Vjerodostojnost Washingtona: „Predomislili smo se, naša vojska ostaje u Siriji“

„Sjedinjene Države planiraju brzo i potpuno povlačenje svoje vojske iz Sirije“, vijest je koju je prije točno godinu dana prenijelo više američkih medija kao što su The Wall Street Journal, CNN i drugi.

Nakon toga je Donald Trump na Twitteru potvrdio ovu informaciju.

Potom se predomislio i rekao kako povlačenje neće biti stihijsko, već će se provesti organizirano i u razumnom vremenskom roku, najkasnije do travnja 2019.

Onda je Bijela kuća odlučila kako će ostaviti oko 500 vojnika, koji će se povući naknadno, a bit će raspoređeni u sjevernoj Siriji i na istoku, na samoj granici s Jordanom i Irakom u zoni Al-Tanf.

Poslije je broj američkih trupa povećan na 1000, jer moraju budno motriti kako nakon potpunog poraza „kalifata“ u Baghouzu, mjesta na samom sjeveroistoku arapske zemlje, ne bi došlo do uskrsnuća „Islamske države“. Kasnije je ISIL „čudom uskrsnuo“ i Pentagon i Bijela kuća su se složili kako američke trupe moraju čuvati naftna postrojenja i ležišta kako ne bi iznova pali u ruke „kalifata“.

I jučer, konačno, ministar obrane Sjedinjenih Država Mark Esper izjavljuje „kako američke vlasti ne namjeravaju povući vojni kontingent sa sirijskog teritorija“.

Prvi čovjek Pentagona naglašava „kako je povlačenje oružanih snaga Sjedinjenih Država moguće samo pod uvjetom da lokalne vlasti, uz pomoć sigurnosnih snaga i policije, mogu jamčiti sigurnost od prijetnje terorista“.

U isto vrijeme, Amerikanci tvrde kako žele jamčiti potpuno uništenje zloglasne „Islamske države“, za što su i došli u Siriju i gdje su u borbi protiv terorizma uložili velike napore.

“Ovo je meta na koju se fokusiramo”, rekao je prvi čovjek Pentagona i uvjeravao novinare u ozbiljnost namjere američke uprave.

Podsjetimo da je krajem listopada ove godine ruski ministar obrane Sergej Šojgu uputio Washingtonu oštar zahtjev za povlačenjem opreme i ljudstva američkog kontingenta s teritorija Sirije.

Nešto ranije, 28. rujna, službeni Damask je kategorički inzistirao na potpunom povlačenju sa svake stope sirijskog teritorija trupa Turske i Sjedinjenih Država.

Da bi apsurd bio veći, jedine borbe koje se protiv ćelija takozvane „Islamske države“ u Siriji vode su one koje vladine snage provode u širokim pustinjskim prostranstvima istočne Sirije, gdje se redovito provode ophodnje i čišćenja džepova ISIL-a, kao, na primjer, nedavno na granici jugoistočnog Homsa i pokrajine Suweida, gdje je sirijska vojska okružila i očistila područje na kojem je bila manja skupina terorista.

Napadi ISIL-a se pojačavaju na rubnim područjima koja „čuvaju“ američke snage

Sirijska vojska je odgovorila na veći napad kojeg su izveli teroristi „Islamske države“ na osi Wadi Al-Dabbiyat u blizina naftnog polja Al-Hayl na istoku pokrajine Homs.

Prema terenskom izvještaju iz istočnog Homsa, ISIL je napad pokrenuo iz zone Al-Tanf koju kontroliraju američke trupe i islamističke milicije koje podržavaju SAD.

U četvrtak se intenzivna bitka između sirijske vojske i terorista takozvanog „kalifata“ u Wadi Dabbiyatu vodila nekoliko sati, da bi rezultirala povlačenjem terorističkih snaga iz blizine naftnog polja Al-Hayl.

No, tijekom napada su teroristi dronovima s eksplozivom uspjeli pogoditi postrojenja rafinerije, koja su se zapalila, ali je požar brzo ugašen i nakon procjene štete se krenulo u brzu sanaciju rafinerijskih kapaciteta.

Terensko izvješće kaže da su snage „Islamske države“, prije nego što su se povukle iz tog područja, imale velike žrtve u svojim redovima. Preostali teroristi su pobjegli u planine u istočnom Homsu.

SOHR tvrdi da je u odbijanju napada poginulo 12 sirijskih vojnika. Što se tiče američkih trupa u Al-Tanfu, ne da nisu reagirali na napad kojeg je pokrenuo o ISIL, već se s punim pravom može tvrditi da su stajali iza njega i teroristima osigurali slobodan prolaz do područja kojeg kontroliraju vladine snage.

„Islamska država“ nedavno je pojačala napade i na sirijsku i iračku vojsku, čime su prisilili glavne stožere u Damasku i Bagdadu da prebace pojačanja u golema pustinjska područja koja se protežu između njihovih zemalja.

Dva scenarija za protjerivanje nezvanih gostiju

I tako je Washington konačno završio sa sagom o povlačenju iz Sirije, čime je još jednom pokazao „kredibilitet“ u međunarodnim odnosima.

Za kraj se možemo samo ispričati čitateljima što smo ih umarali s člancima i beskrajnim analizama onoga što bi se moglo dogoditi ili što bi bilo kad bi Bijela kuća ispunila svoje obećanje dano u prosincu 2018. godine, iako se odmah moglo pretpostaviti da su te izjave bile laž i da će SAD iz Sirije otići, a morat će, onda kada se sjeveroistok zemlje integrira u sastav Sirijske Arapske Republike i riješi problem Idliba. Tada će američke trupe ostati u svojim pustinjskim „bazama“, kako zovu svoje šatorske kampove okružene vrećama s pijeskom, bez kontakta sa zapovjednicima ISIL-a. To će biti trenutak kada će se morati povući, jer će izgubiti bilo kakvu mogućnost da utječu na političku situaciju u zemlji.

Drugo „rješenje“ za nepozvane goste je scenarij iz Libanona, kada je američka vojska u napadu bombaša samoubojice s kamionom punim eksploziva, koji je 23. listopada 1983. u 6:22 ujutro upao bazu marinaca u Bejrutu i zabivši se u vojarnu marinaca usmrtio 241 pripadnika američke vojske, od čega 220 marinaca i 21 člana drugog osoblja.

Ubrzo nakon toga je ranije prilično čvrst i ratoboran predsjednik Ronald Reagan donio zapovijed o hitnom i potpunom povlačenju američkog kontingenta iz Libanona.

Koliko god Amerikanci bili samouvjereni u svoju nadmoć i neranjivost, brzi dolazaka u Libanon 1982. i još brži bijeg u veljači 1984. su dokaz da ih je vrlo lako otjerati.

No, službeni Damask će se u dogovoru s Moskvom i Teheranom ,kako ne bi nepotrebno eskalirao situaciju, vjerojatno odlučiti za prvi scenarij i iscrpljivanje američkih trupa u pustinjskim enklavama u kojima nemaju što raditi.