Ultimatum istječe – Pravi razlozi moguće agresije na Katar

Danas istječe ultimatum Saudijske Arabije i nekoliko zemalja Zaljevskog vijeća za suradnju Kataru. Doha je dobila deset dana da ispuni 13 neprihvatljivih zahtjeva ili će se zemlja suočiti s nepredvidivim budućim akcijama navedenih zemalja.

Popis uključuje gašenje kanala Al-Jazeere i njenih podružnica, te nekih novinskih agencija koje financira Katar, prekid diplomatskih odnosa s Iranom, te protjerivanje navodno prisutnih članova Iranske Revolucionarne Garde u emiratu, protjerivanje turske vojske, mjesečnu reviziju provedbe ultimatuma i isplatu 16 milijardi štete koju je Katar navodno uzrokovao svojim uplitanjem u unutarnje poslove zemljama Perzijskog zaljeva.

Osim toga, od Dohe se traži da svoju politiku u potpunosti uskladi sa zaljevskim režimima u vojnim, političkim, društvenim i ekonomskim pitanjima.

Najsmješnije je što Katar mora zaustaviti svoje uplitanje u unutarnje poslove suverenih država. Katar se stvarno miješao u poslove niza zemalja, uključujući Libiju i Siriju, ali, kao što je objašnjeno od strane ministra vanjskih poslova Njemačke, popis zahtjeva izravno krši suverenitet Katara. Dakle, tko ovdje zadire i čiji suverenitet?

Ne čudi da je Katar odbacio popis zahtjeva, koji su apsolutno nerazumni. Naravno, saudijski režim, za razliku od Katara, toga uopće nije svjestan. To bi bilo kao tražiti da Velika Britanija zatvori NATO baze i istjera američke trupe s otoka, stoga nijedan od zahtjeva neće biti ispunjen.

No, Saudijska Arabija i njezini saveznici su Kataru svejedno dostavili popis zahtjeva koji neće biti ispunjeni, a danas, odnosno, nakon isteka ultimatuma se suočavamo s nepredvidivim potezima saudijskog režima, u prvom redu, ali i Sjedinjenih Država.

Katar je u suštini bio osuđen od samog početka ovog raskola, a sada je početak aktivnog odgovora, iako nitko ne zna kakav će on biti.

UAE je upozorio Katar da se sada suočava s trajnom gospodarskim i političkim sankcijama. Uz nedavno imenovanje za krunskog princa Mohammed bin Salmana, sina kralja Saudijske Arabije, situacija se doista usijava, a princ je jedan od glavnih pobornika raskola između Saudijske Arabije i Katara.

Cilj saveza na čelu sa Saudijskom Arabijom je spriječiti nastavak suradnje Katara s Iranom. No, čak i The Guardian ističe kako će nevjerojatno teško biti smanjiti veze Katara s Iranom, jer Iran i Katar imaju ogromne zajedničke off shore rezerve prirodnog plina, koji je glavni izvor velikog bogatstva Dohe.

Iran je odmah pomogao Kataru i nakon izricanja saudijskih sankcija počeo opskrbljivati zemlju s hranom. Prekid veza s Iranom i Turskom, dvije zemlje koje su stale na stranu Katara tijekom ovog neprijateljstva, gotovo je nezamisliv.

Kraj plana plinovoda Katar-Saudijska Arabija-Sirija-Turska-EU

Katar je izvorno pripadao velikom broju zemalja, uključujući Tursku i Saudijsku Arabiju, koje su htjele izgraditi plinovod za transport prirodnog plina kroz Siriju do Europe.

Umjesto toga, sirijska vlada se okrenula prema Iranu i Iraku, te izgradnji plinovoda prema istoku, čime je iz igre potpuno izbacila prethodno spomenute zemlje. Zato su Katar, Saudijska Arabija i Turska bili najozbiljnijim saveznici takozvane “sirijske oporbe”.

Rasprava o plinovodu je obnovljena kada su se zaljevske monarhije okrenule protiv “sirijskog bloka“, odnosno, Irana, Iraka i Sirije. Iako Iran i Katar dijele ovo unosno plinsko polje, njihovi planovi kako ga koristiti se uvelike razlikovali.

Ubrzo nakon prijedloga Bashara Al-Assada za dogovor s Iranom i Irakom su strani plaćenici preplavili zemlju, a oružje im je stizalo sa svih strana, čak i nekoliko tisuća tona iz Hrvatske.

Sirija se demonizira od samog početka, iako je bivši državni tajnik John Kerry večerao s Assadom dvije godine prije izbijanja islamističke pobune. Jasno je da je odnosi Washington s Assadom nemaju veze s ljudskim pravima, obzirom da je Bashar Al-Assada bio na vlasti 11 godina prije agresije ili početka takozvane “revolucije u zemlji zbog kršenja ljudskih prava”.

Katar mijenja dolare za juane

Katar je aktivno sudjelovao u naoružavanju sirijskih terorista i pozvao na svrgavanje Assada, ali Katar zapravo provodi samostalnu vanjsku politiku. Vidjevši da će nakon ruske intervencije Assada teško svrgnuti, tijekom protekle dvije godine Katar mijenja 86 milijardi američkih dolara u kineske juane i jača veze s Pekingom. Ovo je potez kojeg će američki FED teško ostaviti bez odgovora.

Ovo je izuzetno važno jer Katar dijeli zalihe prirodnog plina s Iranom, a Iran ima već potpisane poslovne ugovore s Kinom. Ubrzo nakon što je 2015. godine postignut nuklearni sporazum, Iran pokušava iskoristiti sve ekonomske mogućnosti, povećati proizvodnju u svom udjelu iransko-katarskih rezervi plina.

U studenom 2016. Iran za razvoj ovog projekta potpisuje sporazum s francuskom kompanijom Total. Očekuje se da će iduće godine Iran premašiti proizvodnju plina Katara i Doha nije imala izbora, nego se pridružiti ovom društvu. Podigla zabranu za razvoj plinskih polja u travnju ove godine.

Ako Iran i Katar će i dalje budu išli ovim putem, američka hegemonija nad svjetskim financijskim tržištima će biti izložena izravni napadima, a na drugoj strani će raste ekonomske i vojne sposobnosti naroda kao što su Rusija, Kina i drugi koji imaju prednosti od ovakvog razvoja situacije.

Izgovor za napad

Sjetite se hakirane pošte Hillary Clinton u kojoj potvrđuje da Sjedinjene Države i Francuska tijekom napada na Muammara Gaddafija u Libiji nisu bili zabrinuti zbog humanitarnih razloga, nego straha od njegovog plana da ujedini Afriku pod jedim zlatnim standardom, koji će se koristiti za kupnju i prodaju sirove nafte na svjetskim tržištima.

Sjetite se da je 2000. Saddam Hussein najavio da će prodavati iračku naftu za eure, a The Guardian izvijestio da je do 2003. Irak ostvario znatnu dobit. SAD ubrzo napadaju Irak i prodaju nafte vraćaju u američkim dolarima.

Važno je znati zašto se Saudijska Arabija toliko brine zbog Katara, ako ti nije iz ekonomskih razloga? Zbog podrške Katara terorizmu? Gluposti. Elektronička pošta Hillary Clinton dokazuje da su i Saudijska Arabija i Katar financirali ISIL, tako da je ovo opravdanje prilično licemjerno.

Pokušaj da se svrgne Assad u Siriji nije uspio, a Katar je odlučio učiti iz grešaka i korištenje svojih ogromnih zaliha ne uvjetovati statusom Assada i bio on predsjednik Sirije ili ne.

Naravno, da su Katar i ostali uspjeli u Siriji, Doha bi to pozdravila, ali bacati novac u bezdan, ma koliko ga Doha imala, apsolutno je neprihvatljivo i iracionalno.

Osim toga, neuspjeh islamističke pobune u Siriji je doveo do okretanja Katara tržištu plina u istočnoj Aziji, gdje je postao jedan od glavnih igrača u LNG sektoru.

No, Katar ima ogromne zalihe i LNG nije dovoljan kao rješenje, a većinu plinovoda  prema istoku kontrolira Iran. Za Katar bi prekid veza s Iranom, a s Assadom u Damasku, bilo ravno samoubojstvu.

Problem je što je u Kataru i najveća američka vojna baza u regiji, gdje je trenutno 11 000 vojnika, a oni bi mogli odigrati ulogu saveznika Saudijske Arabije, jer sve što Doha radi više nije u interesu Washingtona.

Jasno je da Katar ne može ispuniti zahtjeve Saudijske Arabije, a saudijski režim bi toga trebao biti svjestan. Kao što smo vidjeli u Jemenu i Siriji, Saudijska Arabija gotovo uvijek koristi brutalne mjere u pritisku na države koje se ne slažu s politikom Rijada. U tom kontekstu, vrlo lako se može očekivati otvaranje nove fronte, iako se treba nadati da se napad na Katar neće dogoditi. Međutim, Doha je previše odluka donijela u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, a nijedna ne ode u korist režima u Rijadu i Washingtonu.