Vrhovni sud Španije izrekao je zabranu korištenja pasoša za vakcine radi ograničavanja pristupa javnim prostorima

Ovo je prvi put da je viši sud jedne evropske države članice osporio upotrebu pasoša za vakcine u zemlji.

Vrhovni sud Španije uzburkao je vode prošle nedjelje postajući prvi pravosudni organ u Evropi koji je donio presudu protiv upotrebe kovid pasoša za ograničavanje pristupa javnim prostorima – posebno ugostiteljskim objektima (barovima, restoranima i noćnim klubovima). Ovo nije prvi španski sud koji je presudio protiv pasoša vakcine, ali je najvažniji. Do sada je samo pet od 17 autonomnih regija Španije – Kanarska ostrva, Ceuta i Melilla, Andaluzija, Kantabrija i Galicija – predložilo upotrebu pasoša za vakcine radi ograničavanja pristupa javnim prostorima. I sve su odbijene od strane lokalnih sudija.

EU Green Pass je jednodijelni dokument sa QR kodom koji se može izdati putniku u papirnom i digitalnom formatu. Namjera je da se dokaže da je nosilac ili primio jednu od četiri vakcine odobrene od strane Evropske agencije za medicinu (BioNTech-Pfizer’s, Moderna, AztraZeneca i Johnson & Johnson), da je bio negativan na Covid-19 u posljednjih 48 sati ili je bio zaražen Covidom u posljednjih šest mjeseci i stoga ima prirodni imunitet. Međutim, neke zemlje, poput Francuske, odlučile su samo da dozvole ulazak putnicima koji su potpuno vakcinisani.

Mnoge vlade takođe koriste dokumente za ograničavanje pristupa nevakcinisanim građanima javnim prostorima i uslugama u njihovim zemljama. Međutim, do sada su španske sudije osporavale ovaj trend, s obrazloženjem da bi on povrijedio određena ustavno priznata individualna prava, poput prava na fizički integritet i privatnost, dok bi takođe imao ograničen uticaj na javno zdravlje. Vrhovni sudovi Andaluzije i Ceute i Melille rekli su da su mjere takođe diskriminatorne. Kada se Vrhovni sud Andaluzije stavio na stranu lokalnih ugostiteljskih radnika u njihovoj žalbi protiv predloženih mjera pasoša vakcinacije u regionu, regionalne vlasti su slučaj proslijedile nacionalnom Vrhovnom sudu. I izgubile.

Ekonomski razlozi su takođe mogli imati ulogu u odluci sudova. Španski ugostiteljski sektor generiše ogromnu količinu novca i ogroman broj radnih mjesta, posebno tokom vrhunca turističke sezone (tj. Upravo sada). Sektor je već prošao kroz poteškoće prošlogodišnjeg tromjesečnog državnog zatvaranja, kao i sporadična regionalna zatvaranja. Čak i sa uvođenjem pasoša vakcinacije, inostrani posjetioci nastavljaju da pristižu. Kao što je to bio slučaj prošle godine, domaća potražnja održava mnoge kompanije u životu. Ograničavanje te potražnje vjerovatno će stvoriti još veću ekonomsku bol.

Ustavni sukobi

Ali ovo nije prvi put da se španska vlada i regionalne vlasti sukobljavaju sa pravosuđem oko upravljanja krizom javnog zdravlja. Otkako je Španija 9. maja okončala stanje uzbune, viši sudovi u regionu Valensija, Balearska ostrva, Katalonija, Kanarska ostrva i drugi dijelovi Španije spriječili su regionalne vlasti da primijene niz ograničenja protiv Covida, uključujući policijski čas i ograničenja društvenih okupljanja, na osnovu toga što je neustavno kršiti osnovna prava kada više ne postoji stanje uzbune.

Zatim je, 14. jula, najviše pravosudno tijelo Španije, Ustavni sud, zadao još jedan udarac čekićem, presudivši da je stanje uzbune u Španiji zbog koronavirusa sve vrijeme bilo neustavno. Vlada je, kako se navodi, umjesto toga trebala proglasiti vanredno stanje – za koje je potrebno prethodno odobrenje parlamenta – kako bi se provela osnovna prava za karantin širom zemlje.

U presudi od 18. avgusta, protiv upotrebe digitalnog Covid sertifikata za odobravanje ili odbijanje pristupa prostorima za noćni život, Vrhovni sud je rekao da nema dovoljno “značajnog opravdanja” za zahtijevanje zdravstvenog sertifikata u barovima i noćnim klubovima u cijelom regionu Andaluzije, smatrajući to više „preventivnom mjerom“, a ne neophodnom akcijom. Umjesto toga, navodi se da ta mjera „restriktivno utiče na osnovne elemente slobode kretanja i prava na okupljanje“.

Zanimljivo je da je Vrhovni sud takođe rekao da korištenje pasoša za vakcine za kontrolu pristupa javnim prostorima i uslugama možda čak neće pomoći u sprječavanju infekcija. U stvari, to ih može pogoršati, s obzirom na to da su nedavna istraživanja pokazala da ljudi koji su bili vakcinisani ili prethodno zaraženi Covidom-19 i dalje mogu dobiti i širiti virus. Stoga, primjena sistema pasoša za vakcinu ne štiti druge od infekcije, uključujući i one koji dobiju pristup javnom prostoru prikazivanjem negativnog rezultata PCR testa. Takav dokument, rekao je sud, „samo dokazuje da u vrijeme testa ti ljudi nisu nosili aktivni virus“.

Do sada je već jasno, kako je Ives pedantno izlagao u petak, da vakcine nisu ono što su bile. Njihova efikasnost brzo blijedi i posebno se iscrpljuje u odnosu na varijantu Delta. Istraživanja su takođe pokazala da su količine virusa vakcinisanih i nevakcinisanih gotovo identične u odnosu na varijantu Delta. Kao takva, ako vakcinisana osoba i nevakcinisana osoba imaju približno iste sposobnosti prenošenja, širenja i prenošenja virusa, posebno u njegovom Delta obliku, kakva je razlika u primjeni pasoša, potvrde ili lične karte za širenje virusa?

Ovo je pitanje koje si sada možda postavljaju mnogi ljudi koji su prisustvovali muzičkom festivalu Boardmasters’s Music u Velikoj Britaniji. Da bi prisustvovali događaju morali su da pokažu, svoju NHS propusnicu, nedavni negativn test,dokaz o potpunoj vakcinaciji ili infekciji Covidom u proteklih 180 dana – drugim riječima, skoro potpuno iste uslove koje zahtjeva Green Pass EU. Čini se da su organizatori sve uradili po pravilima, ali otprilike nedjelju dana nakon festivala, skoro 5.000 slučajeva Covida potencijalno je povezano sa ovim događajem. Grad u kojem je održan, Newkuay, postao je engleski „glavni grad Covida“, registrujući do 1.110 slučajeva na 100.000 ljudi u nedjelji koja je završila 14. avgusta – skoro četiri puta više od prosječne stope u zemlji.

Žestoka opozicija javnosti

Presuda Vrhovnog suda Španije odnosi se samo na Andaluziju. Ali vjerovatno nema smisla da bilo koja od ostalih 16 španskih regionalnih vlada čak pokušava da koristi zdravstvene karte na svojim teritorijama u bilo koju drugu svrhu osim za putovanja u inostranstvo. Da su takve mjere uvedene, vjerovatno bi bile na snazi samo kratak period prije nego što ih sud stavi van snage.

Sasvim je druga priča u ostatku EU. Čak i dok rastu dokazi da trenutne vakcine nisu baš efikasne u ograničavanju širenja varijante Delta i da takozvani „slučajevi proboja“ nisu ni približno tako rijetki kako bi moglo da se sugeriše, većina vlada ubrzava i proširuje svoje korištenje pasoša i mandata za vakcine. Dvadeset dvije od 27 država članica EU već zahtjevaju ugostiteljske zelene karte ili slične zdravstvene pasoše za ulazak u restorane, barove, muzeje, biblioteke i druga javna mjesta.

U Francuskoj je onima koji nemaju propusnicu zabranjeno izlaziti na vanjske terase kafića, barova i restorana. Ne smiju čak ni da uđu u bolnice, osim za hitne slučajeve. Do kraja avgusta mnogi radnici u privatnom sektoru koji služe javnosti moraju biti vakcinisani. Vakcina će takođe postati obavezna za sve francuske zdravstvene radnike do 15. septembra. Vlada insistira da je propusnica neophodna da bi se podstaklo uvođenje vakcinacije i izbjeglo četvrto nacionalno zaključavanje. Ali za mnoge demonstrante novi zakon predstavlja sve čemu bi se ustavna republika poput Francuske trebala suprotstaviti: autoritarna kontrola, diskriminacija, uskraćivanje pristupa osnovnim slobodama i uslugama, obrazovanje i zdravstvena zaštita.

Opozicija među kolebljivcima oko vakcine ostaje žestoka. Šestu subotu zaredom, stotine hiljada ljudi došlo je u gradove širom Francuske da iskažu svoj bijes zbog sve represivnijih vladinih zakona o vakcinama. Ako ništa drugo, demonstracije će se vjerovatno pojačati u narednim nedjeljama, jer se studenti – često vitalni kotačić u francuskim protestnim pokretima – vraćaju na univerzitete i javni radnici koji se nerado vakcinišu počinju da razmišljaju o životu bez prihoda.

Velike demonstracije su takođe održane u Italiji, Grčkoj i Njemačkoj. U glavnom gradu Letonije, Rigi, 5.000 ljudi izašlo je na ulice u srijedu uveče u znak protesta zbog planova vlade da vakcinacija postane obavezna za određene profesije i dozvoli poslodavcima da otpuštaju radnike koji odbijaju da budu vakcinisani. Rečeno je da su to najveće demonstracije u Letoniji od 2009.

Kafkijanski obrat

U međuvremenu u Španiji je sve prilično tiho. Malo je protesta protiv pasoša vakcine, jer se njihov uticaj na svakodnevni život nije osjetio. Većina ljudi starijih od 30 godina veoma je srećna što se vakciniše – toliko da je Španija, sa 67 % populacije koja je potpuno vakcinisana, na četvrtom mjestu u svijetu na listi univerziteta Oxford po broju vakcinisanih. Štaviše, Španija tek treba da doživi zastoj u kampanji vakcinacije, kao što se već dogodilo u zemljama kao što su SAD, Izrael, Njemačka i Francuska.

S obzirom na to da se španski stanovnici vakcinišu u tako velikom broju, vjerovatno je još manja potreba za upotrebom pasoša za vakcinu u zemlji. Fernando Garcia Lopez, predsjednik Odbora za etiku istraživanja na Zdravstvenom institutu Carlos III u Madridu, tvrdi da je bolje „ubijediti, a ne prisiliti, na nešto što može polarizovati“, dodajući da u Španiji „nema velikih anti-vakcinacijskih grupa protiv kojih se moramo boriti, kao što se dešava na drugim mjestima.“

Ali to nije spriječilo da pasoši već stvore kafkijansku moru za hiljade stanovnika Španije. Tokom posljednjeg talasa virusa, služba primarne zdravstvene zaštite u zemlji postala je toliko preplavljena da su ljekari i medicinske sestre u mnogim dijelovima zemlje počeli da koriste mnogo brže (i mnogo jeftinije) testove na antigene kako bi provjerili pacijente na infekciju. Jedini problem je što morate da imate pozitivan PCR test da biste se kvalifikovali za zdravstveno uvjerenje EU na osnovu prirodne infekcije; rezultati testova na antigene se ne priznaju.

A to znači da sada u Španiji ima hiljade ljudi koji su u neizvjesnosti. Svi su nedavno imali infekciju Covidom, što znači da bi trebali imati prirodni imunitet. A to znači da bi trebalo da se kvalifikuju za Evropski Green Pass. Ali pošto su španske zdravstvene vlasti koristile pogrešan test na njima (vjerovatno greškom), to nije slučaj. Prema EU, ti ljudi nikada nisu imali Covid. Osim ako za njih Brisel ne napravi izuzetak, što izgleda prilično malo vjerovatno, sada će imati više poteškoća da putuju u druge dijelove Evrope.

To je samo jedan primjer kako proizvoljan život može postati u „novoj normalnosti“ koja se oblikuje oko nas. Kako vlade imaju veću moć i ovlaštenja nad našim životima, sve što je potrebno je jednostavna administrativna greška da se građani iznenada nađu u nemogućnosti da uđu u druge evropske zemlje ili čak pristupe javnim mjestima i osnovnim uslugama u svom rodnom gradu. I kao što smo više puta vidjeli od početka pandemije, vlade i javne vlasti sklone su greškama prilično redovno.

Autor: Nick Corbishley