Vlč. Nikola Radić: “U hram znanosti ušli su trgovci. Zaustavite znanost, spašavajte čovjeka!”

Portal medjugorje.info objavio je prelijep tekst mons. Nikole Radića. I mi vam ga prenosimo u cijelosti.

Mons. Nikola Radić, umirovljeni je svećenik Krčke biskupije. Svoj svećenički staž proveo je najviše u pastoralu.  Završio je i postdiplomski studij pastoralne psihologije i Gestalt-terapije (u Grazu i Dueseldorfu) te kao socioterapeut  dugi niz godina prati i proučava aktualna globalna društvena zbivanja vezana posebice uz shvaćanja temeljnih ljudskih vrijednosti i promjena koje se na tom području događaju.

Među prvima je na hrvatskom prostoru pisao i govorio o genderizmu kao antropološkoj i vjerskoj ugrozi, a koji je u međuvremenu postao mainstream-ideologija u javnom životu kao dio Nove kulture. O tome je održao niz predavanja i javnih tribina.

“Velečasni, ja se cijepiti neću. Želim doći pred dragog Boga onakva kakvu me je on stvorio. Meni je to glavna i jedina želja i briga…”

… prevalila je 82 godine života, ne lagodnog ni ubavog. Danas je vezana uz kuću, a pomalo i uz krevet. Štake su joj pouzdani prijatelji, a društvo za razgovor: križ i Gospina slika na zidu te krunica u ruci. Pismena je, vjerojatno ima 4 razreda osnovne škole. Djeca nisu daleko, ali ona još uvijek brine sama za se. Neizmjerno se veseli kada joj donesem sv. pričest, a to nije rijetko. Onda dobije živog Prijatelja s kim će razgovarati. – To je njezin kratki “profil”, da znate s kim imate posla. Oblijeću je kao i druge stare i bolesne osobe neka bi se cijepila protiv Covida. Ona malo zna o tome, ali očito zna ono što je bitno.

Kada sam joj nedavno donio sv. Pričest, priča mi o tome. I nastavlja: “Velečasni, ja se cijepiti neću. Želim doći pred dragog Boga onakva kakvu me je on stvorio. Meni je to glavna i jedina želja i briga…”

Ostao sam pomalo iznenađen jer ja pak o tome nešto znam, i vrlo brzo bilo mi je jasno da je to odgovor koji bih prije mogao očekivati od nekog dobro upućenog biologa ili teologa, nego od ove jednostavne starice. No bilo je upravo ovako.

Razmišljao sam: u toj kratkoj rečenici bilo je zbijeno kao zaključak sve što sam ja kroz ovo krizno vrijeme o tome uspio doznati i s biološko-medicinske i s teološke strane. Prvi mi je došao na pamet prof. dr. Mike Yeadon (bivši potpredsjednik Pfizera i vodeći istraživač u firmi) koji je na kraju jednog intervjua o problematici cijepljenja protiv Covida 19 – gdje je iznio niz više nego zabrinjavajućih činjenica – rekao i naglasio ovo (parafraziram): Situacija je toliko zaglušujuća da se glas trijezne i nepristrane znanosti više ne može čuti. Mi znanstvenici smo praktično nemoćni, naš glas više ne može doći do ugroženih. Njima još može pomoći samo vjera… Čuti tako nešto od jednog vrhunskog znanstvenika čiji se autoritet upravo na tom području ne može osporiti (osim uličarski) bilo mi je vrlo znakovito. Izronila mi je iz davnog sjećanja i jedna više nego znakovita rečenica filozofa Ivana Illicha (+ 2002.) britkog i bespoštednog kritičara suvremene civilizacije: “U hram znanosti ušli su trgovci. Zaustavite znanost, spašavajte čovjeka.” Da, rekoh, to je to.

Ipak nisam mogao odmah posložiti sve kockice. Nakon spomenute izjave ove starice sjelo je mnogo toga na svoje mjesto. I potaklo me na pisanje ovog članka.

Biološko-medicinska perspektiva

Pokušat ću objasniti.

Najprije imamo cjepivo koje to nije. mRNA „cjepiva“ se ne mogu podvesti pod medicinsku definiciju cjepiva. To je neki genski tretman za koji se kaže da bi trebao imati terapijski učinak tako da nauči naše stanice proizvoditi protein (spike-protein) koji će omogućiti imunološku reakciju na određeni patogen koji, usput rečeno, uopće nije izoliran, dakle: nepoznat. Kako će imunološki sustav reagirati u toj za njega potpuno kaotičnoj situaciji kada ga neki „došljak izvana“ zapravo hoće zamijeniti i podjarmiti (jer se predstavlja kao bolji od njega), nitko ne zna. Znat ćemo tek s vremenom i to ako budemo sami znali gledati jer od proizvođača tih „cjepiva“ smijemo samo znati da su ona sigurna i blagotvorna; ne daj Bože da ubijaju ili škode. Kao što moramo znati da je virus Sars-Cov-2 kriv za svekoliko umiranje, svi umiru od korone. (Druge bolesti, kao npr. gripa, više za to nisu potrebne pa gripe više ni nema). Za sada znamo da su 2005. i 2012. godine provedena opsežna istraživanja sa mRNA na životinjama i da su rezultati bili katastrofalni. Ne čudi zato zbog čega ovim „cjepivima“ nisu vršeni eksperimenti na životinjama. To se opravdalo ovime: „nije bilo vremena“. Prešlo se odmah na ljude. U međuvremenu smo doznali da je spike-protein zapravo toksin (otrov) i da se jako „čudno“ ponaša u ljudskom organizmu. Kanadski imunolog i istraživač cjepiva, dr. Byram Bridle, nedavno je upozorio na ogroman problem sa svim cjepivima protiv COVID-19 “Pogriješili smo”. kaže Bridle. Mislili smo da je protein spike izvrstan ciljni antigen; nismo znali da je protein spike sam po sebi toksin i da je patogeni protein. Dakle, cijepljenjem mi ljude nehotice cijepimo toksinom.”

To je ozbiljan problem jer je dokazano da spike-protein uzrokuje kardiovaskularna i neurološka oštećenja. Također ima i reproduktivnu toksičnost jer Pfizerovi podaci o njegovoj biorazdiobi u organizmu pokazuju da se nakuplja u ženskim jajnicima. Što tamo radi jedan otrov?

Jednom u vašoj cirkulaciji, spike-protein veže se na receptore trombocita i stanice u vašim krvnim žilama. To može stvoriti nakupine trombocita, što rezultira krvnim ugrušcima i/ili uzrokuje abnormalno krvarenje. U stvari, sve više izvještaja imamo s terena o smrtima koje su nakon cijepljenja upravo tako uzrokovane. I što je možda najgore, to se može dogoditi bilo kada, mjesecima i godinama nakon cijepljenja. A proces je ireverzibilan, organizam se više ne može vratiti u prijašnje stanje. Nema za to načina; barem za sada.

Da, cifre su zastrašujuće. Baza podataka Eudra Vigilance izvještava da je u EU do 19. VI. 2021. godine prijavljeno 15.472 smrtnih slučajeva i 1.509.266 povreda (od čega su oko 50 % teške povrede) nakon primanja vakcine COVID-19. Izvještaji VAERS-a iz SAD-a vrlo su slični.

„Nirnberški kodeks“ (1947.) kojim je nakon suđenja nacističkim zločincima čovječanstvo htjelo staviti točku na prisilno medicinsko eksperimentiranje s ljudima kojim su se nacisti bili okaljali tijekom rata u konclogorima, radikalno je štitio integritet ljudskog bića. Njegove odredbe smatrale su se jednim od najvećih dometa u humaniziranju ljudskog društva. Sada je najednom „nestao“. Imamo malih Mengelea koliko hoćete…; oni samo obavljaju svoju ‘profesionalnu dužnost’ po uputama svojih poslodavaca, bez provjeravanja. Ista nacistička shema. Medicinska etika je suspendirana…

Ženevska konvencija i Helsinška deklaracija koje se također o tome brinu, sada su „umirovljene“.

Jedno od elementarnih načela ljudskog ponašanja „načelo opreza“ nestalo je kao da ga nikad nije ni bilo.

PCR-test, za koji njegov izumitelj, nobelovac Kary Mullis izjavljuje da je apsolutno nepouzdan za postavljanje dijagnoza jer mu je i svrha sasvim druga (dakle o bolesti ne zna reći ništa sigurno), usprkos toga postaje baza na kojoj se grade Lockdowni, ograničavaju ljudske slobode, zatvaraju škole, prestaje se liječiti kronične bolesnike…

I dok je u Marseillu, u jednoj od najvećih klinika za zarazne bolesti, prof. dr. Raoult Didier sa svojom ekipom liječio i izliječio u 10 mjeseci 2020. godine preko 10 tisuća korona-bolesnika (smrtnost im je bila 1 pro mile!), mi slušamo dvocifrene brojke o smrtima naših “korona-bolesnika” svakog dana. Ali Didier je liječio starim, jeftinim i provjerenim lijekovima hidroxykolorokinom i azitromicinom što je bilo izvan protokola liječenja WHO-a. I zato je došao na „crnu listu“! (Didier nije niti je ikad bio “antivaxer”; on je samo pokazao kako se Covid može uspješno i lako liječiti i bez cijepljenja, a to nije smio.)

U međuvremenu ugledni medicinski časopis Lancet objavljuje lažnu studiju o hidroxyklorokinu, jeftinom i efikasnom lijeku protiv korone, da bi ga WHO i službeno mogao izbaciti iz upotrebe… (Lažna studija je brzo povučena, ali klorokin nije vraćen). Sličnu sudbinu doživljava ivermectin i drugi načini efikasnog (i jeftinog!!) liječenja Covida-19. A ljudi „liječeni“ po protokolu WHO-a umiru, brojke se napuhavaju i strah se nezaustavljivo širi. Sve s ciljem da ljudi počnu gledati u vakcinaciju kao jedini spas.

Tko je ovdje lud? Gdje je tu medicinska etika? Tko je naručio tu lažnu studiju? Nije li ovdje možda poželjnija smrt od ozdravljenja? Nije li ono što mi smatramo ovdje neuspjehom zapravo tajni uspjeh onih koji ovo planiraju? – mora se upitati svatko koji ima još zrnce razuma.

Analizirajući ta događanja prof. dr. Peter McCullough ustvrdio je jednom: „Vidio sam da svi putovi vode prema cjepivu“ i zbog toga je stavljen na „crnu listu“. Još drastičnije se u razgovoru s dr. R. Fuellmichom (njemačkim odvjetnikom i inicijatorom tužbe za zločin protiv čovječnosti) izrazila Židovka Vera Sharav koja je kao djevojčica preživjela holokaust u nekom nacističkom logoru usporedivši slanje ljudi na cijepljenje sa slanjem Židova u plinsku komoru, ‘na tuširanje’.

Dr. Robert Malone koji je izumio tehnologiju mRNA i DNK „cjepiva“ upozorio je američku FDA da bi spike-protein u cijepljenom organizmu mogao ostati biološki aktivan, što se kasnije pokazalo, kako je gore rečeno. Otpisali su ga. Sada, nakon ovih iskustava, on poziva, neka se prekine cijepljenje. Uzalud. Samo su ga izbrisali s YouTube-a i Wikipedije.

Mogu nizati i nizati; već su i knjige o tom napisane i bezbroj recenziranih stručnih članaka (na pr. Mercola and Cummins: The Truth About Covid-19). No i iz ovih nekoliko podataka više je nego jasno da tu već na ovoj medicinsko-biološkoj ravni nešto ozbiljno ne štima i da zdravlje kao proklamirana svrha ove frenetične kampanje, društvenog inženjeringa i psihološkog kondicioniranja masa, uopće nije stvarna svrha. Prof. Yeadon ne vidi druge svrhe osim „depopulacija čovječanstva“. Da li Yeadon ima pravo vidjet će se sigurno za nekoliko godina kada se budu mogli analizirati pretežni uzroci mortaliteta, porast steriliteta, porast spontanih pobačaja i sl. Za sve cijepljene – mrtve ili žive – bit će prekasno.

Svakim danom postaje jasnije da je zdravlje ovdje zapravo samo „duda varalica“ i da se cijepljenjem hoće uspostaviti kontrola nad cjelokupnim preživjelim pučanstvom. Kontrola međutim nije sama sebi svrha. Ona je potrebna da bi se ljudima moglo upravljati i to do neslućenih mogućnosti o čemu ovdje ne možemo govoriti, jer prelazi okvire ovog napisa. (Covid-putovnice su prvi korak u tom pravcu). Ovdje treba samo reći da to već otvara put u transhumanizam gdje čovjeka. kakvog je Bog stvorio,više neće biti. Dodajem; ako Bog to bude dopustio. (No nemojmo se jeftino tješiti da on to neće dopustiti. Jer on je dopustio i opći potop…)

Moju dragu staricu s početka ovog teksta nazvao sam „vrhunskim biologom“, jer ona – po zaključku koji je donijela – to jest, iako joj je tek vrlo malo od gore spomenutoga poznato (no barem zna da su dva naša svećenika umrla 20-ak dana nakon što su se cijepili i da još dvojica imaju ozbiljne komplikacije). Ona je do zaključka došla drugim putem, manje zahtjevnim, a puno sigurnijim – kao vjernik.

Teološko-moralna perspektiva

Ovo nas upućuje da na problematiku cijepljenja ovim „cjepivima“ pogledamo iz teološko-moralne perspektive. Neću se osvrtati na implikacije te vrste koje su vidljive i u primjerima iz gornjih navoda. Važniji je novi problem koji se pojavio s ovim cjepivima, a to je pitanje moralne dopuštenosti njihovog korištenja budući da su u njihovoj izradi korištene stanične linije namjerno pobačene djece. (Dobro je spomenuti da su korištene ‘žive’ stanice iz još živog – ne mrtvog(!) djeteta.) U monstruoznost tog zločina valjda ne treba nikoga normalnog uvjeravati pa to i neću činiti. Ovdje se moralni problem uočava kada se postavi pitanje da li i koliko eventualni korisnik toga cjepiva sudjeluje na neki način u tom zločinu. Određene strukture pri Svetoj Stolici o tome su se izjasnile i zaključak se svodi na to da u nekim slučajevima, kada je niz uvjeta zadovoljen, korištenje tog cjepiva ne bi bio grijeh. To je uostalom pokazao papa kad se cijepio. Reći ću samo da se ja ne bih cijepio i kad bih po kriterijima Papinskog vijeća za obitelj to smio. To je moj osobni stav. O moralnom aspektu tog problema govorio je više puta prof. dr. Josip Mužić (Split) opširno ga analizirajući. Moram, međutim, reći da jako rezolutni stav u tom pitanju ne stoji na osobito čvrstim nogama. Zašto? Stanične linije i uopće tkiva pobačene djece koristile su se i koriste se i u drugim cjepivima i u raznim lijekovima. Nisam čuo da netko propituje pod tim vidom lijekove i druge farmaceutske proizvode. Niti sam čuo neke ozbiljne reakcije na to. A što tek reći za kozmetičke proizvode gdje toga ima i mnogo više? Ali opet, s naše strane, tišina. Čini mi se da doista živimo na njivi u kojoj pšenica i kukolj zajedno rastu i neće biti uvijek lako to dvoje razlikovati. Nekada će to možda biti nemogući zadatak. U svakom slučaju, reagirati oštro u jednom slučaju dok drugi tiho prolaze ispod radara, ne čini mi se osobito efikasnim ni uvjerljivim. Da ne spominjem kako bi netko tu mogao vidjeti i dozu licemjerja.

Ovo sam morao spomenuti jer se tim problemom očito mnogi bave, no to može biti i posebna opasnost jer se time skreće pozornost s jednog drugog problema, koji je po mom sudu još dublji, problematičniji i sudbonosniji.

Ovim se mRNA ili DNA „cjepivima“ dira u ljudsku genetiku, modificira se njegov genom i od čovjeka se stvara genetski modificirani organizam (GMO) prema točno određenom planu koji nije i nikako ne može biti na liniji Boga Stvoritelja, koji je čovjeka stvorio „na svoju sliku“. Znalcima je to bilo jasno od početka. Tako su u zdravstvu visoko pozicionirani medicinski stručnjaci kao prof. Christian Peronne (Francuska) i prof. Wolfgang Wodarg (Njemačka) i mnogi drugi upozoravali: Ne dajte se cijepiti; žele vam promijeniti gene. Dakako, sva njihova znanstvena reputacija nakon takve izjave ne znači ništa. I oni su na „crnoj listi“.

Proizvođači cjepiva brane se tvrdnjom (nedokazanom) da mRNA neće mijenjati DNA cijepljene osobe. Možda se to sada u početku i ne događa ili se ne zna događa li se,odnosno kad će se s vremenom događati (uostalom ovo je tek prva tura cijepljenja!). Ipak, ranije spomenuti dr. McCullough nedavno je u jednom intervjuu izjavio da se ove injekcije mRNA mogu trajno uklopiti u vašu DNK reverznom transkriptazom. I objašnjava: “Ima već dovoljno studija koje sugeriraju da postoji neka obrnuta transkripcija – da zapravo RNA stvara DNA, a zatim se DNA trajno stavlja u ljudski genom”

No i bez toga nemam apsolutno nikakvog razloga da im vjerujem jer je dobro poznato da skrivaju i lažu. Plaćali su već milijarde dolara kazni zbog lažiranja i sl.

Evo i direktnog razloga zašto im se ne smije vjerovati.

Tal Zaks, izvršni direktor medicinske službe Moderne, u jednoj izjavi (video zapis 2017.) doslovno ovako kaže: „Živimo ovu fenomenalnu digitalnu znanstvenu revoluciju i danas sam ovdje da vam kažem da zapravo hakiramo softver života“. Hakiramo softver života! – Da, to je to. Može li jasnije? Jedan mi je prijatelj nedavno rekao da je isti Zaks negdje rekao: „Nećete više biti djeca Božja, odsad ćete biti naša djeca.“ Nisam mogao provjeriti ovu izjavu no nije ni toliko važno jer je ona potpuno u skladu s onom prvom, provjerenom. Radi se doslovno o pokušaju ‘novog’ stvaranja čovjeka. Rezultat bi bio verzija 2 tog ‘nekadašnjeg’ Božjeg stvorenja.

Diramo, dakle, u Božji plan stvaranja čovjeka. Ne želimo čovjeka kakvog je stvorio Bog, ne čovjeka “na sliku Božju”, nego onakvog kakvoga mi zamislimo (ili još bolje, kakav je nekima potreban). Prva faza u tom direktnom raščovječenju bila je dženderističko anuliranje čovjeka kao muškog i ženskog. Tu se rat vodio (i vodi se) na psihološkoj razini, i čovjek je, ako se dao zavesti, mogao izgubiti svijest o svojoj Bogom-danoj naravi. No on se toj indoktrinaciji mogao i oduprijeti jer je još mogao o tome sam odlučivati pa se i dalje doživljavati onakvim kakvim ga je Bog stvorio. Međutim, raščovječenje ka kojemu se sada stremi ide mnogo dublje. Ono je transhumanističke naravi. Tu čovjek gubi svoj Bogom-dani psihofizički/genetski identitet. Radi se o manipuliranju genetskim komponentama, mijenja se čovjek na najosnovnijoj razini. U konačnici tu od njega ostaje samo neka ljuštura kojom će se moći upravljati kao što se ‘daljinskim’ upravlja programima na televizoru. U doslovnom smislu. Za širu i detaljniju eksplikaciju ove stvarnosti trebalo bi puno više prostora. Reći ću samo da ljudi ni ne slute što se sve danas nanotehnologijom i upravljanjem suptilnim elektromagnetskim poljima može postići. (Ovamo spada i 5G tehnologija). O tome je još 1995. govorio vrlo eksplicitno dr. Pierre Gilbert. Pomeli su ga. Vjerojatno mu ni ja ne bih vjerovao da vrlo slično nisam čuo od nekoliko američkih vojnih stručnjaka. Što si sve psihopati koji upravljaju današnjim svijetom mogu tu poželjeti, teško je i zamisliti. U svakom slučaju žele dirigentsku palicu uzeti Stvoritelju iz ruku i sami se ustoličiti na njegovo mjesto. Često se kaže da se oni “igraju boga”. Ne, ne igraju se. Oni ratuju s njim i uvjereni su da će ga pobijediti. Već jedan malo obuhvatniji i dublji pogled na fantastično dizajniranu organizaciju ovih događanja dovest će vas do zaključka (ne znanstvenog, ali vrlo uvjerljivog) da je taj dijabolični plan skovan u paklu.

Što se tu događa, uočio je odlično Jeremy Rifkin koji će u svojoj knjizi „Biotehnološko stoljeće“ jednom poglavlju s pravom dati naslov „Drugo stvaranje“.

Ovo je prvorazredno teološko pitanje koje traži beskompromisno zauzimanje stava za spašavanje “čovjeka” koga je i kakvog ga je Bog stvorio. Sva ostala moralna pitanja, kolikogod bila u sebi važna, ovdje odlaze u drugi plan… Tu Crkva mora odigrati svoju nezamjenjivu spasiteljsku ulogu povjerenu joj od njezina Utemeljitelja: spasiti “čovjeka”. Jer genetski modificirani “čovjek verzija 2” kojemu će se prema potrebi i želji moći oduzeti sposobnost slobodnog odlučivanja, kao i bilo koja ljudska kvaliteta programirana u genima, hoće li to još stvarno biti “čovjek”? Tko smije u to dirati? Čovjek je stvoren da “svemu stvorenju gospodari, a služi samo svome Stvoritelju”. Kad se tu umiješa netko treći, kad se ti odnosi poremete, čovjek je ugrožen kao takav.

(Nažalost na analizu ovog genetskog inženjeringa još nisam naišao u crkvenim publikacijama. Možda se varam?!)

Zato je opredjeljenje “Želim doći k Bogu onakva kakvu me je on stvorio” stav i odluka neizmjerljive vrijednosti, i pravi orijentir u ovom vrtlogu laži, prevara i makinacija. Usmjeriti ili zadržati/fiksirati ovdje čovjekovo rasuđivanje na razini bolest – zdravlje ili na razini potrebe za nekakvom društvenom normalizacijom je izvrsno iskorištena obmana ispod koje se može provući ovo korjenito raščovječenje u ime zdravlja i “normalnog” života, koje se, uostalom, ni jedno ni drugo ne postiže (što očito nije ni cilj).

Vratimo se korak natrag pa još jednom, uhvativši u vidno polje cijelu perspektivu, usmjerimo pogled na cilj. Tek tako nam se mogu posložiti kockice koje inače nikako da se slože i mnogo će se toga razbistriti. Pomoći će nam Bill Gates. On je još u veljači 2010. predložio kako da zaustavimo globalno zatopljenje smanjenjem broja ljudi na svijetu: “Ako uradimo dobar posao s novim vakcinama, zdravstvenom službom, planiranim roditeljstvom (abortusima), možemo smanjiti broj stanovnika na zemlji za 10% – 15%.” Gates je autoritet kojemu ovdje doista možemo vjerovati.[1]

Umjesto zaključka

Tu smo, gdje smo i kako će se stvari dalje razvijati možemo predviđati, ali ne možemo biti i sigurni. U poziciji smo da tek naknadno, “post festum” možemo otkriti namjere i ciljeve i sa sigurnošću ih povezati. To je veliki hendikep jer post festum stvari obično ostanu nepopravljive.

Sada imamo nekoliko neospornih činjenica:

Podijela na cijepljene i necijepljene je materijalno već postignuta, ali njezin sotonski učinak može još biti spriječen, ako ljudi ne dopuste da im zarazi svijest i odredi ponašanje (jer to je sigurno cilj ‘planera’!). Događa se na vlas isto što se događalo i za vrijeme Trećeg Reicha. Treba samo promijeniti “naljepnice” i imamo identičnu situaciju. Unaprijed se zna tko je za sve kriv. Tada je to u Njemačkoj nažalost i uspjelo. Kao da je nacistički Treći Reich bio generalna proba za ovo danas. Na to već mnogi upozoravaju i treba ih čuti otvorena uma i srca.

Druga je činjenica teže vidljiva, ali postaje sve očitija. Pravi problem za društvo sada postaju cijepljeni, a ne necijepljeni. Genskim koktelom tzv. cjepiva oni su namamljeni (ili stjerani) u svojevrsno „minsko polje“ koje funkcionira po sistemu ruskog ruleta. Gdje i kada će koja mina eksplodirati, nitko ne zna. Statistike pokazuju koje im opasnosti ponajviše prijete (nešto malo od toga je ovdje već spomenuto), no biolozi upućuju na to da oni postaju „tvornice virusa“, što i nije teško shvatiti ako se zna kako to cjepivo „uči“ naše stanice da proizvode viruse (ili dijelove virusa?) koje onda naš organizam spontano raspršuje u okolinu. Američki Front-Line liječnici upozoravaju na sve veći broj neobjašnjivih oboljenja pacijenata koji su bili u kontaktu s cijepljenima. Sada imamo situaciju da se ljudi od virusa mogu relativno dobro obraniti ako su upućeni i ako imaju liječnika koji će im pomoći. No te informacije se potiskuju, a liječnicima se brani. O tome je odličnu knjigu opremljenu sa preko 600 recenziranih stručnih radova napisao dr. medicine i dr. prava Thomas E. Levy: „Rapid Virus Recovery – No need to live in fear“. (Knjiga je dostupna na internetu u PDF-formatu). Ali za cijepljene koji (ne znajući) žive u „minskom polju“ za sada nema pomoći. Osobno vjerujem da u Božjoj prirodi ima pomoći kako bi se neutralizirale otrovne supstance iz genskog koktela i kako bi ih se organizam riješio.[ii] Znam da neovisni stručnjaci u svijetu rade na tome…. Neka im Bog pomogne da u tome i uspiju! Ovime sam samo htio upozoriti na tu ‘neočekivanu’ brigu koju sada kao kršćani apsolutno moramo razviti za cijepljene.

Postoji još jedna briga na koju mi kršćani ne smijemo zaboraviti. To su oni od svjetskih i državnih vrhova pa naniže (ima ih mnogo) koji nam, svjesno ili nesvjesno služeći kraljevstvu tame, čine zlo. Svećenike bih rado pozvao da koriste misni obrazac iz misala „Za one koji nam nanose zlo“. Ja ga češće koristim. Vjerujem da ovo Sotonu najviše iritira. Kršćanin se ne predaje. Vjera koja „pobjeđuje svijet“ može i iz beznadne situacije krenuti u kontraofenzivu.

U velikoj smo nevolji. Mnogi toga nisu svjesni. Istina je nažalost zastrašujuća i samo joj čvrsta i duboka vjera može otvoreno pogledati u oči.

„Jakosti moja, gledat ću na te, jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.
Bog neka mi pohiti u susret, nek’ me razveseli nad dušmanima mojim!…

Zbuni ih i obori jakošću svojom, štite naš, Gospode,…
nek se uhvate u svoju oholost, u kletve i laži što ih govore!…

A ja ću opjevati silu tvoju i klicat ću jutrom milosrđu tvome,
jer mi ti postade utočište i sklonište u dan nevolje.

Jakosti moja, tebi ću pjevati,
jer ti si, Bože, zaštita moja, Bog moj, milosrđe moje.“

(Ps 59)

I mali dodatak:

Jeste li čitajući ovaj članak naišli na “teoretičara zavjere”? Može biti da jeste. Teorije zavjere su danas vrlo važan “građevni element” u mozgovima naših suvremenika. Meni je to vrlo zanimljivo, a ovisno o tome iz čijeg su mozga izletjele van (bilo kao teorije, bilo kao teoretičari) postaje mi i zabavno. Ne mislim ovdje, dakako. na neku šarlataniju, nego na slučajeve kada se taj “izum” koristi ozbiljno. Među ovima su posebno zanimljivi oni koji misle da kršćanski misle. Pretpostavljam da su takvi čitali Bibliju i teško mi je razumjeti da nisu primijetili da su svi proroci Staroga Zavjeta za svoje suvremenike bili “teoretičari zavjere” (bez obzira što taj izraz onda nije postojao) i to “teški”. I da su kao takvi bili i tretirani. Da ne spominjem sv. Ivana ev. s njegovim Otkrivenjem koji ih sve nadmašuje, a sada kao da prstom pokazuje na kovid-putovnice i ono što slijedi (Otkr 13,17). Nije mi ni na kraj pameti uspoređivati se s njima, ali mi je drago konstatirati da ovaj uviđaj radikalno mijenja odnos prema toj floskuli koja je danas postala toliko važna da se i mnogi kršćani boje kao vatre da ih ne bi tko smjestio među teoretičare zavjere, jer su onda ‘gotovi’… Ovo ne znači da prisutnost te sintagme u našoj civilizaciji nije važna. Nažalost jest, ali u jednom sasvim drugom smislu.