U posljednje vrijeme se sve više govori o pravom kursu politike Beograda u odnosu na Rusku Federaciju. I dok se visoki dužnosnici Srbije s jedne strane kunu u bratstvo i jedinstvo s ruskim narodom i ruskom državom, čini se da je konačna odluka aktualnog vodstva jednosmjerna i da je cilj ulazak zemlje u Europsku uniju i NATO.
Aleksandar Pivovarenko, znanstveni suradnik na Institutu slavističkih studija Ruske akademije znanosti, za portal Eurasia Expert je naveo nekoliko primjera zbog kojih bi Moskva morala revidirati svoju politiku prema Srbiji.
Naime, 28. lipnja ove godine su završile godišnje tripartitne vojne vježbe ruskih, srpskih i bjeloruskih padobranaca “Slavensko bratstvo – 2018”. U četiri godine su vježbe stekle redoviti karakter i naglašavaju posebnu vezu triju naroda. Međutim, u slučaju preusmjeravanja Srbije prema aktivnijoj suradnji s Bruxellesom, format zajedničkih vježbi može izgubiti svoju ekskluzivnost. Da bi se to izbjeglo, Rusija i sigurnosni savez Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK) se trebaju odmaknuti od trenutnog formata i poboljšati postojeći program interakcije s uspostavom veza s novim sudionicima i specifičnijim postavljanjem ciljeva.
Vojno-politički odnosi između Rusije i Srbije su regulirani “Deklaracijom o strateškom partnerstvu” iz 2013. godine, koja predviđa suradnju u području anti-terorizma i izgradnju dugoročne vojne suradnje.
Od 2014. godine se redovito provode bjelorusko-ruske-srpske vojne vježbe, uz povećanje uključenih snaga i vojne opreme. 2018. su se vježbe prvi put održale u formatu borbene pukovnije, uz vojnog zrakoplovstva, obavještajnih i jedinica za elektronsko ratovanje, inženjerije, jedinica atomske, kemijske i biološke zaštite i logistike. U manevrima je sudjelovalo 70 padobranaca iz Rusije, 250 iz Bjelorusije, 50 iz Srbije, kao i više od 150 jedinica vojne opreme, deset zrakoplova i helikoptera vojnog zrakoplovstva iz ruske Južne vojne oblasti. Uvježbavanje zajedničkog slijetanja i padobranskog desanta je zabrinulo dio predstavnika NATO pakta, koji su bili pozvani da promatraju vježbe, jer su u tome vidjeli prototip scenarija pravih borbenih operacija.
Srbija i NATO
Ipak, važnost ovih zajedničkih vježbi ne bi trebalo preuveličavati. Aleksandar Pivovarenko podsjeća kako ne treba zaboraviti da je u kvantitativnoj dimenziji suradnja Srbije i NATO pakta puno intenzivnija. Do 2016. godine je Srbija je provela 206 vježbi sa Sjedinjenim Državama i NATO paktom, a samo 17 s Rusijom. U studenom 2017. su Srbija i NATO proveli vježbu “Double Eagle”, a mjesto održavanja je bila zračna baza Batajnica u neposrednoj blizini Beograda. S američke strane je u vježbe bilo uključeno vojno osoblje američke 503. pješačke pukovnije i 173. zrakoplovne brigade. Sudjelovalo je i 200 padobranaca koji su sletjeli iz zrakoplova C-130.
Ovo su bile prve vježbe Srbije i SAD-a koje su se provele na teritoriju Srbije. U listopadu 2018. se planiraju provesti vježbe na području Srbije u kojima će sudjelovati nekoliko članica NATO pakta.
Za Srbiju ovo ima politički značaj, jer ovakve vježbe pokazuju otvorenost Srbije za euroatlantski oblik suradnje.
Američke i NATO vježbe su sredstvo da označe svoju prisutnost na teritoriju Srbije, ali i još jedan od koraka ka strateškom preusmjeravanju Srbije od Rusije ka euroatlantskoj regiji.
“Partnerstvo” sa Srbijom dugoročno može biti važno za Sjedinjene Države kao sredstvo diversifikacije ulaganja u vanjsku politiku u regiji.
Dakle, iako Srbija po ustavu formalno ne može postati članica NATO pakta ili Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK), stvarna suradnja sa Zapadom se aktivno razvija. Sporazumi između Srbije i Sjevernoatlantskog saveza iz 2015. i 2016. godine su puni praktičnih sadržaja, među kojima su Individualni partnerski plan IPAP i Logistička podrška NSPO.
Nakon potpisivanja ovih sporazuma je Đorđe Vukadinović za Politiku napisao: Možda Srbija nije formalno ušla u NATO, ali NATO u Srbiju uvelike jeste. I upravo ovo je, sviđalo vam se to nekome ili ne, jedna od najkonkretnijih tekovina tri i pol godine SNS vlasti u Srbiji. Naravno, uz “bruxelleske sporazume” s Prištinom, sve ostalo su, više ili manje, samo propagandna magla i dim.
Dakle, ove sporazume Beograd potpisuje u drugoj i trećoj godini nakon “Deklaracije o strateškom partnerstvu” između Rusije i Srbije. Osim toga, tijekom tog razdoblja su poduzeti mnogi koraci za prevladavanje “hendikepa” nastalog zbog formata rusko-srpskog partnerstva.
Treba dodati da format Srbije i NATO pakta nije ograničen samo na vježbe. Naime srpska vojska se prilagođava NATO standardima.
Ti standardi podrazumijevaju obuku osoblja, pri čemu srpski studenti, kadeti i časnici često ulaze u programe razmjene i stažiranja koji se provode u euroatlantskom bloku. Tu komuniciraju s mladima iz drugih zemalja regije, što dovodi do stvaranja horizontalnih veza. Kao rezultat toga, tijekom vremena će se stvoriti kritična masa i stari kadar će postupno biti zamijenjen osobljem s novim načinom razmišljanja, koje će poseban naglasak davati na euroatlantsku perspektivu zemlje.
To može imati dva učinka. S jedne strane će nestati “konfliktno razmišljanje” između Srbije i njezinih najnovijih protivnika, čime će se zacementirati regionalni status quo. S druge strane, može se promijeniti percepcija vojne suradnje s Rusijom, koja će od “ekskluzivne” spasti na protokolarni format, gotovo dužnost, slično vježbama “Vijeća Rusija-NATO”, koje su nakratko održavane od 2000. U slučaju političkih promjena u Srbiji, čak i ovaj format može biti ograničen ili ukinut.
Srbija i Organizacija ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK)
Jasno je da se čak i povećanjem kvantitativne i kvalitativne komponente interakcije, vježbe u formatu Srbije i Rusije ili Srbije s ODBK po kvantitativnim pokazateljima teško mogu usporediti s formatom Srbije i Sjedinjenih Država ili veza Srbije i NATO pakta.
S obzirom na vanjskopolitičku poziciju Srbije, njezino “izvlačenje” iz Istoka barem ne bi trebao biti težak zadatak.
U tom smislu je legitimno postaviti pitanje koji je politički značaj interakcije između Srbije i Rusije i Srbije i Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti (ODBK)? Koje rezultate Rusija možemo ostvariti i treba uraditi?
Prije svega, vojno-diplomatska suradnja je nužna sama po sebi. Srbija je jedna od rijetkih neutralnih i nesvrstanih zemalja u Europi. Međutim, neutralnost je često konvencionalni koncept. Od 2018. godine SAD razvija format za “posebnu partnersku suradnju” s neutralnim skandinavskim zemljama, Švedskom i Finskom. Vježbe “Anaconda-2016”, održane u Poljskoj, uključivale su tri neutralne države – Finsku, Makedoniju i takozvanu “Republiku Kosovo”.
Stvoren je poseban lingvistički konstrukt i to su postale “Zemlje koje su prijateljske NATO savezu”. Iako Makedonija još uvijek formalno nije članica NATO pakta, aktualne vlasti Makedonije danas otvoreno izjavljuju da njihova zemlja nije “neutralna” i gotovo računaju dane do datuma ulaska u Sjevernoatlantski savez.
Dakle, srednji status neke zemlje može biti različit. Formalno, neutralnost ili “nesvrstanost” ne isključuju sudjelovanje u vojnim i diplomatskim aktivnostima pojedinih zemalja u nekom savezu, što automatski uključuje ograničavanje odnosa sa suprotnom stranom. U tom kontekstu, odnosi sa Srbijom stječu posebno značenje.
Srbija je gotovo jedina europska zemlja izvan postsovjetskog prostora s kojim Bjelorusija i Rusija imaju dovoljno jake i načelno konzistentno razvijaju vojne i diplomatske veze.
Ali u ovom slučaju postoji obrnuti presedan, onaj s Crnom Gorom i Makedonijom, koje su tek nedavno jasno odabrale drugu stranu.
Za Rusiju su odnosi sa Srbijom važni prije svega zbog očuvanja njene neutralnosti. U budućnosti bi za Moskvu bilo korisno da razvije kompromisan model koji će biti pogodan za neutralne zemlje, kao i za zemlje koje nisu neutralni, ali se teško mogu smatrati potencijalnim neprijateljem Rusije, zbog geografskih, vojno-strateških, ekonomskih ili povijesnih razloga.
Svake vojne vježbe također imaju važno simboličko značenje, što općenito odgovara učvršćivanju položaja Rusije na Balkanu. Važna područja djelovanja za Moskvu trebaju biti razvoj odnosa Srbije s Bjelorusijom, Kazahstanom i Armenijom.
Partnerstvo s Rusijom i njezinim saveznicima za Srbiju znači da mora ispuniti čitav niz zadataka.
Prvo, Beograd naglašava održivost srpske doktrine “neutralnosti”, iako je prema političkim protivnicima Aleksandra Vučića to obična fikcija.
Predsjednik Srbije razumije simboliku promocije ovog stava, jer je svjestan da mu to diže politički rejting u samoj Srbiji, čime nadoknađuje nedostatke unutarnje politike. Treće, Srbija je nedavno ostvarila i materijalnu korist u obliku borbenih zrakoplova iz Rusije i Bjelorusije. Četvrto, suradnja s Rusijom i njezinim saveznicima Beogradu daje dodatne argumente u odnosima Srbije sa susjedima u regiji.
Međutim, ove prednosti jedva da su važne u scenariju hipotetskog suprotstavljanja Srbije drugim zemljama regije i općenito suprotstavljaju Srbije euroatlantskom poretku koji je na Balkanu uspostavljen od ranih ’90-ih. Danas se u regiji vodi još jedan proces – rješavanje teritorijalnih i političkih proturječja uz stvaranje horizontalne suradnje pod vanjskim pokroviteljstvom.
Strateški imperativ Srbije je pridruživanje EU, što podrazumijeva zasebnu interakciju s NATO paktom kao organizacijom i njegovim zemljama članicama.
Taj cilj nije demantiran od nijedne srpske vlade od početka 2000-ih, uključujući aktualnu koju vode premijerka Ana Brnabić i kao predsjednik Aleksandar Vučić. Motivacija srpsku stranu i nije tako teško razumjeti. Tijekom dva svjetske rata je Srbija izgubila oko 10% svoje populacije. Raspad Jugoslavije i agresija NATO pakta 1999. godine su uzrokovali gubitak značajnog dijela infrastrukturnih kapaciteta.
Logično je da, nakon što je prošla tri katastrofe, Srbija pokušava izaći iz ratnih sukoba i pronaći način da “zacijeli rane”, razvijajući model održivog razvoja. Druga stvar je da je srpsko društvo u stanju socijalne anomije, odnosno nepostojanje ili pomanjkanja socijalnih ili društvenih normi, što je stanje u kojem dolazi do destabilizacije starih normi i pravila. Zbog ovog i niza drugih razloga srpske elite ne vide mogućnosti na istoku i unutarnju srpsku dinamiku odlikuje velike inercija. Takve okolnosti nekim od vanjskih aktera pogoduju da odvuku Srbiju u navodno “povoljnije” formate suradnje.
Srbija si nikako ne može priuštiti novi teški sukob. Budući da prekomjerno zbližavanje s istočnim partnerima, koje Sjedinjene Države i Njemačka, kao i srpska opozicija, vide kao faktor koji udaljava Srbiju od članstva u EU i NATO paktu, treba biti spreman da Vučić, nakon što iscrpi mogućnost manevriranja u vanjskoj politici, ograniči odnose s Moskvom i eksplicitnije se opredijeli za format kojeg je odredio Bruxelles.
Što u ovom slučaju može učiniti Moskva? Ovo pitanje još uvijek nema jednoznačan odgovor. Ne može se iščitati ni iz ruske vanjske politike, ni drugih službenih dokumenata, niti izjava ruskih dužnosnika. Međutim, pronaći odgovor i nije tako teško kao što se čini.
Rusija treba odrediti minimalne i maksimalne vrijednosti onoga što može postići u ovoj regiji, te prihvatiti činjenicu da nije jedina strana koja je zainteresirana za održavanje “ekskluzivnih partnerskih odnosa”.
Danas se Balkan suočava s nizom ozbiljnih izazova. U nas se pojavio problem borbe protiv terorizma, uključuju borbu protiv prekograničnog kriminala, ilegalne migracije i trgovina drogom. Postoji problem učinkovite kontrole granica. Proširivanje programa vježbi na ta područja bi omogućilo drugim zemljama u regiji, na primjer Grčkoj i Sloveniji, koje su najsnažnije svjesne tih izazova, da se povežu s ovim trilateralnim partnerstvom, vjeruje ruski stručnjak Aleksandar Pivovarenko.
U suprotnom slučaju, ako Moskva ne bude jače igrala na tu kartu, sve sugerira da će se i Srbija u budućnosti integrirati u EU i NATO. Naime, pod Vučićem je Srbija od 2015. ratificirala sporazum SOFA, gotovo u tajnosti, bez javne rasprave o odluci kojom je Srbija preuzela obaveze iz osnivačkih ugovora zemalja članica NATO pakta potpisanih u Washingtonu 1949., Londonu 1951. i Parizu 1952. Dakle, iako formalno nije postala članica NATO pakta, Srbija se sporazumom SOFA obavezala na primjenu ugovora i povelja koje su do tada vrijedile isključivo za punopravne članice Sjevernoatlantskog saveza.
Nakon toga, Vučićeva vlada u siječnju 2015. potpisuje sporazum IPAP, operativni dokument koji predviđa širok spektar zajedničkih aktivnosti i produbljivanje suradnje između Srbije i NATO pakta na gotovo sva područja u kojima je suradnja moguća.
Konačno, u rujnu 2015. je potpisan je sporazum o suradnji u sektoru logističke podrške (NSPO), koji je ratificiran u skupštini Srbije 12. veljače 2016. Javnost Srbije je počela pokazivati znakove “buđenja” tek nakon trećeg sporazuma s NATO paktom, kojim je institucionalno zaokruženo neformalno pridruživanje Srbije NATO paktu.
S ova tri sporazuma Srbija zapravo ni ne mora formalno ući u NATO, jer ionako primjenjuje sve njegove ugovore i poredala je suverenitet NATO standardima i NATO zapovjedništvu praktično u istoj mjeri u kojoj su to učinile i punopravne članice ove vojne organizacije.
Moskva je tada u nekoliko dana čak dva puta službeno “izrazila zabrinutost” zbog ovolike razine približavanja Srbije NATO paktu. Zanimljivo je da nije ni spomenula Washington i Bruxelles, jer su njihovi ciljevi i interesi jasni. Možda je sada jasnije da u ovom procesu samoponižavanja glavnu ulogu igra aktualna vlast u Srbiji i da su Vučić i njegovi suradnici u predsjednički ured i ministarske kabinete postavljeni upravo u tu svrhu, ma koliko se trudili da to prikažu u drugačijem svjetlu.
Kao što je nedavno rekao Stevan Gajić s Instituta za europske studije iz Beograda: “Bez sumnje možemo govoriti o nasilnoj “natoizaciji” svih zemalja Balkana. Rusija ne radi ništa. Je li Moskva zadovoljna zapadnjačkom propagandom koja govori o nevjerojatnom ruskom utjecaju koji se baš i ne osjeća u regiji ili je izgubila interes za Balkan? Ne znam. Srpski narod je na strani Rusije, ali ako Srbija i formalno uđe u NATO, tamo će biti u zatočeništvu.”
“Diplomatski juriš” političkog vrha Srbije u zagrljaj Izraelu i Sjedinjenim Državama
Tsipras, Zaev i Vučić su dio istog atlantističkog tima i cijelu regiju će progutati NATO
Istorija se ponavlja , opet imamo zajednickog okupatora na balkanu…
U svakom slucaju…pozeljno je da Rusija konacno zesce zaigra,cak i mnogo “prljavije”.
Zar bivši ruski Ambasador nije javno izjavio: “Ima li ovde srba?” To je odgovor na ovu temu!
Dobar tekst, samo mali ispravak:Srbija je u dva sv.rata izgubila malo vise od 10% populacije.
Kad sam već spomenuo Đinđića, vratimo se i Obrenoviću, koji je letio kroz prozor kad se slizao s Austrijancima. Zato i odgajaju mlade oficire na Zapadu , da ne znaju za Crnu ruku i sl. Ipak, sve nešto kontam da u starom vojnom kadru ima skupina generala i desetak pukovnika, za koje možda ni Vučić ne zna. Možda bi mu bolje bilo da ne pretjeruje.
Text nije vrijedan komentara. Eskadrila migova 29 osavremenjenih na 4+ generaciju i još nekoliko od Lukašenka. Hrvatska je svoje barake morala kupiti.Složićemo se da se oružje ne poklanja potencijalnom protivniku. Ovom eskadrilom je potpuno obesmišljen pritisak od strane Albanije i Hrvatske. Tenkove i pancire nećemo sada pominjati.Sačekajmo novembar i Putina. Pa da ozbiljno porazgovaramo o svemu.Do tada će se i trenutni pritisak na Srbiju povodom ZSO raščistiti.A do tada imperija je izgubila još 3 mjeseca.Da se mi ne lažemo,vrijeme radi za Srbe. Sa svakim kvadratnim kilometrom koji Sirijska Arapska Armija oslobodi od NATO sponzorisanih terorista. Doći će na red i neki drugi teroristi kad tad.Sa Vučićem ili bez njega.U međuvremenu preporučujem stid populaciji NATO članica. Vojska Srbije je danas značajno jača nego prije godinu dana.A za razliku od vremena Borisa Tadića sada se oficiri školuju u Rusiji.Što je bilo nepojmljivo prije samo pet godina.Garancija neutralnosti.Još samo da Trump poživi i… Čitaj više »
cemu stoji ovaj “spremte se spremte” sa cetnickim nadimkom? da iskusava toleranciju, koliko cemo govana pojesti? ajde neka ali urednistvo bi se trebalo ograditi i izjasniti po pogledu takvih. pa mene je uzas citati portal da netko vidi sa kakvima komuniciram ovdje zivog bi me pojeli. hvala.
Poenta neutralnosti je logično da se sarađuje i sa jednima i sa drugima kao i da se pokuša izvući što više koristi i od jednih i od drugih i to nije loše jer neko će dati kao poklon avione,neko kamione,neko će da ti smanji carine na izvezenu robu…… i bog te veselio za naše uslove puna šaka brade a lokalni mali diktatori će moći da palamude narodu kako čitav svijet poštuje tu državu,međutim velika mana neutralnosti je da na kraju onaj ko pokušava da balansira između velikih sila dobije obično po p**ci i ispuši ga do balčaka jer ni jedna ni druga strana nemaju potrebu da ga zaštite u slučaju nekoga sranja ! Ne bih se složio sa ovim da Srbija vodi ,,neiskrenu˝ politiku prema Rusiji u nekoj prevelikoj mjeri jer ne treba zaboraviti da je Srbija ipak jedna od rijetkih zemalja u Evropi zajedno sa BiH koje nisu uvele… Čitaj više »
Ne u punom smislu ali istna…
Jugoslavija i Tito su najbolje sto se juznoslavenskom narodu dogodilo ikada i vise se nikada ponoviti nece .
Srbi su ponosni narod ali ujedno i najgluplji narod na balkanu. Umjesto da su ratove u bivsoj Jugi 1992 zavrsili oni su ih odugovlacili dok ih nisu izgubili. Oni su vjerovali UNO EU NATOu… iako su ih ovi svaki dan zezali. Umjesto 1998 povuc granicu po sredini Kosova i rec svi Albanci juznje svi Srbi sjevernje i tako spasili pola Kosova oni su uspjeli citavo Kosovo da izgube. I sada se drze istih prijatelja i saveznika i umjesto da ove iz Preseva Bujanovaca i Medvedje u 7 dana presele na Kosovo oni i dalje diskutiraju i za koju godinu ce i Vranje izgubit. Nis ce postat granicni grad. A onda ce Vucic da se zali kako ga niko u Evropi nevoli.
Sloboda jednog naroda nije kondicionirana vezivanjem za neku od supersila , od slobodnog covjeka ili naroda ne moze se napraviti rob , jer je slobodan covjek ili narod slobodan i u zatvoru .
Covjek ili narod postaje slobodan svojom odlukom , otporom i nepristajanjem .
Ako sloboda ista znaci , onda je to pravo da se ljudima kaze ono sto ne zele cuti .
Dobar napis Babiću, Srbija je izgubljena za ruse, okupirana je izdajnicima.
Dajte ljudi pamet više u glavu i Hrvati i Srbi i ostali narodi ex Juge!Lažu nam gamad od političara i kradu po nalogu smradova iz smrdljive fašističke eu i ko zna kojih centara moči.A mi da ratujemo opet.Ma evo vam k…. stoko masonska poremečena
Dok god srpski vojnici koji učestvuju u zajedničkim vežba sa Amerima, tim istim Amerima žele da spraše metak u glavu ja se ne brinem. Jer ako NATO zaista želi Srbiju da uvuče u svoje članstvo, bolje da razmisli dva puta. Možda mogu da ostvare uticaj na komandnu strukturu horizontalnim povezivanjem i preumljavanjem, ali kako to uraditi sa obicnim vojnicima. Koliko srpskih vojnika je 1914 mobilisala Austro Ugarska i poslala u rat protiv Rusije, a oni se masovno predavali Rusima, i ratovali ponovo protiv te iste Austro Ugarske. Koliko je Srba bilo na Istočnom frontu 1942. god? Srbija je meko okupirana zemlja, a saradnja sa NATO-om koliko god nam bila mučna je pragmatična i svodi se na onu ,,upoznaj svog neprijatelja”. Ja da sam NATO vojnik ne bih voleo da mi ledja čuva srpski vojnik. Sama činjenica da NATO misli da može da nas preumi, i od nas napravi lojalno topovsko… Čitaj više »
onoga koji potpiše pristupanje nato savezu stići će metak od obrenovića do đinđića ništa se u Srbiji nije promijenilo kako sada stvari stoje njima ni ne treba članstvo u nato-apočme iz rvackog primjera se vidi da je članstvo u atlantskom savezu promašaj
A gdje bi ti da idu? Kako to hoda u “pravim” drzavama? Valjda ima neka logika u tome? Ti bi trpao novce dok je sezona a poslije na trosak drzave. Naravno drzava treba Dalmatincima obezbjediti sve za uspjesnu sezonu kako bi zaradili sto vise novaca.
Neutralnost Srbije je oksimoron. A. Vucic ne zaboravlja iskoristiti priliku spomenuti, da je Srbija bila bombardirana od strane NATO-a, kako ce se uvijek prisjecati nevinih zrtava, ali eto, nije problem kada se srpski vojnici 207 puta zagrle s onima koji su ih bombardirali. Preduvjet za stjecanje glasackog prava bi morao biti dobar rezultat na testu inteligencije. Za pretpostaviti je da bi glasacko pravo stekla cca 1/4 stanovnistva. To je optimisticna ocjena. Nekada je u Srbiji zivjela djevojcica koja je poginula tijekom bombardiranja. Vucic ju je mrtvu dohvatio jezikom nebrojeno puta, zaklinjao se da nece biti zaboravljena, ali eto, NATO ima svoj ured u Srbiji. Kao i u vaterpolu, Srbi su vrlo izjednaceni s hrvatima kada je rijec o postotku glupaka u narodu Vjecno rivalstvo i uvijek u egalu. Tek sto srpska momcad povede, eto, odmah hrvati hvataju prikljucak, izjednacavaju i pokusavaju nadmasiti glupost protivnika. Niti najmanje ne cudi podatak da… Čitaj više »