UN nisu „prćija“ Washingtona da SAD nameću dnevni red Generalne skupštine

Opća rasprava 74. Generalne skupštine UN-a započinje u utorak, 24 rujna. U nedjelju je američki državni tajnik Mike Pompeo na sastanku s ministrima vanjskih poslova iz pet zemalja Srednje Azije napao kinesku politiku prema autonomnoj regiji Xinjiang s muslimanskom manjinom. Optužio je Kinu za pokušaj “brisanja” manjinskih kultura i religija, a sve zemlje je pozvao da se odupru zahtjevima Kine za repatrijacijom traženih Ujgura. Sjedinjene Države su također primijetile da bi američki predsjednik Donald Trump mogao spomenuti pitanje Xinjianga u općoj raspravi u Ujedinjenim narodima.

Generalna skupština Ujedinjenih naroda održava se u New Yorku i zato američka politička elita, poput Mikea Pompea, misli da bi se Generalna skupština složila sa svime što Sjedinjene Države kažu. Pompeo je možda zaboravio da su, osim Sjedinjenih Država, samo 22 zapadne države javno kritizirale kinesku politiku u Xinjiangu, dok su najmanje 51 zemlja otvoreno pokazalo svoju podršku Kini. Oni koji su napali kinesku politiku u Xinjiangu samo su mali dio Ujedinjenih naroda, što je logično jer se ta politika temelji na brojnim lažnim izvješćima o ljudskim pravima Ujgura u Xinjiangu, gdje je pod budnim okom represivnog aparata samo manji dio populacije koji aktivno sudjeluju u aktivnostima separatističkih i ekstremističkih skupina ETIM i ETESA.

Washingtonska elita arogantno izjavljuje da je njihov koncept ljudskih prava univerzalan. Ne priznaju da su sukobi između njihovog pojma ljudskih prava i različite stvarnosti stvorili destruktivne nuspojave. Kad je Pompeo govorio o pitanju Xinjianga, većina ga je smatrala primjerom zapadnog centrizma, a njega arogantnim intervencionistom.

Pet zemalja Srednje Azije blizu je Xinjianga i zemlje su članica Šangajske organizacije za suradnju (SCO). SCO ima za cilj borbu protiv terorizma i ekstremizma i surađuju s autonomnom vladom Xinjianga. Pet ministara vanjskih poslova ponašali su se pristojno tijekom sastanka, ali je Pompeo trebao znati da je njegov oštar politički govor imao ton koji je predstavnicima ovih zemalja doslovno odvratan.

UN nije zapadna organizacija i nema obvezu širiti američke interese.

Sjedinjene Države osigurale su da sjedište Ujedinjenih naroda bude na njihovom teritoriju i najveći su financijski donator Ujedinjenih naroda. Sjedinjene Države imale su dovoljno koristi od toga što su zemlja domaćin stalnog sjedišta Ujedinjenih naroda. Sjedinjene Države mogle bi tražiti od Ujedinjenih naroda da se isele iz zemlje, ako Washington osjeti da se organizacija ponaša „pogrešno“.

Ali Ujedinjeni narodi ne duguju ništa Sjedinjenim Državama, niti će Poveljom Ujedinjenih naroda dominirati ustav ili interesi Sjedinjenih Država, što Pompeo ne može razumjeti.

Teme ove Generalne skupštine Ujedinjenih naroda uključuju i “klimatske promjene” i SAD bi se po ovom pitanju trebale naći na optuženičkoj klupi, više od svih ostalih. Ne samo zbog emisija CO2, što je upitno, već i zbog masovne eksploatacije škriljca u zemlji, čime se devastiraju cijele regije, ali i poslovnih aktivnosti multinacionalnih korporacija kojima je sjedište zapravo u Americi.

Washington ne bi trebao koristiti pitanje Xinjianga kako bi od takvih problema odvratio pažnju međunarodne zajednice. Ostaje nada da Mike Pompeo neće prevariti javno mnijenje u europskim zemljama. Ne „klimatske promjene“, već pitanje očuvanja okoliša  su uobičajeno pitanje važno za cijelo čovječanstvo, koje europske zemlje, barem deklarativno, dosljedno promiču.

Washington je izdao Europu po tom pitanju. Ako se europske zemlje tijekom sljedeće opće rasprave Generalne skupštine Ujedinjenih naroda bez problema usredotoče na Xinjiang, onda je to znak da Washington lako može „obmanuti“ Europu.

No, obzirom da su po dolasku u New York tri europske sile, Njemačka, Francuska i Velika Britanija, istog trenutka promijenile mišljenje i zajedno s američkim kolegama optužile Iran za nedavne napade na „Saudi Aramco“, sve je moguće.

Spomenimo da više od 20 milijuna ljudi svih etničkih skupina živi u Xinjiangu i tamo su poboljšani njihova sigurnost, javna dobrobit i životni standard. Kad se terorizam i ekstremizam šire u regiji, obnova reda u Xinjiangu ima prioritet nad takozvanim ljudskim pravima, koja zapade zemlje tumače vrlo selektivno.

Neke američke i zapadne sile podržavaju takozvana „ljudska prava“ dok istovremeno odstupaju od stvarnih ljudskih prava. Većina zemalja to jasno vidi.

Kao rezultat toga, Sjedinjene Države i neke zapadne zemlje nisu uspjele uključiti mnoge zemlje u razvoju u kritiku kineske politike u Xinjiangu. Sjedinjene Države i te zapadne zemlje su odavno  izgubile rat na polju morala i pravde, ali to nikako da shvate.

Istina ili mit? – Xinjiang, „ujgursko pitanje“ i „koncentracioni logori“ u Kini