Ultimatum SAD-a Rusiji: ”Idite iz Donbasa ili ćemo vas potpuno izolirati”

Iako su svi uvjeti mirne reintegracije Donbasa u ustavno-pravni poredak Ukrajine propisani Sporazumom iz Minska, vlasti Kijevu su o tom pitanju odlučile napraviti poseban dokument. Međutim, Ukrajina je prvi put na zakonodavnoj razini uveo pojam ”ruskog agresora”, koji će se koristiti u novom nacrtu ”Zakona o reintegraciji Donbasa”, za ukrajinsku televiziju je rekla predstavnica predsjednika Petra Porošenka u Vrhovnoj Radi Irina Lucenko.

Prema njenim riječima, novi zakon ”oslobađa Kijev bilo kakve odgovornosti za situaciju u Donjeckoj i Luganskoj Narodnoj Republici, koje su privremeno okupirane područja, a Ukrajina će imati pravo na samoobranu”.

”Općenito, zakon je usmjeren na povrat i obnovu Donbasa i sada je spreman 99,9%”, rekla je Lucenko.

Ranije, je ukrajinska predstavnica u pregovorima u Minsku, Olga Aivazovski, rekla da će Kijev morati nekoliko desetljeća raditi na reintegraciji Donbasa.

”Reintegracija je posljednji korak, nakon čega slijedi pomirenje nove generacije, a to je razdoblje od 40 godina hodanja po pustinji, kao što kaže Biblija”, rekla je Olga Aivazovski.

Novi ”Zakon o mirnoj reintegraciji Donbasa” je najavljen nekoliko dana nakon proslave Dana neovisnosti i posjete američkog ministra obrane Jamesa Mattisa Kijevu, ali i izjave posebnog američkog izaslanika za Ukrajinu Kurta Volkera ”kako će odnosi između Washingtona i Moskve šepati, sve dok se ne riješi ukrajinska kriza”.

Volker je za Financial Times upozorio kako da bi u slučaju pogoršanja sukoba u Ukrajini SAD s Rusijom mogle prekinuti diplomatske i gospodarske odnose.

Dakle, s jedne strane imamo prevratničku vlast u Kijevu, koja do sada nije ispunila nijednu odredbu Sporazuma iz Minska, ali na drugoj sklapa nekakve nove aranžmane o ”reintegraciji”, što je termin kojeg Ukrajina koristi od bliskih susreta s hrvatskim premijerom Plenkovićem i početka rada ukrajinsko-hrvatskog međuvladinog  povjerenstva koja razmatra ”hrvatska iskustva o reintegraciji istoka zemlje”

Osim što je premijer Plenković Hrvatsku, potpuno nepotrebno, uvukao u sukob između Washingtona i Moskve oko Ukrajine, izjave vlasti u Kijevu i Kurta Volkera potvrđuju da će on trajati više nego što je itko očekivao.

Naime, Volker tvrdi ”kako odnosi između Rusije i SAD-a važni, ali će oni šepati sve dok se ne pronađe rješenje za ukrajinsku krizu”.

Ovim je Volker razbio sve nade o mogućem jačanju odnosa Moskve sa Sjedinjenim Američkim Državama a bilo kojoj razini. Američki diplomat je rekao da je prvi korak kojeg će Rusija morati učiniti držati se Sporazuma iz Minska i povući svoje snage iz regije.

Ovdje već imamo nedosljednost, jer nitko nije predočio prisutnost ruske vojske u Donbasu, stoga se ovu izjavu više može smatrati za provokaciju, nego kao želju da se stabilizira situacija u Ukrajini.

Osim toga, Kurt Volker je naglasio kako američka administracija razmatra opskrbu Ukrajine sa ”smrtonosnim obrambenim oružjem”, mogućnost koju je svojevremeno odbio čak i Barack Obama. Prema njegovim riječima, odluka još nije donesena, ali se o ovome raspravlja u najvišim krugovima.

Financial Times ističe kako su ranije u Moskvi s odobravanjem reagirali na izbor Trumpa za predsjednika, jer su se nadali da će SAD zauzeti mekši stav o ukrajinskom pitanju. Volker rekao kako se u Washingtonu događa upravo suprotno i da se SAD brinu da Ukrajina  ostane na dnevnom redu. Trump, američka vlada, kao i njegove kolege iz Njemačke i Francuske pokušavaju obnoviti rasprave o ovo pitanju, jer se, prema Volkeru, situacija u Ukrajini samo se pogoršava.

”Iako je Rusija spremna nastaviti živjeti s trenutnim prigušenim sukobom, zbog toga će snosi negativne posljedice u obliku sankcija. Situacija u kojoj bi Rusija bila isključena iz diplomatskih i ekonomskih odnosa očito nije ono što bi Moskva željela. Mislim da je potrebno na napraviti svoj vlastiti izbor, svoje izračune”, rekao je američki diplomat.

Ne treba zaboraviti da je Kurt Volker središnji akter po pitanju američkih odnosa s Rusijom, uzimajući u obzir da je nakon dolaska nove administracije ostao vjeran politici prema Moskvi koji promoviraju američki ”jastrebovi” u Kongresu.

Na primjer, američki Kongres je nedavno usvojio nove sankcije protiv Rusije, a Volker je rekao da su sankcije povezane s ruskom ”aneksijom” Krima, tea da će ostati na snazi sve dok Moskva poluotok ne vrati Ukrajinu.

To se, naravno, neće dogoditi i ovom scenariju ćemo vjerojatno svjedočiti dugi niz godina.

Volker je također rekao kako će se Moskva vjerojatno iznenaditi stavom Ukrajine i jedinstvom zapadnih zemalja po pitanju sankcija, posebice jer se u Sjedinjenim Državama i Francuskoj nakon izbora ništa se nije promijenilo.

”Moskva će to morati uzeti u obzir”, dodao je američki diplomat, koji je u više navrata u intervjuu naglasio ”kako će Rusija morati prihvatiti odluke Washingtona i njegovih vazala u Europskoj uniji.

Američki diplomat je dodao kako se složio sa stručnjacima iz različitih zemalja i smatraju da se proces, koji je trebao početi Sporazumom iz Minska, ne miče nigdje, iako SAD pokušavaju dati poticaj.

”Međutim, odgovornost za to leži na Moskvi i ona će morati povući sve svoje snage iz regije”, piše Financial Times.

Situacija je sada prilično jasna. Nikakvog zbližavanja odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije neće biti. Washington može zaboraviti da će bilo kakvim prijetnjom ili sankcijama prisiliti Rusiju da ”vrati” Krim Kijevu, jer bi u tom slučaju morala odustati i od pomoći opstanka Donjecka i Luganska, čime bi osigurala nesmetan ulazak Ukrajine u NATO ili raspoređivanje američkih snaga na ukrajinskom teritoriju.

To bi u vojnom smislu označilo kapitulaciju zemlje, jer sa sustavima u Poljskoj i Rumunjskoj SAD i NATO jesu prijetnje europskom dijelu Rusije, ali samo do Urala. Ulaskom američkih snaga na Krim i do Harkova, što je sada nemoguće, na meti američkih projektila bi bili i ruski obrambeni sustavi iza Urala. To znači da ove vrste prijetnji i sankcije mogu trajati sljedećih sto godina, ali ako se vodstvo u Kremlju i nakon Putina bude držalo iste linije, nikakvog popuštanja neće biti, čak i po cijenu prekida diplomatskih i ekonomskih veza.

Znakovito je da Kurt Volker govori i u ime europskih vazala, što je primjetno u dijelu u kojem spominje Emmanuela Macrona i Francusku, a pobjeda Angele Merkel na izborima u Njemačkoj je za većinu analitičara svršen čin. No, pitanje je jesu li europske zemlje spremne na puni prekid diplomatskih i ekonomskih veza s Rusijom.

U svakom slučaju, jedno je sigurno. SAD i kijevski režim će, bez obzira na provaliju u koju guraju ukrajinski narod, voditi oštriju politiku prema Rusiji i od one koju je vodio Obama. Mogućnost izravne konfrontacije je vrlo mala, ali ne i nemoguća. Naravno, SAD će sve učiniti da Ukrajince u ovom sukobu gurnu u prvi ešalon.

Ovime su SAD pokazale da su zauzele beskompromisan stav o Ukrajini i sada Rusiji prijete prekidom diplomatskih i ekonomskih odnosa, ako ne povuče svoje trupe s teritorija Donbasa. No, nijedan europski lider nije govorio o ruskim vojnicima, još od odlaska Baracka Obame. Ta tišina ne čudi, jer sa svom tehnologijom i potrebnim alatima Zapad nije mogao otkriti prisutnost ruske vojske na istoku Ukrajine.

S druge strane, vidljivo je da su narodi  Europe umorna od straha od eskalacije sukoba i nastavka rata u Donbasu, ali ne i Sjedinjene Države.

Mnogi analitičari vjeruju da Europu samo zanima da se što prije riješi ukrajinski sukob. No, europski lideri se ne ponašaju u skladu s tim zapažanjima, jer bi se i ponašali drugačije.

Europski lideri, pa tako ni ”hrvatski Machiavelli”, premijer Andrej Plenković,  ne razumiju da su ciljevi Sporazuma iz Minska u suprotnosti s interesima trenutne vladajuće ”elite” u Kijevu.

Europske kancelarije, jednako kao i Volker, tvrde da se sankcije protiv Rusije mogu otkazati samo ako Moskva poduzme korake u smjeru smirivanja sukoba. To znači i da ni Europa nije za smirivanje sukoba i da je u interesu Bruxellesa, iako ne i svih zemalja EU, da sukob u Donbasu i dalje tinja. SAD zdušno podržavaju takvo ”rješenje”, što je i službeni stav Kongresa, ali i ”generaliteta” Bijele kuće. Jedini koji ga nikad nije potvrdio je američki državni tajnik Rex Tillerson, ali zato jest Volker, njegov opunomoćenik za Ukrajinu.

S Kurtom Volkerom je nedavno razgovarao i ruski izaslanik Vladislav Surkov. On je Volkeru rekao kako je dobro poznato da Rusija nije spremna razgovarati o toj temi, ako će se govoriti o ”ruskim vojnicima u Donbasu” i ‘ ”uklanjanju ruskih trupa iz istoka Ukrajine”.

Volker se nedavno sastao sa Surkovom i rekao je da je to bio ”konstruktivan razgovor”, a potom je dao više izjava ”kako Moskva ne želi d se riješi ukrajinsko pitanje”.

U stvari, Kurt Volker prenosi stav svog šefa, Rexa Tillersona. Sukladno tome, on će uvjeriti Trumpa da prestane pokušavati pregovarati s Moskvom o svim pitanjima i da treba zauzeti oštar i čvrst stav o Ukrajini i Kijevu poslati smrtonosno oružje.

Ništa se ne može tvrditi s apsolutnom sigurnošću, ali to je stav Tillersona. Potom imamo Trumpa s nesigurnim položajem u Bijeloj kući, koji još uvijek izražava želju da se ”pomiriti” s Moskvom. Naravno, ne treba zaboraviti ni stavove generala, koji su na ključnim položajima u administraciji.

Kurt Volker je u stvari predstavnik ”generaliteta”, koji je poslao ultimatum Rusiji.

Istovremeno, europski čelnici razumiju da je pitanje Krima, barem za sljedećih nekoliko desetljeća, zatvoreno. Iako se Rusiji prijeti izolacijom, Moskvu redovito pohode europski političari, a Putin je upravo bio s mađarskim premijerom Orbanom i dogovorio daljnje jačanje suradnje dvije zemlje.

S druge strane, svi pokušaji Zapada od 2014. da izolira Rusiju su propali. Konkretno, nisu se uspjeli uništiti ekonomski odnosi Rusije s Europskom unijom, pa čak ni s nekim američkim sektorima. Gledajući iz ovog ugla, prijetnje Volkera ”potpunom blokadom Rusije od strane Amerike” su banalne.

No, pozornost treba usmjeriti na pokušaj Washingtona da otvoreno intervenira u Ukrajini. Ranije se Pentagon držao niskog profila vojnog uplitanja, gurajući naprijed svoje satelite, Njemačku i Francusku.

Americi odgovara da se može pretvarati kako nije strana u ukrajinsko sukobu, iako je poznato da su SAD odigrale ključnu ulogu na Euromaidanu, kojeg su režirali i financirali.

Sada SAD otvoreno priznaju da se američki interesi protežu i na Ukrajinu. To bi trebao biti alarm za rusko vodstvo, jer je ovo poruka da Washington nije odustao od namjere da stekne kontrolu nad cijelim postsovjetskim prostorom i da se pokušava probiti na same granice Ruske Federacije, kojoj je, prema nedavno preminulom strategu Brzezinskom, namijenjena sudbina podijele na tri ”suverene” države.

U stvari, Washington će nastaviti vršiti pritisak na Moskvu, očekujući jednostrane koncesije. No, za trenutne ruske vlasti je to pitanje o kojem nema rasprave. Nažalost, Sjedinjene Američke Države još uvijek žive u euforiji pobjede u Hladnom ratu i smatraju Rusiju kolonijom koja se usudila suprotstaviti centru. Takvo razmišljanje Washingtona je nemoguće ignorirati, što znači da Moskva mora pokazati kako diplomat na razini Kurta Volkera ne može davati izjave i intervjue u kojima neprestano spominje kako Rusija ”mora uraditi ovo” ili ”mora uraditi ono”.

Ukrajinsko pitanje je previše važno za Rusiju, što znači da će američka administracija i Kongres o ovom pitanju sigurno dobiti odgovor. Naravno, on neće biti vojni, iako se u slučaju napada na Donbas ne isključuje slanje ruskog oružja i ”umirovljenih vojnih djelatnika” u pomoć milicijama Donjecka i Luganska. Vjerojatno će se na ultimatum Volkera odgovoriti negdje drugdje, gdje SAD imaju važne geopolitičke interese.

Kijev je u cijeloj priči ionako nevažan. Njegova je funkcija minirati Sporazum iz Minska da SAD i Bruxelles imaju ispriku ‘kako se on ne provodi, a ne provodi se krivnjom Rusije”. Konačno, ako i dođe do prekida diplomatskih i ekonomskih veza, kako prijeti Volker, teško je odgovoriti tko će gore proći. SAD i Rusija ionako nemaju gotovo nikakve ekonomske veze, ali je pitanje bi li EU mogla preživjeti bez ruskih energenata? Možda ne bi bilo naodmet testirati ”energetsku neovisnost” Europske unije u prvim danima zimske sezone, tako bi barem dobili jasan odgovor i na ovo pitanje.