Uzmimo da je „kalif“ Al-Bagdadi stvarno ubijen – Što to znači i što se mijenja?

Jučer smo izvijestili da su američke Snage za specijalne operacije (SOF) navodno ubile vođu propalog „kalifata“ Abu Bakra Al-Bagdadija. Sjedinjene Države, neki dužnosnici u Iraku i sirijski Kurdi kategorički tvrde da je samoproglašeni “kalif” Abu Bakr Al-Bagdadi poginuo tijekom posebne operacije američke vojske u kojoj je odlučio da im neće živ pasti u ruke.

Uzmimo da je to istina, iako se mnogi pitaju kako nijedan američki pripadnik SOF snaga nije kamerom na kacigi snimio ništa od filmske potjere za „kalifom“ u nekakvim podzemnim tunelima u sirijskom selu u blizini turske granice i jedini nam je dokaz izgorjeli kombi i noćna snimka eksplozije američkog projektila. Ali čak i da je sve istina, što će promijeniti smrt vođe nekada moćne, a sada gotovo uništene organizacije? Čudno, promijenit će prilično puno toga, međutim samo u jednoj zemlji – Sjedinjenim Državama.

Abu Bakr Al-Bagdadi bio je “pokopan” najmanje šest puta, uključujući jednom u izvješću ruskog ministarstva obrane 2017. godine, koje je sugeriralo mogućnost njegove pogibije u udarima ruskih zrakoplovnih snaga. Ali vijesti od nedjelje, 27. listopada, izgledaju najuvjerljivije.

Očito je vijest o likvidaciji vođe ISIL-a imao samo američki predsjednik Donald Trump, kada je na Twitteru objavio “vrlo važan događaj”, bez navođenja pojedinosti.

Prema podacima Pentagona, koje je objavio Newsweek, samoproglašeni “kalif” je ubijen u sklopu tajne operacije u sirijskom selu Barisha u pokrajini Idlib, “terorističkom rezervatu” u sjeverozapadnoj Siriji.

Operacija je trajala više od četiri sata. Američki specijalci stigli su na mjesto događaja u osam helikoptera, a za vatrenu zračnu podršku su korišteni dronovi. Nakon što su komandosi provalili u kuću u kojoj je bio Al-Bagdadi, „kalif“ je navodno počinio samoubojstvo aktivirajući “mučenički pojas”. Uz njega su ubijene i dvije žene islamističkog vođe, a zgrada u kojoj su se skrivali je uništena zračnim napadom, kako kasnije ne bi postala „mjesto hodočašća“.

Ovo pojašnjenje otvara pitanja, budući da bi posljednje utočište vođe ISIL-a moglo biti privlačno za islamske fanatike, ali i za obavještajne službe, što je još važnije.

Ali ovdje nedostaju detalji. Kako bi se utvrdilo mjesto boravka Al-Bagdadija, kako kažu na iračkoj televiziji, pomoć je pružila iračka obavještajna služba. Zbog toga su irački obavještajci bili dio operacije. Još jedan video na ovu temu je dan sirijskim novinarima, a sirijski Kurdi su dio uspjeha pripisali sebi.

Čemu teže tvorci Islamske države?

Bez obzira na to, potencijalno dobra vijest dolazi kasno. Naime, da je objavljena u vrijeme procvata takozvane „Islamske države“, to bi bilo značajno. Istina, ni onda ni sada ne bi se moglo pouzdano reći koliki je osobni doprinos uspjehu “kalifata” dao Al-Bagdadi osobno.

Njegov lik se može tumačiti ne toliko kao osoba na ekranu i na naslovnicama dnevnih listova, već kao ideološka jezgra i propagandni element potreban stvarnim arhitektima vojnih pobjeda grupe, onog dijela elite Sadamovog Iraka koji je usred „Arapskog proljeća“ odlučio u regiji iskoristiti mržnju prema Sjedinjenim Državama.

Kad je proamerička koalicija izvršila invaziju na Irak, budući “kalif”, a potom i neupadljivi i tihi teolog Ibrahim Al-Badri, imao je nešto više od trideset godina. Opisan je kao duboko religiozna osoba, ali je opisivan kao „miran“ i na neki način „dobronamjeran“. Na primjer, volio je igrati nogomet sa siromašnom djecom.

Nakon toga, bivši robovi “kalifata” su rekli da je ovaj “dobronamjerni čovjek” osobno sudjelovao u njihovom mučenju i nadzirao stvaranje video snimaka mučnih pogubljenja koje su izveli militanti ISIL-a.

Očito je da je rat kojeg je započeo Bush mlađi igrao ključnu ulogu u ovom „preporodu“ zastarjelih i odbačenih islamskih učenja. Neko vrijeme od invazije na Irak, provincijski teolog Al-Badri je u vrijeme sunitskog otpora zarobljen i zatvoren u američkom logoru Bucca. Podsjetimo da su se Amerikanci tada oslanjali na šiite. Uhićen je, ali je nakon toga pušten. To se dogodilo ili 2004. godine, prema službenim podacima, a možda, prema svjedočenjima uprave logora, čak 2009.

Ako još govorimo o 2009. godini, tada je grupa ISIL postojala već tri godine, iako pod različitim imenima i kao iračka ćelija Al-Qaede, iz koje je s vremenom nastala.

U drugoj polovici 2010. Al-Badri je vodio svoju ćeliju, ali nije bio proganjan, da bi ga sljedeće godine Amerikanci počeli tražiti upravo kao vođu Al-Qaede. Naravno, sve ovo su službene tvrdnje, dok pravu istinu tek treba ispisati. Naime, prema svjedočenjima nevinih Iračana zatočenih u logoru Bucca, Al-Bagdadi je imao poseban povlašteni status, udobni objekt i sav komfor koji nije bio primjeren logoru za zarobljenike Al-Qaede.

Skupina Osame bin Ladena i njen irački ogranak su se odlučili uključiti u sirijski rat. Naravno, borci Ibrahima Al-Badrija su odlučili sudjelovati u islamističkoj pobuni i inozemnoj agresiji na Assadovu Siriju i  samovoljno prelaze granice dodijeljenih teritorija.

Za samog Al-Badrija kao političara se ovaj “razvod” od Al-Qaede Iraka pokazao se kao izuzetan uspjeh. 2014. borci ISIL-a su značajno proširili svoj teritorij, uključujući i irački grad Mosul s 1,5 milijuna stanovnika. U jednoj od njegovih džamija, koju su iračke snage uništile tijekom kasnijeg oslobađanja grada, Al-Badri, alias Abu Bakr Al-Bagdadi, proglašava „džihad u svijetu i proglašava Islamsku državu, a sebe za „kalifa“, najvišim vođom jedne muslimanske države.

Islamski teolozi u cijelom svijetu, oni koji poznaju svoju vjeru i slovo svetog Kur’ana, odmah su rekli kako to nije nikakav „kalifat“ i po nijednom slovu Kur’ana taj Al-Bagdadi ne može biti „kalif“.

Ipak, pseudonim izabran 2011. godine mu je u tom smislu bio vrlo koristan. Abu Bakr je ime prvog od četiri “pravedna kalifa”, vođe Pravednog kalifata. Izabran je za vođu islamske zajednice, umeta, nakon smrti poslanika Muhammeda i u samo dvije godine je udvostručio teritorij kojeg je kontrolirao, zauzevši cijeli Arapski poluotok.

Općenito, „sudbina“ mu je bila naklonjena i za već nekoliko godina Al-Bagdadija se opisuje kao najopasnijeg terorista planete i zlog genija malignog tumora koji raste na Bliskom istoku. Al-Bagdadi je formalno bio na čelu kvazi države gdje se prodaju robovi, uništavaju drevni spomenici, “nevjernici” se pogubljuju ili plaćaju u zlatu, a život bi u novom “kalifatu” trebao bi biti isti kakav je bio pod poslanikom Muhammedom, kako je ISIL to tumačio, što ima malo veze s povijesnim činjenicama.

Istovremeno, propaganda „Islamske države“, koja koristi najsuvremeniju tehnologiju proizvodnje tekstualnih, audio i video zapisa, uz poznate snimke pogubljenja, tada doseže vrhunac po kvaliteti i učinkovitosti, a sve zahvaljujući Riti Katz, po rođenju iračkoj Židovki s prebivalištem u Sjedinjenim Državama, čija agencija SITE, nekim čudom, snimke „kalifata“ dobiva u gotovo realnom vremenu.

Malo je vjerojatno da je provincijski klerik, opsjednut teologijom, bio vješt u modernim metodama internetske propagande. U međuvremenu se pokazalo da je propaganda jedan od glavnih faktora u procvatu ISIL-a, kao i neposredni vojni uspjesi.

Novi “kalifat” postao je i internetska organizacija, oslanjajući se na vrlo profesionalne, ali i sumnjivo kvalitetne  videozapise distribuirane na World Wide Webu.

Ipak, rezultat svega je da je „džihad“ namamio ne samo siromašne iračke seljake, već i desetine tisuća muslimana iz prosperitetne Europe. Borci ISIL-a su uspjeli pokazati svoju snagu i utjecaj i tako potaknuti islamske fanatike na terorističke napade širom svijeta i ustrojiti tržište za regrutiranje novih pristalica.

Trenutno je ISIL, zahvaljujući akcijama ruske i sirijske vojske s jedne strane, ali i Kurda i Amerikanaca s druge, samo internetska organizacija.

„Kalifat“ na zemlji je uništen, a mit o nepobjedivosti “Allahovih ratnika” je srušen. Može se reći da je u ovom trenutku tehnički sofisticirana propaganda islamista izgubila svoje najbolje ljude.

Uz sve to, likvidacija Al-Bagdadija osobno ne mijenja mnogo. On je sve samo nije genij internetske propagande, posljednjeg oružja ISIL-a.

U tom segmentu novi vođa teško može ispasti krvoločniji od starog. To uopće nema smisla, jer jednostavno više nema krvoloka.

Ako je Al-Bagdadi zaista mrtav, veliki broj njegovih radikalnih pristaša može slijediti njegov primjer i staviti „mučenički pojas“, tako da će se u bliskoj budućnosti razina terorističke prijetnje u svijetu povećati.

Ali napustio je ovaj svijet ne kao nepobjedivi ratnik, ne kao moćan vođa, ne kao vođa stvarno funkcionalnog “kalifata”, već kao jedan od brojnih radikalnih islamskih propovjednika s brojim naoružanim pristašama.

On je otišao, ako je točno da je ubijen, kao običan kanibal, a pobjede „Islamske države Iraka i Levanta“ su pobjede u prošlosti.

Jedina osoba za koju je uklanjanje ovog seoskog klerika zaista “vrlo važan događaj” je Donald Trump, što američki predsjednik između redaka i priznaje. Uništavanje takvog demona će postati njegova osobna zasluga, što će mu pomoći u borbi protiv demokrata na izborima 2020. godine.

U tom smislu, truplo Ibrahima Al-Badrija će dobro poslužiti svima. Trumpu, čak i Rusiji, jer su za Rusku Federaciju od američkih demokrata gori samo teroristi koji su još uvijek „prijetnja u Siriji“, iako to nije točno. ISIL u Siriji je mrtav i postoji kao zanemariva prijetnja u pustinji istočnog Homsa i na sjeveroistoku u zarobljeničkim kampovima. Ako Trump „likvidaciju“ Abu Bakra Al-Bagdadija iskoristi kao argument da je ISIL definitivno obezglavljen i time uništen, to je dobro, jer će vezati ruke njegovim protivnicima koji po svaku cijenu žele zadržati trupe u Siriji. Osim toga, njemu će dati vjetar u leđa na izborima, a obzirom kandidate demokrata reizbor Trumpa je i ovaj put manje zlo, kao što je bilo 2016.