Washington: Al-Qaida u Siriji više nije Al-Qaida

Islamski ekstremisti pozivaju Sjedinjene Države da im pomognu, a State Department reagira što se tiče Idliba. Bar za sada. U stvari, početkom veljače je američki državni tajnik Mike Pompeo izrazio solidarnost s Turskom. To je učinio nakon smrti pet turskih vojnika pogođenih tijekom bombardiranja položaja terorista od strane sirijske vladine vojske. Pompeo se osvrnuo na članstvo Turske u NATO paktu i optužio Rusiju i Siriju za “kršenje primirja”.

U međuvremenu je Ankara tražila od Washingtona da u znak potpore turskim vojnim operacijama u Idlibu pokrene zračne patrole i da postavi raketne sustave Patriot za suzbijanje mogućih sirijskih i ruskih zračnih napada. Tada je Middle East Eye najavio da Ankara čeka odgovor od NATO pakta na zahtjev za veću podršku svojoj protuzračnoj obrani.

Odgovor iz Washingtona je odmah stigao. Nije udovoljio turskim zahtjevima, ali je poslao nevjerojatnu poruku. Posebni izaslanik za Siriju, James Jeffrey, govoreći o terorističkim skupinama koje su aktivne u Idlibu, poput saveza Hayat Tahrir Al-Sham, je rekao: “To više i nije baš teroristička organizacija i u nekim aspektima se s njima može čak i razgovarati”.

Nevjerojatna poruka kojom se prihvaća ranije provedeno rebrendiranje skupine. Podsjetimo, Al-Nusra Front je postao Jabhat Fateh Al-Sham, skupina je zamijenila boje na zastavi i sada isti natpis imamo s crnim slovima na bijeloj podlozi, a ne obrnuto, a preko svog vođe Mohammada Al-Golanija je obećala da će prekinuti sve veze s vrhom Al-Qaide i Aymanom Al-Zawahirijem i sada za SAD „više i nije baš teroristička organizacija“.

Izjavu je Moskva definirala kao “neprihvatljivu”, kako je izvijestio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov.

“I Al-Nusra Front i skupina Hayat Tahrir Al-Sham službeno su uključene u popise terorističkih organizacija Vijeća sigurnosti UN-a i čak i u Sjedinjenim Državama. Međutim, nije prvi put da su službeni delegati Washingtona, uključujući specijalnog predstavnika Sjedinjenih Država za Siriju Jamesa Jeffreya, dali izjave u kojima se sugerira da se Hayat Tahrir al-Sham smatra neterorističkom organizacijom”, rekao je ruski ministar vanjskih poslova.

U međuvremenu se u Washingtonu u svom lobiranju aktivirala organizacija poput Vijeća za američko-islamske odnose (CAIR), za koju razni znanstvenici i internetske stranice kao što su Istraživački projekt o terorizmu i Centar za sigurnost navode da je povezana s Muslimanskim bratstvom, dok iz ove organizacije na takve optužbe odgovaraju da su posljedica „islamofobije“.

Zanimljiv aspekt je taj da su se, kako bi potakli američku vladu da reagira protiv napredovanja sirijskih vlasti u Idlibu i okončali rusko-sirijsko bombardiranje “civilnog stanovništva”, osobno angažirali direktor Vijeća za američko-islamske odnose Nihad Awad i Zaher Sahloul, koji je na čelu dobrotvorne organizacije MedGlobal, prema kojoj Putin “bombardira sirijske bolnice i djecu”.

Zanimljivo je da su Awad i Sahloul bili prisutni i na sastanku u Bijeloj kući u listopadu 2015. u znak protesta protiv ruske vojne intervencije u Siriji, započete u rujnu 2015., koja je zapravo dovelo do poraza ISIL-a i raznih džihadističkih grupa koje djeluju na sirijskom teritoriju. Sve je dokumentirano na kanalu Global Watch of Brotherhood Watch, internetskim stranicama koje nadgledaju aktivnost Muslimanskog bratstva na globalnoj razini. Još tada su „islamski“ predstavnici optuživali Ruse za bombardiranje civila i infrastrukture i kritizirali pristup Moskve, tvrdeći kako, između ostalog, “igra igru s Islamskom državom” i “izaziva još više terorizma”, da bi sve ove optužbe opovrgnule naknadne aktivnosti rusk i sirijske vojske.

Također vrijedi zapamtiti da je 1994. godine Awad snimljen na konferenciji  izjavivši kako podržava Hamas, palestinsku organizaciju koja je de facto militantna frakcija Muslimanskog bratstva u Pojasu Gaze i koja je 2012. doslovno izdala Assada, koji je Hamasovim čelnicima i militantima godinama davao utočište i prostor za političko djelovanje na sigurnim lokacijama u Damasku. Bivši vođa Hamasa Khaled Meeshal je na početku islamističke pobune u Siriji svojim borcima rekao da se pridruže islamističkim militantima, a on je pobjegao u Dohu i bio je u kontaktu s američkim obavještajcima i Pentagonom, kako bi koordinirao borbene aktivnosti Hamasovih boraca u rušenju Assada, umjesto da se bori protiv okupacije Palestine.

To sigurno nije bio prvi put da su se stvorile jake veze između Washingtona i islamističkih krugova. U siječnju 2015. je američki State Department ugostio delegaciju članova egipatskog Muslimanskog bratstva, uključujući Walida Shaarabyja, člana takozvanog „Egipatskog revolucionarnog vijeća“ i “Sudaca za Egipat”, koji je u siječnju 2014. godine uklonjen s dužnosti u Egiptu zbog povezanosti s Muslimanskim bratstvom. Uz njega je bio  Gamal Heshmat, bivši član egipatskog Muslimanskog bratstva, koji se na fotografiji pojavio s vođom Hamasa, Khaledom Meeshalom, Abelom Magwoodom Al-Dardaryem, bivšim članom Odbora za vanjske odnose egipatske stranke povezane s MB, te Mahom Azzamom, predsjednikom „Egipatskog revolucionarnog vijeća“, aktivnog protiv vlade Abdela Fattaha Al- Sisija.

Vrijedi zapamtiti i bivšu američku veleposlanicu u Kairu Anne Patterson, prisiljenu na bijeg nakon protesta protiv islamističke vlade i protiv Obamine administracije, koju su Egipćani s punim pravom optužili da podržava islamiste. Patterson će se potom fotografirati na nekom događaju, dok na trgu Rabaa Al-Adawiyya rukom čini gestu s četiri prsta, koja je postala simbol “otpora” članova egipatskog Muslimanskog bratstva.

Nada islamističkih skupina je da će se s pritiskom njihov glas čuti i da će potaknuti Washington da u Siriji intervenira protiv vladinih snaga koje podržava Moskva.

Ipak, ov je malo vjerojatan scenarij, ne samo zato što se potpora islamistima nakon Trumpovog dolaska u Bijelu kuću u velikoj mjeri smanjila, a ako već nije intervenirao Obama, teško je vjerovati da će Trump to učiniti nekoliko mjeseci prije izbora.

Drugo, treba imati na umu da Washington ne izgleda baš zainteresiran za ono što se događa Idlibu, a američki analitičari kao da su svjesni da će se grad uskoro vratiti pod kontrolu Damaska, stoga ne žele računati na nevjerojatne zaokrete.

Također treba imati na umu da Washington mnogo više zanima što se događa na istoku, prije svega u Kini, sigurno ne Sirija, koja se smatra područjem pod kontrolom Moskve.

Libija

U međuvremenu islamističke terorističke skupine pokušavaju tražiti pomoć od Washingtona i u Libiji. Ministar unutarnjih poslova u Tripoliju, Fathi Bishaga, službeno je pozvao SAD da otvore vojne baze u zemlji. Poziv je uslijedio nakon što je Trumpova administracija objavila da želi redizajnirati raspored američkih baza u inozemstvu, uključujući Afriku.

U Bishaginoj ponudi je moguće vidjeti potrebe takozvanog premijera Fayeza Al-Sarraja, koji je u poteškoćama zbog napredovanja generala Haftara.

Naime, vlada u Tripoliju je izvršno tijelo koje samo formalno vodi Fayez Al-Sarraj, dok je pod stvarnom kontrolom raznih milicija iz galaksije Muslimanskog bratstva. Drugo, vidljiva je i duga ruka Recepa Tayyipa Erdogana, obzirom na to da je vlada u Tripoliju prije svega marionetska vlada Ankare.

U stvari, Turska je u Tripoli poslala u trupe, vojne savjetnike, naoružanje, a čak je “preselila” u Libiju na stotine militanata s područja Idliba, plaćajući im 2000 dolara mjesečno i obećavajući im na kraju vojne kampanje da ih sve čeka tursko državljanstvo.

Jasno je da se Tripoli, možda po savjetu Ankare, pokušava legitimizirati u očima Washingtona kao antihaftarova snaga, a samim time i antiruska.

Sličnosti između zahtjeva Ankare za intervencijom u Idlibu i onoga iz Fathija Bishage u Tripoliju su očite, ali šanse da će Washington pokazati interes da udovolji ovim zahtjevima su neznatne.

Naravno, uvijek ostaje omiljeni način ratovanja u proteklih nekoliko desetljeća u okviru kojeg se SAD služe raznim skupinama na terenu, potpuno nevažno jesu li to ukrajinski neonacisti ili islamski fundamentalisti. Stoga izjavu Jamesa Jeffreya da sirijski ogranak Al-Qaide „više i nije baš teroristička organizacija“ treba sagledati u tom kontekstu i Hayat Tahrir Al-Sham će dobiti pomoć, vjerojatno u oružju i novcu,  a ostaci onoga što preživi kampanju sirijske vojske u Idlibu će se uvijek moći koristiti u nekom drugom žarištu, što je već omiljeni „modus operandi“ CIA-e.