Rusija je u sportu izbačena iz gotovo svega. WADA, vrhovni skrbnik najboljih čistih sportaša, izvršila je novi udar na Rusiju s isključenjem s međunarodnih sportskih natjecanja na četiri godine i zemlja neće moći biti domaćin velikih sportskih takmičenja. Tako su ruski sportaši isključeni iz sudjelovanja s Olimpijskih i Paraolimpijskih u Tokiju 2020., sa ZOI u Pekingu 2022. i Svjetskog nogometnog prvenstva u Kataru 2022., te Univerzijade 2021. i 2023. U nogometu je Rusija uključena kao reprezentacija u završnoj fazi, ali i kao zemlja organizator najmanje četiri utakmice koje bi se sljedeće godine na Europskom nogometnom prvenstvu trebale odigrati u Sankt Peterburgu. Ruski sportski čelnici su također isključeni iz sportskih događaja, čak i kao obični promatrači.
Neki se nadaju da će od kazne biti izuzeti sportaši koji će u međuvremenu uspjeti dokazati da su čisti, ali će se u svakom slučaju morati natjecati pod neutralnom zastavom.
Izvršni odbor Svjetske antidopinške agencije (WADA) je odluku donio jednoglasno, na temelju preciznog razloga. Prema tužiteljstvu je RUSADA, antidopinška agencija Ruskog olimpijskog komiteta, početkom 2019. godine pristala WADA-i dostaviti rezultate testova na doping koji su prethodno provedeni na njezinim sportašima, ali je tada poslala tisuće dosjea s neistinitim ili izmijenjenim rezultatima. Sam Jurij Ganus, koji je u kolovozu 2017. postao generalni direktor Ruske antidopinške agencije, snažno se zalagao za vraćanje vjerodostojnosti ruskom sportu.
Ali prije nekoliko dana, suočen sa sporovima sa Svjetskom antidopinškom agencijom, morao je priznati: „Vrlo je vjerojatno da će doći do novih sankcija i biti opravdane. To je tragedija za naš sport.“
Zapravo se ponavlja scenarij iz 2015., kada je u takozvanom „McLarenovom Izvješću“ opisana „masovna, ponovljena i organizirana upotreba dopinga od strane ruskih sportaša“, što je dovelo do trogodišnje suspenzije slične ovoj najnovijoj.
Posebno su optužene Zimske olimpijske igre u Sočiju u kojima je Rusija osvojila 33 medalje. Četiri od tih medalja su oduzete, uz još 12 koje se ruski sportaši osvojili na Olimpijskim igrama u Londonu 2012.
Onda 2016. stiže „pokajanje“ Grigorija Rodčenkova, bivšeg generalnog direktora RUSAD-e koji je pobjegao u SAD, koji je tvrdio kako je najmanje 15 medalja koje su Rusi osvojili u Sočiju rezultat takmičenja pod dopingom, te da je ruska tajna služba FSB intervenirala kako bi se nakon nadmetanja promijenili nalazi analiza. U svakom slučaju, 168 ruskih sportaša moglo je sudjelovati, iako pod različitim zastavama, na Zimskim olimpijskim igrama 2018. u Pyeongchangu u Južnoj Koreji.
Međutim, između tada i danas,možda zbog vremena i različitih situacija, kontroverza s dopingom u Rusiji je odmah dobila jasnu političku konotaciju. Pogoršanje krize u Ukrajini s revolucijom na Maidanu, bijegom predsjednika Janukoviča u Moskvu, sukobima u Donbasu, ujedinjenja Krima s Rusijom i izborom Donalda Trumpa za američkog predsjednika, što su Barack Obama i Hillary Clinton odmah su pripisali lažnim vijestima koje su putem interneta distribuirali Rusi, doveli su do toga da se diskvalifikacija koju je nametnula WADA promatra kao dio šire slike međunarodne delegitimizacije ruskog vodstva, a posebno predsjednika Vladimira Putina, kojeg su mnogi opisali kao „glavnog pokretača divovske sportske prijevare u političke svrhe i hladnoratovsku operaciju s ciljem uzdizanja ruskog imperijalizma“.
Sudjelovanja Kremlja u aferi, koja još traži da bude potpuno rasvijetljena, tražilo se po svaku cijenu, usprkos činjenici da doping nije samo ruski problem. U 2015. godini je u usporedbi sa 176 ruskih sportaša, “uhvaćeno” u dopingu i 129 talijanskih sportaša, 117 Indijaca, 84 Francuza, 59 Južnoafrikanca, 50 Amerikanaca, 45 Britanaca, 43 Poljaka i tako dalje.
Treba reći i da su norveški olimpijci na ZOI slobodno koristili lijekove protiv astme, koji olakšavaju takmičenje, ali su, eto, Norvežani valjda prirodno skloni toj bolesti i svi su imali liječnička odobrenja za korištenje lijeka čija je aktivna supstanca inače klasificirana kao doping. Isto tako Wada, „nije primijetila doping kod američkih sportaša, pa je u 2015. otkrila samo 50 slučajeva. O ove dvije „anomalije“ smo već pisali i možete se podsjetiti u starijim člancima s poveznicom u dnu ovog teksta.
Što se tiče Rusije, danas je slika drugačija. Vladimir Putin je uvijek imao vrlo jasan stav protiv dopinga, opetovano ističući spremnost za suradnju ruskih s međunarodnim sportskim vlastima.
VIDEO: Izjava Vladimira Putina
Gotovo svi čelnici ruskog sporta uključeni u skandal su uklonjeni, i to prilično nečasno. Prošli put je „kazna“ u Moskvi primljena bez pretjerane buke, iako je bilo negodovanja javnosti. Ali
zatražiti potpuno protjerivanje s natjecanja svih ruskih sportaša, bili oni uključeni u skandal ili ne, iznenadilo je čak i Travisa Tygarta, direktora Američke antidopinške agencije. Baš kao i Thomas Bach, predsjednik Olimpijskog odbora Sjedinjenih Država, Tygarta je pozvao ljude da ne politiziraju slučaj, već da se ograniče na pitanje sporta.
Srećom, sama RUSADA ni na koji način nije ograničena u pravima i nastavit će testirati sportaše, što će biti jedan od kriterija za njihovo sudjelovanje na međunarodnim natjecanjima pod neutralnom zastavom. Ovo je vrlo važno, jer su se 2015. godini pojavila pitanja oko rada same Ruske antidopinške agencije i tada je agenciji zabranjeno provođenje testova.
Tada su testove ruskih sportaša radile privatne međunarodne organizacije koje su bile pod nadzorom Britanske antidopinške agencije. Ovog puta situacija je drugačija, što je sigurno dobra vijest, ako u obzir uzmemo stavove Londona u svim sferama prema Rusiji, od politike do diplomacije, od financija i ekonomije, do sporta, kulture i drugih oblika suradnje, koja je od strane Britanaca praktično svedena na nulu.
Doping skandali – Politika i dvostruki standardi
Iako se u ovom slučaju može reći da cijela afera prolazi bez optužbi ruskih vlasti i tajnih službi za propuste koje je učinila RUSADA, a koji su doveli do ovako nesrazmjerne kazne, kao što tvrde mnogi ljudi iz sporta i na Zapadu, nemoguće je cijeli slučaj gledati izoliran od politike.
U Rusiji su izračunali da se ekonomski gubici zbog najnovije kazne koju je Rusiji izrekla WADA mogu usporediti sa sankcijama nekom od važnih sektora ruske ekonomije. Ne tako važnim kao nafta i plin, oružje ili pšenica, ali s obzirom na uspjeh ruskog sporta i ruskih sportaša u pojedinačnim i timskim natjecanjima, uz sav prihod od televizijskih prijenosa, reklama i tako dalje, gubici će biti prilično visoki.
No, pogledajmo slučaj iz drugog ugla, čak i ako se čini da se čitava afera ovaj put ne politizira kao 2015.
U posljednje vrijeme mediji sustavno pokrivaju, čak i stvaraju problem zbog upotrebe dopinga od strane ruskih sportaša u raznim sportovima. Ovom temom se bave mediji u raznim dijelovima svijeta, kao da žele stvoriti ideju u međunarodnoj javnosti da stanje kakvo je u Rusiji može ugroziti ne samo iskrenost i transparentnost prošlih i nadolazećih sportskih događaja, već i zdravlje pojedinih građana, kao i svjetsku sigurnost.
Čini se kao da je ovaj problem glavni problem suvremenog svjetskog poretka, a uopće ne problemi siromaštva i ovisnosti, pogoršanje ekologije našeg planeta i stalno povećanje društvene nejednakosti.
Rusija se skoro prikazuje kao jedina država u kojoj postoji takav problem, zemlja u kojoj gotovo svi sportaši koriste doping, a za takvo je stanje krivac država.
Međunarodni mediji pripremili su niz materijala koji svjedoče o sustavnoj upotrebi dopinga od ruskih sportaša u mnogim sportovima, počevši od rane mladosti, kao i o povezanosti tog sustava sa sportskim službenicima.
Izvješće Svjetske antidopinške agencije objavljeno u studenom 2015. godine kaže: „Kultura obmane u Rusiji je duboko ukorijenjena. Istraga pokazuje da je prihvaćanje obmane na svim razinama vrlo rašireno i da to traje već duže vrijeme.“
Skandal je pokrenuo dokumentarni film „Tajni doping – Kako Rusija ostvaruje pobjede“, kojeg je u prosincu 2014. prikazao njemački kanal ARD i optužio ruske sportske dužnosnike da podržavaju uporabu dopinga od strane sportaša na državnoj razini. Film je tvrdio da je u Rusiji moguće kupiti doping putem interneta bez ikakvih problema, da su Rusi tražili mito kako bi uništili pozitivne doping testove koje su identificirali, a lažiranje uzoraka dopinga u ruskom antidopinškom laboratoriju je bilo široko rasprostranjeno. Osim toga, kako kaže ARD, sportski liječnici su pomagali sportašima da koriste nove ilegalne droge i kako ih pravovremeno ukloniti iz organizma.
Izvješće se temelji na fragmentu prepiske čija pouzdanost do sada nije potvrđena, a svjedočilo je nekoliko ruskih sportaša koji su govorili o zamjeni uzoraka dopinga u ruskoj atletici i kako su podmićivali službenike agencije za sudjelovanje na Olimpijskim igrama, usprkos kršenjima pravila antidopinških putovnica.
Nešto kasnije je The New York Times objavio materijal temeljen na riječima bivšeg direktora moskovskog antidopinškog laboratorija Grigorija Rodčenkova, koji je progovorio tek nakon što je emigrirao u Sjedinjene Države. Ukratko, Rodčenkov tvrdi da je stvoren „dopinški program“ prije Olimpijskih igara u Sočiju, prema kojem su najjači ruski sportaši mogli koristiti anaboličke steroide tijekom igara, a zatim svoje uzorke zamijeniti „čistim“. Američki list je rekao da su uzorci sportaša mijenjani „kroz rupu u zidu“ uz pomoć tajnih službi.
Nakon svih tih događaja su aktivnosti moskovskog antidopinškog laboratorija obustavljene, a vodstvo Ruske antidopinške agencije je podnijelo ostavku.
Tada su zbog bolesti preminuli predsjednik izvršnog odbora i izvršni direktor RUSADA-e. To je bio lajtmotiv za daljnja “otkrića” njemačkog novinara Hajoa Seppelta, koja je u ožujku 2016. prikazao film “Ruski manevar distrakcije”, koji je tvrdio da smrt izvršnog direktora RUSADA-e nije slučajna, jer je navodno na Zapad „trebao prenijeti neke tajne podatke o upotrebi dopinga u Rusiji“.
Ruske vlasti ponovno su optužene da nisu poduzele drastične mjere kako bi poboljšale situaciju s korištenjem dopinga.
Nadalje, sve činjenice i sumnje u vezi s postojanjem državnog sustava dopinga u Rusiji kombinirane su u nekoliko dijelova izvještaja kanadskog profesora Richarda McLarena, koji se pozicionirao kao „neovisni stručnjak“ i svoje izvješće je poslao predsjedniku WADA-e. Prema rezultatima ovog izvješća, mnogi su međunarodni sportski savezi pokrenuli vlastite neovisne provjere, što je rezultiralo masovnim isključenjem ruskih sportaša iz natjecanja, uz oduzimanje prethodno osvojenih medalja.
Osim toga, Rusiji je oduzeto pravo da bude domaćina niz međunarodnih natjecanja. Osim na početku navedenih natjecanja, Rusija je ostala bez Svjetskog prvenstva u bobu i sanjkanju u Sočiju, Svjetskog kupa u skeletonu Tyumenu i Svjetskog juniorskog prvenstva u biatlonu, te Svjetskog kupa u brzinskom klizanju u Čeljabinsku. Sva su ova natjecanja prebačena u druge zemlje.
Osim toga, 2016. godine su se kod ruskih sportaša masovno počeli otkrivati slučajevi upotrebe meldonija, lijeka kojeg je WADA službeno zabranila tek 1. siječnja 2016. godine. U to su vrijeme, prije nego su stigle potvrde, mnogi ruski sportaši sami rekli da su uzimali taj lijek.
Izumitelj meldonija, latvijski biokemičar Ivars Kalvins, nazvao je odluku apsurdom i usporedio je sa zabranom jedenja mesa. Prema njegovom mišljenju, ova zabrana će neminovno dovesti do porasta smrtnosti među sportašima. Meldonij je retroaktivni lijek koji kod sportaša sprječava srčanu ishemiju. Ne povećava mišićnu masu, ne povećava izdržljivost tijela i ne povećava psihološku koncentraciju. Meldonij je sintetiziran još 1976. godine u latvijskom ogranku Akademije znanosti SSSR-a i četrdeset godina nije bio u kategoriji dopinga, niti su ikada protiv njega postojale prakse zabrane.
Zašto je meldonij zabranjen baš sad? Prvo, lijek je izumljen u Sovjetskom Savezu i kao neškodljiv je korišten od značajnog ili čak velikog dijela ruskih sportaša. Dakle, uvrštavanje meldonija u listu zabranjenih lijekova nakon desetljeća šutnje i potvrde struke da se ne radi o dopingu, lako se može smatrati ciljanim napadom na određenu državu, čiji su motivi daleko od želje za „čistim sportom“. Uostalom, isključivo ruski sportaši su uhvaćeni u korištenju meldonija.
Nakon međunarodne istrage su sankcionirani brojni ruski sportski savezi, od atletike i dizanja tegova, do brzog hodanja, a mnogi ruski sportaši uklonjeni su s natjecanja i lišeni medalja. Ruska atletska federacija protjerana je iz Međunarodne atletske federacije, a nacionalni tim Rusije u atletici je u punoj snazi suspendiran od sudjelovanja na Olimpijskim igrama. Čitava paraolimpijska reprezentacija Rusije je uklonjena s Paraolimpijskih igara u Rio de Janeiru. Osim toga, za Olimpijske igre 2016. u Brazilu je službeno odbijena akreditacija svim dužnosnicima koji predstavljaju Ministarstvo sporta Ruske Federacije.
Čak i sami sudionici ne sumnjaju u političku pristranost i ciljani udar u međunarodnim „istragama“ i samih optužbi, što svjedoče i njihove izjave.
Naime, jedan od pokretača doping skandala s ruskim sportašima, bivši direktor Svjetske antidopinške agencije i član MOO, Kanađanin Richard Pound (73), odgovarajući na pitanja o očitim zlouporabama dopinga u Keniji, rekao je sljedeće: „U izvješću smo naveli oko petnaestak zemalja s povećanim rizikom od dopinga, ali nismo ih istraživali. Bili smo ograničeni na atletiku i Rusiju. Nismo istraživali Keniju, ali tamo definitivno postoje problemi“.
Kao što je napomenuo Richard Pound, “čak i u Keniji su stvari loše”, ali to nije “u njihovoj nadležnosti”.
Drugi bivši čelnik Svjetske antidopinške agencije, Australac John Feikhi, rekao je „kako ga izvješće o dopingu u Rusiji ne iznenađuje“. Ta izjava izaziva zbunjenost, jer prije nije bilo sumnji za tako ozbiljna kršenja od strane Rusije, a nejasno je što je čelnik WADA-e radio ako nije odgovorio na tako ozbiljne sumnje. Predsjednik Ukrajinske atletske federacije Igor Gotsul obećao je da će “učiniti sve što je moguće kako bi Rusija dobila ono što zaslužuje“, podržavajući ideju Svjetske antidopinške agencije o diskvalifikaciji ruskih sportaša, posebno za Olimpijske igre u Brazilu.
Dvostruki olimpijski prvak i član WADA-e uz Amerike, Edwin Moses, također je rekao da bi ruski sportaši trebali biti isključeni iz sudjelovanja na Olimpijskim igrama 2016. godine.
Sve ove izjave, s prilično izraženim tonalitetom i usredotočenošću, daju dojam koliko su snažne političke i medijske snage bile uključene u koordinaciju ove kampanje. Zbog toga je u očima međunarodne zajednice diskreditiran ne samo cjelokupni sustav ruskog sporta, već i rusko vodstvo.
Predsjednik Nogometnog saveza Engleske pozvao je na smjenu Vitalija Mutka s njegovog položaja u Izvršnom odboru FIFA-e i podsjetio „kako je ruska vlada u posljednje vrijeme već uključena u dva skandala globalnih razmjera u području sporta“. Izravne kazne nije bilo, ali Mutku naknadno nije bilo dopušteno sudjelovati na novim izborima za Vijeće FIFA-e, što je neizbježno oslabilo položaj Rusije u međunarodnom sportskom pokretu i sustavu međunarodnih odnosa u cjelini.
Zbog toga je u studenom 2017. godine WADA odlučila ne vraćati status priznate organizacije Ruskoj antidopinškoj agenciji. Odmah zatim, 5. prosinca 2017. MOK je odlučio ne dopustiti ruskom timu sudjelovanje na Olimpijskim igrama 2018. godine, na kojima će se samo pojedini sportaši s ruskim državljanstvom moći natjecati pod neutralnom zastavom. Tako ruski sportaši neće moći pokazati simbole koji bi mogli ukazivati iz koje zemlje dolaze. Ni ruskim paraolimpijcima nije bilo dopušteno da pod nacionalnom zastavom sudjeluju na igrama 2018. u Koreji.
Do 29. studenog 2017. Rusija je izgubila 13 medalja na Olimpijskim igrama u Sočiju, zbog čega je na ljestvici medalja pala s prvog na četvrto mjesto. Brojni sportaši su doživotno suspendirani s međunarodnih natjecanja. Osim toga, čelnik Instituta nacionalnih antidoping agencija, Joseph de Pensier, preporučio je Međunarodnoj nogometnoj federaciji (FIFA) da pokrene istragu o dopingu u ruskom nogometu i neka se ne boji izbaciti Rusiju sa sudjelovanja na Svjetskom prvenstvu 2018. No, to se nije dogodilo.
Bivši direktor RUSADA-e Grigorj Rodčenkov, sada „Amerikanac“, rekao je prije nekoliko dana: “Napravit ću to tako, da imam 100 uzoraka, uništit ću cijeli olimpijski sport u Rusiji u sljedećih 5 godina.”
Naravno, upotreba dopinga od strane sportaša društveno je opasan čin. To se vidi po tome da doping uzrokuje znatnu štetu zdravlju sportaša. Zločini u ovom području također predstavljaju etički problem, jer potkopavaju samu ideju održavanja fer natjecanja. Međutim, antidopinško zakonodavstvo se krši u gotovo svim državama koje su zastupljene u Međunarodnom olimpijskom odboru.
Britanski The Independent je na svojim stranicama objavio statistiku o konzumiranju dopinga kod sportaša u različitim zemljama, što je također objavljeno u izvješću WADA-e. Od 207 513 uzoraka uzetih tijekom 2013. u različitim sportovima sumnjivi su uzorci zabilježeni u 2540 slučajeva. 1953. godine su takvi uzorci bili razlog za sankcije protiv pojedinih sportaša iz 115 zemalja u 89 sportova, a danas je samo Rusija u fokusu rada WADA-e, što priznaju dva njezina direktora.
Uzmimo samo američke sportske medalje. Primjerice, tijekom trijumfalnih nastupa na Gimnastičkim igrama Gimnastike u Rio de Janeiru, Simone Biles (19) je uzela četiri zlata i broncu, zadivljujući publiku svojom fenomenalnom smirenošću. Pokazalo se da je uzimala Ritalin, lijek protiv poremećaja hiperaktivnosti u djece, poznat kao ADHD. Ali je za malu Simone Biles napravljen izuzetak i mogla je uzimati lijek od 2012. do 2014. godine. Prije Olimpijskih igara 2016. gimnastičarka nije prošla na doping testu, ali joj je ipak bilo dozvoljeno natjecanje.
Sindrom hiperaktivnosti otkriven je kod još dvojice američkih sportaša koji su pobijedili na Olimpijskim igrama, kod Michelle Carter, 18 puta olimpijske prvakinje u bacanju kugle, te kod 25 puta svjetskog prvaka, plivača Michaela Phelpsa. Ispada da je WADA nekim američkim sportašima dopustila da koriste ilegalne droge, baš kao lijek za astmu kod Norvežana.
Štoviše, prema stručnjacima, mnogi od njih propisani su za bolesti koje su u principu slabo kompatibilne sa sportom.
Tenisačica Venus Williams napisala je da je “kada je imala ozbiljnih zdravstvenih problema, strogo slijedila pravila organizacije i prošla neovisni liječnički odbor”. Williams nije otkrila svoju dijagnozu, ali zahvaljujući dokumentima koje su objavili hakeri se može pretpostaviti da je njeno zdravlje bilo u kritičnom stanju.
Od 2010. do 2013. godine, a to je upravo ono što se danas zna, uzimala je tako snažne lijekove kao što su oksikodon, hidromorfon, prednizon, metilprednizolon, formoterol. Koktel se zaista pokazao čarobnim, što je omogućilo tenisačici da, unatoč teškoj bolesti, osvoji zlato na Olimpijskim igrama u Londonu.
Najstarija od sestara Williams, Serena, koja je također navodno oboljela od naizgled ne manje ozbiljne bolesti, između ostalog koristila je i triamcinolon. Taj se lijek koristi za artritis, reumu, lupus eritematozu i leukemiju. Prednizon je propisan onima koji se bore, na primjer, s akutnom alergijskom reakcijom, bronhijalnom astmom, tuberkulozom ili cerebralnim edemom. Teško je zamisliti kako osoba može normalno živjeti s takvim kritičnim dijagnozama, da ne spominjemo pobjede na međunarodnim natjecanjima. Ipak, Sirena Williams, nakon što je dobila slobodan pristup drogama zabranjenim u sportu, tri je godine bila prvi reket svijeta i osvojila dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama u Londonu. Što je to, ako nije politika dvostrukih standarda?
Prema popularnom mišljenju stručnjaka iz područja sportske medicine, suvremeni profesionalni sport je u principu nemoguć bez dopinga, a svi uspješni sportaši uzimaju ilegalne droge. Međutim, nikada nije bilo analogije dopinškom skandalu takve veličine koji govori o svrhovitom, pripremljenom sustavnom radu, čiji je krajnji cilj diskreditacija ne samo ruskog sporta, već i države u cjelini.
Sada nema sumnje da je doping skandal u sportskom sektoru prije svega politička strategija kojoj je cilj širenje sankcija Ruskoj Federaciji i povećanje pritiska na državu.
Osim toga, direktor Svjetske antidopinške agencije (WADA), Craig Reedy, otvoreno izjavljuje da ne može zamisliti sport izvan politike.
„Ovo je nevjerojatno, to je nemoguć san. Politika se odnosi doslovno na svaki aspekt našeg života, a sport je najvažniji od svih sporednih stvari u našem životu“, rekao je Craig Reedy.
Položaj Međunarodnog olimpijskog odbora (MOK) se može vrlo jednostavno objasniti. Ova zatvorena, kastinska struktura ispunjava nalog Sjedinjenih Država, jer ako se suprotstavi „prijedlozima“ Sjedinjenih Država, MOK riskira da izgubi dio sredstava. Konačno, glavnu pomoć u sponzorstvu i partnerstvo za MOK predstavljaju američke kompanije. Ta situacija najbolje ilustrira globalizacijske procese koji su proželi međunarodni sportski pokret, njegovu brzu politizaciju i komercijalizaciju.
Danas je jasno zašto je u to vrijeme utemeljitelj olimpijskog pokreta, barun Pierre de Coubertin, formulirajući načela olimpizma, posebno branio dva stupa – amaterski status sportaša i potpuno odvajanje olimpijskog pokreta od politike. Sada više nema sumnje da će politika i novac uništiti olimpijski sport.
Naravno, ako dvostruki standardi djeluju u visokoj politici, tada ni visoki sport, kao mali dio visoke politike, nije imun na njih. Ali neke od tih očiglednih stvari ne vrijede u današnjem svijetu. Stoga argumenti u stilu “kako i oni imaju isto to, ili su još gori” mogu djelovati samo u okviru vođenja informacijskog rata, ali su sami po sebi bezvrijedni, jer će ih postojeća pravila igre jednostavno ignorirati kao “rusku propagandu”. Istoga Rusija ima dva izbora: ili će igrati po tim pravilima i povinovati im se ili će kršiti stara pravila i stare organizacije, stvarajući nova pravila za novi svjetski poredak koji se formira.
Norveški slučaj: WADA nastavlja s pričom o dopingu “sve dok ne slomi Rusiju”
U vrhunskom sport je bitna efikasnot, a ne tehnički tipa i zato koriste svi danas tu strategiju jer u suprotnom nemaju priliku stići do vrha u današnjem natjecanju. Danas ti anabolički steroidi često koriste i mlađa generacija ili dojenčad. Sporotovec se nakon njih bolje regenerira, podnosi veće fizičko opterećenje, liječi mu brže ozljede i zahvaljujući svemu tome može trenirati mnogo brutalnije i tako može postici određene rezultate. Svi to rade i samo je borba oko toga tko iza sebe ima bolji “kemijski laboratorij”. Tokom cijele godine, neposredno prije ili izvan utrka, uzmete „to svinjstvo “ i tada ste sigurni da ćete biti „čisti“ na testovima. Međutim, ako nemate IZUZETAK kao sto imaju Norvžani u skijanju , kakav danas imaju mnogi vrhunski sportaši – oni tvrde da imaju astmu i uzimaju lijekove (npr. Salbutamol) koji imaju snažne anaboličke učinke. Norveški skijaški trkači su svi “astmatičari”,zanimljivo zar ne?WADA ne smije uzimati sportašima… Čitaj više »
Sport mora ostati čist I zato podržavam bilo kakve sankcije protiv trovanja sporta pa makar se to dogodilo I Rusiji.
Realan sam, osim kada su naše balkanske teme u pitanju, i nisam na strani niti jednog “velikog” na našoj planeti ali, moje mišljenje, Ujedinjene narode, UNHCR, UNICEF, WHO, Olimpijske igre, Međunarodni komitet crvenog križa, etc. dakle sve što ima prizvuk “svjetski” treba ukinuti jer su to prevaziđene “organizacije” kao što je bila i “Liga naroda”!
A što je politika ušla i ogroman novac ušao u politiku e to je posebna tema!
Nažalost, cijeli svijet je pod debelim utjecajem američke hegemonije, izuzev 10-ak država koje im se odupiru, a oni onda na sve načine i na svim poljima pojačavaju pririsak na neposlušne.
Zato nijedna međunarodna institucija nema više nikakv istinski kredibilitet.
Americki i engleski sotonisti Rusiji ne mogu nista politicki, ekonomski i financijski a pogotovo vojno i jedino im je preostalo da maltretiraju ruske sportiste. Jadno i bijedno. Mislim da Rusi vise ne treba da idu na bilo kakva takmicenja i organizacije u kojima vladaju i dominiraju anglosasi. Razvijati svoj sport, ocistiti svoje sportske asocijacije od izdajnika i petokolonasa i poceti sa sebi sklonim zemljama organizirati paralelna natjecanja i organizacije. Pa koliko traje da traje. Ali ovo ovako vise nema nikakvog smisla jer je ovo politicka provokacija. Amerikanci, Englezi i Zapad opcenito ce svojim politickim sranjima unistiti bukvalno sve. Sve su ugovnali politikom. Cak i Euroviziju jer su doveli onu Tatarku prije par godina a onom Lazarevu je oteta pobjeda raznim smicalicama oko glasanja. Zato Rusi treba da sve to ignoriraju jer mogu se oni nositi sa svime ali u ovom slucaju su bespomocni posto Anglosasi imaju potpunu kontrolu nad sportskim… Čitaj više »
Dopune: S meldonijem je uhvaćena i Varvara Lepčenko, tenisačica koja nastupa pod američkom zastavom, no njezina obrana je bila da ga je uzimala potkraj 2015, kada još nije bio apsolutno zabranjen. Njezina obrana je uvažena, i nije snosila nikakve sankcije nego se eto postavilo u medijima pitanje koliko dugo meldonij ostaje u krvi. Naivna Sharapova izašla je s tim u javnost i samo je “popušila”. No, njoj je ionako Florida draža od Rusije, pa je plesala kako su ameri htjeli. Venus Williams navodno boluje od Sjorgensenovog sindroma, bolesti koja te pazi molim te čini umornim. Super za vrhunskog sportaša, zar ne? Serena je imala više incidenta koja se niko ne usudi povezati sa zloporabom lijekova i različitih supstanci. Nije pustila doping kontrolu u kuću (pravdala se da je mislila da su provalnici) za što si odmah suspendiran, ali njoj se to nije dogodilo, 2010 imala je ugrušak (posljedica stereoida) jer… Čitaj više »
Super tekst! Iznosi sve sto je itko ikada rekao na teme: sport, Rusija, doping – u razdoblju zadnjih 10-ak godina.
Ponovit ću još jednom dpingirane treba kazniti ako se dopingiranje dokaže ali je nečasno kazniti čitavu državu.
kad smo već kod sumnje, recimo dosta mi je sumnjivo kako su hrvatski nogometaši nakon silnih produžetaka i dalje imali force za dominacijom. kao da su im ubrizgane durasel baterije ili nešto jače…
Amerikanci u cijeloj ovoj prici o dopingu u sportu, mogu biti s pravom ponosni. U USA se daleko vise, od bilo koje zemlje, ukljucujuci i Rusiju, ulaze u aditive koji nisu ove godine zabranjeni. Ako dogodine budu, nema problema, naci cemo neki, koji nije zabranjen trenutno. Ljudi idealisticki gledaju na vrhunski sport, zamisljajuci ga bez dopinga. Nazalost, nije tako, i ogromna vecina vrhunskih sportasa uzima dodatke, bez obzira, o kojoj zemlji se radi. Sportasi, naravno, sute o tome, cak i kada se prestanu natjecati, jer bi govoreci istinu, riskirali oduzimanje osvojenih medalja. Rijedak je slucaj Lance Armstrong, koji je detaljno opisao sto se sve dogadja. I naravno, ostao bez brojnih medalja.
anglo-ciofašisti stoje iza svega, oni drže Zapad na uzici, i oni žele da se stalno održava hladni rat protiv Rusije. Oni su: – još tamo negdje 2007. pokrenuli taj rat protuv Rusije i Putina, onda kada je Putin udario po lopovskim prstićima Soroseve etničke burazere Hodorkovskog i druge, koji su uz pomoć svoje lihvarske braće iz FED-a i Wall Streeta, pokupovali većinu nekadašnje sovjetske imovine i besramno opljačkali Rusiju. – organizirali puč u Ukrajini 2014., burazeri Soros i Kolomiski i etnička im sestrica, Victoria Nuland (Nudelman) – inscenirali rušenje malezijskog aviona MH17, da bi optužili Rusiju. To je trebao biti okidač za 3. svjeski rat, ali ipak su odustali (ali samo privremeno), jer većina svjetske javnosti nije bila uvjerena u krivnju Rusije, “dokazi” koje je sakupljao akivist Elliot Higgins (također etnički burazer Sorosa, Kolomiksoga i Nulandove) i njegova organizacija Bellingcat su sprdnja. – nametnuli sankcije Rusiji, koje traju i do… Čitaj više »