Sjetite se da smo nedavno pisali o specijalnoj misiji Henrya Kissingera, kada je stari strateg i diplomat „neslužbeno“ putovao u Moskvu kako bi s Putinom raspravljao o mogućnosti zbližavanja Rusije i Zapada na štetu Kine, na što je Lavrov reagirao diplomatskom bravurom i odao sadržaj pregovora na konferenciji za novinare, što inače nikada ne čini kada su ovakve teme u pitanju i istovremeno odgovorio Washingtonu da to ne dolazi u obzir, ali je poručio Pekingu da ima Moskva nikada neće raditi „iza leđa“. Nakon ove epizode se čini da multipolarni svijet u nastajanju ipak ima svoja pravila i da su ona korektnija od onih iz vremena Hladnog rata.
Tijekom Hladnog rata su se ponekad formirali “bizarni parovi” s odnosima koje je bilo teško predvidjeti. U novijoj su povijesti primjeri takvog dueta bili Josif Visarionovič Staljin i Mao Ce Tung.
Staljin je obraćao malo pažnje na kineskog vođu, koji je 1949. posebno zbog susreta s kolegom stigao u Moskvu.
„Sličan par su sada Vladimir Putin i Xi Jinping“, za britanski The Times piše Neil Ferguson, stručnjak Instituta Hoover na Sveučilištu Stanford, koji je uvjeren da se odnosi Moskve i Pekinga temelje na krhkim interesima i da su oni prolazni „incident“, čak i ako izgleda drugačije.
„Vraćajući se na posjetu iz 1949. godine, nakon toga je Mao ipak dobio potporu koja je Kini tada očajnički trebala, ali je zauzvrat je morala sudjelovati u Korejskom ratu u interesu Staljina”, piše Ferguson.
„Odnos je na kraju završio “razvodom” kada su se putovi Sovjetskog Saveza i i Kine razišli. Do 1960. Mao i Nikita Hruščov otvoreno su kritizirali jedan drugog, a 1969. godine sovjetske i kineske snage sukobile su se u pograničnom ratu“, navodi se u članku britanskog lista.
„Prema autoru, sada se nitko od svjetskih ne sastaju toliko često kao Xi Jinping i Vladimir Putin, a Xi je Putina čak jednom nazvao “najboljim prijateljem”. Ali u usporedbi s ’50-im, uloge u ovom paru su se promijenile. Sada je Kina div, a Rusija je njezin mali zli partner. Pod Xi Jinpingom je Kina iznenađujuće ostala vjerna nauci Marxa i Lenjina, dok se Rusija se pod Putinom vratila carstvu. U isto vrijeme, ovaj novi par zbunjuje Ameriku i njene saveznike još više nego u vrijeme Staljina i Maoa. Ako je sredinom prošlog stoljeća Zapadu bilo teško ne prepoznati prijetnju u sovjetskoj državi, današnja se moć Kine širi uglavnom na polju ekonomije i mnogo joj se teže oduprijeti“, priznaje Neil Ferguson.
Prema njegovom mišljenju, u “Hladnom ratu 2” naših dana postoji niz karakteristika po kojima se značajno razlikuje od Hladnog rata prošlog stoljeća. Prvo, „Amerika je sada tako usko povezana s Kinom na raznim poljima da iskusni promatrači tvrde da je njihovo trenutno razdvajanje ogromna pogreška“.
„Štoviše, poteškoće ovdje nisu povezane samo s trgovinom i ulaganjima. Postoji i kulturna pozadina. Prema statističkim podacima, gotovo 370 tisuća studenata iz Kine studira na američkim sveučilištima, dok je u okviru sporazuma o “kulturnoj razmjeni” tijekom 30 godina samo oko 50 tisuća sovjetskih građana posjetilo je SAD“, izvještava Ferguson.
Druga velika razlika je što američki “tradicionalni saveznici” više nisu tako spremni suprotstaviti se Pekingu kako bi branili interese Washingtona. Na primjer, tijekom skandala oko Huaweija je samo nekolicina zemalja poslušala pozive Sjedinjenih Država i odlučila, navodno iz solidarnosti, ne kupovati telekomunikacijsku opremu koju proizvodi ova tvrtka.
„Ali ako je Australija pristala na sudjelovanje u bojkotu, vlade Velike Britanije, Njemačke i drugih zemalja vješto manevriraju i odmiču se od konfrontacije. To je naposljetku tako i zato što nijedan zapadni konkurent Huaweija ne može pružiti slične proizvode i usluge po cijeni kakvu nudi Huawei“, kažu se u članku.
“Stoga je „Hladni rat 2“ više bitka za tehnologiju nego za bilo što drugo”, kaže autor.
Također priznaje da se malo toga promijenilo potpisivanjem “prve faze” trgovinskog sporazuma između Amerike i Kine sredinom siječnja. Sada se Washington obraća za pomoć vladama drugih zemalja kako bi pokušao spriječiti da Huaweijeve napredne tehnologije uđu na tržište. SAD također prisiljavaju vodeće svjetske proizvođače poluvodiča da ne prodaju nove čipove i druge elemente kineskim tvrtkama.
Pored ovog „tehnološkog fronta“ u novom Hladnom ratu postoje i druga područja sukoba. Na primjer, vodi se ozbiljna bitka za svjetske protoke kapitala.
„Američka vlada želi smanjiti američka ulaganja u Kini. Međutim, kineska vlada energično potiče zapadne banke i upravitelje imovinom da posluju u Kini”, kaže Ferguson.
„Osim toga, na valutnom tržištu postoji intenzivna konkurencija. S jedne strane, Amerika želi održati postojeći međunarodni financijski sustav u kojem je američki dolar dominantna valuta za trgovinu i rezerve, dok s druge strane kineski tehnološki divovi pružaju prikladne platforme za elektroničko plaćanje. Ove platforme nadmašuju sve što Amerika može ponuditi, dok se Narodna banka Kine u međuvremenu sprema lansirati digitalni juan”, zabrinut je analitičar The Timesa.
„No, premda novi Hladni rat ne jenjava, uloga Rusije u ovom trenutku ostaje prilično beznačajna”, uvjeren je Niel Ferguson.
Međutim, stav Niela Fergusona je redukcionistički i on sve promatra s pozicije tko prednjači u sukobu između vodećih igrača u IT sektoru. Pri tome zaboravlja osnovne potrebe ljudi i cijelih nacija, a to su hrana, pšenica u prvom redu, energenti i na kraju oružje, koliko god potonje zvučalo odbojno radikalnim pacifistima. U sva tri područja se vode ratovi u kojima Kina ima beznačajnu ulogu, dok se Rusija na dva od tri fronta pozicionirala kao vodeća svjetska supersila. Možda bi se moglo govoriti o sva tri, ali tržištem oružja još uvijek dominiraju SAD, iako ne uvijek zbog konkurentskih prednosti, već zbog uvjeta pod kojima NATO zemlje ne smiju kupovati rusko oružje. Ništa drugo. Tako nas Ferguson vodi kroz područje u kojem se Rusija nije etablirala kao svjetska supersila, a to je IT sektor.
„Rusija sada nije ozbiljan igrač na području hardvera ili softvera, a i njezina financijska uloga je prilično beznačajna. Nikome nisu potrebne rublje, jer su američke sankcije vrlo učinkovito izolirale rusku ekonomiju. Pa što onda Putin može ponuditi, osim ogromnog skladišta pretežno zastarjelog nuklearnog oružja i tradicionalnih vojnih snaga koje su se dovoljno, ali teško sjajno pokazale u Ukrajini i Siriji? Odgovor je neusporedivi talent za hibridni i informacijski rat”, tvrdi Niel Ferguson, što je izjava zbog koje bi mu Sveučilište Stanford, da je ozbiljno, trebalo otkazati suradnju.
Da ponovimo. Rusija ne može ponuditi sustave S-400, pa čak i S-300PMU2 koji su bolji od sustava Patriot? Tu je i čitav set drugih oružja, kao što su sustavi „Tor“, „Buk“, „Pancir“, „Bastion“ i druga, da ne govorimo o zrakoplovima dvostruko jeftinijim, a jednako dobrom kao što su američki zrakoplovi iste generacije. Tenkovi T-72 ili T-90 su idealni za sva bojišta i sve vojske u svijetu i potražnja za njima je ogromna. I za kraj, tu su hipersonična oružja, ali ona nisu na prodaju, tako da reći da ruska vojna industrija raspolaže zastarjelim nuklearnim arsenalom i „tradicionalnim vojnim snagama“, što bi značilo tromim i glomaznim sustavom kakav je postojao prije 50 godina može reći samo apsolutni ignorant ili „stručnjak“ koji je dobio domaću zadaću da ovakvu kolumnu napiše za nekada ugledni The Times, koji ovakvo što prije nekoliko desetljeća ne da ne bi objavio, već bi ismijao autora tražeći od njega da se istim vremeplovom kojim se vratio nekoliko desetljeća natrag u povijest vrati u sadašnjost i ažurira informacije.
No, poslušajmo do kraja što piše Niel Ferguson, jer je potrebno za razumijevanje šire slike o namjerama Washingtona, ali i Londona.
„Konkretno, sada Peking koristi pomoć Moskve da organizira veliku dezinformacijsku kampanju na društvenim mrežama protiv Tajvana, gdje su tijekom proteklih godina uspjeli izgraditi dinamičnu tržišnu ekonomiju i živu liberalnu demokraciju, što je bilo moguće bez strahota i tiranije Mao Ce Tunga“, naglašava autor i ovdje imamo jedno veliko proturječje.
Ako je Rusija IT patuljak, a Kina tehnološki div koji pokorava cijeli svijet, zašto Pekingu treba pomoć Moskve koja nema ni sredstva, jer je na koljenima zbog sankcija, ni tehnološke resurse za provođenje „velike dezinformacijske kampanje protiv Tajvana“, iako je ovo prvi put da se spominje nešto slično, jer Tajvan nikoga ne interesira, iz prostog razloga što se zbog straha od sukoba s kinom nitko ne usuđuje priznati neovisnost odmetnutog kineskog teritorija. O toma kakvo je stanje s demokracijom i ekonomijom na Tajvanu nećete čuti ništa ni u specijaliziranim izdanjima kao što su Bloomberg, Financial Times i drugi, čak ni u izvješćima Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, osim u onim internim, jer ni oni ne žele govoriti o Tajvanu kao neovisnoj državi.
No, za Fergusona se Tajvan „sve ovo vrijeme neprestano suočava s prijetnjama Pekinga, koji odbija priznati njegovu de facto neovisnost i nastoji ga podčiniti Komunističkoj partiji, koristeći politiku prijetnji i dezinformacija“.
Prva vijest o ovoj „novoj strategiji“ Pekinga, koji je uvijek tvrdio da će Tajvan prije ili kasnije samovoljno, neovisno u kojem obliku, postati dio Kine, a vrijeme potrebno da se to postigne uopće nije tema vrijedna rasprave. Za deset, pedeset ili sto godina, sasvim svejedno, Peking vjeruje da će to biti tako i politika prema Tajvanu se vodi u tom smjeru.
Ipak, Niel Ferguson na kraju otkriva svoje strahove, a najveća noćna mora je upravo zbližavanje Rusije i Kine, koje je više nego očito i potrebno je stvoriti raskol u odnosima dva de facto saveznika, koji se nadopunjuju u brojnom područjima. Rusija Kini jamči energente i vojnu tehnologiju, a Kina Rusiji podršku u razvoju i pružanju otpora zapadnim sankcijama, što čini sa svojim ogromnim tržištem od 1,5 milijardi ljudi, ali ne samo.
Prema autoru će se u novom Hladnom ratu formirati i novi “bizarni parovi”, stoga bi američki predsjednik Donald Trump i njegovi nasljednici “morali ponovo učiti lekcije diplomacije s kraja XX stoljeća.
“Amerikanci trebaju imati na umu da, iako saveznici igraju važnu ulogu u sukobu, neprijateljski saveznici također mogu biti korisni“, objašnjava Ferguson i sugerira kako je Kina glavni konkurent i neprijatelj Zapada, a Rusiju, obzirom da je „slaba i zaostala“, treba privući u zapadni tabor.
„Na primjer, sljedeće će se godine obilježiti 50. obljetnica tajnog putovanja Henrya Kissingera u Peking, čime je započeo novi odnos Amerike i Kine. Ovo je bio ključni dio Hladnog rata, kada je nastao raskol u odnosima između Kine i Sovjetskog Saveza, a Washington i Peking su se ujedinili protiv Moskve. Washington bi se trebao sjećati ove povijesne lekcije“, naglašava Ferguson.
“Glavni cilj američke strategije tijekom novog desetljeća bi trebao biti ponavljanje ovog manevara razdvajanjem Putina i Xi Jinpinga i gurnuti Rusiju u zapadnu konfiguraciju, jedina koja može spasiti Rusiju od apsorpcije koja će se dogoditi s razvojem Kine”, siguran je autor, igrajući na poznati mit o „kineskoj ekspanzionističkoj politici na ruskom Dalekom istoku, koja će na kraju završiti vladavinom Kine u Moskvi“.
“Donald i Vlad – niti jedna veza Trumpu nije nanijela više problema od ove. No hoće li ikada donijeti stratešku dobit?
Možda je to ključno pitanje novog Hladnog rata”, zaključuje Neil Ferguson, sugerirajući da je ključ uspjeha Washingtona u pragmatičnoj i vješto dizajniranoj politici koja će Rusiju uvući u zapadnu orbitu i posvađati Moskvu s kinom kao što su se posvađali Sovjeti i Kinezi u „zlatno doba ping-pong diplomacije Henrya Kissingera“.
Lijepi snovi Niela Fergusona, ali je li itko britanskom „stručnjaku“ rekao kako je završila možda posljednja životna misija Henrya Kissingera i nedavni posjet Moskvi? Vjerojatno nije, a ako jeste, onda se u uredništvu nekada uglednog britanskog The Timesa bore s ozbiljnim problemima.
Snovi SAD-a i EU da ponove Kissingerovo „remek djelo“ i zbliže se s Rusijom na štetu Kine
Da ali sad ne treba ni pod svaku cijenu verovati Kini.
To se zove izgubljenost u prostoru i vremenu , ispadanje iz igre , dezorjentacija , konfuzija .. Jedino šta im ostaje je da pucaju , rusi naime imaju zastarjelo naoružanje , kindzal, avangard itd.. Elite se uvlače u kolektivnu elitnu šizofreniju… Kao hitler što je rasporedjivao nepostojeće divizije..
Savremenim hrvatskim riječnikom Kina i Rusija su interesna skupina a SAD i EU zločinačka skupina udružena u zločinačkom pothvatu. Tako se da isčitati iz ponašanja na međunarodnoj sceni. O tome što tko misli o sebi, i šminka se da bi ga i drugi tako vidjeli, se ne raspravlja. Govorim o onome ispod šminke.
Gospodo komenatori pripremite se za jako veliki scenarij ove godine,jendu veliku ekonomsku krizu.Nakon Putinove poruke, vlada podnosi ostavku i ona je prihvaćena 15. svibnja, 16. siječnja. Mishustin je Duma RF odobrio kao premijera (383 glasa za, 41 suzdržana i 0 glasova protiv!), A istodobno je vvp uputio radnu skupinu da pripremi prijedloge za izmjenu Ustava RF kako bi se stvorio format za narodno glasanje, a već 21.1. Komitet RF Dume preporučio je da Putinov zakon o ustavnim promjenama bude usvojen na prvom čitanju. Zanimljivo zar ne? Kao odgovor na unutarnju politiku Rusije, jedan dio Putinove poruke pomalo je nestao i želio bih vas podsjetiti: „Uvjeren sam da je došlo vrijeme za ozbiljan i izravan dijalog o temeljima i načelima stabilnog svjetskog poretka. Rusija je otvorena za dijalog … “Sljedeći (17.1) izlazi iz političkog groba N.Sarkozsyja s (za njega) nevjerojatnim prijedlogom za stvaranje novog saveza Europe i Rusije. Štoviše, šef MMF-a… Čitaj više »
USA/UK raspadajući imperij i dalje živi u prošlosti. Nikako da shvate i prihvate da se svijet promijenio. USA/UK raspadajući imperij i hegemonija puca na sve strane
Slušam juče Vučića….kaže kritikuju Srbiju zbog saradnje sa Kinom i Rusijom, kaže to rade oni koji imaju stotine puta veću saradnju sa njima;kada trebaju oni da zarade sve je dopušteno a kada je u pitanju Srbija onda kažu “Nije to za vas, ne smijete sa njima sarađivati.”
Pisanje je zanat od koga se živi. Da bi prodavali svoj proizvod morate da odredite nišu za koju pišete, da pravilno procenite šta ti ljudi žele da pročitaju i da im to što bolje upakujete. Mislim da je Dejvid Icke ubedljivo najbolji primer za ovo. Doduše, ima i onih koji veruju u to što pišu čak i kad pišu čiste gluposti. Ozbiljni analitičari (prvenstveno oni koji rade za službe) obraćaju pažnju na mnoge stvari kako bi što detaljnije proučili temu. Pitanja koja obrađuju se klasificiraju po važnosti tako da odgovri daju što jasniju sliku. Kada se govori o odnosima među državama prvo treba definisati ko te odnose određuje. Njih određuje uzak krug ljudi na vrhu države ili onaj ko je “upravnik”. Kada pogledamo ko je vladao SSSR-om i Kinom 50tih i 60tih videćemo da je to bila mlada vlast u nekim geopolitičkim relacijama – gotovo ono što se u narodu… Čitaj više »
Ja mislim dabi bilo logicnije pisali,ko muti i zavadja dan danas ljude na ovim prostorima.Ima onaj jedna naroda,zavadi pa vladaj.TU su oni koje su krstili devedeseti i kako postati kameleon.Kazu Slavonci,kad abrziju nisi iskorjenijo iz zila,ona opet raste.Toje isto sa nasim komunistickim sisavcima.
Kako je prošlo rusko prijateljstvo sa NATOm?
Da. Rusi se s jezom sjećaju zadnjeg napada Kineza iz Evrope na Moskvu. Nešto slično je i sa stanovnicima Pekinga kad su u pitanju Rusi i njihovog napad iz Japana i Engleske.
Koji si ti bolesnik. Kus sobaka u podrum
Sve navedeno u origianalnom tekstu autora Fergusona su samo njegove vruće želje a pokazuje i neznanje. Smuči se čovjeku kad vidi tko piše za Times
vreme milosti na zapadu je proslo.onaj ko je shvatio sta se desava u svetu,shvatio je onaj ko nije nije i nikad nece,sta god video i cuo
mi ameri ne zavisimo od uvoza energenata, vec eu i kina, i tu je rusija pozicionirana kao prodavac.
rusija u buducnosti moze da ocekuje pohod sa istoka, kao sto je u proslosti imala pohod na istok, sa zapada.
kinezi su ti koji ce u buducnosti reci da nije posteno da sibir i arktik pripadaju samo rusiji, i najvecim delom, vec da podelimo, tako da rusiji ne treba to moderno oruzje za odvracanje nas amera, vec kine [eu ce do tada da skljokne vojno].
takodje, i hrana, treba nahraniti kineze sa sojom, a i stocna kuga im preti [plus ovaj koronavirus]
Nisu oni naivni koliko vi to mislite .
Komentator, profesor milinovic malo zivi u proslom a malo zivi i u neznanju, njemu su takodjer sve rakete “lepotice” ne kazem da nema pojma al zaostaje daleko za tehnologijama, barem 10 godina sto se tice tridenta, nosi glava koliko hoces, to nije problem, nosi i avangard i topolj i bulava, bulava ti je ruska vezija tridenta, danas je rusija u velikoj prednosti jer razvija jebacku proturaketnu obranu i svakom godinom je apdejta, jedan veliki korak su ispred amerikanac a sto u eventualnom nuklearnom sukobu znaci da ce oboriti vise amercikih raketa , niko ne tvrdi da ce uspjeti da ostanu netaknuti, u eventualnom udaru je vjerovatnost da bi tih pola raketa proslo njihovu odbranu dok kod amera je taj omjer daleko veci, proslo bi 80% udara po njima pri njihovom najboljim procjenama o europskom tlu necemo ni govorit sto se tice ostalih vidova oruzja, prouci pa ces vidjeti koliko je… Čitaj više »