Velike tehnološke kompanije počele su pljačkali svijet poput nekog mafijaškog klana. No, napokon se nešto događa kako bi se tomu stalo na kraj

Tvrtke poput Facebooka i Googlea nagomilale su desetke milijardi dolara, djelujući kao glavni ”čuvari vrata” svih informacija i interneta općenito, no protiv njih su se nedavno podnijeli određeni potezi zahvaljujući kojima bi se takvoj monopolskoj vladavini trebalo stati na kraj.

Facebook, Google i drugi tehnološki divovi trenutno se nalaze pod neviđenim nadzorom od strane vlada i korporativnih regulatora u brojnim Zapadnim demokracijama. Taj se nadzor odavno trebao završiti.

Do nedavno je tehnološkim divovima bilo dopušteno napredovati na Zapadu, uz izbjegavanja zakonskih ograničenja i propisa, jer su ostvarivali izvanrednu dobit, zbog čega je ovo posljednje desetljeće označilo desetljeće najvećih i najsnažnijih mega-korporacija u povijesti kapitalizma.

U stvari, suvremeni tehnološki divovi doprinose tomu da britanska istočno-indijska tvrtka iz 18. stoljeća, zapanjujuće poduzeće za zarađivanje novca, prema nedavnoj definitivnoj knjizi Williama Dalrymplea “The Anarchy”, izgleda poput malog do srednjeg Starr-Bowkettovog društva u East Cheamu u 1960-im. No nedavni događaji sugeriraju da se plima možda okreće protiv ovih divova.

U Americi je ovaj tjedan američko Ministarstvo pravosuđa, uz podršku 11 republikanskih država, pokrenulo značajan postupak kontrole povjerenja protiv Googlea, zbog zlouporabe monopolskog položaja na tržištu u vezi s internetskim tražilicama i oglašavanjem.

Američki zamjenik državnog odvjetnika Jeffrey Rosen tvrdi da Google guši konkurenciju plaćanjem ostalih tvrtki kako bi koristile Googleovu tražilicu kao predefiniranu u preglednicima njihovih mobilnih uređaja, prisiljavajući time korisnike na korištenje te tražilice. Google očito Appleu plaća 16 milijardi dolara godišnje u tu preciznu svrhu. Rosen je ovog tjedna izjavio: “Google je čuvar vrata monopola za internet i zadržao je svoju monopolsku moć putem isključivanja koja su štetna za konkurenciju.”

Ako postupak uspije, ovaj bi slučaj mogao rezultirati nasilnim raspadom Googleovog tehnološkog carstva, što uključuje YouTube, Android telefone i Double Click.

Ova ”antitrustovska” parnica ne bi trebala iznenaditi nikoga tko je upoznat s poviješću tih tehnoloških divova. Američko Ministarstvo pravosuđa prvi je put izrazilo zabrinutost zbog Googleovog monopolskog statusa prije više od 10 godina, a Silicijska dolina i internet već su godinama inkubatori velikih monopolističkih praksi. Apple, Amazon i Facebook također trenutno istražuju i Ministarstvo pravosuđa SAD-a i Savezno trgovinsko povjerenstvo.

Nedavno se i američki Kongres počeo snažnije zanimati za ne baš ugodne aktivnosti tehnoloških divova; čak toliko da su se rukovoditelji Facebooka, uključujući suosnivača i izvršnog direktora Marka Zuckerberga, osjećali obveznima davati iskaze na saslušanjima u Senatu.

Zuckerbergovi nastupi bili su jedinstveno neimpresivni. On je ispao kao dvoličan štreber kakav je oduvijek bio. Robotski je ponavljao Facebookov poslovni model “zdrav i etičan” i pokušavao je odbiti određene kritike beskonačnim ponavljanjem mantre “Reći ću da mi se moj tim javi u vezi s tim”. Kad ga upućeni križni ispitivač stjera u kut, on obećava da će Facebook provesti neodređene, nespecificirane reforme.

Međutim, američki su se senatori zasitili ovih samoposlužnih floskula. Republikanski senator John Thune na jednom je saslušanju rekao Zuckerbergu: “Nakon više od deset godina obećanja zašto bismo trebali vjerovati da će Facebook izvršiti potrebne promjene?” A demokratska senatorica Dianne Feinstein otvoreno je rekla rukovoditeljima Facebooka: „Stvorili ste ove platforme i sada se one zloupotrebljavaju. Morate vi biti ti koji ćete poduzeti nešto o tom pitanju,  ili ćemo poduzeti mi.”

Sad je jasno da je patetičan pokušaj tehnoloških divova oko objašnjavanja neprimjerenog miješanja u američke predsjedničke izbore 2016. godine, optužujući ‘ruske hakere’ u potpunosti bio lažan. Nitko nije ‘hakirao’ Facebook, Google i Twitter; te su tvrtke jednostavno dopustile dvjema glavnim američkim političkim strankama i onima povezanima s njima bombardiranje američkih glasača velikim količinama ciljanih dezinformacija, u skladu s njihovim osnovnim poslovnim modelom.

Na isti način na koji oglašivači koriste društvene medije za dijeljenje patentnih neistina korisnicima, politički operativci koriste ih za prikriveno ciljanje marginalnih birača tijekom izbora. Sve je to dio jedinstvene usluge, koju tehnološki divovi nestrpljivo pružaju svojim kupcima, bilo da se radi o oglašivačima ili političkim strankama. Tim je divovima svejedno, sve dok mogu na tome zaraditi.

Tijekom nedavnih britanskih izbora izražena je zabrinutost zbog širenja lažnog i obmanjujućeg političkog oglašavanja, koje je zaobišlo izborne zakone u Velikoj Britaniji. Skandal s Cambridge Analyticaom već je jasno pokazao sudioništvo tehnoloških divova u podrivanju i korupciji demokratskih izbornih procesa.

Europski korporativni regulatori sada također sa zakašnjenjem obraćaju pažnju na njihove monopolističke i nezakonite prakse. Europska Unija nedavno je kaznila Google s 2,4 milijarde eura zbog kršenja ”antitrustovskih” zakona, a niz država članica donijelo je zakone na temelju kojih se tehnološki terete za apsolutnu odgovornost za ono što objavljuju i izriču im novčane kazne u situacijama kada je takvo izricanje opravdano.

U Australiji savezna vlada i regulatori također sve veći fokus stavljanju na velike tehnološke tvrtke. Australsko Povjerenstvo za zaštitu tržišnog natjecanja i potrošača (ACCC) trenutno provodi istragu, kako bi natjerali medijske kuće plaćanje na sadržaj kojeg su zapravo ukrale. Savezna vlada čvrsto se obavezala da će do kraja godine donijeti zakone kojima će se nalagati takva plaćanja, ako se tehnološki divovi ne slože pregovarati o nagodbi.

Facebook je na tipičan način odgovorio prijeteći da će prestati objavljivati vijesti na svojoj platformi koje su proizvele druge medijske tvrtke. Ministar komunikacija Paul Fletcher reagirao je na to napominjući točno kako su “Tehnološki divovi kroz povijest poznati po upućivanju velikih prijetnji u vezi s pitanjima javne politike.”

Predsjednik ACCC-a Rod Sims rekao je ovog tjedna da je “oduševljen” time što je američko Ministarstvo pravosuđa pokrenulo antitrustovsku tužbu protiv Googlea. A jedan australski trust mozgova, Australski institut, preporučio je saveznoj vladi stvaranje “javne digitalne infrastrukture” za preuzimanje, učinkovito nacionalizirajući tehnološke divove. To se, naravno, neće dogoditi, ali je sve ovo dobar pokazatelj novonastalog neprijateljstva, koje vlada prema velikim tehnološkim tvrtkama u zapadnim demokracijama.

Australija je također postala pravno borilište u pogledu apsurdne tvrdnje tehnoloških divova kako oni nisu “izdavači”, već samo “platforme” te stoga nisu zakonski odgovorni za sadržaj koji se pojavljuje na njihovim internetskim mjestima. Ova se bitka vodila u kontekstu Zakona o kleveti, a australski sudovi odlučno su odbacili taj argument, kao što su i trebali, s obzirom na to da je osnovna tvrdnja besmislica, kako stvarna tako i pravna.

Nažalost, neki su sudovi u Velikoj Britaniji odustali od ovog pitanja, a u Americi zakoni pružaju tvrtkama društvenih medija stupanj nezasluženog imuniteta od američkih zakona o kleveti. Predsjednik Donald Trump obećao je da će preispitati ovaj zakon.

Tehno-divovi nedavno su bili prisiljeni priznati da imaju određenu odgovornost za ono što objavljuju i moralo se vidjeti kako pokušavaju, barem donekle, kontrolirati ono što se objavljuje na njihovim platformama. Ali kad filtriraju sadržaj na svojim platformama, to neizbježno čine u interesu onih dominantnih probuđenih i pomodnih političkih ideologija kojih su se uvijek držali. Točnije, ovo se odnosi na cenzuru materijala koji je bio kritičan prema Joeu Bidenu i njegovom sinu Hunteru na društvenim medijima u SAD-u.

Nedavna vladina i regulatorna kontrola jasno je pokazala da Googleova izvorna krilatica “Ne budi zao” nije ništa drugo nego šuplja, licemjerna laž. Nadamo se da će intenzivniji nadzor u budućnosti djelovati kao katalizator radikalne reforme načina na koji tehnološki divovi trenutno tako korumpirano i bezobzirno djeluju u zapadnim demokracijama. Međutim, ako se to dogodi, vlade i korporativni regulatori trebali bi imati na umu sljedeću točku, koju je snažno iznio Neil Postman u svojoj knjizi “Zabavljajući se do smrti: javna rasprava u doba estrade” iz 1985. godine:

„Suprotno uobičajenom vjerovanju, čak i među obrazovanim ljudima, Huxley i Orwell nisu prorekli istu stvar. Orwell upozorava da će nas nadvladati vanjski nametnuto ugnjetavanje. No, u Huxleyevoj viziji nijedan Veliki brat nije dužan lišavati ljude njihove autonomije, zrelosti i povijesti. Kako je uvidio, ljudi će zavoljeti svoje ugnjetavanje, obožavati tehnologije koje poništavaju njihovu sposobnost razmišljanja. Orwell se bojao onih koji će nam oduzeti informacije. Huxley se bojao onih koji će nam dati toliko da ćemo se svesti na pasivnost i egoizam.”