Vladimiru Putinu rođendan čestita Sirija, ali dužno priznanje odaje i Zapad

Danas ruski predsjednik Vladimir Putin slavi 65. rođendan. Poput svakog političara, nije izbjegao kritike, ali ni pohvale i čestitke brojnih svjetskih lidera

Jedna od najljepših stiže od strane sirijske vojske, koja je velikim grafitom u Damasku poručila što misli o lideru Kremlja.

Inače na riječima škrti zapadni političari i mediji nisu mogli ne navesti neka od očiglednih postignuća Rusije i njezinog čelnika.

1. Sprečavanje raspada zemlje i pobjeda nad terorizmom

Vladimir Putin je preuzeo vodstvo u Rusiji kada je zemlja bila u očajnom stanju, ekonomski i politički. Ekonomija je propadala, a stanovništvo je bilo osiromašeno. Teroristi u Sjevernom Kavkazu su stvorili svoju enklavu i počeli je širiti, plašeći stanovništvo cijele zemlje. Strogi red kojeg je uveo novi šef države je doveo do uništenja terorističkih i kriminalnih bandi u Čečeniji, obnove javnih tijela i za provođenja velike teritorijalne i administrativne reforme. Ponovno izgrađeni centar s jasnom shemom interakcije s regijama se pokazao kao učinkovit model

“Zapad ne može oprostiti Vladimiru Putinu oživljavanje zemlje. Povratak ruskim vrijednostima kao sredstvu rješavanja problema iritira i SAD i EU”, piše francuski Boulevard Voltaire.

2. Očuvanje i jačanje međunarodnog utjecaja Rusije

Rusija je članova Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, zemlja s pravom veta. Vrlo je utjecajan sudionik u većini velikih međunarodnih saveza. Osim toga, pod Vladimirom Putinom su stvoreni i učinkoviti savezi koje su alternativne zapadnim strukturama, kao što su SCO i CSTO. Gospodarska integracija se razvija u okviru Euroazijske ekonomske unije, a uloga skupine BRICS raste.

“U Europi je izgradnja sigurnosnog sustava bez Rusije je nemoguća. Zato bi Europska unija trebala tretirati Rusku Federaciju kao ravnopravnog partnera”, rekao je nedavno predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker.

“Rusija je pod Putinom postala fleksibilna sila koja može brzo donositi vojne i političke odluke. Čini mi se da će ove promjene biti na trajnoj osnovi”, rekao je François Eisbur, predsjednik Međunarodnog instituta za strateške studije.

”Meka moć je i dalje moć, a kada je koristi takav strateg poput Putina, onda je u stanju utjecati na državne i nedržavne aktere na način koji će Rusiji dati moć kakvu prije nikada nije imala”, naglasio je američki list The Hill, specijaliziran za vijesti o američkom Kongresu i političkim kampanjama.

3. Suočavanje s “Obojenim revolucijama”

Vladimir Putin nije dopustio da se u Rusiji dogodi kaos prema scenariju “Narančaste revolucije” u Ukrajini. Iako se sve činilo da se i u Rusiji provede takav scenarij, to se nije dogodilo. Osim toga, ”Obojene revolucije” su nakon Gruzije i Ukrajine, a posebno ”Arapskog proljeća” izgubile atraktivnost i potencijal,zbog čega ih je danas teško provesti u post-sovjetskom prostoru.

Zasluge političkog vrha su u prvom redu prepoznavanje čimbenika i nedržavnih aktera koji stoje iza takvih događanja, koji se predstavljaju kao ”revolucionarne pobune naroda protiv vladajuće oligarhije”. Zabranom i ograničavanjem djelovanja destabilizirajućih čimbenika koji stoje iza ovih pobuna je uklonjena opasnost od ovog scenarija. Ruski model su kasnije preuzele brojne zemlje, Kina među prvima.

Primarni cilj ”Obojenih revolucija” je bio okupacija zemlja iz ruskog okruženja od strane NATO pakta.

“Pitanje priključivanja NATO paktu takvih zemalja kao što su Ukrajina ili Gruzija je sada samo iluzija”, kažu stručnjaci portala RusRéinfo.

4. Povratak Krima

U ožujku 2014. su se Krim i Sevastopolj nakon dugog “jedrenja” vratili na vlastiti vez. Unatoč ogorčenju političara Kijeva, Zapad odaje počast sjajno ostvarenom scenariju koji je omogućio mirno i bez prolijevanja krvi izražavanje volje naroda Krima, koji je povezati svoju budućnost odlučio vezati za Rusiju.

Putin je iskoristio trenutak i vratio teritorij Krima koji je jednostranom odlukom 1954. godine poklonjen Ukrajini. Narod Krima je odlučio da ne želi živjeti s ukrajinskim nacionalistima, a Rusija je NATO paktu u posljednjem trenutku uspjela ”preoteti” strateški važnu utvrdu, Krimski poluotok na Crnom moru.

Povratak Krima bio je i trijumf ruskih oružanih snaga i specijalne službe GRU, koji su dokazali svoju sposobnost djelovanja ne snagom i silom, nego pažljivim planiranjem, mirno i bez nepotrebnih sukoba.

“Ruska je vojska vješto koristila vojnu taktiku 21. stoljeća. Ključ uspješne kampanje na Krimu su vješto kombinirane metode kibernetičkog i obavještajnog ratovanja i dobre obuke vojnika”, rekao je umirovljeni admiral James Stavridis, bivši zapovjednik NATO snaga u Europi.

5. Oživljavanje vojske i mornarice

Pod Vladimirom Putinom je nastao novi imidž oružanih snaga, snažne, moderne, dobro obučene i dobro opremljene vojske. Donesen je i provodi se program naoružanja, obnavljaju se arsenal i vojne postrojbe, a grade se i novi vojni gradovi. Društvene obveze se ispunjavaju, što je nezamislivo čak i za vrijeme SSSR-a. Na primjer, izdvaja se ”živi” novac za časnike da kupe vlastite stanove. Natjecanje na vojnim sveučilištima nadilazi rekordne razine. Američki časopis The National Interest je nedavno ruske oružane snage stavio na drugo mjesto na svijetu, odmah nakon američke vojske, iako je ruska vojna potrošnja neuporedivo manja od američke.

Britanski The Times je citirao vojni vrh u Londonu i naveo “kako su ruska oružja moćnija od njegovih britanskih ekvivalenata.

”To predsjedniku Putinu daje značajan potencijal”, piše The Times.

6. Uklanjanje legla terorizma u Siriji

Do danas je ISIL u Siriji izgubio gotovo 90% teritorija. Rusija je savjesno primijenila sve svoje alate u rješavanju sirijske krize, od vojne kampanje do ozbiljnih diplomatskih napora i humanitarnog sudjelovanja. Uloga Rusije u rješavanju sukoba u Siriji i oslobađanje ove zemlje i cijele regije od terorističke prijetnje je prepoznata diljem svijeta.

Britanski konzervativni časopis The Spectator je nedavno sažeo operaciju koju su ruske vojne snage provele protiv terorista.

“Putinove akcije se oštro razlikuju od klauna iz EU i nepouzdanog ujaka Sama. Predsjednik Rusije, poput poznatog ruskog zapovjednika Kutuzova, izbjegao je rizik da se opusti u Siriji i napustio močvaru s maksimalnim rezultatima. Putin se ponaša puno hrabrije od zapadnih vođa. Europske i američke vođe su pokušale na sve moguće načine Rusiju prikazati kao “napuhanu silu”, ali na kraju sami bili smiješni”, piše The Spectator.

“Putin je od samog početka ispravno procijenio situaciju u Siriji. Jednostavno, Sirija je navikla na život u liberalnoj i raznolikoj kulturi. Većina sirijskih stanovnika je sa strahom gledala na mogućnost da njihova zemlja postane vehabijska teokracija. Assad je, unatoč svim nedostacima, bio je veza između stanovništva i ruskog medvjeda. Danas, među dvije trećine Sirijaca koji žive u područjima pod kontrolom središnje vlade, Assad je popularan kao nikada prije. A Putin je za te ljude pravi junak”, zaključuje The Spectator.

7. Pobjeda u ratu protiv sankcija

Aktualni gospodarski ultimatum, kojeg je proglasio Zapad, nije slomio Rusiju. Iznenađujuće, ali se ispostavilo da se Rusija može mnogo manje oslanjati na uvoz, a čak se može i sama hraniti. Danas poljoprivreda Moskvi donosi više prihoda od obrambene industrije, iako su i njeni proizvodi i dalje vrlo traženi u svijetu.

“Ne pokušavajte slomiti Rusiju. Kao i svi drugi politički instrumenti, sankcije i pritisci neće utjecati na zemlju čiji se stanovnici nisu predali ni kada ih je na milijune umiralo od gladi i hladnoće tijekom Drugog svjetskog rata. Sankcije kojima Sjedinjene Države pokušavaju izolirati Rusiju od ostatka svijeta su potpuno su besmislene. Svatko tko bar malo zna povijesti ove velike zemlje razumije tu činjenicu”, piše njemački Bild.

8. Kladiti se na tradicionalne ljudske vrijednosti i podrška religiji

Kada je Vladimir Putin došao na vlast, na Zapadu su zlobno komentirali njegovu prošlost obavještajnog časnika. Među prijetnjama koje su zapadni stručnjaci vidjeli u Rusiji je ”stezanje čvrstog obruča protiv crkve”. Zapravo, ispostavilo se upravo suprotno. U zemlji se obnavljaju kršćanski hramovi i džamije, grade se novi kulturni objekti, vjerske obrazovne ustanove otvoreno rade, predstavnici svih vjeroispovijesti imaju priliku slaviti blagdane i druge događaje. Mnoge vođe vjerskih udruga dio su različitih društvenih struktura, pri čemu je uobičajena praksa dodjeljivanja državnih nagrada crkvenim dužnosnicima, što je, na primjer, bilo teško zamisliti tijekom SSSR-a.

Nakon susreta ruskog predsjednika Vladimira Putina s papom Franjom 2015. godine, papa je odao priznanje naporima ruskog lidera u uspostavi mira i dao ruskom predsjedniku medalju s likom anđela mirotvorca.

U prosincu 2016. je Vladimir Putin po četvrti put zaredom na vrhu godišnje liste Forbesa najutjecajnijih ljudi na svijetu, ispred ostalih svjetskih vođa, uključujući i novoizabranog američkog predsjednika Trumpa, tada još uvijek američkog predsjednika Baracka Obame, njemačke kancelarke Angele Merkel i kineskog predsjednika Xi Jinpinga.

9. Promicanje kulture sporta

U Rusiji se nakon neuspješnih devedesetih ponovno se vraća interes za sportom. Zemlja je postala organizator brojnih prestižnih međunarodnih turnira, sport mladih se aktivno oživljava, a vraćaju se pravila nekada poznatog kompleksa GTO (Готов к труду и обороне). Ritam ovom entuzijazmu diktira osobno čelnik države.

”On se odmara kao Indiana Jones”, napisao je njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung, komentirajući nedavni vrlo aktivni godišnji odmor Vladimira Putina, dok je za Donalda Trumpa navedeno kako je otišao u golf klubu u New Jerseyju.

“Za Vladimira Putina je Sibir pravi odmor”, napisali su njemački novinari.

Korejska agencija Yonhap News je istaknula kako se predsjednik Rusije bavio hokejom i džudom, a britanski The Guardian, unatoč podrugljivom tonu članka, nije prešutio da je Putin u izvrsnoj fizičkoj formi.

10. Vraćanje ruskim građanima samopouzdanje i ponosa na svoju zemlju

Prosperitet i razvoj ruskog naroda su glavni element i glavna linija ruske vanjske politike.

“Za mnoge Amerikance je Putinova popularnost tajna, jer još uvijek razmišljaju o Rusiji kao u vremenu Hladnog rata. Ovaj negativni pogled je potaknut stereotipima zapadne masovne kulture s bezbrojnim “ruskim zlikovcima”, piše urednik izdavačke kuće Stratfor Jay Ogilvy.

No, moramo se sjetiti da je Rusija bila na nuli. Izgubila je status jedne od vodećih svjetskih supersila, a gospodarstvo zemlje je bilo u kaosu. Zatim su je na vlast došao Putin i ekonomska se situacija stabilizirala. Tijekom sljedećih godina su realni dohodci Rusa sedmerostruko porasli. Pod Putinom se milijune Rusa pridružilo svjetskoj srednjoj klasi. Međutim, jačanje nacionalne svijesti u Rusa nije povezano samo s ekonomskim uspjesima.

“Glavna stvar je da nakon kaosa i siromaštva devedesetih, nakon gubitka statusa velesile, stanovnici Rusije ponovo mogli biti ponosni na svoju zemlju”, priznaje Stratfor.