Umjesto “izolacije” Iran jača trgovinu i stvara slobodno tržište s Euroazijskom unijom

Jučer je Middle East Monitor objavio podatke o izvozu iranske nafte u Indiju, koja je u listopadu uvoz povećala za 36 posto i kupila 2,57 milijuna tona iranske nafte. U listopadu prošle godine je Indija iz Irana uvezla 1,89 milijuna tona nafte.

Izvješće koje je objavila Opća uprava za trgovinsku statistiku Indije (DGCIS), koja je u mjesečnom izvješću navela kako je vrijednost uvoza nafte iz Irana tijekom listopada iznosila 1,42 milijarde dolara. Nije navedeno u kojoj su se valuti provele transakcije.

Izvješće dodaje kako je Indija većinu svoje sirove nafte uvezla iz Iraka, što je također zanimljiv pokazatelj, posebno u vrijeme kada se u Bagdadu konsolidira vlada nesklona slijediti diktata iz Washingtona, posebice ne oko iranskog pitanja.

U međuvremenu pada količina indijskog uvoza sirove nafte iz Saudijske Arabije, koja se smanjila se za 13 posto, ali je na mjesečnoj razini to još uvijek bilo 3,05 milijuna tona.

Indija je drugi po veličini uvoznik iranske nafte, odmah nakon Kine. Indijsko brzorastuće tržište nafte je od travnja do listopada ove godine iz Irana  uvezlo 17,62 milijuna tona nafte.

SAD su privremeno iz jednostranog embarga američke uprave na uvoz iranske nafte izuzele Tursku, Kinu, Indiju, Sjevernu Koreju, Italiju, Grčku, Tajvan i Japan.

Iako je Donald Trump zahvalio Saudijskoj Arabiji što je oborila cijene nafte na svjetskom tržištu, jedan od razloga pada cijena s više od 80 za na aktualnih 60 dolara za barel Brenta je i sigurnost isporuka iz Irana. Prema svim pokazateljima, kratkoročno nema izgleda da će se iranski izvoz smanjiti, posebice nakon današnjeg priopćenja Pekinga da sljedećeg tjedna nastaviti kupnju nafte iz Irana.

“Od sljedećeg tjedna, Kina planira nastaviti kupnju nafte iz Irana”, izjavio je čelnik Iransko-kineske gospodarske komore Asadollah Asgaroladi.

Asgaroladi je u razgovoru za iransku službenu agenciju Tasnim izjavio kako su problemi s isporukom iranske robe u Kinu riješeni i uklonjeni, te kako će od 2. prosinca Narodna banka Kine nastaviti s poslovanjem s Islamskom Republikom.

Prema iranskom predstavniku, prvih dana prosinca Peking planira odabrati banku koja će biti zadužena za sve transakcije s Iranom, tako i za kupnju nafte.

Agencija napominje kako je vlada Kine ranije uputila najmanje dvije državne tvrtke da se suzdrže od kupnje iranske nafte, što je bilo nužno u očekivanju američkih sankcija koje su protiv iranskog naftnog i financijskog sektora nametnute početkom studenog.

Kasnije su Sjedinjene Države izuzele Kinu, Indiju i već navedene zemlje iz protuiranskih sankcija i dopustile im da sljedećih šest mjeseci kupuju određene količine iranske nafte.

No, Kina i Indija, kao najveći kupci, ranije su navele kako neće poštivati jednostrane američke sankcije, sve dok se Iran pridržava odredbi nuklearnog sporazuma, stoga će ovih šest mjeseci gotovo sigurno iskoristiti za stvaranje sustava naplate koji neće biti ranjiv na američke sankcije.

Dobra vijest iz Moskve – EEU i Iran se ujedinjuju u slobodno tržište

Za Iran stiže dobra vijest i iz Moskve, gdje je jučer ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao zakon kojim se ratificira privremeni sporazum o stvaranju zone slobodne trgovine između Euroazijske ekonomske unije (EEU) i Islamske Republike Iran.

Zakon je objavljen na službenoj internetskoj stranici Kremlja.

“Predsjednik je potpisao federalni zakon o ratifikaciji privremenog sporazuma koji vodi do formiranja zone slobodne trgovine između Euroazijske ekonomske unije i njezinih država članica s jedne strane i Islamske Republike Iran s druge strane. Zakon je Državna Duma odobrila 15. studenog, a Vijeće Ruske Federacije 23. studenog”, stoji u kratkom priopćenju ureda ruskog predsjednika.

Sporazum, potpisan u Astani 17. svibnja 2018. godine, uspostavlja temeljna pravila trgovine između EEU i Irana i ona su najbliža temeljnim pravilima Svjetske trgovinske organizacije (WTO), koje Iran nije dio, prenosi iranski Mehr News.

Sporazum stvara uvjete za unapređenje trgovinske i gospodarske suradnje između zemalja kroz liberalizaciju pravila njihove međusobne trgovine. Dokument definira obveze stranaka, osiguravajući smanjenje ili ukidanje carina i drugih prepreka za određene robe i utvrđuje povlaštene stope carina za robe na koje se one primjenjuju. Sporazumom se utvrđuju pravila za utvrđivanje podrijetla roba, koja se primjenjuju kako bi se osigurao povlašteni carinski režim.

Iako vijesti o ekonomskim odnosima Irana s Indijom, Kinom i Rusijom mnogima nisu interesantne, pobjede koje je Teheran uspio ostvariti na ovom polju imaju puno veći značaj nego što se čini na prvi pogled. Prije svega, trgovinska razmjena s Indijom, Kinom i Euroazijskom ekonomskom unijom, koju čine Rusija, Bjelorusija Kazahstan, Armenija i Kirgistan, pomoći će Iranu da očuva ekonomsku stabilnost i tako se podrivaju planovi da se sankcijama zemlja dovede u bezizlaznu situaciju i pristane na ultimatum od trinaest točaka kojeg je Teheranu neizravno uputio Washington.

Osim toga, sve jača suradnja vlasti u Teheranu za zemljama Šangajske organizacije za suradnju, čiji  punopravni član treba postati i Iran, može pomoći u rješavanju situacije u Afganistanu i mogućem pristupanju Irana EEU.

Ulazak Irana u Šangajsku organizaciju za suradnju (SCO) se može odlučiti u bliskoj budućnosti, jer je Islamska Republika posljednjih nekoliko godina stekla značajnu geopolitičku težinu u regiji. Ulogom u borbi protiv terorizma na Bliskom istoku je Iran sebi osigurao

Postizanje zadanog cilja. Rusija i Kina su posebno zainteresirane za to, jer bi s Iranom kao punopravnim članom u Šangajskoj organizaciji za suradnju smanjilo proturječja između Indije i Pakistana. Naravno, Iran ne želi biti arbitar u ovom sporu, ali se može biti faktor za uspostavu ravnoteže između dvije zemlje, budući da Teheran ima dobre odnose s obje zemlje, što je idealno za postizanje trajnog mira azijskom prostoru.

Naravno, ruski “zapadni  partneri”, unatoč lijepim riječima o Iranu, na ovu konsolidaciju odnosa ne gledaju blagonaklono. Isto razmišljaju i brojne zemlje na Bliskom istoku, jer je jasno da Teheran dodatno jača svoj status u regiji.

Sada, nakon privremenog ugovora u uspostavi zone slobodne trgovine s Euroazijskom ekonomskom unijom, Iran samo potvrđuje status regionalne sile koja je sve samo ne izolirana.

Možda je legitimno postaviti si pitanje kako Iran u budućnosti može biti član EEU, ako zemlja nema čvrstu kopnenu granicu s Euroazijskom ekonomskom unijom? Međutim, stvari treba promatrati iz drugog ugla. Teheran je zainteresiran za osiguranje stabilnosti u regiji, a posebno da ISIL ne stekne jaka uporišta u Afganistanu, posebno ne u ostatku zemalja Središnje Azije. To je ujedno interes i Rusije, ali i Kine, kojoj terorizam u euroazijskom prostoru remeti planove infrastrukturnog projekta Novog puta svile.

Zbog toga Moskva nikada nije isključivala buduće članstvo Irana u EEU, što dokazuje i Putinov potpis na dokument koji Iranu otvara put ka uspostavi područja slobodne trgovine s EEU. Što se tiče same zajednice, najviše interesa bi od toga imala Armenija, čak i s trenutnom vladom premijera u odlasku Nikola Pašinjana.

Ranije su ključni problem za pristupanje Irana mogel biti sankcije Ujedinjenih naroda, ali njih više nema. U tom kontekstu je zakon kojim je Vladimir Putin ratificirao privremeni sporazum o stvaranju zone slobodne trgovine između EEU i Irana ujedno poruka da Islamska Republika nije izložena sankcijama međunarodne zajednice, a one američke Rusiju ne zanimaju. Zakon vjerojatno nije potpisan bez konzultacija s predsjednicima Bjelorusije i Kazahstana u prvom redu, ali i čelnicima Kirgistana i Armenije.

Irana sada može trgovati s Rusijom i ostale četiri zemlje EEU, što će znatno doprinijeti razvoju svih aktera sporazuma, posebice u  uvjetima kada europske kompanije bježe iz Irana i ostavljaju prostor za ulazak drugih aktera.

Sada zemlje moraju identificirati svoje specifične interese, prije svega u sektoru energije i tranzita. Na temelju toga, prema mišljenju stručnjaka, pridruživanje Islamske Republike ovoj organizaciji će povećati težinu EEU u regiji, a sama zajednica više neće biti ograničena na postsovjetski prostor. Štoviše, Iran ima ogroman potencijal za razvoj svog gospodarstva unutar EEU, dok kroz suradnju u ovom prijelaznom obliku može ublažiti učinak američkih sankcija, baš kao što je to učinila Rusija, kojoj je, pod svim pritiskom Zapada, krizna godina bila samo 2015.

Osim toga, Iran kroz EEU može produbiti gospodarske odnose s Rusijom, koja je zainteresirana za isporuku hrane iz Islamske Republike. Ako govorimo o odnosima s Moskvom, ovdje je važno napomenuti na napredovanje projekta međunarodnog tranzitnog “Koridora sjever-jug”, koji prolazi i kroz Azerbajdžan.

Kao što smo ranije pisali, otvaranje ovog važnog prometnog koridora će omogućiti Rusiji i Iranu da razvije svoj gospodarski potencijal na platformi Euroazijske ekonomske unije. Sam Teheran još uvijek nije službeno zatražio punopravno članstvo u EEU, ali je čelnik Kazahstana, Nursultan Nazarbajev, ionako insistirao da to bude isključivo ekonomski prostor, a ne politička unija, stoga se o Euroazijskoj ekonomskoj uniji ionako može govoriti kao o slobodnoj trgovinskoj zoni. Daljnji razvoj u čvršći savez će sigurno biti teme budućih rasprava, kako zemalja članica EEU, tako i Irana.

U ovom trenutku je važno da velike ekonomije Azije i EEU priznaju činjenicu da je prije dvije godine Iran oslobođen velikog dijela međunarodnih sankcija i  svaki oblik poslovanja s Islamskom Republikom je ujedno i politička poruka.

Prije su sankcije Ujedinjenih naroda bile prepreka za održavanje aktivnih gospodarskih odnosa s Islamskom Republikom. Danas sankcije koje se još uvijek odnose na Iran ne mogu biti prepreka za trgovini s Euroazijskom ekonomskom unijom. Štoviše, Iran je ogromno tržište, što je upravo ono što zemlje Euroazijske unije trebaju. Iran ne samo da želi izbjeći recesiju, nego želi ojačati svoje gospodarstvo, usprkos američkim sankcijama, što je u interesu i zemalja Euroazijske ekonomske unije, koja je i bila inicijator za ulazak Irana u tu strukturu.

Najnovije odluke su samo logičan slijed u konsolidaciji euroazijskog prostora, procesa koji je započeo osnivanjem Šangajske organizacija za suradnju 2001. godine, kasnije stvaranjem EEU i raznim oblicima regionalnog partnerstva različitih zemlja, ali s istim ciljevima – osigurati mir u euroazijskom prostoru i jamčiti gospodarski rast naroda kojeg mora pratiti poboljšanje životnog standarda što širih slijeva stanovništva. Gledajući pritiske i destabilizacijske procese koji se godinama potiču izvana, može se reći da zemlje regije, uključujući Iran kojeg se želi uništiti sankcijama, uspješno izbjegavaju ove klopke.

Kremlin