Venezuela: Guaidó je izgubio sve bitke, ostaje mu da “službeno” zatraži vojnu intervenciju

Kao što smo izvijestili, 23. veljače su snage sigurnosti Venezuele uspješno spriječile ulazak takozvane američke “humanitarne pomoći” u zemlju. Rezultat kojim se može “pohvaliti” samoproglašeni predsjednik Juan Guaidó su tri odbjegla vojnika i dva niža časnika, kojima je na kolumbijskoj strani granice Guaido dodijelio oprost, iako nije jasno za što. Osim na kopnu, vojska zemlje je zabranila ulazak u teritorijalne vode Venezuele brodu s 250 tona takozvane “humanitarne pomoći” koja je dolazila iz Portorika. Raketna fregata “AB Almirante Brión F2” se počela približavati brodu koji je ulazio u teritorijalne vode Venezuele, nakon čega je brod iz Portorika promijenio koordinate i otplovio prema susjednim Antilima.

Jučer je Juan Gaudio otputovao u glavni grad Kolumbije, Bogotu, gdje će se sresti s predstavnicima zemalja Skupine iz Lime i američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom.

Penceovi savjetnici su rekli da potpredsjednik putuje u Bogotu u znak potpore Juanu Guaidóu nakon vikenda ispunjenog nasiljem.

Sjedinjene Države bi zbog nasilja mogle nametnuti nove sankcije Caracasu s ciljem da Madurova vlada ostane bez prihoda.

Viši američki dužnosnik je u petak rekao novinarima da će Pence, ako Maduro ne pusti humanitarnu pomoć u zemlju, biti spreman proglasiti nove sankcije, te izvršiti dodatni pritisak na državnu naftnu tvrtku PDVSA.

“Bude li ikakvog nasilja ili ikakve negativne reakcije venecuelanskog vojnog vrha, mogle bi biti nametnute mjere koje je najavio potpredsjednik i druge zemlje i još više zatvoriti međunarodni financijski krug za Madura”, rekao je dužnosnik.

Maduro kaže da je svrha pomoći potkopati vladu i izračunao da tri pošiljke pomoći koje su u kolumbijski grad Cúcuta  dopremljene zrakoplovima C-17 mogu pomoći samo 0,13% stanovništva Venezuele, dok vladin program CLAP svakog dana dostavlja pakete hrane za milijune potrebitih.

Američki i kolumbijski humanitarni dužnosnici tvrde da se radi o 3500 paketa pomoći za pothranjenu djecu i higijenske potrepštine za 20 000 ljudi. Higijenske potrepštine?! Prilično čudan izbor prioriteta za pomoć.

Što se tiče “humanitarnog” događaja u Cúcuti, važno je naglasiti da je maksimalni kapacitet zrakoplova C-17 77 500 kg, a do sada otkrivene prijavljena tonaža “humanitarne pomoći” je manja i Caracas sumnja da cijeli teret nije bio “humanitarna pomoć”.

U svakom slučaju, kada bi Sjedinjene Države htjele osigurati pomoć kao vladina mreža CLAP, za milijun obitelji s kombiniranim paketima hrane od 18 kg po članu obitelji bi USAID morao organizirati oko 232 leta.

Američki državni tajnik Mike Pompeo je na Twitteru objavio da će “SAD poduzeti akciju protiv onih koji se protive mirnoj obnovi demokracije u Venezueli”, prenosi agencija DPA.

Senator Marc Rubio je na Twitteru objavio fotografiju snimljenu u trenutku likvidacije libijskog vođe Gaddafija, što su svi protumačili kao poruku Maduru i kakav kraj može očekivati. No, ispod morbidne poruke Marca Rubia je jedan od korisnika objavio sličnu fotografiju bivšeg američkog veleposlanika u Bengaziju Christophera Stevensa, koji je snimljen polumrtav, trenutak prije nego će ga u napadu 2012. dokrajčiti libijske islamističke milicije.

U nizu poruka je Pompeo kritizirao Madura zbog blokade oporbenih pristaša koji pokušavaju dopremiti “pomoć” u Venezuelu, iako je ona doslovno mizerna i plaćena milijardama koje su američke banke zamrznule Venezueli.

“Koja vrsta bolesnog tiranina blokira hranu da je ne dobiju gladni ljudi?”, napisao je Pompeo.

Pokušaj proboja “humanitarnog konvoja” opozicije u Venezueli je dobio, za mnoge iznenađujući, uspješan odgovor i odbijen je. Predsjednik Nicolas Maduro je proglasio neuspjeh državnog udara. Nakon toga je oporbeni čelnik Juan Guaidó nedvosmisleno pozvao strane države da interveniraju silom. Trebamo li očekivati da će se borba “snaga demokracije” i njihovih kustosa protiv ustavne vlade Madura pretvoriti u oružani sukob uz sudjelovanje intervencionista?

Neki su analitičari skloni vjerovati da do tog scenarija može doći samo ako SAD uspiju naoružati oporbu ili uvjeriti susjedne zemlje da zarate protiv vladinih snaga, ali da SAD ne namjeravaju gubiti ljude i tehniku u borbi s dobro naoružanom i obučenom vojskom Venezuele.

“Pokušaj državnog udara u Venezueli nije uspio”, izjavio je predsjednik Nicolas Maduro, govoreći na skupu pristaša u subotu navečer.

Tome su prethodili sukobi na kolumbijskoj granici, gdje su aktivisti venecuelanske opozicije pokušali probiti kordon  s navodnom “humanitarnom pomoći” koja je na granicu stigla iz kolumbijskog grada Cucute.

Venecuelanske vlasti su tvrdile da kamioni ne prevoze samo hranu, lijekove i sredstva za osobnu higijenu, već i pošiljke oružja i da su u njima pripadnici američkih specijalnih snaga, kao u “trojanskom konju”.

Snage sigurnosti, koje opozicija i Washington nisu uspjeli uvjeriti da okrenu leđa Maduru, nisu oklijevale i koristile su suzavac u gumene metke da odbiju konvoj. Na kolumbijskoj strani mosta je zapaljeno nekoliko kamiona “humanitarnog konvoja”, a ostatak je bio vraćen.

U sukobima je prema različitim izvorima ranjeno od nekoliko desetaka do nekoliko stotina ljudi. Među njima je i Čileanka Nicole Kramm, reporterka Redfisha, koja je čudom preživjela nalet oklopnih automobila s kojima su dezertirala tri venecuelanska vojnika.

Maduro ima razloga govoriti o pobjedi nad neprijateljem. Govoreći o bijegu svojih protivnika u Kolumbiju rekao je: “Što ste postigli tijekom ovih 30 dana destabilizacije? Ništa!”

Iskreno, destabilizacija Venezuele traje mnogo više od 30 dana, ali ostanimo na igrokazu s “uličarskim predsjednikom” Juanom Guaidóom.

Sukob na granici je Maduro nazvao “show” dogovoren između opozicije i vlada Sjedinjenih Država i Kolumbije.

Moskva je jasno procijenila ishod sukoba

“Pokušaj probijanja granice Venezuele s humanitarnom pomoći nije uspio. Madurova vlast izgleda jača nego što se činila, a vojska je pouzdanija nego što su njezini protivnici očekivali”, izjavio je senator Aleksej Puškov, dodajući kako će Madurova snaga i dalje biti testirana.

Istovremeno su sukobi protivnicima madura dali potrebnu “sliku” o situaciji u zemlji. Reuters je u nedjelju uporno izvještavao o “dva ubijena prosvjednika”, čak i prije nego je State Department rekao da su “naoružane bande poslane od Madura napale civile”. Naravno, naslovi svjetskih medija su bili puni naslova kako je “Madurov režim spalio humanitarnu pomoć”.

U tom kontekstu je samoproglašeni “predsjednik” Juan Guaidó, koji je pratio “humanitarne” kamione s kolumbijske strane granice, otvoreno zahtijevao izravnu intervenciju u poslove svoje zemlje.

“Događaji me prisiljavaju da donesem odluku i službeno ponudim međunarodnoj zajednici da na bilo koji način osigura slobodu našoj zemlji”, napisao je Guaidó na Twitteru, taj “bilo koji način” znači silom.

Kasnije je Guaidó potvrdio svoju predanost vojnom rješenju sukoba. Njegov predstavnik je službeno zatražio od Skupine iz Lime, koja uključuje 12 američkih zemalja koje su priznale Guaidóa, “povećanje diplomatskog pritiska i korištenje sile protiv diktature Nicolasa Madura”.

Te riječi sadrži i izjava državnog tajnika Mikea Pompea, koji je otvoreno rekao kako SAD žele promjenu vlasti u Venezueli, ali i na Kubi i u Nikaragvi. Mike Pompeo je također zaprijetio da će SAD “poduzeti mjere” protiv svih koji se budu miješali u “obnovu demokracije” u Venezueli.

Znači li to da treba čekati inozemnu intervenciju u venecuelanskoj krizi? Moguće, ali ona neće uključivati američke snage.

Neće biti američke invazije. Američki potpredsjednik Mike Pence dobro zna da bi cijela latinoamerička zajednica bila protiv takve intervencije. Štoviše, početak invazije bi ujedinio ljude Venezuele, bez obzira na njihova politička stajališta.

Naravno, napetost u Venezueli će se nastaviti. Prošao je mjesec dana otkako se Juan Guaidó, legitimni predsjednik Narodne skupštine, izjavio da postaje šef države. Sada želi osigurati isporuku “humanitarne pomoći”, ali ona nije došla,

Ekonomska situacija Venezuele se može nazvati samo tragičnom. Činjenica je da je više od 3 milijuna ljudi već emigriralo iz zemlje i to se ne može skrivati. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda ukupni pad BDP-a u zemlji od 2013. iznosio je više od 50%, a razina akumulirane godišnje inflacije je 1,7 milijuna posto u 2018. i 191,6% samo u siječnju ove godine.

U takvoj situaciji Guaidó i njegove pristaše očekuju da će vladu potkopati ne pomoću sile, već raspodjelom “humanitarne pomoći”, što može izgledati logično, ali je ta pomoć mizerna i nedovoljna.

Ekonomski i socijalni kolaps u tijeku daje Guaidóu izgovor da okrivi “Madurov režim” da je izdavao zapovijedi komandanta Huga Cháveza i kaže da je ova vlada “donijela glad, nasilje, represiju i strah Venezueli i Nacionalnim oružanim snagama”.

Stoga, zaključuju stručnjaci, Juan Guaidó i drugi protivnici trenutnih venecuelanskih vlasti očekuju da vlada pasti i koristeći se unutarnjim nezadovoljstvom čekaju da Chavezovom nasljedniku bude uskraćena podrška od strane siromašnih i vojske, odnosno onih o kojima su se “chavisti” uvijek najviše brinuli, uključujući i samog Madura.

SAD tvrde da su spremne i za vojnu opciju, ali za sada samo retorički. Međutim, takvo “oslobađanje” bi za Guaidóa bila “Pirova pobjeda”, jer u Caracasu sigurno ne bi bio dobro primljen kada bi ušao na “američkim tenkovima”.

U međuvremenu je granica zemlje doslovno blindirana. Blokirana su tri mosta koja Venezuelu povezuju s Kolumbijom, a Nicolas Maduro je naredio i zatvaranje granice s Brazilom. Sudeći po izjavama vlasti i objavama neovisnih novinara koji se javljaju iz Caracasa u glavnom gradu vlada mir.

Sada daljini koraci ovise o odlukama koje će najavi Mike Pence u Bogoti, a provest će ih Skupina iz Lime i, naravno, Juan Guaidó, čije mišljenje ionako nije važno.

Posljednja vijest je da će na sastanku sudjelovati i čelni čovjek USAID-a Mark Green, koji za svoje “humanitarne aktiviste” namjerava tražiti oružanu pratnju. To bi moglo značiti da će se sljedeći pokušaj proboja pretvoriti u sukob sa snagama sigurnosti Venezuele i vojnu intervenciju. Još nije navedeno tko bi trebao osiguravati  “humanitarni konvoj” i hoće li Kolumbija ili druge zemlje prihvatiti ovaj prijedlog? Madurova vlada za sada imaju razloga za slavlje, ali rat nije gotov.