Venezuela: “Međunarodna zajednica” u očima medija u regiji i način da se pobjede SAD

Jutros smo opširnije izvijestili o jučerašnjem događaju danu u Venezueli gdje je, nakon poziva američkog potpredsjednika Mikea Pencea, predsjednik Narodne skupštine Juan Gerardo Guaidó pred desetak tisuća pristaša sebe imenovao za vršitelja dužnosti predsjednika latinoameričke zemlje.

Vlada Nicolasa Madura je zbog flagrantnog uplitanja američke administracije u unutarnje poslove Venezuele prekinula diplomatske odnose s Washingtonom, a američkom diplomatskom osoblju dala rok od 72 sata da napusti Caracas. Američki državni tajnik Mike Pompeo je rekao kako SAD ne priznaju Madurovu vladu i neće napustiti zemlju na njezin nalog. Pompeo je pozvao i vojsku Venezuele da podrži novog predsjednika i tranzicijsku vladu, ali se čini da njegov odgovor nije naišao na razumijevanje u oružanim snagama latinoameričke zemlje.

SAD i njihove marionete u Venezueli vjerojatno užurbano rade na traženju zapovjednog kadra koji bi izveo vojsku na ulice, jer ionako nisu generali ti koji na operativnoj razini provode vojne udare, već pukovnici, majori i kapetani, kao najvažnije karike u zapovjednom lancu.

Ima li samoproglašeni “predsjednik” Juan Guaidó podršku međunarodne zajednice?

Sudeći prema medijskim kućama i javnim televizijama Hrvatske i regije, “međunarodna zajednica” je podržala Juana Guaida i njegove “napore u obnovi demokracije i vladavine prava u Venezueli”. O kojoj “međunarodnoj zajednici” govore javni televizijski servisi i mediji koji ih citiraju?

Točno je da je samoproglašeni predsjednik, oporbeni čelnik i zastupnik Narodne skupštine, Juan Guaidó, podijelio svijet. Međutim, do trenutka pisanja ovog teksta danas poslijepodne su ga za čelnika Venezuele priznali samo SAD i nekoliko zemalja Latinske Amerike, a druge su izrazile potporu ustavnom predsjedniku Nicolás Maduru.

Latinska Amerika ima 20 država i 13 protektorata, de facto kolonija i posjeda bivših kolonijalnih sila, od kojih potonje ne donose  nikakve odluke u međunarodnoj zajednici.

Zemlje koje priznaju Juana Guaida

Američki predsjednik, Donald Trump je priznao Juana Guaida kao “legitimnog” čelnika Venezuele, što je učinio samo nekoliko minuta nakon njegove objave na ulicama Caracasa, zbog čega je od brojnih zemalja optužen da je vodio proces prevrata u latinoameričkoj zemlji, a Guaidó je obična marioneta koja je ispunjavala naloge Washingtona. Trump je odmah pozvao ostale vlade da učine isto, potporu svrgavanju madura je dao i tajnik Organizacije američkih država (OAS), Luis Almagro.

Do sada, vlade Brazila, Kolumbije, Perua, Ekvadora i Kostarike priznali oporbenog zastupnika za novog privremenog predsjednika, kako je najavljeno u srijedu od strane predstavnika tih zemalja na forumu Davosu. Državama koje podupiru Guaida su se pridružili Paragvaj, Čile, Kanada, Gvatemala i Argentina.

Strogo govoreći u brojkama, od latinoameričkih zemalja ih je pola priznalo Juana Guiada, a pola ih i dalje priznaje ustavnog predsjednika Nicolasa Madura. Malo je vjerojatno da će u jednom ili drugom taboru bilo koja zemlja promijeniti odluku, ali je činjenica da Juan Guaidó ne samo da nema potporu “međunarodne zajednice”, nego ni polovice latinoameričkih zemalja.

S druge strane, unatoč pozivu predsjednika Vijeća Europske unije Donalda Tuska da i europske zemlje slijede američki primjer, čime je dokazao da je njegova domovina Poljska američki vazal i “Trojanski konj” u Europi, više nego je to bila Velika Britanija, Europska komisija je izbjegla izričito priznavanje Guaida za privremenog predsjednika Venezuele.

“Namjera nam je usredotočiti se na događaje na terenu. Podržavamo Narodnu skupštinu i želimo politički proces koji vodi do izbora”, kazala je danas glasnogovornica Europske komisije.

U izjavi u ime bloka je visoka predstavnica Europske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federica Mogherini izjavila kako je “23. siječnja venezuelanski narod apelirao na demokraciju i mogućnost slobodnog odlučivanja o vlastitoj sudbini, a ti se glasovi ne mogu ignorirati. ”

Na istoj liniji su zemlje poput Njemačke i Ujedinjenog Kraljevstva, koje se dale potporu Narodnoj skupštini Venezuele, dok je Francuska istaknula “svoju potporu obnovi demokracije”. Međutim, službenog i eksplicitnog priznanja “predsjednika s ulice” nema.

U Španjolskoj je premijer Pedro Sánchez razgovarao s Guaidom i tijekom telefonskog razgovora je branio “legitimnost Narodne skupštine” i tražio “održavanje slobodnih izbora”. Španjolski ministar vanjskih poslova Josep Borrell se također izjasnio u korist izbora, koje vidi “kao jedini mogući izlaz iz ove situacije”.

“Moramo spriječiti da se stvari pogoršaju, što nedvojbeno zahtijeva proces intervencije kako bi se zajamčilo jedino moguće rješenje, a su opći izbori”, rekao je Borrell. Čelnici dvije desničarske oporbene stranke u Španjolskoj su tražili od Madrida da prizna Guaida, ali se to nije dogodilo.

Zemlje koje podupiru Madura

Nekoliko zemalja je odmah potvrdilo svoju potporu Maduru kao ustavnom predsjedniku Venezuele.

Predsjednik Bolivije, Evo Morales, poslao je poruku preko društvenih mreža narodu Venezuele i svom, naglašavajući “da im Bolivija pruža potporu u vrijeme kada kandže imperijalizma ponovno traže ubijanje demokracije”. Bolivijsko ministarstvo vanjskih poslova je na svom Twitter računu osudilo objavljivanje lažnog priopćenja kojim je navodno vlada te zemlje priznala Guaida za “privremenog predsjednika”.

Kubanski vođa Miguel Diaz-Canel je također je izrazio svoju solidarnost sa svojim kolegom  Venezueli koja se “suočava s imperijalističkim pokušajima diskreditiranja i destabilizacije Bolivarske revolucije”. Snažnu potporu Maduru je dao i ministar vanjskih poslova Kube, Bruno Rodríguez Parrilla.

Podrška ustavnoj vladi u pregovorima s oporbom kao načinu izlaska iz krize iz Meksika i Urugvaja, a potporu Maduru su poslale vlasti St. Vincenta i Grenadina.

Rusija osuđuje guranje zemlje u krvavi građanski rat

“Osuđujemo one koji guraju venezuelansko društvo u ponor krvavog rata”, navodi se u priopćenju ruskog  ministarstva vanjskih poslova. Osim toga, Moskva je sve razumne političare Venezuele, čak i ako se ne slažu s legitimnom vladom Nicolása Madura, pozvala da “ne postanu pijuni u partiji šaha treće strane”.

Među ostalim državama koje su govorile o situaciji u Venezueli su Turska, Iran i Kina. Predsjednik Turske, Recep Tayyip Erdogan, poručio je kako njegov brat Maduro ima punu potporu Ankare.

“Naš predsjednik pozvao je predsjednika Venezuele, Nicolás Madura, kojem je rekao da može računati na potporu Turske i rekao mu: “Brate Maduro, ostani čvrst, mi smo s vama!“, rekao je Ibrahim Kalin, prvi pomoćnik i savjetnik turskog predsjednika.

Glasnogovornik iranskog ministarstva vanjskih poslova Bahram Qasemi je rekao da njegova zemlja “podržava vladu i naciju Venezuele u suočavanju s bilo kakvom stranom intervencijom u unutarnje poslove zemlje ili bilo kakvim nezakonitim ili protunarodnim akcijama, kao što su pokušaji provođenja vojnog udara”.

Puna podrška vladi Madura i narodu Venezuele stiže i iz ratom razorene Sirije.

Kineske vlasti su pozvale sve stranke u Venezueli da se suprotstave vanjskom uplitanju, održe mir i pronađu politički sporazum mirnim sredstvima i u okviru ustava. Peking je također napomenuo da slijedi “načelo neuplitanja u unutarnje poslove drugih zemalja” i očekuje da i druge zemlje učine isto.

Stoga se logično o kakvoj “međunarodnoj zajednici” govore HRT i drugi javni televizijski servisi, uključujući razne listove i portale u službi marionetskih vlada u regiji?

Što čeka Venezuelu?

Zemlja je bez sumnje u teškoj situaciji, ali izlaz iz nje sigurno nisu građanski rat i krvoproliće, scenarij koji je “do savršenstva” uvježban u Iraku, Libiji, Ukrajini, Siriji, diljem Afrike i Azije, ranije i Latinske Amerike koja je prije samo deset godina izgledala čvrsto konsolidirano područje izvan američkog utjecaja.

Za svrgavanje Madura vojnim putem SAD nemaju potporu saveznika, što nije presudno, ali nema naznaka da bi za američke interese u Venezueli ginuli vojnici Brazila i Kolumbije.

Što će biti sljedećih dana i sati uvelike ovisi ne toliko o stavovima generala, koliko o srednjoj zapovjednoj razini – kapetanima, majorima i pukovnicima. Oni su ti koji na kraju odvode jedinice na ulice.

Ipak, još uvijek je teško predvidjeti hoće li propasti pokušaj svrgavanja vlade Nicolasa Madura. Situacija se razvija vrlo dinamično. Sve ovisi o nizu čimbenika, uključujući i hoće li Maduro pokazati spremnost na kompromis.

Ustavni predsjednik države i njegove pristaše se mogu odlučiti na uhićenje Juana Guaida i drugih članove Narodne skupštine i početi kazneni progon pred Vrhovnim sudom protiv, kako kažu, pobunjenog parlamenta. Međutim, takva demonstracija sile bi u ovom trenutku vjerojatno bio pogrešan potez. Naravno, Maduro i vlada Venezuele ne mogu, kao svojevremeno Viktor Janukovič, dozvoliti da se o sudbini zemlje odlučuje na ulici i na poziv strane vlade, što je ovdje ključni problem.

Ipak, ako se prolije puno krvi, to bi mogla biti posljednja kap koji će preliti čašu strpljenja većine vojnih časnika. Ako oporba počne djelovati izvan pravnog područja u mnogo većoj mjeri nego sada, onda bi to, naprotiv, moglo potaknuti vojsku da nastavi podržavati Madura. On bi sve nezakonite inicijative treba prepustiti oporbi i njeno djelovanje ograničiti na usko područje od nekoliko gradskih četvrti u Caracasu.

Američko veleposlanstvo mora nestati iz Caracasa

Venezuelanski predsjednik Maduro je zatražio od američkih diplomata da napuste zemlju, ali su oni odbili otići, što je slučaj bez presedana u svjetskoj diplomatskoj praksi. To je osobito važno zbog činjenice da je američko veleposlanstvo jedno od središta pobune u Caracasu. Kako Maduro može i treba neutralizirati ovaj centar? Što je potrebno da se aktivnosti američkog veleposlanstva u Caracasu nakon prekida diplomatskih odnosa fizički prekinu provoditi?

To je temeljno pitanje za vlasti i predsjednik Maduro mora pokazati da vlast u zemlji pripada njemu i da Sjedinjene Države ne mogu jednostavno priznati ili imenovati za predsjednika suverene zemlje svakoga tko glasno vikne na trgu.

Već su postojale informacije da su prošlog tjedna u Švicarskoj vođeni pregovori s predstavnicima oporbe Venezuele i da je sadašnja pobuna unaprijed planirana. Odluka o prekidu diplomatskih odnosa se mora provesti i  Sjedinjene Države se ne mogu ponašati suprotno volji legitimne vlade.

Drugo, američko veleposlanstvo u Caracasu je gotovo sigurno jedan od središta vodstva pobunjenika i ovaj centar mora biti uništen.

U isto vrijeme, Venezuela će učiniti sve što može kako bi izbjegla stvaranje izgovora za oružanu invaziju Sjedinjenih Država. Američkim diplomatima je za to dano 72 sata, tijekom kojih će biti moguće pokušati postići kompromis ili se pripremiti za drugačiji tijek događaja. U međuvremenu je američka strana praktično zaustavila rad veleposlanstva i konzulata, što je dobro. Sada se usluge pružaju samo američkim građanima koji se nalaze u “teškom stanju”. Osoblju veleposlanstva je dopušteno ostati u samo nekoliko blokova grada, a njihova djeca ne idu u školu.

Ali osoblje diplomatske misije i sama misija su različiti koncepti sa stajališta međunarodnog prava. Oružani ulazak na teritorij veleposlanstva je nemoguć, jer se može smatrati invazijom na teritorij Sjedinjenih Država. Osim toga, diplomati nakon prekida u diplomatskih odnosa imunitet ne gube automatski, već samo dio svojih privilegija. Napad na njih se također može smatrati kršenjem međunarodnog prava.

Istina, ovdje je potrebno reći da su sve to čisto spekulativne konstrukcije koje sami Amerikanci ne uzimaju u obzir. Oni međunarodno pravo “po vlastitom nahođenju” jednostavno mijenjaju tijekom događaja, konzervativno tumačeći samo one stavke Bečke konvencije koje im trenutno idu u prilog.

Konkretno, proglašavajući Madura “nelegitimnim” za SAD vlasti Venezuele više ne postoje, stoga nema konvencija koje bi se primjenjivale na američku misiju. Grubo govoreći, ako sutra Juan Gerardo Guaidó zatraži od Sjedinjenih Država da pošalju svoje trupe, oni će taj poziv smatrati legitimnim.

Nadajući se da će Sjedinjene Države ublažiti svoj položaj ili da će razumno osoblje Bijele kuće uvjerit će Trumpa, bilo bi suludo očekivati. Ubrzanje sukoba u Venezueli pokazuje da je to puno manje borba za naftu nego što se čini. To je takozvano pitanje politike Floride. Florida je država koja se stalno mijenja, a daje 29 glasova i ima najveću dijasporom iz Latinske Amerike, uključujući Venezuelu. Drugim riječima, to je Trumpova snažna izborna podrška za ponovne izbore.

Trump, potpredsjednik Mike Pence i savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton održali su u utorak sastanak s izaslanstvom republikanskih zakonodavaca s Floride. CNN je prenio da je jedina tema susreta bila Venezuela, a ono što je dobro za senatora Rubia je dobro i za Trumpa. U tom kontekstu, Trump će sigurno ići do kraja u ovom pitanju.

Osim toga, pobunu podupiru najveće latinoameričke zemlje, osim Meksika, koje su neizravno osjetile krizu u Venezueli kroz priljev izbjeglica, potrebu za pružanjem humanitarne pomoći i smanjenjem ulaganja. S tim u vezi, diplomatske misije Kolumbije, Argentine i Čilea također predstavljaju opasnost za Madura.

Prije svega, prekid aktivnosti američkog veleposlanstva u Caracasu nakon 72 sata bi trebao značiti prekid komunikacija, uključujući i zatvorene kanale, kao i suspenziju privilegije diplomatske pošte. Potrebno je, osim same zgrade veleposlanstva, blokirati američke zrakoplove na zračnim lukama i brodovima u lukama koje bi mogle nositi diplomatsku poštu ili druge kamuflirane terete.

Time se, između ostalog, eliminira fizičko financiranje pobune i donošenje novca kojeg CIA voli dijeliti diljem svijeta. Također je preporučljivo obustaviti servisiranje tekućih računa veleposlanstava, pa čak i osobnih računa diplomata, budući da se crni fondovi mogu raspodijeliti na račune pojedinaca radi daljnjeg unovčenja.

Čelnik Nacionalne ustavotvorne skupštine, Diosdado Cabello, već je zaprijetio da će američkom veleposlanstvu isključiti struju i plin, što će gotovo sigurno biti učinjeno. Međutim, ovo rješenje je nedovoljno, budući da veleposlanstvo ima autonomne izvore energije i pripremilo se za krizu. Glavna stvar je lišiti američki centar kontrole nad komunikacijama.

Ne smije se dozvoliti ulazak u veleposlanstvo ni Juanu Gerardu Guaidu ili njegovim zastupnicima, niti mu omogućiti kontakte s vojskom.

Ali sve to se sekundarne mjere. Sukob oko američkog veleposlanstva u Caracasu će gotovo sigurno biti iskorišten u Washingtonu kako bi se pogoršala situacija u cijeloj zemlji. Dakle, sada nitko neće umjetno ubrzati proces fizičkog raskida diplomatskih odnosa. Pitanje vanjskog legitimiteta prevaranta Juana Guaida još nije riješeno, a postoji opravdan razlog za sumnju da će se uz surovu reakciju Moskve i Pekinga Sjedinjene Države suzdržati od izravne vojne invazije.

U sljedećih manje od 72 sata će u Venezueli započeti borba vojnu lojalnost i od vitalne je važnosti isključiti američko veleposlanstvo da i tehnički u tome može sudjelovati.

Druga stvar je logika ponašanja Trumpove administracije, koja je već isključila mogućnost potpore pobuni od strane generala Venezuele. Na lokalnoj razini je značajan dio specijalnih snaga i zrakoplovnih desantnih trupa regrutiran pod Hugom Chavezom u sklopu posebnog programa za ljude iz ruralnih područja i siromašnih regija.

Ove postrojbe su osobno predane aktualnoj vladi i uživaju značajne privilegije, što im je posebno važno tijekom gospodarske krize. Generali i viši časnici uključeni su u državni naftni sustav i teško je zamisliti što bi im Amerikanci mogli išta ponuditi.

Ipak, potrebno je potpuno izolirati postaju CIA-e u Caracasu, oduzeti joj komunikaciju i isključiti mogućnost da Amerikanci utječu na situaciju u zemlji. Taj je zadatak mnogo važniji od formalnog provođenja odluke o prekidu diplomatskih aktivnosti.

Osim toga, to će isključiti mogućnost raskola u vojsci ili policiji, posljedično i izbijanje građanskog rata. Na kraju će Washingtonu ostati samo mogućnost oružane invazije izvana, a uz sve navedene mjere predostrožnosti, to će biti vrlo teško provesti. Nije li sam trump rekao kako neće započeti još jedan od beskrajnih ratova, a rat protiv Venezuele bi to sigurno bio.

Venezuela na korak do libijskog scenarija – SAD prijete vojnom intervencijom