Uz sve ostale, protiv Macrona se masovno bune i francuski katolici

U posljednjih mjesec i pol u Francuskoj traje masovna mobilizacija pokreta protiv mirovinske reforme koja je doslovno blokirala javni prijevoz u zemlji. S druge strane, 2018. je bila godina Žutih prsluka, koji su započeli prosvjede protiv Elizejske palače zbog najavljenih poskupljenja koja bi uglavnom pogodila nižu srednju klasu u zemlji.

U tekućim prosvjedima smo vidjeli mobilizaciju sindikata javnog i privatnog sektora, radnika i državnih službenika, školaraca i studenata, a na ulice su se vratili i Žuti prsluci. Pokret protiv mirovinske reforme je toliko velik i heterogen da se ne može opisati kao „lijevi“ ili „desni“, kako to vole činiti korporativni mediji, stvarajući time dva suprotstavljena tabora, što je učinkovita metoda za gušenje bilo koje pobune. Ili je barem bila, što se Francuske tiče.

I kao da nema dovoljno problema sa svenarodnim pokretom, sada na ulice izlazi novi front kojeg vode katolici, koji su dio i mobilizacije protiv mirovinske reforme, ali imaju i svoje specifične zahtjeve.

Na demonstracijama katolika u Parizu se, prema podacima prefekture i kako je izvijestio Le Monde, okupilo preko 41 000 ljudi. Protest je buknuo nakon prijedloga izmjene francuskog zakonodavstva o potpomognutoj oplodnji, koja bi se djelomično dozvolila i homoseksualnim parovima. Ideja je dovela do toga da su se postojećim nadvili novi tmurni oblaci iznad vlade koju vodi Edouard Philippe, prijeteći da se pretvori u uragan zbog pretjerano invazivnog plana reformi u francuskom društvu.

Otpor katolika

Kako ponavljaju glasnogovornici prosvjeda, ozbiljnost reforme leži u uništavanju tradicionalne obitelji, jer zakon unutar obiteljske zajednice izbacuje nužnost očeve figure. U stvari, otvaranjem zakonske mogućnosti da samohrane i homoseksualne žene imaju pristup umjetnoj oplodnji, prisutnost ili odsutnost muškarca za reproduktivne svrhe i obiteljske zadaće čini potpuno irelevantnom. Ovo je detalj kojeg francuski vjernici, koji su izašli na prosvjed, ne mogu tolerirati.

Mogućnost potpomognute oplodnje u situacijama u kojima je narušena struktura tradicionalne obitelji otvara i dva važna problema za koje katolička fronta drži da su od primarne važnosti.

Prije svega, djeca bi zapravo postala predmetima razmjene, postala bi roba, čak i prije nego što bi se rodila bi ušla u logike „slobodnog tržišta“. Drugo, jednom kad odrastu, djeca bi u nedostatku očeve figure bila lišena prave orijentacije, što je detalj koji bi utjecao na nesmetan razvoj njihovog života i stvorio bi praznine koje je teško popuniti.

Međutim, nisu samo katolički vjernici bili prisutni među sudionicima demonstracija u nedjelju. Grupa koja je izašla na ulicu je i ovdje bila vrlo raznolika, uz sudionike iz različitih kultura i porijekla, što samo naglašava koliko je kompaktan oporbeni front reformama koje želi Emmanuel Macron .

Tijekom demonstracija u nedjelju su sudionici pozvali stanovništvo da se u utorak pojavi pred vratima Senata, gdje će se održati drugo čitanje prijedloga zakona. Iako prosvjednici i sami priznaju kako će zakon lako biti potvrđen, volja organizatora je na ulici pokazati otpor stanovništva prema reformi koja bi mogla utjecati na buduće generacije, koje će vjerojatno biti lišene prisutnosti oca.

Nadalje, potez vlade Edouarda Philippea zaista riskira da se tržištu oko potpomognute oplodnje otvori velikim medicinskim i farmaceutskim tvrtkama, koje će jaja i fetuse pretvoriti u robu, a to katolička zajednica u zemlji apsolutno ne može tolerirati.

Napad na nekoliko frontova

Val demonstracija koje su obilježile vladu Macronove stranke „En Marchea“  je postao teret za izvršnu vlast, koja je, otkako je preuzela dužnost, za održavanje stabilnosti već morala  „rotirati“ preko 10 ministara.

Otpor stanovništva uvijek se javljao u vrijeme kada je Macronov plan reformi zadirao u ključna pitanja zemlje, od neizravnih poreza do sustava socijalne sigurnosti, ali i pitanja vezanih za tradicionalnu obitelj i „nove obitelji“ koje čine pripadnici LGBTQIA zajednice.

Ovakvu reakciju Francuza dijelom bi možda mogli pripisati i pretjeranoj tromosti francuskog socijalnog sustava, koji se nije mijenjao godinama i vlada u Parizu nije koristila metodu „kuhane žabe“, kao ostale zemlje Europske unije koje su „reforme“ provodile postepeno, tako da stanovništvo ne doživi šok s lavinom reformi koje mora prihvatiti u vrlo kratkom roku.

Vlada Emmanuela Macrona i premijera  Edouarda Philippea je u sve krenula s pretjeranom žurbom, što je dovelo do poremećaja u razvoju plana reformi, iako je poznato da postupnije provedbe vrlo često dovode do ograničenog otpora.

Međutim, želja izvršne vlasti Francuske da postigne rezultat u što kraćem roku bila je odmah karakteristika Macronove stranke „En Marche“, što je u skladu s njegovim obećanjima iz predizborne kampanje.

Međutim, francuska se vlada sada našla pod opsadom, zabarikadirana unutar zidina Elizejske palače, odakle promatrala mase kako izražavaju protivljenje volji izvršne vlasti.

Prizor koji se nemilosrdno ponavlja već više od godinu dana naglašava snažnu odvojenost između vlade i francuskog naroda, sve to u situaciji koja, kako prolaze tjedni, postaje sve lošija.

Ali unatoč svemu, francuska vlada nastavlja svoj reformski plan i poigrava se sa strpljenjem francuskog naroda. Međutim, mogućnost da jednog dana narod Francuske ode u krajnost je velika, a onda će Macronu biti teško izvršavati osnovne funkcije predsjedničke uprave, dok na reforme neće smjeti ni pomisliti.