom kojih je – prema podacima „B’Tselema“, Izrael ubio 167 Palestinaca, od kojih najmanje 87 nije sudjelovalo u borbama. Od toga su 32 bili mlađi od 18 godina. Tijekom borbi, četiri izraelska civila i dva pripadnika snaga sigurnosti ubijeni su raketama i granatama koje su Palestinci ispalili iz Pojasa Gaze. Izrael je 8. srpnja 2014. godine, pokrenuo operaciju „Protective Edge“. Borbe su trajale 50 dana, do 26. kolovoza 2014. godine. Tada je Izrael  opustošio civilnu infrastrukturu Gaze. Prema podacima „B’Tselema“, Izrael je tijekom borbi ubio 2.203 Palestinca, uključujući 1.371 onih koji nisu sudjelovali u borbama. Otprilike četvrtina svih žrtava – njih 548, bili su mlađi od 18 godina, a  527 nije sudjelovalo u borbama. Tijekom borbi, Palestinci su ubili pet izraelskih civila, uključujući jedno dijete, te jednog stranog državljanina i 63 vojnika. Izrael je 10. svibnja 2021. godine, pokrenuo novu operaciju „Čuvar zidina“. Borbe su trajale 11 dana, do 21. svibnja 2021.  godine. Tada je Izrael uništavao stambene zgrade i civilnu infrastrukturu. Prema podacima „B’Tselema“, tijekom borbi je Izrael ubio 232 Palestinca, uključujući 137 koji nisu sudjelovali u borbama, od kojih su 53 bili mlađi od 18 godina. Za vrijeme borbi, od raketa je ubijeno šest izraelskih civila i tri strana državljana u koje su Palestinci pucali.  Izrael je 5. kolovoza 2022. godine, pokrenuo operaciju „Praskozorje“. Borbe su trajale 3 dana, a Izrael je uništavao stambene zgrade i civilnu infrastrukturu. Prema podacima „B’Tselema“, tijekom borbi Izrael je ubio 33 Palestinca, uključujući 17 koji nisu sudjelovali u borbama, od kojih je 9 bilo mlađe od 18 godina.

Benjamin Netanjahu svojedobno potvrđuje partnerstvo s Hamasom[6]

“Svatko tko želi osujetiti uspostavu palestinske države, mora podržati jačanje ‘Hamasa’ i transfer novca Hamasu,” rekao je Netanjahu na sastanku članova Knesseta svoje stranke „Likud“ u ožujku 2019. godine. Zatim je naglasio; “Ovo je dio naše strategije – izolirati Palestince u Gazi od Palestinaca na Zapadnoj obali.”(„Haaretz“ 9. listopada 2023. godine).  Izvješće „Times of Israel“ od 8. listopada 2023. godine, potvrdilo je “prijenos novca Hamasu” u ime Netanjahua. „Hamas je tretiran kao partner na štetu palestinskih vlasti, kako bi se spriječilo Abbasa da krene prema stvaranju palestinske države. Hamas je promaknut iz terorističke skupine u organizaciju s kojom je Izrael vodio pregovore preko Egipta i kojoj je bilo dopušteno primati kofere s milijunima dolara iz Katara preko prijelaza Gaze.”

„Analitica“[7]

Načela sporazuma iz Osla iz 1993. godine, potpisanog između vođe Fataha Yassera Arafata i izraelskog premijera Ysaaca Rabina, bila su stvaranje “privremene palestinske autonomne vlade” za Zapadnu obalu i Gazu tijekom prijelaznog razdoblja. Time je  postignuto rješenje temeljeno na rezoluciji 242 Vijeća sigurnosti UN-a.To je predmnijevalo povlačenje izraelskih snaga s teritorija koje su okupirale tijekom rata 1967. i stvaranje suverene palestinske države uz Izrael. Međutim, ti su postulati bili prava bomba za vodeću cionističku doktrinu, koja teži oživljavanju projekta Velikog Izraela, zbog čega je izraelski Mossad krenuo sa stvaranjem Hamasa 1987. godine, kako bi u prvoj fazi dinamizirao Sporazum iz Osla, a zatim se suočio s dvjema palestinskim frakcijama Hamasom i Al Fatahom  radi pretvaranja Pojasa Gaze i Zapadne obale u dvije međusobno nepomirljive cjeline“, ističe ovaj  venezuelanski medij.

El León de El Español

Koje je povijesno podrijetlo Hamasa, s pravom postavlja pitanje ovaj španjolski medij? Možda da se stane na kraj Yasseru Arafatu?[8] Hamas se pojavio kao politička i vojna organizacija 1987. godine , tijekom prve ‘Intifade’, plestinske pobune protiv Izraela. Nametnuo se kao alternativa nadmoći Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO), vođe Yassera Arafata. Prema izjavama nekih vođa u to vrijeme, Izrael je podržavao ovu organizaciju kroz sredstva ili obuku: dopustivši da razvije Islamsko sveučilište u Gazi. Odatle su iznikli mnogi vođe Hamasa i stručnjaci za proizvodnju eksploziva i oružja.

“Wall Street Italia“[9]

„Zahvaljujući Mossadu, izraelskoj agenciji za obavještajne i specijalne operacije”, Hamasu je omogućeno jačanje prisutnosti na okupiranim područjima. U međuvremenu, Arafatov pokret za oslobođenje Palestine – Fatah, kao i palestinska ljevica, bili su izloženi najbrutalnijem obliku represije i zastrašivanja. Ne zaboravimo da je Izrael zapravo stvorio Hamas. Prema Zeevu Sternellu, povjesničaru na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, Izrael je smatrao prikladnim i lukavim gurnuti islamiste protiv Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO).”

„Global Research“

I po mišljenju kanadskog Instituta za globalna istraživanja, Hamas je izgradio svoju snagu kroz razne sabotaže mirovnog procesa[10]. I to na način koji je  savršeno kompatibilan s interesima izraelske vlade. U zamjenu, potonji je također uspio spriječiti primjenu  onoga što je utvrđeno u Oslu. Drugim riječima, Hamas je obavljao funkcije za koje je izvorno stvoren: sprječavanje stvaranja palestinske države“.

„Koteret Rashit“

Prema informaciji koju je prenio izraelski tjednik „Koteret Rashit“ (listopad 1987.), “Islamske udruge kao i sveučilište, podržavale su i ohrabrivale izraelske vojne vlasti zadužene za (civilnu) upravu Zapadne obale i Gaze. Oni – islamske udruge i sveučilište, bili su ovlašteni primati novčane uplate iz inozemstva. Islamisti su tako osnovali sirotišta i zdravstvene klinike, kao i mrežu škola, radionica koje su stvorile posao za žene kao i sustav financijske pomoći siromašnima. A 1978. godine osnovali  su “Islamsko sveučilište” u Gazi. Vojne vlasti bile su uvjerene da će te aktivnosti oslabiti  PLO i ostale ljevičarske organizacije u Gazi”, zaključuje ovaj izraelski tjednik  [11]

„The Times of Israel“[12]

Ovaj izraelski medij prenosi izjavu Avigdora Libermana, čelnika izraelske oporbene stranke „Yisrael Beytenu“i bivšeg ministra obrane. On tvrdi  da je „njih dvojicu – šefa Mossada Yossi Cohena i glavnog časnika izraelskih obrambenih snaga zaduženog za Gazu i Herzi Halevija, prije dva tjedna premijer poslao kako bi uvjerio Dohu da ne obustavi prijenos novca terorističkoj skupini sa sjedištem u Gazi. Posjetili su Katar prema uputama premijera Benjamina Netanjahua, kako bi zamolili njegove čelnike da nastave s periodičnim isplatama Hamasu“. Liberman  isto govori i u svome nastupu na vijestima „Channel 12“. Kritizirao je Netanjahua jer je “molio Katarce da nastave podržavati terorističku skupinu sa sjedištem u Gazi“. Transferima se također usprotivio i predsjednik palestinske uprave Mahmoud Abbas , koji želi oslabiti „Hamas“ u Gazi. Godinama su različite vlade predvođene Benjaminom Netanyahuom, imale pristup koji je podijelio vlast između Pojasa Gaze i Zapadne obale – bacivši na koljena predsjednika Palestinske uprave Mahmouda Abbasa. Ideja je bila spriječiti Abbasa – ili bilo koga drugog u vladi Palestinske samouprave na Zapadnoj obali, da napreduje prema uspostavi palestinske države. Dakle, usred ovog pokušaja da se ugrozi Abbas, Hamas je unaprijeđen od obične terorističke skupine do organizacije s kojom je Izrael vodio neizravne pregovore preko Egipta, i one kojoj je bilo dopušteno primati infuzije gotovine iz inozemstva. U međuvremenu, Izrael je dopustio koferima s milijunima u katarskoj gotovini da uđu u Gazu preko njegovih prijelaza od 2018. godine, kako bi održao svoje krhko primirje s Hamasovim vladarima Pojasa“, ističe ovaj izraelski medij.

Moonis Ahmar[13]

Ahmar je bivši dekan Fakulteta društvenih znanosti Sveučilišta u Karachiju. On smatra da je „Izrael palestinsku organizaciju otpora ‘Hamas’, proglasio ‘terorističkom’ jedinicom i učinio sve što je u njegovoj moći da je likvidira tijekom nedavne dvotjedne operacije u Gazi. No, malo je ljudi svjesno činjenice, tvrdi on,  da je upravo Izrael pomogao stvaranje Hamasa kao protuteže Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji (PLO) tijekom 1980-ih. Drugo, Hamasov uspon u 1990-ima i nakon toga slabljenje PLO-a i palestinske zajednice, ojačali su izraelsku okupaciju Zapadne obale i blokadu Gaze“.

Zeev Sternell

Prema mišljenju Zeeva Sternella  – povjesničara na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu; “Izrael je smatrao da je pametan trik gurnuti islamiste protiv Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) “[14]

Avner Cohen

„The Wall Street Journal“ je izvijestio u svome članku,  kako je Izrael pomogao u stvaranju Hamasa. „Hamas je, na moju veliku žalost, tvorevina Izraela”, izjavio je  Cohen, Židov rođen u Tunisu, koji je radio u Gazi više od dva desetljeća. Odgovoran za vjerska pitanja u regiji do 1994. godine, Cohen je promatrao kako se islamistički pokret  pretvara u ono što je danas „Hamas“, militantna skupina koja se zaklela na uništenje Izraela. Umjesto da pokuša obuzdati islamiste u Gazi od samog početka, navodi  Cohen, „Izrael ih je godinama tolerirao i, u nekim slučajevima, poticao kao protutežu sekularnim nacionalistima Palestinske oslobodilačke organizacije i njezinoj dominantnoj frakciji, Fatahu Yassera Arafata“.

Yaser Arafat

U intervjuima za talijanski „L’Espresso“ i „Corriere della Sera“ (2001.), Arafat – vođa PLO-a, je između ostalog rekao:“Hamas je konstituiran uz podršku Izraela. Cilj je bio stvoriti organizaciju koja je suprotstavljena PLO-u. Dobili su sredstva i obuku iz Izraela. Oni su i dalje imali koristi od dozvola i ovlasti, dok smo mi bili ograničeni, čak i za izgradnju tvornice rajčica. Činimo sve da zaustavimo nasilje. Ali Hamas je stvorenje Izraela koji im je u vrijeme premijera Yitzhaka Shamira kasnih 1980-ih, kada je Hamas nastao, dao novac i više od 700 institucija, a među njima škole, sveučilišta i džamije. Čak je i bivši izraelski premijer Yitzhak Rabin to na kraju priznao, kad sam ga za to optužio u nazočnosti egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka.”

Charles Freeman,

Američki diplomat i veleposlanik u Saudijskoj Arabiji (2006.), svojedobno je izjavio;““Izrael je pokrenuo Hamas. Bio je to projekt Shin Beta – izraelske obavještajne agencije, koja je imala osjećaj da bi ga mogla iskoristiti za ometanje PLO-a.”[15]

Ron Paul

Godine 2009., američki zastupnik Ron Paul, izjavio je u zastupničkom domu; „Izrael je ohrabrio i pokrenuo Hamas“. On tvrdi da su Hamas stvorili Izrael i SAD s ciljem da se  e suprotstave Yasseru Arafatu.[16] „Znate, ako pogledate povijest, saznat ćete da je Hamas ohrabrio i zapravo pokrenuo Izrael, jer su htjeli da se suprotstavi Yasseru Arafatu. Dakle, prvo smo, neizravno i izravno preko Izraela, pomogli uspostaviti Hamas. Onda imamo izbore na kojima Hamas postaje dominantan, a zatim ga moramo eliminirati. To jednostavno nema smisla“.

Charles Enderlin

Dugogodišnji dopisnik za nacionalni TV kanal „France 2“- novinar iz Jeruzalema, prepričava kako su Netanjahuova vlada i njeni prethodnici poticali uspon Hamasa da osujete stvaranje palestinske države.[17]

Hassane Zerouky

Prema Zeroukyju, novinaru koji piše za francuski „L’Humanité“ i kanadski „Global Research“, „izraelska vojna vlast zadužena za civilnu upravu Zapadne obale i Gaze, dopustila je palestinskim islamskim skupinama da primaju sredstva iz inozemstva“.

Bezalel Yoel Smotrich

Izraelski ministar financija Bezalel Smotrich, jedan od najekstremnijih članova  izraelske vladine koalicije, ponudio je neobično iskrenu procjenu vladinog pristupa Hamasu u jednom intervjuu iz 2015. godine; “Palestinske vlasti su teret, a Hamas je bogatstvo. To je teroristička organizacija; nju nitko neće priznati, nitko joj neće priznati status na Međunarodnom kaznenom sudu, nitko joj neće dopustiti da predlaže rezolucije Vijeću sigurnosti UN-a…”[18]

Gershon Hacohen

U kolovozu 2021. godine, izraelski novinar Haim Ramon, citirao je  izraelskog general-bojnika Gershona Hacohena, istaknutog desničara bliskog premijeru; “Mora se reći istina, Netanjahuova strategija je spriječiti opciju dvije države i zato je ‘Hamas’ učinio svojim najbližim partnerom. U vidljivoj dimenziji Hamas je neprijatelj, u skrivenoj dimenziji on je saveznik.”[19]

Yitzhak Segev

Izraelski brigadni general Segev, koji je bio guverner Gaze i u čestom kontaktu s Yasinom (nekadašnjim vođom Hamasa), izjavio je za „Wall Street Journal“;“U potpunosti sam shvatio Yassinove krajnje ciljeve; zamijeniti Izrael islamskom državom – i koje su zapravo realne opasnosti od Hamasove ideologije. Međutim, u to vrijeme Izrael je dao prioritet potkopavanju Fataha koji je predvodio PLO. Nakon iranske revolucije 1979. godine, Hamas i drugi islamisti postali su popularniji, ambiciozniji i nasilniji“. Segev je kasnije izjavio novinaru „New York Timesa“, da je „pomogao financirati palestinski islamistički pokret kao protutežu sekularistima i ljevičarima iz Palestinske oslobodilačke organizacije, koju je vodio Yasser Arafat“.

Tony Cordesman[20]

“Izrael  je izravno pomagao ‘Hamas’. Izraelci su ga htjeli iskoristiti kao protutežu PLO-u (Palestinskoj oslobodilačkoj organizaciji)”, rekao je Cordesman bliskoistočni analitičar Centra za strateške studije. Zatim je nastavio; „Izraelska potpora ‘Hamasu’, bila je izravan pokušaj podjele i razvodnjavanja podrške snažnom, sekularnom PLO-u korištenjem konkurentske vjerske alternative”.

Haim Ramon

Ramon je izraelski političar, koji je svojedobno bio član Parlamenta/Knesseta ( 1983.- 2009.), kasnije potpredsjednik izraelske Vlade. On je između ostalog izjavio; „Bennet-Lapidova vlada je 2021. godine usvojila koncept odvajanja Zapadne obale i Pojasa Gaze, kako bi oslabila palestinske vlasti i time ojačala Hamas”.[21]

 Yossi Beilin                                                                                                                    

Bivši izraelski ministar vanjskih poslova i ranije arhitekt sporazuma iz Osla 1993. godine, u listopadu 2023. nakon neviđenog napada Hamasa na Izrael, dao je za njemački ZDF intervju: “Netanjahu je bio taj koji je ojačao Hamas. Između PLO-a i Hamasa, on je uvijek favorizirao Hamas, jer oni ne žele dvodržavno rješenje. Hamas ne želi podjelu zemlje, on želi cijelu zemlju. Zato je bilo lakše izaći na kraj s njima nego s PLO-om, koji traži podjelu zemlje i dvodržavno rješenje.”[22]

Tal Schneider

Politički i diplomatski dopisnik za „The Times of Israel“, gospođa Schneider smatra, da je „cilj Netanjahua bio pod svaku cijenu izbjeći izgradnju buduće palestinske države. Učinio je to na način što je podržao ‘Hamas’, dopuštajući protok novca u Gazu, kojom vlada Hamas i sklapajući poslove s militantima preko Egipta, kako bi smanjio utjecaj Mahmuda Abbasa i tako ga politički ponizio“[23]

Ami Isseroff[24]

Pišući na Mideast Webu[25], Ami Isseroff pokazuje kako su Izraelci namjerno promovirali islamiste budućeg „Hamasa“, pomažući im da pretvore Islamsko sveučilište u Gazi u bazu iz koje je grupa regrutirala buduće aktiviste i bombaše samoubojice. Kao jedina visokoškolska ustanova u pojasu Gaze i jedina takva ustanova otvorena za Palestince, otkako je Anwar Sadat za njih zatvorio egipatske fakultete, bila je rasadnik budućih islamističkih kadrova. Međutim, kada je došlo do sukoba oko vjerskih pitanja, izraelske vlasti su stale na stranu islamista protiv sekularista – glavne struje Fatah-PLO“.

Tareq Baconi[26]

„S jedne strane, Hamas, a posebno Hamasovo upravljanje Pojasom Gaze, bila je velika prednost, uglavnom zato što je omogućilo Izraelu da vjeruje da može dva milijuna Palestinaca staviti u kavez. S vremena na vrijeme, došlo bi do eskalacije nasilja, ali u osnovi Izrael bi uspješno odvojio Pojas Gaze od ostatka Palestine. A to je mogao učiniti samo ako je ‘Hamas’ bio na vlasti. Jer na taj način može uvjeriti svijet da postoji krvoločna teroristička organizacija koja je orijentirana na njegovo uništenje i koja opravdava blokadu i pritom usmjerava svijet da zaboravi da su blokada i napori da se uguši Gaza, započeli mnogo prije nego što je Hamas uopće formiran. U tom smislu”, rekao je Baconi, “Hamas je postao savršen izgovor za Izrael ”.

Karim Kattan[27]

Ovaj palestinski pisac, iznosi jednu zanimljivu osobnu priču; „Svi smo mi kolektivne žrtve onoga što je Hamas učinio. Masakr na festivalu Nova (rave party ) na kojemu su teroristi masakrirali – prema podacima „Haaretza“ više od 1.300 Izraelaca, horor je za Izraelce, ali i Palestince. No istovremeno to ne znači ignoriranje konteksta: izraelski začarani kolonijalizam također je užasan. Nema u tome proturječnosti. Prepoznati jedan užas, ne znači minimizirati drugi. Sudbina moje zemlje i mog naroda ne može biti igra „nulte sume“, gdje rezultat prednosti za jednu stranu, nužno znači gubitak za drugu. Jer nagrada je sloboda Palestine, što usput rečeno, ne mora nužno značiti da dovodi do gubitnika“, zaključio je Kattan.

Umjesto zaključka

U očima izraelske militantne desnice, prava prijetnja Izraelu nije Hamasovo nasilje i terorizam, već opasnost da se postigne mirovni sporazum o uspostavi palestinske države. S druge strane, Hamas – kao militantna islamistička organizacija,  ne želi priznati postojanje izraelske države. Unatoč toj činjenici, mainstream mediji na Zapadu građanima i dalje uporno nude lažnu dilemu koja se temelji na pretpostavci koja ograničava dostupne opcije. ; “Ili si na strani aktualne izraelske vlasti, ili podržavaš Hamas”? Čemu takav neinteligentan pristup? Kome on služi, kada u suštini treba jasno i javno osuditi sve zločine koji su počinjeni na tim prostorima od 1947. godine do danas? Malo tko postavlja pitanje; zašto se ne poštuju rezolucije UN-a o palestinskom pitanju i tko je za to odgovoran? Zašto se ne traži rješenje s dvije države s obzirom da je to jedini put do mira? Umjesto navijanja za Netanjahua i njegovu vladu, ili za Hamas, treba snažno podržati sve one demokratske snage u Izraelu i Palestini koje zagovaraju i vjeruju u mirno rješenje palestinskog pitanja. Zašto se i dalje tolerira postojanje Gaze kao najvećeg koncentracijskog logora u svijetu, gdje živi oko milijun i petsto tisuća djece?…

[1] Benjamin Barthe Povijest Gaze, ili izrada barutane. Objavljeno 15. listopada 2023. (LINK)

[2] ENGLESKO IZDANJE • WORLDCRUNCH14. listopada 2023. (LINK)

[3] Palestinska katastrofa 1948. dokumentarni je film Bennyja Brunnera i Alexandre Jansse. Prati događaje koji okružuju palestinsko protjerivanje i bijeg 1948. Snimljen je 1996. godine

[4] Israel-Palestine war: ‘We are fighting human animals’, Israeli defence minister says

[5] T’Selem je Izraelski informacijski centar za ljudska prava na okupiranim teritorijima teži budućnosti u kojoj su ljudska prava, sloboda i jednakost zajamčeni svim ljudima, Palestincima i Židovima, koji žive između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. više od 30 godina rada, B’Tselem je zaslužio počasno mjesto u lokalnoj i međunarodnoj zajednici ljudskih prava, te je primio razne nagrade, uključujući nagradu Carter-Menil za ljudska prava (1989., zajedno s Al-Haqom) ; Nagrada za ljudska prava danske Zaklade PL (2011., zajedno s Al-Haqom); Stockholmska nagrada za ljudska prava (2014.); te Nagrada za ljudska prava Republike Francuske (2018., zajedno s Al-Haqom). B’Tselemov video projekt također je dobio razne nagrade, uključujući britansku nagradu One World Media Award (2009.) i nagradu Izraelskog foruma dokumentarnih filmskih stvaratelja (2012.).

B’Tselem je neovisna, nestranačka organizacija. Financira se isključivo donacijama: potporama europskih i sjevernoameričkih zaklada koje podupiru aktivnosti ljudskih prava diljem svijeta i velikodušnim prilozima privatnih osoba u Izraelu i inozemstvu.

[6] Is It A False Flag? “Wiping Gaza Off the Map”. The Dangers of Military Escalation

[7] Germán Gorraiz López 12. listopada 2023. Analitica.com, vodeći je digitalni medij u Venezueli. 19. 10. 2023.

[8] What is Hamas’ historical origin: a ‘creation’ of Israel to end Yasser Arafat

[9]  Wall Street Italia, 25 Marzo 2004 02:45 no

[10]  Hamas is a Creation of Mossad

[11]  Hamas Was Founded by Mossad israel

[12] For years, Netanyahu propped up Hamas. Now it’s blown up in our faces, 8. listopada 2023

[13] The Express Tribune, 30. svibnja 2021 . How and why Israel helped create Hamas?

[14] Hamas Was Founded by Mossad israel

[15] Izvor : Devil’s Game  (Robert Dreyfuss, poglavlje 8, stranica 191, 2006.) LINK

[16] FLASHBACK: Ron Paul ‘Hamas Was Started by Israel’?

[17] Comment la droite nationaliste israélienne a fait le jeu du Hamas : l’éclairage de Charles Enderlin

[18] Before They Vowed to Annihilate Hamas, Israeli Officials Considered It an Asset

[19] Why Israel Created Hamas

[20]  Analysis: Hamas history tied to Israel

[21] https://news.walla.co.il/item/3456034

[22] Izvor : ZDF Televizija

[23] Why Hamas and Israel reached this moment now — and what comes next 11. listopada 2023.

[24] Ami Isseroff, preminuo je 29. lipnja 2011. godine u 65. godini života. Iz SAD-a je otišao kao član omladinskog pokreta Hashomer Hatzair te je veći dio života ostao u Izraelu radeći kao znanstveni i tehnički pisac, računalni programer i analitičar vijesti..

[25] Suosnivač je i webmaster MidEast Weba. Radio je na programu diplomskog studija psihologije na sveučilištima u Jeruzalemu i Haifi. Ami je vjerovao da u koliko ova dva naroda ikad postignu stanje međusobnog povjerenja i poštovanja, njegov veliki životni trud neće biti uzaludan. LINK

[26] Boconi je tajnik odbora palestinskog think tanka Al-Shabaka. LINK

[27] Quali sono le possibili soluzioni al conflitto tra Hamas e Israele