U švicarskom gradu Ženevi je u tijeku 38. redovna sjednica Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Philip Alston, posebni izvjestitelj o siromaštvu i ljudskim pravima, nekoliko mjeseci je pripremao izvješće o Sjedinjenim Državama u kojem s na 20 stranica detaljno opisuje kako su siromaštvo i nejednakost u SAD-u dosegli kritične razmjere. Citirajući dokument, francuski Libération izvještava kako danas oko 40 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu i nemaju nikakvih socijalnih jamstava od strane države. S druge strane, stalna američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, činjenicu da se Ujedinjeni narodi interesiraju za probleme u Sjedinjenim Državama smatra “smiješnom”.
Razina nejednakosti i loših životnih uvjeta u Sjedinjenim Državama je tako velika da se o tome ne može govoriti selektivno, iako se mogu naglasiti neki od najrječitijih primjera.
Na primjer, Amerikanci koji su rođeni ili su došli u uvjete da moraju živjeti na dnu društvene ljestvice “na udaru” su na svim frontovima.
“Pokazatelji zdravstvene zaštite, obrazovanja, stanovanja, sigurnosti prehrane su za milijune u crvenoj zoni, a raširena je i stopa kriminala”, navodi Libération.
Australac Philip Alston, posebni izvjestitelj UN-a za siromaštvo i ljudska pravima kaže kako je “američki san” postao “iluzija”, što je obrazložio u svom izvješću pred Vijećem za ljudska prava UN-a u petak.
Kako bi proučio siromaštvo u Sjedinjenim Američkim Državama, stručnjak je tu zemlju posjetio u prosincu prošle godine i posjetio najugroženija područja od Los Angelesa do Alabame, uključujući Portoriko i Zapadnu Virginiju.
Philip Alston, profesor prava na Sveučilištu u New Yorku, ozbiljno je kritizirao službene statistike, proučavao rad sustava socijalne zaštite i političko okruženje, usredotočivši se na mjere koje je poduzeo ili priprema poduzeti Trumpova administracija.
Brojke, od kojih se većina odnosi na 2016. godinu, pokazuju koliko su se nejednakost i siromaštvo duboko infiltrirali u američko društvo. Prema Alstonu, zemlja ima 40 milijuna siromašnih ljudi, od kojih 18,5 milijuna živi u ekstremnom siromaštvu. Prosječni životni vijek ne prelazi pokazatelje Čilea ili Kostarike. Prema izvješću, 40% Amerikanaca nema mogućnost da plati 400 dolara nepredviđenih troškova. Razina smrtnosti majki, osobito među afroameričkom populacijom, jedna je od najgorih među zemljama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD).
Osim statističkih podataka, koji su drugačiji od onih koje predstavlja vlada, Philip Alston kritizira politike koju provodi administracija Donalda Trump.
“Točno, možemo govoriti o ekonomskom rastu, ali njegove blagodati u velikoj mjeri uživaju bogati. Glavne fiskalne reforme Bijele kuće su bile dar za većinu bogatih i uočljiv je potpuni nedostatak suosjećanja predsjedničke administracije prema siromašnima”, rekao je Philip Alston.
Nikki Haley: “Tko je UN da Americi, najbogatijoj i najslobodnijoj zemlji, drži lekcije o siromaštvu?”
Iako nije bio osobito oduševljen izvješćem, još manje kritikama njegovih politika u zemlji, Donald Trump se nije usudio komentirati izvješće Philipa Alstona. Međutim, to je u njegovo ime učinila američka predstavnica u Ujedinjenim narodima, Nikki Haley, piše Libération.
Međutim, u nedostatku argumenata kojima bi opovrgla sadržaj izvješća, Haley se ograničila na kritike što je izvješće uopće pročitano.
“Smiješno je da UN Sjedinjenim Državama drži lekcije o siromaštvu”, rekla je Nikki Haley i savjetovala Philipa Alstona da se fokusira na situaciju u Burundiju i Demokratskoj Republici Kongo.
“Umjesto da koristi svoj glas da skrene pozornost na ove i mnoge druge narode koji su u goroj situaciji, posebni izvjestitelj UN-a troši vrijeme i resurse na najbogatiju i najslobodniju zemlju na svijetu”, rekla je Haley.
Kako 38. zasjedanje Vijeća za ljudska prava UN-a u Ženevi traje od 18. lipnja do 6. srpnja, Philip Alston nije propustio iskoristiti priliku da odgovori američkoj predstavnici.
“Kada jedna od najbogatijih zemalja na svijetu nema ništa čime bi riješila problem njenih 40 milijuna građana koji žive u siromaštvu, apsolutno je primjereno ispitati razloge”, rekao je Alston i dodao kako nema sumnje da se ovaj problem zanemaruje namjerno.
Olovne godine za američko gospodarstvo
Možete pročitati izvješće Philipa Alstona, navedeno na kraju teksta u PDF formatu, ali isto ili slično u Americi tvrde mnogi drugo stručnjaci, koji godinama upozoravaju na nestanak američke srednje klase i loše politike ne samo ove, nego svih prethodnih administracija.
Američko gospodarstvo je najveće na svijetu. Amerikanci se smatraju najbogatijom nacijom, a razina potrošnje u ovoj zemlji ruši sve rekorde. Međutim, stručnjaci već godinu dana upozoravaju na alarmantno ubrzanje propadanje srednje klase, upravo one koja ima značajan udio u američkom gospodarstvu.
Ovaj se trend promatra barem posljednjih osam godina i među stručnjacima izaziva ozbiljnu zabrinutost za budućnost zemlje. Sve je manje obitelji koje mogu reći da pripadaju srednjoj klasi. Od 2001. godine je u zemlji nestalo više od 70 000 industrijskih i radnih mjesta u proizvodnji. Ove poslove, za koje su se dobivale pristojne plaće, zamijenili su slabo plaćeni poslovi u uslužnom sektoru. Stručnjaci također primjećuju da za oživljavanje srednje klase treba i adekvatna radna snaga, a ne u zemlji nema dovoljno. Stoga mnoge obitelji žive na rubu da padnu ispod granice siromaštva.
Poseban tim stručnjaka je naveo popis od 15 činjenica koje dokazuju da se američka srednja klasa sustavno uništava.
78 milijuna Amerikanaca radi na radnom mjestu za koje primaju plaću od koje ne mogu preživjeti. U 2011. godini je prosječna cijena stana bila 3,56 puta veća od prosječne godišnje zarade, a do kraja 2017. godine se taj omjer pogoršao i dosegao gotovo 4,73 puta veću cijenu stana od prosječne godišnje zarade. 1980. je prosječni dug američkih radnika iznosio 1,96 mjesečnu zaradu. Danas dug američkih radnika premašuje mjesečnu zaradu za pet puta.
Danas se u Sjedinjenim Državama za 66% radnih mjesta plaća manje od 20 dolara po satu. 102 milijuna radno sposobnih Amerikanaca trenutno nemaju posao. Ovaj je broj veći nego ikada, čak i za vrijeme prethodne recesije. U proteklih 40 godina su sve niske plaće ostale nepromijenjene. Problem je i zaduživanje, jer Amerikanci godišnje troše više novca nego što zarade za 28 mjeseci uzastopno. Danas u Americi prosječna mlada osoba sa studentskim zajmom nema gotovo nikakve šanse da išta uštedi u životu.
Do danas prosječno američko domaćinstvo ima dug od gotovo 140 000 dolara. Stopa siromaštva u američkim naseljima se od 1990. povećala se za 50%. Prema ovim podacima, gotovo 51 milijun američkih kućanstava ne može pokriti osnovne potrebe, kao što su najam ili hrana. FED je potvrdio kako 40% Amerikanaca nema dovoljno novca za plaćanje neočekivane potrošnje od 400 dolara, osim ako ne dobiju zajam ili prodaju dio posjeda. 22% Amerikanaca ne može platiti sve svoje račune u roku od mjesec dana. Ukupni dug američkih kućanstava danas doseže 13 150 milijardi dolara, što je povijesni rekord.
Postoje i nijanse u ovom sustavnom osiromašenju. Siromaštvo u predgrađima raste zastrašujućom stopom. Od 2000. godine je razina siromaštva u predgrađima rasla mnogo više nego u ruralnim i urbanim područjima zemlje. Zbog toga na desetke milijuna četvornih metara maloprodajnih prostora i trgovačkih centara, koji su nekoć bili središnja atrakcija stanovništva, više nalikuju na napuštene zgrade. Danas većina obitelji nema novca za trošiti, otići vikendom u trgovačkom centar i nemaju novca sa strane za slučaj hitne potrošnje. Sukladno tome se smanjila i razina potrošnje.
Stručnjaci se pitaju postoji li rješenje ovog problema. Neki misle da ljudima samo treba dati više novca, ali to neće riješiti problem. Gradovi i lokalne vlasti nemaju sredstava, a zaduženost savezne vlade je dosegla gotovo 21 000 milijardi dolara. Stoga se Amerikance upozorava da hitno trebaju naučiti živjeti unutar vlastitih mogućnosti, jer su već odavno potrošili puno više nego što su si mogli priuštiti. Tijekom vremena će se problem visokog duga samo pogoršati, a nitko ne čini ništa da se problem riješi.
Izvješće Philipa Alstona za UNHRC: UNDOCS
Problem SAD i neoliberalnog kapitalizma u cjelosti jeste socijalna nejednakost. Dok je u SAD vise od 100 miliona siromasnih (1/3 stanovnistva) s druge strane pojedinci imaju godisnje profite kojima bi se jednim potezom izbrisalo siromastvo. Ali SAD trazi izlaz iz svojih problema izvan vlastitih granica umijesto da prvo pometu i pospreme u vlastitoj kuci. Problem SAD nije ni u Evropi, ni u Rusiji ni u Kini problem je pod tepihom Bjele kuce. Sve to moze uroditi ozbiljnim socijalnim neredima i na kraju raspadom SAD.
Najezio sam se od ovih brojki. Zastrasujuce…
Glupa Nikki niti ste najbogatiji niti najslobodnija, dapaće najzaduženija ste zemlja sa navečom kontrolom stanovništva tj. najmanjim slobodama ali ste zato najjači sa lažljivom propagandom.
Kod nas u Dalmaciji,ima jedna poslovica:”Selo ruglo(USrA)pokraj puta,pa se svakom ruga,ali to je visa matematika za ove tukr(curke)ka sta je ova tragokomicana Nikki,a koje je upala na misto one tuke prije nje.To samo govori u kojim govnima je USrA,kad ovake polupersone predstavljaju posrnulu imperiju
102 miljuna radno sposobnih amerikanaca trenutno nemaju posao.odakle can ovaj podatak,pa to je nezaposlenost od 60%,a sluzbeni podaci govore o nezaposlenost od 4% tj.oko 7miljuna.nemoguce da je bas toliko razlika
Jednom mojom posjetom Floridi (2005 god tocnije Miami) bio sam ugodno iznenaden izgledom, velicinom , ujedno snagom jedne svjetske sile kao sto je SAD, medutim , posjetom unutrasnjosti Floride ostao sam zatecen u kojem siromastvu zive ljudi. Pogotovo crna populacija i hispanci. Danas 2018 god. stanje je sigurno gore i sumnjam da ima izlaza iz te situacije o kojoj govori Alston koja je zasigurno tocna.
Ljepo napisano. Ali nigdje ne pise koji su uzroci ovoga. 1.sirenje zona slobodne trgovine sto je omogućilo kapitalistima seljenje proizvodnje u zemlje s jeftinom radnom snagom. Milijuni Amerikanaca su ostali bez dobro placenih poslova.2. ilegalni imigranti koji su srusili cijenu rada u usluznom sektoru koji se ne moze izvesti.3. porezna politika koja je drastično srezala poreze bogatima bacajući sav teret troskova drzave na ledja srednje klase(nekad su najbogatiji u Americi placali porez 90%). Trump se uhvatio rjesavanja prva dva uzroka. Treci ignorira jer je bogataš i republikanac. Povecanjem poreza bogatima trebali bi se baviti demokrati. Ali kao i na cijelom zapadu ljevica je zastranila. Prodali su se velikim korporacijama i sad se bave tzv. ljudskim pravima seksualnih manjina i imigranata
Interesantno! U osam godina Obamina presjednikovanja tekao je med i mlijeko. Odjednom za godinu dana Trampa pojavi se 40 miliona siromasnih. Cijeli svijet je na nogama. 66% ima satnicu manju od 20$. Blago Pakistancima, oni crnce za 1,50$ na dan. Njih nitko ne napada, Pakistan je član UN vijeća za ljudska prava.
Ne žalim ih, jer svake četiri godine imaju šansu nešto promijeniti na izborima.
Ali stoka sitnog zuba ili ne glasa ili glasa uvijek za iste – demokrate ili republikance, koji im sustavno rade o glavi i uništavaju ih.
Stockholmski sindrom.
Zvuči poznato?
u ovom trgovinskom ratu svijet će izgubiti (namjerno – dogovorom elita) jer svi ili uglavnom svi intelektualni patenti su u vlasnštvu sad-a, živi bili pa vidjeli
Ma to se sve riješi jednim poštenim ratom. Ajmooooo siromaci i beskučnici prijavite se ujaku Samu i ginite za nečiji profit. Ukoliko neće biti bolje vama bar će vam se broj smanjiti.
Nekoliko puta sam imao priliku vidjeti život u SAD. Najaktualnije, prije 14 dana bio sam u Kaliforniji. U liberalnom San Franciscu, baš u centru grada više je klošara, beskučnika i narkomana na broju, nego u bilo kojoj ex YU ili Centroeuropskoj prijestolnici. Samo jedan blok paralelno sa glavnom gradskom ulicom (Market street) mogu se vidjeti šatori postavljeni po pločnicima. A gotovo sve klupe u parkovima zauzete su od strane beskučnika ili narkomana. Cijene osnovnih životnih namirnica u dučanima dva do tri puta više su nego kod nas,…, recimo u pekarnici pecivo, koje košta u Mariboru (u Mlinaru) 1,10 EUR, tamo je oko 6 USD. Jedna jabuka prodaje se za 99 centi a za 1 USD dobiju se dvije banane. Gradski prijevoz dva puta je skuplji, nego kod nas, a prigradski do tri puta. Skroman ručak (više snack) u restoranu je oko 15 USD, a u McDonaldsu oko 11 USD. Vjerujem,… Čitaj više »
Poprilično neobično za Nikki Zio Haley da upućuje fokus na Kongo, u kojemu američka CIA ima desetljeća iskustva u ilegalnim, subverzivnim i antidemokratskim aktivnostima. Samo su 1960-ih potrošili 12 milijuna dolara kako bi skinuli Lumumbu, a financirali su i održavali Mobutua koji je pokrao milijarde od ekstrakcije dijamanata dok mu narod gladuje.
Vidiš Nikki, dobro si se sjetila, trebao bi se UN pozabaviti vašim pogubnim utjecajem na Kongo – dalo bi se natiskati poprilično sudskih optužnica.
Usa je bankrot vec odavno , nema se tu sta puno pricati…
Oni samo pokusavaju zadrzati sliku uspjesne nacije sto je nemoguce jer iznutra je sve trulo..
Tramp je inace dobar strucnjak za bankrot…
Ispod plašta i iza kulisa,
šarenih boja i neona,
krije se njegova strana tamna,
krije se njegova strana sramna.
Kriju se prevare, kriju se laži,
iza tog osmijeha sa ekrana,
kriju se bol, strah i bijeda,
iza tog blještavog paravana.
…
Bihać, 1993.
Dok sadista stvor vlada svijetom neće biti bolje zemljanima
Ta socijalna jednakost je problem cijelog svijeta. Kada je riječ o Americi, to je tako i dobro je opisano u članku. Jedino, stvarna brojka siromačnh nije 40 milijona, istina članak se ograđuje na područje od L.A. do West Virginie, ali ukupan broj u stvarnosti je 80 do 100 Amerikanaca živi ispod granice siromaštva….Pljuc, kako kažu neki komentatori na portalu.