Vojska Kosova je logičan slijed događaja i sljedeći korak bi trebao biti rat – Sjednica UN-a (Uživo)

U trenutku dok ovo pišemo treba da počne sjednica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, koja se održava na zahtjev Srbije, a razlog je odluka Prištine o formiranju vojske Kosova. Na internetskoj stranici Vijeća sigurnosti je  priopćeno da će se na današnjoj sjednici razgovarati o svim rezolucijama Ujedinjenih naroda o Kosovu, među kojima je i Rezolucija VS 1244 o međunarodnom civilnom i vojnom prisustvu na Kosovu i osnivanju misije UNMIK.

Da nije žalosno, bilo bi smiješno, jer se priprema novog rata na Balkanu privodi kraju. Između ostalog, ovo nije samo problem Srbije i Kosova, već cijele regije, koja može planuti u nekoliko dana. Bez obzira na to što on to vjerojatno neće učiniti danas, sama izjava Milorada Dodika da i Republika Srpska u Bosni i Hercegovini može povući svoj kontingent iz vojske BiH i stvoriti vlastitu vojsku je politička poruka da bi se problem Kosova mogao preliti na susjednu zemlju. Pretenzije makedonskih Albanaca ne treba posebno spominjati i dovoljno je reći da je “Platforma iz Tirane” prvi korak ka ostvarenju “većih prava” ove manjine u Makedoniji, a ta “prava” uglavnom završavaju s maksimalističkim političkim zahtjevima. U takvom scenariju postaje upitno krhko jedinstvo, bolje rečeno suživot Bošnjaka i Srba u Sandžaku, da ne treba zaboraviti ni Crnu Goru, podijeljenu na dva suprotstavljena tabora. Svemu tome dodajte i napetosti dva konstitutivna naroda unutar Federacije BiH i dobili smo eksplozivnu mješavinu koja može zapaliti cijelu regiju, uključujući i Hrvatsku.

Sve je navodno počelo činjenicom da su kosovski Albanci, zanemarujući primjedbe NATO pakta i EU, stvorili vlastitu vojsku. Priština tvrdi da su to snage mira i da nemaju teritorijalne pretenzije prema svojim susjedima. Ali je problem što se sjeverni dio pokrajine  naseljen Srbima i sukoba će prije ili kasnije biti. Ako ne danas, onda sutra.

Ali zašto je ova sjednica Vijeća sigurnosti besmislena? Iz prostog razloga što je stvaranje punopravne kosovske vojske pitanje koje je odavno riješeno, a ovo je samo posljednji korak na tom putu. Priprema je započela u ožujku 2008. kada su se, suprotno svim prethodnim sporazumima, pojavile Kosovske sigurnosne snage, koje su nastale s proglašenjem kosovske neovisnosti. 2014. godine su se ove snage počele postupno pretvarati u vojsku, da bi u veljači 2017. parlament u Prištini usvojio osnovni zakon o budućem Ministarstvu obrane. Ono što se sada događa je legalna posljedica, između ostalog i zbog bojkota srpskih zastupnika 2017. godine, raspodjele novca i pokazivanje cijelom svijetu da Kosovo nije kvazidržava, čak i ako je vojska stvorena protivno samim zakonima Kosova.

Osim toga, “protiv” ove vojske su bili svi. Ne samo Srbija i Srbi sjevernog Kosova, ne samo Rusija, već i EU, pa čak i NATO, što je nešto potpuno novo. Stvaranje vojske je podržao samo novi američki veleposlanik u Prištini i nitko više. Istina, Vučić tvrdi da su iza ovog projekta SAD, Velika Britanija i Njemačka, ali je ovo službeno samo američki projekt.

“Žao mi je što je, unatoč zabrinutosti NATO-a, ova odluka donesena. Jasno nam je da taj korak nije pravodoban”, rekao je glavni tajnik NATO pakta Jens Stoltenberg. Štoviše, istaknuo je “kako će NATO morati ponovno razmotriti razinu interakcije s Kosovskim snagama sigurnosti”.

Smiješno je da kosovski premijer Ramush Haradinaj, koji se zbog “nestanka” svih svjedoka nije pridružio timu za izdržavanje doživotnih robija izrečenih Haagu, kaže upravo suprotno. Haradinaj kaže da je odluka parlamenta da se utemelji punopravna vojska Kosova “važan korak na putu u NATO”, što je, naravno, potpuna besmislica, jer nekoliko članica NATO pakta još nije priznalo kosovsku neovisnost, kao što su Španjolska i Grčka. Možda upravo s unutarnjim neslaganjima u Sjevernoatlantskom savezu veze ima “zabrinutost” Stoltenberga.

Sve se to ipak ne može smiriti. Čak i da Kosovo ne postane članica NATO pakta, to će biti obična marionetska tvorevina. Preciznije, igračka Washingtona.

Ipak, osim samih kosovskih Albanaca, stvaranje kosovske vojske nedvosmisleno podupire samo Washington.

“Mi smo za discipliniranu, transparentnu transformaciju Kosovskih snaga sigurnosti u profesionalne, multinacionalne, operativne kompatibilne snage s NATO oružanim snagama s ograničenim mandatom teritorijalne samoobrane. Nijedna zemlja ne može staviti veto na ovu transformaciju”, priopćilo je američko veleposlanstvo u Prištini.

Međutim, Amerikanci su posebna priča. Oni su dobili ono što su htjeli – njihovu najveću vojnu bazu “Bondsteel” u Europi i vjernu upravu oko nje. Ako se sagleda ova stvarnost, bez obzira na to što će se sljedeće dogoditi na Kosovu, amerikance to ne zanima, jer im ne može naštetiti.

Za zapadnu Europu, projekt na Kosovu je prije svega bio opcija, iako loša, jamčenja vlastite sigurnosti. Tada je Europa htjela zaustaviti rat, zaustaviti migracijske tokove, uspostaviti kontrolu nad krijumčarima, preuzeti kontrolu nad lokalnom albanskom “elitom”, iako o njoj nitko ne gaji nikakve iluzije.

EU je doista pokušavala na neki način obuzdati kosovske procese, pozivajući Albance na razum. Činjenica da su Albanci u Prištini, ali i Tirani, europljane i njihov moral poslali dovraga je sasvim druga i duga priča.

No, suradnja ili ukori europskih kancelarija koji su slani Albancima ovdje nisu bili presudni. Bio je važan odnos između europskih sila i Washingtona o projektu Kosova, koji podsjeća na međusobna optuživanja i pijane argumente iz područja alternativne povijesti. Zato smo i rekli, da situacija, barem za nas koji živimo ovdje, nije tužna, zaista bi bila smiješna, baš kao što je Aleksandar Vučić, s naknadnom pameti, sazvao sjednicu Vijeća sigurnosti da bi tamo saznao da je stvaranje vojske kosovskih Albanaca svršen čin.

Vrijedi podsjetiti na razgovor s Keithom A. Dardenom, izvanrednim profesorom na Školi međunarodnih odnosa Američkog sveučilišta u Washingtonu, kojeg je jednom prilikom dao za ruske medije.

Darden je stručnjak za istočnu Europu, koji se ne boji davati izjave koje su u suprotnosti s linijom Washingtona. Američki stručnjak tvrdi kako je ovo što je učinjeno bezumno.

“U slučaju Srbije i Kosova smo odjednom vidjeli raspravu o razmjeni teritorija. Tamo se sukob rješavao, što mi je ulijevalo nadu, jer je to prvi put da se ovaj sukob činio neupadljivim”, rekao je prof. Keith Darden.

Prevedeno, “rješavanje sukoba” i “pregovori o razmjeni teritorija” u Ukrajini bi, na primjer, izgledali ovako: Denis Pušilin zahtijeva da Petro Porošenko napusti Mariupolj, prizna DNR i da mu se makne s puta. Kako bi bolje razumio što Donjeck želi od njega, nametne 100% carinu na robu iz Ukrajine i organizira zloglasnu “blokadu”, dok sa svoje strane “povremeno” puca po stanovnicima ukrajinskih sela kako bi se sjetili koga se trebaju bojati.

Mnogi bi htjeli ovakav scenarij, čak i Kurdi u Siriji, ali se ono što se događalo teško moglo nazvati rješavanjem sukoba i pregovorima o razmjeni teritorija. U razmjeni obje strane jedna drugoj nešto daju. Priština je već izjavila da na Srbima naseljen sjever Beograd može zaboraviti, ali da okolna područja Kosova, dio južne  Srbije, Beograd treba dati Albancima i to “na prijateljski način”.

Očigledno je kosovska vojska utemeljena za slučaj da taj “prijateljski način” ne funkcionira. Štoviše, sve je prilično uznemirujuće. Srbi koji žive na sjeveru već demonstriraju i bune se.

Međutim, pogrešno je vjerovati da je ova vojska stvorena samo protiv Srbije. Podsjetimo da je Haradinaj dobio izbore sa sloganom “povratka izvornih albanskih teritorija”. Teritorijalna nesuglasice Priština ima sa svim svojim susjedima, čak i Crnom Gorom, s kojom pokušavajući odrediti granicu na civiliziran način. Međutim, premijer Haradinaj “izvorne albanske teritorije” u Makedoniji može dobiti samo masakrom. Protiv Albanije nema ništa, jer s njom postoji plan za ponovno ujedinjenje, dogovoren na nedavnom sastanku dviju vlada u Peći.

Ideja o “Velikoj Albaniji” možda je najstarija od svih balkanskih geopolitičkih ideja. Na Zapadu su to jako dobro znali, stoga su čak i u potpori projektu Kosova pokušali nametnuti što više prepreka. Na primjer, Kosovu je zabranjeno da kao državne koristi albanske simbole ili da se ujedinjuje s nekim drugim zemljama. To je čak i zapisano u lokalnom ustavu, ali tko će Albance na Kosovu spriječiti da promjene ustav? Kosovske vojske također nije trebalo biti i njenim se stvaranjem  izravno krši Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti. Međutim, i proglašenje neovisnosti Kosova je također prekršilo Rezoluciju 1244. I što se dogodilo? Ništa. Dakle, ovo je logičan slijed događaja, jer kad se jednom krene putem bezakonja, to je teško zaustaviti.

Vlastita vojska je bila odlučujuća gesta, gotovo konačna. Što će se dogoditi sljedeće, to je vrlo teško pitanje. Albanci Kosova namjeravaju živjeti svoj život, ali bez naloga iz Bruxellesa. Premijer Haradinaj je čvrst u želji da “vrati zemlje predaka”. Na sjeveru pokrajine Srbi gube strpljenje i  žele se odcijepiti.

U balkanskim uvjetima, nešto slično znači rat. Ako ne danas, vjerojatno sutra.