Virus baš i nije „najmanji Allahov vojnik“, kako su tvrdili ISIL i Al-Qaeda

Ranije smo obradili temu utjecaja koronavirusa na ratove i čini se da nijedan od njih nije stao zbog pandemije. U brojnim sukobima u kojima sudjeluju razne selafijske i terorističke skupine povezane s Muslimanskim bratstvom, njihova je propaganda, na čelu s Al-Qaedom i ostacima mašinerije za informacijsko ratovanje „Islamske države“, zbog mrtvih u Kini, Rusiji, Iranu, EU i Sjedinjenim Državama, tvrdila da je Covid-19 „najmanji Allahov vojnik“.

U članku o katarskoj propagandi, prema kojoj je „Assad za 3 milijarde saudijskih i dolara UAE trebao izdati Iran i Rusiju“ smo naveli da je Turska s istekom roka za uspostavu sigurnog koridora u Idlibu 1. Travnja bila spremna za novu ofenzivu u sjeverozapadnoj sirijskoj pokrajini, ali su Erdogan i ministarstvo obrane u Ankari obustavili kampanju zbog koronavirusne pandemije u zemlji, ali prije svega u Idlibu u području kojeg nadzire sirijska Al-Qaeda. Moglo bi se reći da ipak imamo jedan rat manje.

Sada se iz Istanbula za portal njemačke Zaklade Friedrich Ebert javlja njihov viši suradnik Felix Schmidt. Iako je poznato da je ova zaklada njemački „soft power“ uglavnom u Europi i „susjedstvu“, Schmidt u izvješću iznosi argumentirane činjenice, naravno, usklađene s glavnim ciljem, a to je rušenje Erdogana i vladajućeg AKP-a.

Ipak, jedan dio izvješća je posebno važan, onaj koji se odnosi na Siriju, gdje se citiraju tursko ministarstvo obrane i vojni izvori koji su izjave dali za turske medije. Stoga, „njemačka propaganda“ ili ne, izvješće o turskoj borbi protiv pandemije točno citira odluke Ankare o pitanju rata u Sirijskoj Arapskoj Republici.

„U Turskoj se koronavirusna kriza predugo ignorirala. Kao i u mnogim autoritarnim zemljama nije bilo transparentne reakcije onih koji su politički odgovorni. Naprotiv, kritička izvješća o društvenim medijima brisana su, a autori zatvarani, samo kako bi se spriječio nemir među stanovništvom. Prvo se tvrdilo da svatko treba osigurati vlastitu karantenu i da država nije odgovorna.  S dilemom su posebno bili suočeni zaposlenici, jer ako se ne pojave na poslu, gube posao. Ako odu na posao, riskiraju svoje zdravlje“, piše njemački dopisnik.

„Međutim, s porastom broja slučajeva se stav turske vlade mijenjao. Sada su poduzete oštre mjere za suzbijanje virusa. Zbog toga se javni život u Turskoj uglavnom zaustavio. U početku je uveden policijski sat za osobe starije od 65 godina. Potom je predsjednik Erdogan najavio da mladi mlađi od 20 godina moraju odmah početi poštivati uvedeni policijski sat. Vlakovi su stali, a na snazi je međunarodna i nacionalna zabrana letova, dok autobusi na dugim relacijama više ne smiju prometovati. Nadalje, ljudima je također zabranjeno voziti privatna vozila u ili iz 31 najvećeg grada. Nošenje maske za lice obavezno je u svim trgovinama i na tržnicama. Broj zaraženih osoba 9. travnja bio je 38 226, a broj umrlih 812. Daleko je najteže pogođen Istanbul, s gotovo 9000 zaraženih. Aktualne službene brojke sada na Twitteru svakodnevno objavljuje ministar zdravlja. Međutim, do sada je provedeno samo 228 868 testova. Zbog toga postoji veliki broj neotkrivenih slučajeva, kako zaraženih, tako i smrtnih slučajeva. U početku je samo nekoliko državnih bolnica bilo zaduženo za brigu o koronavirusnim pacijentima. U vrlo malo vremena su te ustanove bile potpuno preopterećene. Liječnici u tim bolnicama govore o mnogo većoj stopi infekcije i kaotičnim stanjima, upozoravajući na prijeteću zdravstvenu katastrofu“, nastavlja Felix Schmidt u izvješću koje je sročeno tako da se za sve okrivi Erdogan, čak i ako je točno i da se Turska od „potpuno otvorene zemlje“ odjednom našla u situaciji s „policijskim satom“, koji je ovog vikenda trajao od petka uvečer do nedjelje u ponoć, praktično do ponedjeljka ujutro.

„Prenapučeni zatvori izazivaju veliku zabrinutost. Da se virus tamo proširi, posljedice će bile strašne. Iz tog razloga se vlada odlučila za amnestiju za jednokratne prekršitelje kaznenog zakona. Opozicija i civilno društvo kritizirali su činjenicu da su politički zatvorenici i novinari bili isključeni iz ove amnestije“, dodaje Schmidt.

Najvažniji dio: Sirija

Ako su se turski saveznici na bojnom polju u Idlibu ranije radovali mrtvima po svijetu i Covid-19 nazvali „najmanjim Allahovim vojnikom“, sada su ostali bez glavnog zaštitnika i sponzora.

„Virus je učinio ono što do sada nisu uspjeli učiniti ni Zapad ni druge snage uključene u sukob u Siriji. Turska se vojska želi u velikoj mjeri povući iz Sirije i Libije iz zabrinutosti da bi njeni vojnici mogli biti zaraženi. Kretanje vojnika u susjednoj zemlji se svelo na minimum, a patrole se provode samo u najpotrebnijim slučajevima“, tvrdi njemački stručnjak, što je točno.

Vojna izvješća više ne spominju nikakve pokrete turske vojske, a situacija u Idlibu, ali i Hasaki i kampu Al-Rukban na jordanskoj granici je očajna. Jutros rano je turska vojska pokušala ukloniti barikade u Nairabu, kako bi se osigurao prolaz za tursko-rusku patrolu, ali bez uspjeha. Turski vojnici, osim šljemova i pancirnih prsluka, bili su opremljeni maskama i držali su se naredbe da se „socijalno distanciraju“ od lokalnog stanovništva. U ovim je uvjetima nemoguće obavljati vojne aktivnosti.

Zapovjedništvo sirijske Al-Qaede i Hayat Tahrir Al-Shama poziva sve svoje sektore da se mobiliziraju, pogotovo one koji se nalaze u blizini međunarodne ceste M4, te da u civilnoj odjeći kreću prema međunarodnom putu da blokiraju turske pokušaje da deblokiraju magistralu M4.

FOTO: Turska vojska u pokušaju čišćenja barikada na cesti M4

Civili vrlo malo medicinskog osoblja koje je tamo prisutno nemaju opremu, lijekove ni potrebnu infrastrukturu za suočavanje s većim brojem oboljelih. Turci se s pravom plaše obavljati vojne aktivnosti u tom području, a Ankara lokalnom stanovništvu ne može pomoći zato što mora rješavati svoje probleme.

Tursko gospodarstvo će biti pogođeno posljedicama virusa više nego druge zemlje. Turizam koji je tek sada ponovo trebao doživjeti procvat, jer je stao nakon raznih terorističkih napada, pokušaja puča i političkih napetosti sa Zapadom, ranije Rusijom, sutra tko zna s kim, bio je sektor u blokadi. Nezaposlenost eksplozivno raste, a državi nedostaju sredstva za mjere suzbijanja. Predsjednikov apel stanovništvu da koristi privatne donacije za borbu protiv ozbiljnog utjecaja društvene krize postao je velika meta podsmijeha. Njegov apel odaje dojam da država ne želi i ne treba brinuti za svoje građane kao što to čine druge zemlje, već je obrnuto, sada je u Turskoj narod koji mora spašavati državu.

U širem kontekstu, ovo je pozitivan scenarij. Ne i za Turke naravno, ali se ni oni nisu posebno bunili na vijesti o zračnim udarima turskog zrakoplovstva u Iraku ili protiv kampanje u Afrinu, Hasaki i nedavno u Idlibu. Ako sve navedeno bude razlog turskog povlačenja iz Sirije, koje će se dogoditi prije ili kasnije, ali u ovom slučaju bez ispaljenog metka, to bi bio idealan scenarij. Za Sirijcem ali i za Turke, samo da potonji shvate koliko su im nepotrebne vojne avanture u Siriji i Libiji.

Dakle, koronavirus ipak nije „najmanji Allahov vojnik“, kako su tvrdili ISIL i Al-Qaeda. Ili zapravo jest, ali časnih, vjeri i ljudima posvećenih muslimana, kakvih je puna Sirija, Libija i druge zemlje u kojima je većinsko sunitsko stanovništvo prihvatilo pomoć „ruskih križara“ i „iranskih heretika“ da iskorijene srednjovjekovni i davno odbačeni takfirizam i ideologiju vehabizma i Muslimanskog bratstva. Možda bi propagandu ISIL-a i Al-Qaede trebalo tumačiti s ove točke gledišta?

IPS-Journal

Covid-19 jedino ne može zaustaviti ratove – Za ISIL i Al-Qaedu, virus je „vojnik Allaha“

„Assad je skoro izdao Iran i Rusiju, ali je onda promijenio mišljenje“