Američka ekonomija postavila je još jedan antirekord. Američki proračunski deficit iznosio je 4,4% BDP-a, odnosno 1067 milijardi dolara. Javni dug vodeće svjetske sile premašio je 105% njezinog BDP-a, premašivši granicu od 22 000 milijardi dolara. Za bilo koju drugu zemlju takav bi dug bio nepodnošljiv, ali “hegemon” i dalje preživljava. Što bi mogao biti posljednji udarac koji će mu slomiti kičmu?
Iskreno govoreći, takva stabilnost, nevjerojatna bilo kojim standardima, izravna je posljedica statusa Sjedinjenih Država kao svjetskog hegemona, koji je, po vlastitoj želji, sposoban slomiti gotovo svakoga tko se ne slaže s njegovom politikom. U tom je kontekstu američki dolar više od puke američke nacionalne valute.
Veličina javnog duga je u funkciji statusa zemlje u svjetskom sustavu. Sve dok su Sjedinjene Države hegemon u globalnom sustavu, one si, bez vidljivih posljedica, mogu priuštiti bilo koji iznos javnog duga i proračunskog deficita.
Međutim, navedeno ne znači da ovaj sustav može trajati vječno. Gubitak posebnog statusa Washingtona će na kraju dovesti do njegovog propasti, a već su vidljivi brojni preduvjeti da će se to u povijesnoj perspektivi dogoditi, ako ne kratkoročno, srednjoročno sigurno.
Naime, bez mogućnosti daljnjeg i kontinuiranog širenja kapitalizam je, zahvativši već sva značajna tržišta, neminovno došao u svoju krizu.
Predsjednik Donald Trump, kao predstavnik takozvane “imperijalne elite”, proglasio je kurs koji teži urušavanju bivšeg globalističkog sustava svjetskog poretka. Zbog trgovinskih ratova koje je pokrenuo, svjetska ekonomija se počela brzo segmentirati. Stari međunarodni savezi su se počeli raspadati, a na njihovom mjestu se formiraju novi.
Ideja Donalda Trump ili, bolje rečeno, onih koji su ga doveli na vlast je da Sjedinjene Države umjesto “hegemona”, okruženog vjernim vazalima, postanu snaga “broj jedan”.
No, “imperijalistu” Trumpu ne ide baš sve glatko. Došao je na vlast potporom “rednecka”, siromašne, ruralne i bijele Amerike, koja mu je vjerovala, a onda je počeo provoditi politiku usmjerenu na podršku prvenstveno velikim kompanijama.
Stvar je jednostavna. Protekcionizam Donalda Trumpa koristi korporacijama, dok pogađa mala poduzeća. Na primjer, zbog kineskih protusankcija su američki poljoprivrednici koji proizvode soju i druge prehrambene proizvode pretrpjeli bolan udarac. Predsjednik je obećao da će im isplatiti odštetu u iznosu od nešto više od 20 milijardi dolara, ali je na kraju uspio namaknuti 16 milijardi u srpnju, ove godine i 12 milijardi odštete za prošlu godinu.
Poljoprivrednici su, naravno, bili zadovoljni zbog sredstava, koja ne pokrivaju svu štetu, ali su ipak nešto, ali žele da Trump prekine trgovinske ratove.
“Američki poljoprivrednici ne žele pomoć, već trgovinu. Kritično je važno vratiti se na poljoprivredna tržišta i obostrano korisne odnose s našim trgovinskim partnerima širom svijeta”, rekao je Zippy Duvall, predsjednik Američke federacije poljoprivrednog ureda, najveće poljoprivredne organizacije u zemlji.
Također, američki predsjednik je smanjio poreze, što je obradovalo najbogatije sugrađane, ali je istom mjerom smanjio prihode saveznog proračuna, povećavajući deficit.
Prije godinu dana je Trump zatražio 5% manju potrošnju u vladi, ali je umjesto toga postavljen je novi negativni rekord. Zbog toga je u Sjedinjenim Državama započeo štrajk radnika vodećeg proizvođača automobila General Motors. 31 tvornica je prestala s radom, a više od 50 tisuća zaposlenika kompanije zahtijeva veće plaće, bolje zdravstveno osiguranje i sigurnost posla.
Američko gospodarstvo statistički i dalje raste, potaknuto aktivnim protekcionističkim mjerama Trumpa, ali se predviđa njegovo usporavanje u pozadini trgovinskog rata s Kinom.
Za slogan “Amerika na prvom mjestu” morate platiti visoku cijenu, jer druge zemlje o tome imaju drugačije mišljenje. Posljednja slamka je možda pokušaj američkog predsjednika da devalvira dolar i tako stekne konkurentsku prednost za nacionalne proizvođače u borbi za tržišta s Kinom. To će dati određeni učinak, ali će imati i negativne šposljedice, prije svega zbog sutruktire američke ekonomije i financija.
U srednjoročnom razdoblju, zbog daljnjeg jačanja Kine i sada već očiglednog jačanja suvereniteta Europe, Sjedinjene Države mogu izgubiti svoj status svjetskog hegemona, sa svim posljedicama koje sa sobom nosi status najvećeg svjetskog dužnika. Moguće je da će Sjedinjene Države čak ići na restrukturiranje svojih dugova ida neće čekati nekontrolirani kolaps.
Jedan od glavnih pokazatelja da je to moguće je gomilanje zlata u središnjim bankama diljem svijeta, a zemlje poput Rusije su se potpuno riješile američkih dužničkih obveznica.
Što ako dođe do globalne katastrofe i ako Sjedinjene Države, nakon što se ne budu mogle nositi s piramidom svojih dugova, ipak zatraže njihovo restrukturiranje? Na to imaju pravu, ali što to znači.
Posljedice takve odluke bit će globalne i negativne, da velika većina ekonomista radije odbacuje te misli smatrajući ovu mogućnost malo vjerojatnom. Ali, kao što znate, ponekad se događaju čak i nevjerojatne stvari. Sve ima svoj početak i kraj, a neizbježni kolaps je svojstven strukturi bilo koje piramide. Podsjetimo, Donald Trump je u svibnju 2016., dok je još bio predsjednički kandidat, u intervjuu za CNBC priznao potrebu za restrukturiranjem ogromnog američkog državnog duga.
Kako bi ovaj globalni događaj mogao izgledati? Moglo bi se posegnuti za mehanizmom kojeg su Amerikanci prethodno razvili u okviru “Plana Brady”. Bivši američki ministar financija Nicholas Brady je razradio financijski program za restrukturiranje državnog duga 1989. godine, a taj je plan testiran u mnogim zemljama Latinske Amerike, kao što su Meksiko, Brazil, Kolumbija, Venezuela, Ekvador i druge zemlje. Svi su dugovi podijeljeni u nekoliko kategorija i uvedene su dvije vrste „Bradyevih obveznica“.
Te su zemlje za američko restrukturiranje duga platile liberalizacijom svog zakonodavstva i smanjenjem utjecaja države na gospodarstvo. Naravno, smanjene su socijalne obveze prema stanovništvu.
Treba napomenuti da je dio nelikvidnih dugova jednostavno otpisan, ali Sjedinjene Države su to učinile tako da su dužnici vratili 1,3 do 1,6 puta više nego što su trebali u početku. Ekvador je bankrotirao, ali se ukupno program proglasio „uspješnim“.
No je li moguće primijeniti Bradyev plan na Sjedinjene Države, najveće gospodarstvo u čijoj nacionalnoj valuti je nominiran najveći dio svjetske imovine? Ako Washington počne otpisivati “nelikvidne dugove”, tko će biti prvi na udaru? Očito je da Amerikanci sami neće htjeti platiti račun za restrukturiranje javnog duga i to će pokušati prebaciti na konkurenciju.
Sve navedeno ne znači da će se proces otpisa američkog javnog duga dogoditi u skoroj budućnosti. Predsjednik Trump iskreno pokušava oporaviti američku ekonomiju, ispraviti trgovinski deficit, ali to čini s pokretanjem sve više i više trgovinskih ratova. No na kraju situacija može doći u fazu, kako kažu kirurzi, kada “treba sjeći”. I morat će se rezati.
Posljedice za globalno gospodarstvo u obliku općeg pada poslovnih aktivnosti bit će vrlo ozbiljne. U tom kontekstu razumno izgleda politika središnjih banaka Ruske i Kine koja je naglasak dala na aktivnu nabavu zlata. Plemeniti metal ima tradicionalnu vrijednost ulaganja i može se koristiti u industriji. Rusija će možda trebati svoj vlastiti “zlatni padobran”, a ulaganja u zlato su vrlo isplativa.
Osim toga, klađenje na zlato je izravno vezano za očekivanje daljnje eskalacije trgovinskih ratova. Ako dođe to „teškog scenarija“, a Donald Trump bude ponovno izabran za drugi predsjednički mandat 2020. godine, tada će zlato tijekom sljedećih 2 do 2,5 godine vjerojatno doseći cijenu od 2000 dolara po unci.
U svakom slučaju, pokretanje trgovinskih ratova uništava status hegemona Sjedinjenih Država. Ako je to bio cilj Trumpovog izolacionizma i protekcionizma, ostaje samo da zemlji osigura status najveće svjetske sile, kojoj ne trebaju saveznici i vazali, koja će na račun cijelog svijeta živjeti samo zato što je najmoćnija u ekonomskom, vojnom i financijskom smislu. No, čini se da je drugi dio Trumpovog plana pošao po zlu.
Na Trumpove legitimne zahtjeve prema Kini da poveća uvoz iz SAD-a, Kina je odgovorila bahatošću te primorala Trumpa da uzvrati s carinama. Ostavimo po strani kinesku nezahvalnost ‘kapitalizmu’ i SAD-u koji su je skupa izveli iz bijede i gladi.
Naravno da carine nisu donijele na početku dobro ni jednima ni drugima. Američki uvoz iz Kine se nije smanjio, jedna i druga strana su oporezovale (carinama) svoje građane s 30-ak milijarda dolara i obje države bilježe usporavanje gospodarstva.
SAD samo trebaju biti strpljivi. Kinezi imaju ogromnih problema s unutarnjim dugovanjima, nije daleko dan u kojem će politika jednog djeteta pokazati svoje rezultate i Kinu srozati tamo gdje je nekad i bila.
Možda SAD nestane kao hegemon, ali dobra vijest je da to Kina nikad neće postati.
Citao sam neke analize kako SAD u ruznom slucaju moze ovaj dug jednostavno da si odpise. Verovatno tako ce i da bude
europska unija i drugi saveznici, dolar itd. amerikancime su uvijek služili kao sredstvo zaštite, pufer, protiv gospodarske krize. sjetimo se 2008. godine I američke hipotekarne krize koju su sanirale banke europske unije ali koje se I danas osjete preko deutche banke. sada ti mehanizmi prelaze u drugi plan a u prvi plan ulaze američke tvrtke koje će umjesto dolara I europske unije preuzeti ulogu pufera u osiguranju od krize. međutim I taj rezervar ima svoja ograničenja u vidu stope poreza I američke vojne moći. kako američka vojna moć bude slabila, a slabi, smanjuje se I američka hegemonija a čime I amerika gubi svoju atraktivnost za privatne tvrtke a time će biti prinuđena na umanjenje poreza a to je već crvena linija poslije koje neće biti povratka
Sve će to narod pozlatiti…….
Uglavnom ovi monetarno financijski sustav je matematički neodrživ, međutim tu nebi tribalo izdvajat Ameriku jer su od nje još zaduženiji Japan, Italija . . . i svi više ili manje podjednako prže proračunski deficit . . . a i Kina sa svojhim drugačijim političkim sustavom također funkcionira ka zapad kad je financiranje u pitanju . . . Kad se o Americi priča interesantnija je današnja vijest kako je FED doša na granicu rezervi svoje likvidnosti jer je počeja repo (repurchase transactions and buy/sell-backs) program sa 50 miljardi, a zahtjevi su dosegli 80, kako bi FED na kraju prihvatija 75 miljardi dolara za repo program. Potražnja je skočila za 50% od prij par dana. Ovo je prvi repo od 2007 kad je FED pustija 300 miljardi šta je puno više nego ovih 75 miljardi sad uz to da je 2007 i kamata bila znatno viša od ove današnje koja iznosi 2,25… Čitaj više »
Pa nesto ce pozlatit tuđim zlatom koje “čuvaju” a nesto na teret evropskih marioneta i trece otpisat pa idemo dalje.
da nebi kome vratili dug….a žive od vas svih koji koristite banke,kartice,auta….ja nemam ništa od toga i tako provodim sankcije
Čekaj, netko reče da dug sam po sebi nije problem ako se vraća i može se vratiti. Ipak, bilo bi bolje kao rusija, opet, ali je tako, ne biti dužan, nemati proračunski deficit i imati rast, sada već od 2%, što je pod sankcijama izuzetan rezultat. Kina je isto dužna, ali se njeni dugovi prelamaju iz državnih kompanija državnim bankama i sl. tako da toga većinu olovkom možeš prekrižiti po YU modelu “prebijanja dugova” A duguje subjektu B , b duguje subjektu C , C duguje subjektu A i onda sjednu za stol i izbrišu iznose koji se preklapaju. nešto je Trump pogriješio ako misli namaknuti novac utjerivanjem od Kine i drugih. Nešto su popustili Kanada i Meksiko, iako to kažu u Washingtonu, treba vidjeti. ostali još ne popuštaju.-
Problem USrA duga je u glavnom problem servisiranja…. USrA ima puno veči problem od javnog duga i to su državne garancije ( US governement liabilities ), koje iznose 122 000 milijardi a do 2023, če narasti na 157 000 milijardi…. I tu če, da teče krv… To su garancije za penzije, zdravstvo i slične transfere a babyboom generacija je sve starija i starija…
Dakle ako danasnji novac ima pokrice u dugu a dug je vecim djelom neoplativ logicki mozemo ocekivati da novac u buducnosti postane gotovo bezvrijedan. Losa vijest za one koji imaju novac a dobra za one koji imaju zlato ili konkretnu imovinu. Jbg nisam u nijednoj od tih skupina tako da mi je svejedno. Ja cu i dalje zivijet od place do place
Komentátoři Kao novináři logicno naivně ovce kóje svému Tome nimalo nerazumijete..
Restruktuiranje duga u SAD je nemoguće – iz psiholoških razloga. Cela “mašina” radi zahvaljujući veri stanovništva da su superiorni, da su nedodirljivi – ako shvate da to nije tačno onda će u ktratkom roku shvatiti u kakvom sranju se nalaze i tada kreće panika. Panika koju vlast neće moći da kontroliše i obuzda. A vlast to zna…
krampove misli nastaju od tuđih rijeći koje ovog klovna dovedoše da radi za njih a protiv čitavog svijeta.
Zbog babica samo, želim da jamerika prdne u cabar. Stalno tipuje crveno a izlazi crno. Jednom će i ubost. Samo da ne uleti u seriju 😉
https://time.com/5680065/car-crash-trump-plaza-new-york
Kofol “američka nacionalna banka” Federal Reserve System, skraćeno Fed, je u privatom vlasništvu 8 židovskih obitelji: Rotschild, Rockefeller, Warburg, Lehman, Lazard, Goldman Sachs, Kuehn Loeb i Israel Moses Seif. Koji su ujedno i vlasnici svih velikih privatnih banaka sa Wall Streeta: Wells Fargo, Bank of America, Citibank, JP Morgan Chase, Morgan Stanley… itd. Vlasnici FED-a neograničeno štampaju dolare i “pozajmljuju” novac državi SAD. Koja je njihov najveći dužnik!! Od tih 22.000 milijardi, dakle država SAD je najviše dužna FED-u, više nego i Kini. Kina ima ogroman broj američkih državnih dionica, ali FED je još veći vjerovnik od Kine. Taj dolar nema nikakvo realno pokriće, ni u zlatu, ni u ničemu drugom, već se dominacija dolara zasniva samo na stalnim američkim ratovima i intervencijam po svijetu Ima jedno najmanje 15-ak godina stalno slušam priče da je SAD na rubu bankrota, ali to je smiješno. Bankomafija iz FED-a se nema čega bojati.… Čitaj više »