Usprkos američkom “upozorenju” sirijske snage nastavljaju kampanju u cijeloj zemlji

Unatoč američkim zračnim udarima “u znak upozorenja”, sirijska vojska i saveznici napreduju iz nekoliko pravaca prema položajima takozvane “Nove sirijske vojske” ili skupine Maghawir Al-Thawra koja djeluje duž sirijsko-iračke granice i stacionirana je u mjestu Al-Tanf.

U pustinji istočno od Damaska je polazišna točka sirijske vojske i brojnih šiitskih brigada zrakoplovna baza Al-Seen iz koje se kreću prema graničnom prijelazu Al-Tanf. Na internetu su objavljene snimke i fotografije koje potvrđuju da je ova borbena skupina zauzela područje cijeli jugoistočno područje i Vojni znanstveno-istraživački centar u kojem je bila takozvana “Slobodna sirijska vojska” pod zapovjedništvo američkih i britanskih instruktora.

Iz južnog pravca iz pokrajine Sweide napreduju sirijska vojska, borci lokalnih plemena Druza i milicije Sirijske socijalističke nacionalne stranke (SSNP). Ranije su već prešli granicu pokrajine i ušli u pustinju istočnog Damaska, te oslobodili branu Zuluf i istoimeno selo. Kasnije su napredovali prema sjeveru i istoku, gdje su izbili na jordansku granicu u Dharat Umm Salasila. Unatoč navodnoj prisutnosti proameričkih boraca, oslobođeno je stotine kvadratnih kilometara teritorija.

Nakon ovih aktivnost se pretpostavlja da će se snage iz Swiede kretati prema sjeveru, a dio snaga iz zrakoplovne baze Al-Seen prema jugu i da će se spojiti, budući da ih sada dijeli manje od 40 kilometara pustinjskog područja u kojem se nalaze slabe snage takozvane “Slobodne sirijske vojske”.

No, treba priznati da u ovom području i nije bilo velikih borbi, jer broj sirijskih snaga raste svaki dan, posebice od kada su im se pridružili lokalni Druzi, koji su ranije branili svoja sela i imali samo jednu zajedničku operaciju sa sirijskom vojskom u obrani zrakoplovne baze u pokrajini Sweida.

Na drugoj strani, islamističke skupine u području jordanske granice praktično više i ne postoje, a skupina Maghawir Al-Thawra, na koju računaju SAD i Velika Britanija, se iz Al-Tanfa navodne kreće prema sjeveru. To je područje krajnje nesigurno, što se vidjelo i po nedavnom iznenadnom napadu u kojem im je ISIL u uništio komunikacijski centar s dva tornja s iračke strane granice. Zapravo, koliko god mediji uzdizali njenu “borbenu spremnost”, ova skupina u vojnom smislu može učiniti vrlo malo.

Na internetu su se pojavile i fotografije ruske zastave na “1. Bazi” takozvane “Slobodne sirijske vojske”, koja je sada u rukama vladinih snaga u istočnoj Sweidi.

Iako ovu informaciju prije potvrde treba uzeti s rezervom, brojni arapski mediji su izvijestili da su u tom području raspoređeni ruski vojnici 31. jurišne brigade, koji su zaduženi za obuku lokalnih snaga, ali i kao protuteža američkim i britanskim specijalnim snagama snaga, koji su se nedavno u društvu skupine Maghawir Al-Thawra pojavili na jugoistoku Sirije.

Jedan od razloga za mogući prijenos ruskih padobranaca u Homs i istočno Damask je pratiti napredovanje vladinih snaga prema graničnom prijelazu Al-Tanf i da se otkloni prijetnja američkih zračnih udara. Prema Pentagonu, nedavni napad na sirijske i snage iračkih šiita je “bilo upozorenje”.

Unatoč napadu, provladine snage su se nastavile kretati prema Al-Tanfu i trenutno su od pograničnog gradića udaljene 50 do 60 kilometara. U napredovanju je bilo manjih sukoba s izdvojenih jedinicama takozvanih sirijskih “pobunjenika”, ali je ovaj put navodno podršku kopnenim snagama pružilo sirijsko zrakoplovstvo.

Informacija u raspoređivanju ruskih specijalnih snaga u istočnom Homsu i krajnjem istoku pokrajine Damask u ovoj situaciji može osujetiti napade sirijskih militanata, ali u prvom redu zračne udare američkih zrakoplova. Čak i ako je riječ o glasinama, američko zapovjedništvo će prije bilo kojeg napada kontaktirati rusku bazu u Hmeymimu kako bi se izbjegli nepotrebni incidenti.

Osim Al-Waera u Homsu, koji je skroz očišćen od prisutnosti stotina terorista i članova njihovih obitelji, potom Barzeha i Tishrina istočno od Damaska i činjenice da se u Idlibu i Istočnoj Gouti islamističke frakcije međusobno bore gotovo do istrebljenja, važno je spomenuti napredovanje vladinih snaga i specijalnih “Tigar” postrojbi u istočnom Aleppu, gdje su u tri dana oslobodili desetak sela, željezničku postaju u mjestu Tal Hassan i kraću se u smjeru grada Masakana, do kojeg ih dijeli manje od 10 kilometara.

Koridor prema Iraku i Deir Ez-Zor – Američki prijetnja promijenila planove Damaska i saveznika

Izgleda da je sada jasno da će sirijska vojska preuzeti kontrolu nad cestom Homs – Palmira – Al-Tanf, odakle se na jugu izravno izbija na granicu s Irakom  i međunarodnu cestu do Bagdada. Cesta do Bagdada je važna, jer se njome do Homsa može nastaviti opskrba oružjem sirijskih vladinih snaga.

U posljednjih nekoliko godina je takozvana “umjerena oporba” pokazivala veće aktivnosti u južnom dijelu provincije Homs, gdje su redovito napadane vladine snage i morala su se slati pojačanja.

U susjednom Jordanu je navodno je formirana američka oklopna divizija i postoji opasnost da se Pentagon odluči početi kopnenu operaciju velikih razmjera u Siriji. Međutim, Washington je svjestan da takav korak znači i gubitke u ljudstvu i to je političke odluka koju će biti vrlo teško donijeti, a snage islamističke skupine Maghawir Al-Thawra niti su dovoljno brojne, niti su obučene za vođenje ovakvih operacija.

Nakon sastanka s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom je Sergej Lavrov istaknuo kako su Amerikanci posebno zainteresirani za osiguranje južnu zone za de-eskalaciju sukoba u pokrajini Dara’a, ali ona nema veze s ovim dijelom bojišta.

Ovaj “poseban interes“, koji može uključivati slanje američkih tenkova na sirijski teritorij je više vezan za interese Izraela i činjenicu da SAD želi zatvoriti pitanje Golanske visoravni i istovremeno odrezati Assadove snage od Iraka. Dakle, sasvim je razumljivo zašto se vodstvo sirijske vojske odlučilo na postupni pomak i strateški prioritet je oslobođenje juga i istoka zemlje.

Umirovljeni general sirijske vojske Muhamed Abbas smatra da će se uskoro sirijska vojska i saveznici suočiti s dva izazova. Prvi je osiguravanje prometnih koridora s Irakom kroz pokrajinu Homs, što je operacija koje a je već u tijeku, a drugi deblokada enklave u Deir Ez-Zoru iz pravca Palmire, gdje se ostvaruju pomaci sjeverno od baze Tyas i istočno prema mjestu Arak.

Sirijska vojska je u zrakoplovnu bazu Al-Seen poslala jake snage i oružje, uključujući ono velikog kalibra i protuzrakoplovne projektile.

Prema umirovljenom sirijskom generalu, tek nakon osiguranja ovog dijela, svi napori će biti usmjereni na deblokadu Deir Ez-Zora. Međutim, ne treba očekivati munjevitu ofenzivu, jer će se ISIL na potezu dio Deir Ez Zora boriti do posljednjeg borca.

Sirijska vojska će najvjerojatnije lagano probijati obrambene linije, koristeći prednost u vatrenoj moći i prilikom napredovanja će obraćajući posebnu pozornost na sigurnost bokova.

U svakom slučaju, nakon još jednog kruga neuspjelih pregovora u Ženevi, vidljivi su znakovi priprema za veliku ofenzivu koja ima ambiciozan zadatak otvaranja strateškog pravaca Damask – Bagdad. Ova operacija je moguća zahvaljujući nizu reformi u vojsci koje su provedene tijekom posljednjih šest mjeseci i primjeni novih taktika ratovanja.

Ranije su velike kolone vojne opreme vladinih snaga stigle u pokrajine Sweida i istočni Qalamoun, a sirijski vojnici su tri dana napredovali u borbama u okrugu Badia, koji je bio pod kontrolom terorista.

Pojačanja regularnih snaga, Nacionalnih obrambenih snaga i iračkih milicija su poslana kako bi se stvorile jake snage za   preuzimanje kontrolu nad granicom s Jordanom i Irakom. Međunarodna cesta Damask – Bagdad je bila pod kontrolom terorista “Islamske države” od ranog ljeta 2015. godine, kada su iscrpljene vladine snage izgubile velike površine pokrajine Homs i Hama.

Kasnije su islamističke skupine takozvane “Slobodne sirijske vojske” uz pomoć američkih i britanskih saveznika  uspostavile kontrolu nad većinom područja istočne Sweide, odakle su sada protjerane, dok ISIL i dalje drži dio granice pokrajine Deir Ez-Zor, uključujući strateški granični prijelaz Al-Bukamal. Sada je Damask odlučio da se ova cesta mora otvoriti, jer ne samo da će time omogućiti nastavak pune vojne suradnje s Irakom, nego i kopnenu vezu Sirije s Iranom, iz kojeg Damask dobiva značajan dio vojne i financijske potpore. Ta potpora je omogućila Siriji da izdrži šest godina brutalnog rata i gubitke zbog gospodarske i političke izolacije, uključujući i drakonske sankcije nametnute svim sektorima gospodarstva zemlje.

Uz najavu ove operacije su nastale teorije zavjere “kako Iran želi slobodan kopnenu koridor za svoj plinovod do Sredozemnog mora”, što su opovrgnuli i iranski generali i ajatolah Ali Hamnei. Osim toga, praviti planove o polaganju cijevi za plinovod u jeku rata je prilično besmisleno, jer sa stopostotnom sigurnošću ne zna kako će sve završiti.

Još jednu stvar treba napomenuti. Naime, od svih postrojbi u Sweidi i prema Al-Tanfu u akcijama ne sudjeluju najsposobnije jedinice sirijske vojske – “Tigrovi”, koji kampanju vode u Aleppu.

Prema nekim analitičarima, izostanak snaga generala Suheila Al-Hassana upućuje “iranski trag” u operacijama na jugu zemlje, gdje mnogi tvrde da redovite snage sirijske vojske praktično ne postoje i da Assad tamo računa samo na Irance, Palestince i ostale šiitske milicije. No, njima su se pridružili lokalni Druzi, što umanjuje “sektašku prirodu” ove borbene skupine.

Na drugoj strani, borbena sposobnost vladinih snaga se značajno povećala tijekom posljednjih šest mjeseci, prvenstveno zbog jedinica koje su prošle obuku ruskih savjetnika i formirane s novim ljudima.

Dakle, posljednjih nekoliko dana su “Tigrovi” došli nadomak Maskana, a ranije su oslobodili zrakoplovnu bazu Al-Jirah i desetke kilometra prema jugu.

Važno je spomenuti da “Tigrove” aktivno podržavaju dobrovoljci lokalnih plemena Al-Baqir. Ranije su ovi beduini podržavali ISIL, ali se nakon borbi 2016. stav snaga beduinskih plemena promijenio.

Prije svega zbog odnosa terorista prema plemenima koja su ih podržavala u ranoj fazi rata, među kojim je ISIL likvidirao brojne civile, borce i plemenske starješine zbog “nedovoljno čvrstog  islama”. Sirijska vlada je bila u stanju uspješno igrati na tu kartu o na svoju stranu je primamila nekoliko velikih plemena. Na primjer, pleme Sheytat je organiziralo svoje paravojne postrojbe Ussud Al-Sharqiya i uspješno se na strani vladinih snaga bori u području Deir Ez-Zora. Plemena Sharabin i Tai su ušla u orbitu iranskih vojnih instruktora i također se bore protiv terorista.

Još jedna relativno nova postrojba je takozvani bataljun “Turan”, također poznat kao “specijalne snage Sovjetskog saveza”, jer je formiran od boraca iz središnje Azije, ruskog Sjevernog Kavkaza i drugih zemalja bivšeg Sovjetskog Saveza. Ovaj bataljun ima specifičnu vojnu obuku i oružje, a specijaliziran je za poslove na prvim linijama i borbu protiv takozvanih pobunjenika, a indikativno je da je nastao nakon jednog od izvanrednih sastanaka vojnih zapovjednika “Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti” koju čine Rusija, Kazahstan, Tadžikistan, Kirgistan, Bjelorusija i Armenija. Ova formacija je nešto sasvim novo u taktici vladine koalicije i imala je nekoliko vrlo uspješnih vojnih operacija u Palmiri i Homsu.

Sada, nakon proboja obrambenih linija ISIL-a istočno od Aleppa, “Tigar” snage se kreću dalje prema istoku i pretpostavlja se da će ići u smjeru Raqqe.

Dakle, jedan udar američkih zračnih snaga u istočnom Homsu i jedan manji napad na izdvojenu jedinicu pukovnije iračkih šiita u području Al-Bukamala čini se da nije zaustavio napredovanje sirijskih snaga i saveznika koje su proteklih dana pojačale aktivnosti na jugu i istoku zemlje i istočno od Aleppa.

Koji će biti sljedeći potez Pentagona, treba pričekati i vidjeti što se Donald Trump na svojoj turneju po Bliskom istoku dogovorio sa zaljevskim šeicima i Izraelom. No, čini se da će ovo ljeto konačno pojasniti situaciju i ravnotežu snaga na terenu, što bi narednih nekoliko mjeseci moglo odrediti ishod rata.