Važnost sela u globalnoj kontroli

Na vrhu je veliki vođa koji strankom i državom upravlja čvrstom rukom. Svoju moć ostvaruje preko osobno izabranih poslušnika na nižim razinama vlasti, kontrolira vojsku, policiju, sudstvo. Iz pripadnosti stranci, članovi izvlače materijalne i svake druge koristi kao nagradu za lojalnost. Sve koristi, nagrade se ostvaruju na račun resursa u posjedu države i rada svih izvan stranke. Ovako nekako bi se dala opisati diktatura, kakav god nadimak joj davali.

Moj Bože koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske salve iza kojih ne stoji ništa osim mržnje, sujete, vlasti.

Demokratski poredak podrazumijeva višestranačje, natjecanje stranaka sa svojim programima za glasove birača, kontrolu izvršne, sudske vlasti, slobodu izbora, neovisno pravosuđe, zaštitu ljudskih prava, političkih sloboda, slobodno poduzetništvo ograničeno zakonima koji vrijede jednako za sve.

Ni rijeka nije bila rijeka u samom početku. Vidimo dakle da je diktaturi suprotstavljena demokracija, vladavina naroda umjesto vladavine pojedinaca i nasljedne klike.

Stoga nemamo razloga ne radovati se zato što živimo u demokratskom društvu, a ne pod čizmom diktatora.

Da je riječ o dramskom tekstu, sad bi išle didaskalije u kojima bi pisalo ‘ha,ha,ha, smijeh publike’.

Stvarnost nikad nije toliko čvrsta, niti sastavljena od gradbenih blokova s pravim kutovima da bismo mogli jasno razlikovati konture na političkoj sceni. Fluidna je, kontrolirana iz pozadine manje ili više suptilno kako bi se skrila diktatorska narav upravljanja i kontrole nad društvom.

U društvu koje smo nazivali diktaturom proletarijata s vođom na čelu, avangardom u Partiji, teorijski su se svi različiti politički interesi ostvarivali kroz Savez socijalističkog radnog naroda. Ozbiljna politika kroz Partiju, a drugorazredne političke igraonice kroz SSRNJ.

Političkom evolucijom, potpomognutom ratom dođosmo u carstvo političkih sloboda. Neko vrijeme smo mogli živjeti s tom iluzornom slikom stvarnosti, vjerovati kako se politike i vlast mijenjaju izborima, kako imamo kontrolu nad izvršnom vlašću, da smo došli na kraj povijesti, ravno u svijetlu budućnost u koju nas nije mogao dovesti socijalizam.

Da nije pokrenuta akcija Covid-19, možda bi biračko pijanstvo u bespućima potrošačkog društva trajalo i danas. Demonstracija prethodno izgrađenog sustava i njegove sile nam je pokazalo istinsku stvarnost: diktatura kao oblik vladavine nikad nije bila jača, nadzor nikad veći, političke slobode nikad manje. Covid histerija je cijelo vrijeme samo povod za vanjsku manifestaciju već postojeće diktature i vođenja civilizacije u njima poželjnom smjeru.

Jedna od predradnji iz kojih su diljem Zapada iznikli razno stožeri, štabovi, (izvršena je u HR, vjerojatno i drugdje) u siječnju 2019. donošenjem novog Zakona o sustavu civilne zaštite. Sustav je uspostavljen već tad, stožeri i članstvo u civilnoj zaštiti popunjeni, a sve to je prošlo mimo interesiranja javnosti, da bi stožeri prigodno izronili proglašavanjem pandemije.

No, samo na civilnoj zaštiti, kao upravljačkom tijelu u doba neproglašenog izvanrednog stanja i opće suspenzije Ustava, diktatura ne može opstajati. Stožeri su izvučeni na svjetla reflektora kako bi na se preuzeli bijes javnosti. Nisu izvršna vlast, ali njihove odluke odlučuju o egzistencijama milijuna ljudi; ‘nisu političko, nego stručno tijelo i njihove odluke ovise o epidemiološkoj situaciji’. Slijed je jasan – epidemiološka situacija diktira odluke. Odluke obvezuju Vladu na iznalaženje rješenja, rješenja vode u veću zaduženost i propast mnogih srednjih i malih tvrtki. Nema krivca.

Civilna zaštita je financijski, članstvom naslonjena na lokalne zajednice, a upravljanje je centralističko, iz jednog centra.

Međutim, loša je vijest da taj centar nije u nacionalnom stožeru, nego je sam nacionalni stožer pod upravom Vlade koja je opet podružnica upravljana iz EU pa je i on lokalni u konačnici.

Dakle, izvana imamo jasnu scenu: EK upravlja EU parlamentom i donosi smjernice, upute, naredbe, zakone koje potom izglasavaju nacionalni parlamenti. EK naravno nije zadnja instanca, kao što je to bio Centralni komitet u bivšoj državi. Na to upućuje činjenica da je članica Europske Komisije Dubravka Šuica, besramno bogata političarka bez grama intelektualne i ljudske empatije. Ona da je nadređena komu i da ima moć!?

Ni jedna diktatura nije kula od karata. Mediji, kontrola javnosti, kontrola tokova novca, nasilno biranje uspješnih je gore, a dolje je lokalna sredina. Lokalna vlast.

Globalno se upravlja, ali se živi lokalno. Na toj razini valja svakoj diktaturi koja misli biti ozbiljnija od Republike Pešćenice imati čvrstu kontrolu. Otud važnost lokalnih izbora.

Plenkovića će se tako, čim se makne s Markova trga i spusti ‘u bazu’ za šetnje kroz lokalnu zajednicu povesti stranački prijatelji, koji su slučajno dileri kokaina, uskočki optuženici, članovi masonskih ili rotary klubova, besramno bogati lokalni načelnici, pridruženi odabrani ‘gospodarstvenici’ – lokalna ‘elita’, u stvarnosti obična banda koja terorizira zajednicu.

U Hrvatskoj je u tijeku predizborno nadmetanje za lokalne izbore. Prividno je riječ o natjecanju stranačkih kandidata, u stvarnosti je riječ o izboru lokalnih gubernatora koji će odrađivati za velik novac namijenjeni im posao kontrole lokalne zajednice.

U većini lokalnih sredina će izbore odraditi odozgo, a glasači će misliti kako su oni odabrali. Kao i u svakoj mafijaškoj podružnici, miks kupovina i ucjena u startu osigurava većinu. Dalje se nadograde mediji koji su kupljeni također odozgo te, ustreba li, i pravosuđe, tajne službe, rezultati prisluškivanja – sve sebi dopuštaju briselski plaćenici u namjeri zadržavanja kontrole nad pukom.

Zato vidimo što se događa kad mrtvi fazani lete iznad naših glava, a ni jedan ne pada.

Dogodi li se kakvo iznenađenje pa na mjesto gradonačelnika ili načelnika iskoči netko izvan kontrole sustava, brzo će sustav riješiti takvog lika. Ucjenom, nagradom ili cijepljenjem, zašto ne? Jednako je učinkovito.