Jutros smo izvijestili kako je cijela flota nosača zrakoplova zadužena za Atlantski ocean i operativna područja „naslonjena“ na istočnu obalu Sjedinjenih Država na remontu u Norfolku ili je u izgradnji, probivši sve rokove. No, usprkos izvješću Pentagona i Kongresa, čak i da su sve američke „ploveće tvrđave“ funkcionalne, otvara se potanje što bi mogle učiniti u ratu protiv suparničke supersile.
U ovom slučaju ne uzimamo u obzir neprijatelje poput Libije, sa zrakoplovima MiG-21 i MiG-23 i oklopno-mehaniziranim divizijama s tenkovima T-55, kakve su u pravilu zemlje koje su omiljena meta američke vojske koja u vojni pohod kreće tek kada je sa stopostotnom sigurnošću uvjerena u pobjedu. Naravno, čak se i te procjene pokažu pogrešnima, kao što je bio slučaj s Vijetnamom, Irakom ili Afganistanom, gdje je militante u južnim planinskim područjima nemoguće poraziti.
Ipak, nosači zrakoplova su se općenito smatrali velikom prednošću za američke oružane snage. Sada se otvara pitanje njihove budućnosti, prije svega zbog hipersoničnih raketa, posebno zbog razvoja na ovom polju od Rusije i Kine. U Sjedinjenim Državama, odnosno u Pentagonu, ima sve više onih koji bi željeli smanjiti izdatke za izgradnju nosača aviona, istovremeno povećavajući ulaganja u razvoj hipersoničnih raketa kratkog, srednjeg i dugog dometa.
To istovremeno znači priznanje da su ruski i kineski stratezi bili u pravu, kada su s puno manje novca osigurali možda teško nadoknadive prednosti. Zašto je to slučaj? Na to je pitanje nedavno odgovorio ruski predsjednik Vladimir Putin, koji je rekao „kako je svjestan činjenice da će i SAD proizvesti hipersonične rakete, ali će Rusija tada već biti korak ispred, obzirom da već radi na novim sustavima“. Koji su to sustavi i na čemu se temelje, nije htio reći.
Posljednji koji je promovirao hipotezu ako je nužni smanjiti izdatke za „ploveće tvrđave“ i novac usmjeriti u hipersonične projektile je bio američki podtajnik ministarstva obrane za istraživanje i inženjering, Mike Griffin, govoreći na konferenciji koju su organizirale Defense News, gdje je naglasio potrebu da se Sjedinjene Države opreme arsenalom hipersoničnih raketa kako bi odvratile Kinu i Rusiju od bilo kakvih mogućih agresivnih akcija.
Da bi postigle stvarni ratni kapacitet i osigurale odvraćanje u budućnosti, Sjedinjene Države morat će povećati ulaganja u ovo područje. Glavnu prepreku predstavlja činjenica da su troškovi razvoja i proizvodnje visoki i da bi se izgradio arsenal od 2000 hipersoničnih bojevih glava bio bi potreban ekonomski trošak sličan onome za izradu jednog nosača zrakoplova.
Promjena strategije?
Danas se čini nemogućim da se visoki časnici i dužnosnici američke mornarice odluče napustiti nosače zrakoplova, usput i popratnih borbenih zrakoplovnih skupine i projektila, prije svega zato što su se sve američke vojne doktrine od Drugog svjetskog rata do danas fokusirale na projekciju moći na morima cijelog svijeta. To je strategija potpuno drugačija od one koju su slijedile i slijede Rusija i Kina, koje su svoje snage zapravo usredotočile posebno na balističke vještine i kapacitete.
Iz tog razloga su oni odavno počeli raditi na hipersoničnim projektilima, među kojima ima i protubrodskih verzija, prije svega kako bi „pod vatrom“ držali nosače zrakoplova, koje su pretvorili u lak cilj koji se teško može braniti.
U isto vrijeme, smanjenje ulaganja u nosače zrakoplova smanjilo bi mogućnosti Sjedinjenih Država da brzo interveniraju u cijelom svijetu, ne samo slanjem ljudi na teren, već i zbog nemogućnosti korištenja zrakoplova Boeing F/A-18E Super Hornet, Lockheed Martin F-35C Lightning II, Northrop Grumman E-2 Hawkeye, te zrakoplova Boeing EA-18G Growler.
Sumnje u hipersonične rakete
Mogućnost kombiniranja mornaričkih i zračnih snaga je uvijek bila moć Sjedinjenih Država, od bitke za Koraljno more i od one na Midwayu i kasnije. Iz tog razloga u budućnosti se čini nemoguće da se Washignton oslanja samo na raketno odvraćanje i da odbaci upotrebu nosača zrakoplova. Malo je vjerojatno da će Sjedinjene Države krenuti tim putem i zbog sumnji u pogledu hipersoničnih raketa dugog dometa, koji još nisu dovoljno testirane.
Postoje sumnje da je Kina u „hipersoničnoj utrci” precijenila svoje sposobnosti i da ta oružja mogu biti nepouzdana u slučaju stvarnog korištenja, posebno zbog velike brzine koja bilo kakvu korekciju putanje čini gotovo nemogućom. Tako barem vjeruju u Pentagonu.
Riskirati nadmoć na morima zbog čega?
Treba naglasiti kako bi, pored tehnoloških poteškoća zbog kojih hipersonične rakete možda ne bi bile učinkovito oružje odvraćanja, Sjedinjene Države morale preispitati i revidirati opće strategije svoje mornarice usredotočene na uporabu nosača zrakoplova, a ne na projektile, kao u slučaju Rusije i Kine.
Vjerojatnije je da će hipoteze zagovornika raketa u Pentagonu, kao i Griffinov prijedlog o “potrebi” za smanjenjem ulaganja u izgradnju novih brodova ostati samo teorija. U praksi će se mornarica i dalje boriti za povećanje izdataka za modernizaciju i širenje flote, pokušavajući povećati broj brodova i podmornica na raspolaganju do 355 plovila. Nosači zrakoplova klase „USS Gerald R. Ford“, namijenjeni da zamjene “stare” iz klase „Nimitz“, ostat će u središtu američke vanjske i vojne politike, unatoč činjenici da će Kina i Rusija nastaviti raditi na hipersoničnim kapacitetima.
Suprotstavljeni stavovi između zagovornika ulaganja u izgradnju nosača zrakoplova i onih koji traže razvoj hipersoničnih raketa u budućnosti može oslabiti američku pomorsku nadmoć. SAD svakako moraju ulagati u hipersonične projektile, ali se istovremeno moraju natjecati s Kinom za dominaciju na morima, gdje su Sjedinjene Države još uvijek gotovo nesporni gospodari. Kina još nije vladar svjetskih mora, a SAD zahvaljujući ogromnim ulaganjima i industrijskim naporima uloženim od vremena Hladnog rata do danas, koja će se nastaviti i u narednim godinama, to jesu.
Ali ovdje u igru ulazi ekonomski faktor. Dok SAD režu potrošnju u ostalim područjima, vojna potrošnja raste takvom brzinom da će kroz nekoliko godina doseći 1000 milijardi dolara godišnje. Kina također gradi jaku mornaricu, ali nominalni vojni proračun Pekinga ne znači ništa, baš kao ni ruski.
U ožujku 2019. je kinesko ministarstvo financija objavilo godišnji vojni proračun od 177,5 milijardi dolara. U juanima, naravno. To je bilo povećanje za 7,5 posto u odnosu na proračun za 2018. godinu, koji je iznosio 167,4 milijarde dolara. Ali ne postoje opće prihvaćeni standardi za izvještavanje o vojnoj potrošnji. Iako postoje međunarodni mehanizmi, poput izvještaja Ujedinjenih naroda o vojnim izdacima, sudjelovanje u njemu je dobrovoljno. To vladama omogućuje izvještavanje o svojim troškovima s različitim stupnjevima detalja. Kina se ovom instrumentu Ujedinjenih naroda pridružila 2007. godine, ali je i dalje najmanje transparentna u odnosu na druge zemlje.
Na primjer, kada je kineska vojna potrošnja 2002. bila petinu od današnje, Pentagon je naveo da je bila četiri puta veća, ne toliko u smislu novca, izraženog u dolarima, koliko u smislu što je Kina s tim novcem uspjela učiniti. Ali čak i s nominalnim vojnim proračunom, agencija SIPRI procjenjuje da je Kina 2018. na obranu potrošila 250 milijardi, 1,4 puta više od službenog broja.
Kako ne bi otkrio da prihvaća činjenicu rastuće kineske pomorske moći, Kongres teško prihvaća radikalno smanjenje sredstava za nosače zrakoplova i vjerojatnije će samo djelomično prihvatiti zahtjeve Pentagona za ulaganjem u hipersonične rakete i bojeve glave.
Ne treba zaboraviti ni moć i utjecaj na Kongres i predsjedničku administraciju kompanija Boeing, Lockheed Martin, Northrop Grumman, Raytheon ili kompanije koja gradi nosače zrakoplova, poput Huntington Ingallsa, podružnice Newport News Shipbuildinga, za razumjeti da će se SAD do daljnjega držati doktrine koja po mnogim pokazateljima ne jamči vojnu premoć u odnosu na proračunske „patuljke“ Rusiju, čak i Kinu.
Vjerojatno nećemo biti svjedoci izravnog sukoba ovih svjetskih velesila, ali za sada interesi vojno-industrijskog kompleksa očito ne dopuštaju Pentagonu promjene doktrine i manje oslanjanje na „ploveće tvrđave“. Ovdje prije svega govorimo o slabljenju u smislu učinkovitog odvraćanja „potencijalnog neprijatelja“, a odvraćanje s nosačima zrakoplova, ako na drugoj strani imate snažan hipersonični arsenal, prema mnogima „ploveće tvrđave“ američke vojske pretvara u „plutajuće grobnice“.
Svi američki nosači zrakoplova za Atlantik su na remontu u Norfolku ili kasne s isporukom
Napretkom tehnologije osobito one raketne odzvonilo je nosačima zrakoplova.
167,4. do 177,5 je povecanje od 6% mislim. Mozda grijesim, pa se ispricavam u koliko sam pogriješio. Kolicina novca nemoze regulirat napredak, koliko volja, znanje i prilagođavanje trenutnim okolnostima ….
Iz vojne strukture se lako čita ekonomski model ostvarivanja ekonomskih interesa i sudjelovanja u globalnoj politici države i obrnuto. Ameri su ekspanzionistički silnici prisutni po cijelom globusu. Gdje im je nešto interesantno dođu sa vojnom silom i zveckanjem oružja prisiljavaju slabije na igranje po njihovom htijenju. Rusi se naoružavaju samo zato što ih susjedi, tu računam i amere, prisiljavaju agresivnim stavom. i politikom. Kina? Kina poput rusa ima potrebu za samoobranom. Da joj susjedi nisu agresivci i da se sa njima može normalno razgovarati ni Kina ne bi imala interesa za naoružavanje. Kina dolazi državama sa prijedlozima u smislu win-win. Da li su oni u dugoročnom smislu moralni pokazat će vrijeme. Zato se najbolje vidi buduće djelovnje države kroz strukturu vojske. Ameri svoju sve-prisutnost moraju skupo plačati. Bez obzira što govore i prijete jasno je da se tri velesile neće sukobiti i da Američka atlantska flota s nosaaćima aviona nema… Čitaj više »
Bez nosača ne može se napasti ili maltretirati manje zemlje važne zbog strateškog položaja ili resursa. Protubrodske hipersonične rakete su sredstvo obrane, ne mogu zamijeniti nosač u gore navedenoj ulozi. Zrakoplovstvo s nosača ne može maltretirati niti zemlje nivoa Irana, koji je prikazao postojanje sredstava za obranu. Da bi napali, nosač mora prići obali koliko traži akcioni radijus zrakoplova, a u tom slučaju rakete s kopna ga imaju. Ako ne priđe dovoljno blizu, ne može napasti, pa je beskoristan. Povećanje akcionog radijusa aviona dodavanjem odbacivih rezervoara goriva, značajno smanjuje borbeni komplet i iskoristivost aviona. Zemlje koje nemaju svoju proizvodnju raketa, a imaju dobre saveznike i sredstva za nabavu hipersonika plus vrhunskih PZO sistema ala S-300 i s-400, prestaju biti rentabilan cilj za gnjavljenje nosačima. No uvijek mogu biti meta kopnene invazije. Dakle, jaka kopnena vojska + PZO i hipersonično = otpornost na gnjavažu; jaka kopnena vojska + PZO i hipersonično… Čitaj više »
Nova korveta koja ulazi u službu sljedeći mjesec biti će naoružana Zircon raketama. https://www.rt.com/russia/472352-zircon-hypersonic-missile-corvette/ – Podmornica Kazan početkom sljedeće godine počinje s testiranjima podvodnih lansiranja Zircona . Po nekim info čak će biti razvijena verzija za TU-160 . Hipersonični Zirkon ima značajno veći domet i brzinu od “konkurenata”. S brzinom od mah 8+ i dometom od 1000 km uz to da je praktično nevidljiv jer se kreće u oblaku plazme koja upija radarske valove u ovom trenutku je praktično nezaustavljiv i pravi game changer. . Carrier battle grupa u ovom trenutku jednostavno nema niti defanzivno niti ofanzivno adekvatan odgovor na ovu prijetnju čime se rapidno smanjuje i dovodi u pitanje njena osnovna funkcija , projekcija moći. . “Hypersonic missiles are virtually unstoppable,” a senior naval source told the Daily Mirror. “The whole idea of the carrier is the ability to project power. But with no method of protecting themselves against… Čitaj više »
Jedno je sigurno – mi nemamo pojma kakva se sve oružja razvijaju i kakva su sve razvijena. Da li iko misli da će vojska davati precizne informacije o vrsti i brojnosti sveg naoružanja???
A obzirom da na planove sukoba najviše utiče vrsta i brojnost naoružanja koje se poseduje, nemamo pojma ni o planovima sukoba. Koliko god nagađali nedostatak pravih informacija nam onemogućava realne procene. Možda su nosači aviona planirani za “drugu fazu”? Možda su upravo zato “prizemljeni” a ne zbog remonta…
Onaj tko kontrolira države sa resursima taj ima moć. Te države koje imaju resurse su slabo naoružane i već su pod utjecajem amera na ovaj ili onaj način. Zato sada Amerika ima vremena da obnavlja svoje nosače aviona. To koliko je proračun probijen za obnovu zapravo nije ni bitno, jer Amerika ima još uvijek pod svojim šapama veliki dio svijeta, koji joj jamči da neće bankrotirati. Da Kina i Rusija malo ozbiljnije preuzmu svoju ulogu u svijetu kao nekoga tko bi mogao parirati Americi onda bi sadašnje stanje gdje ameri obnavljaju svoje nosače zrakoplova po Ameriku bilo loše.
Naravno.
U drugi svetski rat se je uslo sa pretpostavkom da su topovnjace glavni hit.
Izaslo se je sa nosacima kao zvezdama.
S obzirom na protivmere je sad jasno da je vreme nosaca proslo ali im valjda treba dokazati to i prakticno.
Jedina zemlja koja posjeduje pravo hipersonicno oruzije je Rusija. Kinezi isto rade na razvoju hipersonicnog oruzija ali jos uvijek nisu blizu rusima oni posjeduju glajdere koji postizu brzinu od 5-6 mah_a. A amerikanci nemaju ni izbliza sto se tice hipersonicnog oruzija sto posjeduju rusi i kinezi.
Do sada su imali oko 15 minuta da se konsultiraju šta se događa, sad kad detektiraju raketu u istom momentu ide odgovor, nema čekanja.
Amerikanci imaju pokraj tih tkz plovecih tvrđava na stotine baza tj tvrđava na kojima se nalaze pzo,avio piste , sva potrebna infrakstruktura dakle logisticka cvorista. To je njihova najveca prednost , u buducnosti ce morima vladati podmornice s hiper torpedima I raketama nsv dometom… nosaci samo za zemlje poput iraka ,libije. od kine je strategija jasna ovladati tjesnacima,zaljevima i glavnim tockama kontrolirati dubine mora te se maksimalno utvrditi kako na kopnu tako i na otocima, realno to su najbolje utvrde.
Cuj obrana tipa.tvrđave u proslosti se razbijala katapulzima,pa topovima pa raketiranjem… ugl. Taktika postoji za kinu vrlo jednostavno prvih 80km obalnog pojasa nokautiraj i ona je na koljenima
Svi zaboravljaju da su nosači aviona samo još jedna niša u portfoliju pranja love; koje izvuku prvo kroz R&D, onda kroz izgradnju te naposlijetku kroz održavanje.
USA želi rat sa Kinom i provocira ih već godinama jer znaju da su moćniji po naoružanju,tehnici,logistici i sl..pa Japanci su uništili Kineze a nisu ni do koljena USA vojsci.Iduće godine ako odluče da uvuku Kinu u rat moraće priznat Tajvan kao neovisnu državu ,a ovi sporni otoci USA se voza brodovima kad hoće i kad može..Kinezi samo mogu diplomatski držat propovijedi..Zato se moraju prilagođavat njihovim interesima ili odoše u srednji vijek.
Ako Ameri toliko zaostaju za Rusima, zašto fotošopirate ruski barjak na američki hipersonični projektil iz 2010? U svakom članku o cirkonima vidimo slike waveridera… za krepat od smijeha.
Onima koji zapocinju ratove uopce nije bitno hoce li pobjediti ili ne. Cak im ni zarada nije na prvome mjestu jer stampaju pare kako pozele. Njima je da se mi medusobno koljemo i ne obracamo pozornost na njih kako bi oni u miru vladali dok u prvi plan za odgovornost ratovanja guraju nekakve nebitne lutke-politicare…Kako tehnologija napreduje tako im sve vise odgovara depopulacija…Osim navedenog ratna razaranja ostavljaju dugove koji ce jos nerodeni financijski-robovi generacijama vracati!
Kako to da s400 po navodima vidi radarski odraz velicine loptice za tenis na 400km i nista od raketa im nije prijetnja,a nosaci aviona uz pratecu ergelu brodova, radara, aviona i satelita predstavljaju glinene golubove?! Ovaj jako zanimljiv portal na momente biva neobjektivno rusofilno iritantan.
Nosači imaju dvojaku ulogu: s jedne strane služe za maltretiranje manjih i vojno slabih zemalja (mada se i to drastično mijenja, vidjeli smo kako Jemen potapa brodove uzduž i poprijeko s jeftinim kineskim raketama), a druga funkcija mu je izvlačenje stotina i stotina milijardi dolara od američkih ovaca. Ameri nisu glupi i rade na hipersonicima, makar su u katastrofalnom zaostatku. Što se nosača tiče, oni su plutajuće mete samo do momenta dok se ne napravi pouzdana zaštita od hipersonika, onda se ponovno pretvaraju u moćno ofenzivno oružje za svakog protivnika. Kad će se ta zaštita pojaviti i da li će ne znam, ali svi stalno rade na novim tehnologijama. Donedavno je i tenk bio bespomoćna meta za ATGM-ove, pa se stanje sad donekle popravilo sa aktivnom odbranom i sustavima ometanja, koji se koriste aktivno i u Siriji. Teoretski nije isključeno ni da su svi nosači odjedanput na remontu upravo zbog… Čitaj više »
Članak je ili “naivan” ili instrumntaliziran, a svakako “suštinski netočan”. Sama činjenica (navedena u članku) da hipersoničnih 2000 raketa košta kao 1 (jedan) nosač aviona uz istovremenu konstataciju da američki vojni proračun tendira ka 1000 mlrd $ govori da postoji ogroman prostor ne samo za hipersonične rakete, već za još štošta drugoga. I nemojte biti naivni da Amerikanci neće poduzeti sve što je u njihovoj moći (a moć im je ogromna) da osiguraju svoju dominaciju i pljačku cijelog svijeta. Po toj logici zapravo svi ostali plaćaju taj isti proračun.