Ranije ovog mjeseca je State Department u povijesnom muzeju američkog ministarstva vanjskih poslova otvorio izložbu posvećenu “jazz diplomaciji” Sjedinjenih Država tijekom Hladnog rata. Na dan otvaranja izložbe je s novinarima i Heather Nauert, glasnogovornicom State Departmenta, razgovarala predstavnica muzeja dr. Alison Mann.
“Imamo novu izložbu koja je postavljena upravo sada i koja je posvećena “jazz diplomaciji“, ali i brojnim afroameričkim glazbenicima koji su sudjelovali u tim diplomatskim naporima tijekom Hladnog rata”, rekla je Alison Mann.
“Sudionici “jazz diplomacije” su slani u zemlje sovjetskog bloka i vodili kampanju promicanja jazza, što je bio jedan kao načina suprotstavljanja sovjetskoj propagandi”, dodala je dr. Alison Mann.
Postav posvećen “jazz diplomaciji” bit će u muzeju dva mjeseca, dodala je, a izložba je otvorena 13. veljače.
Da završimo članak ovdje, što bi rekla većina? Ništa. Obična glupost koja nije vrijedna pozornosti. No, pogledajmo malo bolje, posebno iz sovjetske perspektive, ali ne samo. Ispostavlja se da je “sovjetski idiotizam” zapravo bio obrana od klopke koju je postavio Zapad. Ovo nije bila nikakva kulturna razmjena, što danas priznaje i dr. Alison Mann, nego pomno razrađeni “plan suzbijanja sovjetske propagande”.
“Napredni” i “prosvijetljeni” dio društva se uvijek smijao uvjeravanjima “komunističkih glupana” i današnjih “tvrdolinijaša” i “konzervativaca” da su Sjedinjene Države koristile jazz, boogie-woogie, rock i drugu popularnu glazbu kao ideološko oružje. Ovom arsenalu treba dodati i brojna “remek djela” Hollywooda, ali to nije tema.
No, sada se pametni, za razliku od “prosvijetljenih”, posljednji smiju, jer su i same SAD priznale da se jazz koristio kao antisovjetsko oružje, što je bila stvarno lukava zamka američkih stratega. I govorimo samo o jazzu, ne o drugim vrstama popularne glazbe koja je penetrirala u “komunističku tvrđavu” i njene saveznike ranije, a kasnije se kroz zapadnu po-kulturu utjecalo na mlade “prosvijetljene” ljude diljem svijeta.
“Glupi” sovjetski vrh je govorio: “Danas slušate i igrate jazz, a sutra ćete prodati domovinu”
Izraz “danas slušate i igrate jazz, a sutra ćete prodati domovinu” se još i danas spominje kao nenadmašni primjer idiotluka sovjetskih ideoloških državnih tijela.
No, danas State Department i dr. Alison Mann, 30 godina nakon kraja prvog Hladnog rata i četiri godine nakon novog oštrog zahlađenja odnosa između Zapada i Rusije, priznaju i hvale se da je jazz bio jedan od alata suočavanja dva suprotstavljena bloka.
“Sudionici jazz diplomacije su slani u zemlje sovjetskog bloka. Kampanja je bila promicati jazz kao način suprotstavljanja sovjetskoj propagandi”, podsjetimo još jednom na riječi dr. Mann.
U “jazz diplomaciji” su sudjelovali brojni popularni glazbenici, poput Louisa Armstronga, ali ona nije bila usmjerena samo protiv Sovjetskog Saveza, nego i drugih zemalja koje su birale između kapitalističkog i komunističkog sustava.
FOTO – Dio postava muzeja u Washingtonu / Louis Armstrong u Egiptu 1961.
Najveći trik vraga je uvjeriti vas da ne postoji, a State Department nije samo uspješno primijenio, već vrlo kreativno razvio ovu prijevaru. No, tada su verziju da je zapadna pop-kultura usmjerena protiv “sovjetske propagande” ne samo opovrgavali, nego smatrali za nešto smiješno i glupo, kao vjerovati u vanzemaljce ili da je Zemlja ravna ploča.
“Špijunski kamen” u Rusiji bio je pravi
Slično tome, prije 12 godina su ruski liberali ismijavali tvrdnje o “špijunskom kamenu” kojim su britanski obavještajci prenosili informacije iz Moskve. Međutim, jednog dana je britanska strana sama priznala da se služila ovom tehnologijom.
Nekoliko godina poslije su Nick Collins i Duncan Gardham za The Telegraph potvrdili da su se britanski agenti koristili predajnikom skrivenim unutar umjetnog kamena, kojeg bi postavili na neku od važnih ruskih ulica kako bi došli do tajnih podataka. Bila je to nevjerojatna špijunaža da je samo James Bond mogao postati njezin heroj.
Ipak, pokazalo se da “špijunski kamen“, zbog čega je izbio i diplomatski skandal koji je početkom 2006. zaoštrio odnose Londona i Moskve, uopće nije bio fikcija.
Britanija je u početku smijala optužbama Moskve, odakle su rekli da su špijuni uhvaćeni na mjestu zločina dok su se koristili lažnim kamenom da bi otkrili tajne podatke.
Prošlo je šest godina i onda je bivši premijer Tony Blair priznao da je ova “neugodna” epizoda bila istinita, a ne izmišljotina ruske propagande.
Jonathan Powell je priznao je da su Britanci zaista postavili “špijunski kamen”, iako je tadašnji premijer pokušao opovrgnuti ovu priču, a Ministarstvo vanjskih poslova Londona je odbilo odgovoriti na optužbe.
“Ovaj je incident bio prikazan na ruskoj televiziji u vrijeme kada je vlada tražila izgovor da opravda nove restriktivne zakone protiv organizacija za ljudska prava i boraca za demokraciju”, piše The Telegraph, ali priznaje postojanje špijunskog kamena.
U intervjuu za BBC u dva dijela, pod nazivom “Putin, Rusija i Zapad”, Powell je rekao: “Nema tu ništa posebno za reći. Špijunski kamen je dosadna priča. Oni su nas uhvatili. Očigledno su to znali neko vrijeme i samo su to otkrili u politički povoljnom trenutku.”
Vladimir Putin, tada već predsjednik Rusije, tvrdio je da ove organizacije financiraju zapadne vladine agencije. U to je vrijeme rekao da je “zakon usvojen kako bi zaustavio miješanje stranih sila u unutarnje poslove Ruske Federacije”.
Prikazana je i snimka britanskih agenata, koji prolaze nekoliko puta pokraj kamena u jednoj od ulica Moskve i kako jedan od njih razgleda uređaj, možda zbog kvara. Još jedna snimka pokazuje kako drugi Britanac preuzima kamen nogometne lopte i odnosi ga sa sobom.
Naravno, ruski liberali su se grohotom smijali budalaštinama, a onda London priznaje da je bilo tako.
Ruska protuobavještajna služba FSB ga je pokazala izbliza i na rendgenskoj snimci je šuplji kamen bio pun elektronike. Optužena su četiri Britanca i jedan Rusa da su koristili odašiljač unutar kamena kako bi prenijeli podatke na prijenosno računalo.
Dužnosnik ruske Federalne službe sigurnosti (FSB) Sergej Ignjatčenko je u to vrijeme rekao: “Po prvi put smo ih uhvatili za u vezi sa stranim službama i dobili dokaze tko financira niz nevladinih organizacija.”
Međutim, Blair je tada pokušao smanjiti važnost ovih optužbi i s osmijehom rekao: “Mislim da što manje govorimo o tome, tim bolje.”
MI-6 i britanski ministar vanjskih poslova su odbili komentirati situaciju. Predstavnik ruskog veleposlanstva u Londonu je rekao: “Smatramo da su ruski predstavnici već dali dovoljno komentara još 2006. godine”.
VIDEO – Blair 2012. priznaje aferu sa “špijunskim kamenom”
Glazba kao “soft power”
Onima koji su zapadnjačku glazbu smatrali propagandnim alatom su se također su se smijali, ali je sada ispalo da su bili u krivu.
Da li to znači da je ovakvo “uplitanje” izvana trebalo pažljivo kontrolirati diljem Sovjetskog Saveza ili slati posebne obavještajne timove u savezničke i zemlje koje su se tek oslobodile kolonijalizma kako bi pažljivo pregledavali sve sadržaje? Naravno da ne. Zabrane i ograničenja u nedostatku vrednije alternative ne funkcioniraju.
Ne da je morao biti očuvan pod svaku cijenu, ali je jedan od razloga katastrofe Sovjetskog Saveza bila razumna kritika “potrošačkog društva”, ali se sovjetske vođe nisu potrudile da svojim građanima ponude visoku kvalitetu života. Kritizirajući “neprijateljsku” glazbu i ne razviti konkurentnu alternativu je doslovno zvučalo kao vic.
Zabranjeno voće je uvijek slađe, pa je sve zapadno u Sovjetskom Savezu bilo bolje od domaćeg.
Trebalo je doslovno pasti na koljena da se ljudi uvjere da su im nuđeni filmovi “B” kategorije i opskurne pop pjevačice koje su preplavile Rusiju od 1990. Tek tada su u Rusiji, ali ne samo, građani napokon shvatili da “uvoz” i “kvaliteta” nisu nužno povezani.
Sada se sa slatkoćom zabranjenih stvari bore ukrajinske vlasti, koje uvode zabranu ruskih filmova, knjiga, igara, kao i glumaca i pisaca. Kao u cijelom Sovjetskom Savezu, ranije su zabrane napravile kult zapadne pop kulture koju se uzdizalo u nebesa, dok u Ukrajini danas vidimo obrnuti proces i uskoro će se kažnjavati krijumčarenje knjiga ruskih pisaca. Istina, danas u doba interneta bi sva takva ograničenja bila glupa, a učinak nikakav.
Činjenica da je State Department ponosno priznao da je jazz koristio kao svoje ideološko oružje ne znači da današnje vlasti trebaju još žešće braniti modernu zapadnu pop kulturu.
Zabrane same po sebi nisu dobre. Na primjer, nedavno je u ruskim kinima zabranjen film “Smrt Staljina”, komediju koja je, iako nije jasno zašto, vrijeđala osjećaje staljinista. Međutim, zabrana je uzrokovala suprotan učinak, jer tisuće ljudi koji su ravnodušni prema povijesti i politici nisu imali prilike vidjeti prijezir Britanaca prema Sovjetima iz Staljinovog vremena.
Dakle, današnje vlasti u Moskvi mogu i trebaju omogućiti gledanje filmova i slušanje glazbe, čak i uradaka u kojima se Ruse opisuje kao “divlje barbare s istoka”, ali objasniti ljudima o čemu je riječ i da nemaju nikakvih iluzija o njihovim “zapadnim partnerima”.
Međutim, glavna stvar u suočavanju ideja je moći ponuditi vrijednu alternativu. Rusija je tek nedavno krenula s uspješnim medijskim projektima, koji su izazvali ogorčenje zapadne elite zbog penetracije u informacijski prostor. Ali u kinematografiji, da ne spominjemo pop glazbu, situacija je svugdje ostala ista. Lokalni rock ili rap su ograničeni na lokalni govorni prostor i često su blijeda kopija američkih “zvijezda”.
Možda bi Rusija i Kina trebali slijediti američki projekt i svoje umjetnike slati da jašu deve po Egiptu?
Za kraj, isto je vrijedilo i za revolucionarnu ljevičarsku mladež diljem zapadne Europe u vrijeme Hladnog rata, koja je postajala sve opasnija. Navest ćemo samo dva primjera. Jedan možete vidjeti u biografskom filmu koji opisuje život mladog Sicilijanca Giuseppea Impastata, kojeg je mafija ubila 9. svibnja 1978. u blizini Palerma. U svom političkom aktivizmu se borio protiv mafije i za ideje proleterske demokracije, što na Siciliji ’70-ih nije bilo pametno. Prije ubojstva su ga pokušali odvratiti na razne načina, da bi mu u Cinisi na kraju poslali “američke ljevičarske revolucionare”, kojima je najveći domet “provođenja revolucije” bio skinuti se goli i kupati na plaži u selu u kojem ih je ugostio Giuseppe Impastato. U biografskom filmu “Cento passi” se Impastato pita zar su to “drugovi” i “komunisti” iz Amerike? To je bio zoran primjer penetracije američkog revolucionarnog duha u tada naoružanu i vrlo dobro organiziranu talijansku ljevicu, koja je tih godina doslovno vodila “rat protiv kapitalističke buržoazije i države”, poznat kao “Olovne godine“.
Drugi primjer je iskaz jednog od bivšeg pripadnika talijanskih “Crvenih brigada” iz ’70-ih godina. Sredinom ’90-ih, nakon što je izašao iz zatvora zbog terorizma, rekao je kako su vrijeme “revolucije” imali veliku podršku, čak i članove, među studentima Sveučilišta Sapienza u Rimu. No, to je bilo i vrijeme Woodstocka i rocka, što je lukavo iskorišteno u razmjeni studenata. CIA je jednostavno poslala svoje studente, “ljevičare”, naravno, koji su uz ploče popularnih glazbenika sa sobom donijeli i LSD, heroin, hašiš, zapravo širok izbor opijata, za svakoga ponešto.
Bivši pripadnik “Crvenih brigada” je rekao kako se za bilo kakvu aktivnost, pomoć ili akciju nekada sigurnih jataka ili članova ove organizacije za nekoliko tjedana nije moglo računati. Većina ih je bila omamljena drogama i u društvu svojih američkih prijatelja slušala tada “revolucionarne” rock hitove. “Revolucija” se svela na ono što je opjevao Ian Dury u pjesmi “Sex & Drugs & Rock & Roll”.
Danas, 2018. godine, imamo službenu potvrdu State Departmenta o korištenju jazza kao alata u suzbijanju sovjetske propagande i utjecaja na svijest naroda tek oslobođenih kolonijalizma da se umjesto diktaturi i sovjetskom komunizmu okrenu kapitalizmu s ljudskim licem. Za rock & roll pričekajmo s postavom u muzeju, ali ako ga bude sigurno će biti zanimljiv, ne samo za zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza, nego i šire. Nešto od toga je bilo rezervirano za nas.
Ipak, da ne bi bilo zabune, ponovimo još jednom da zabrane nemaju smisla i ljudima treba ponuditi kvalitetnu i vrijednu alternativu. U suprotnom, uživajte u revolucionarnom hitu Iana Durya, još i danas popularnom među buntovnom mladeži.
Ian Dury – “Sex & Drugs & Rock & Roll” (Seks, droga i rock and roll su sve što treba mom mozgu i tijelu…)
Transkript i video o “jazz diplomaciji” State Departmenta: State Department
To oružje i danas tuče jače od bilo kojeg ruskog oružja.
Zabrane itekako imaju smisla.
Pa vise ljudi ce pogledati neki propagandni uradak ako izadje u kinu (jer eto, idemo ga pogledati, zasto ne, nesto moramo), nego ako ga se zabrani i dostupan je jedino online (u tom slucaju tek mali postotak ljudi ce ga “skinuti”).
Slazem se jedino da definitivno u isto vrijeme treba ponuditi i kvalitetnu alternativu.
Ovome bi se dalo štošta još nadodati. Ali da se ne vraćamo u prošlost, pošto su “gušteri” ionako pustili glazbu niz vodu, osvrnimo se na ovo danas. A to je trojni pakt google-facebook-microsoft, trenutno najveći soft power sad-a.
kao sto danas imamo farme, velikog brata, zadruge… kako to lijepo utice na formiranje etickih i moralnih vrijednosti kod naroda.
Hocemo li za nekoliko godina cuti da i to nije bilo slucajno? Ali meni je veci problem kako se to prima kod naroda.
Dobri tekstovi danas 🙂 Babić baš ume da namuči: od džeza do “špijunskog kamena” definitivno nije dobar pravac – suviše se razvodnjava a poređenje nije odgovarajuće. Međutim, zaključak drugog dela teksta je zlata vredan. – Rukovodstvo SSSR-a je pravilo puno grešaka posebno “kulturnoj ideološkoj borbi”. Oni nisu shvatali da ljudi žele lepo a ne samo funkcionalno – Zapad je i čekić pravio lepše nego SSSR! Zabranjivati soul u kome su crnci pretakali svu tugu za rodnom grudom i tugu zbog života u ropstvu kao i džez u kome su prikazivali i radost života bez obzira što su retki trenuci za radost je čista glupost. To je muzika koja se lepi za dušu i njena vrednost se ne može negirati. Naravno, kao što je Babić odlično primetio, ponegde je potrebno pravilno tumačenje pa i pravljenje alternative jer rigidni stavovi dovode do proglašavanja “Sačma” stranim agentom!?! Čak i danas i na našim… Čitaj više »
Kada Washington javno prizna da se već desetljećima neke njihove agencije financiraju sa prodajom droge na ulicama Amerike onda će to biti vijest.
http://www.kurir.rs/zabava/pop-kultura/1768425/yu-rok-svirao-po-notama-tajne-sluzbe-najveca-zavera-jugoslovenske-rok-scene
da ne bude zabune ovaj tekst sam procitao u POLITICI
Meni je priznajem trebalo neko vrijeme da shvatim što se dešava, već mi kao klincu nije bilo jasno šta to kuju John Major i ekipa jer nije bilo nikakve logike u postupcima oko Jugoslavije. Prošlo je neko turbulentno vrijeme i kritike i samokritike je gotovo nestalo a onda su počeli se javljati tekstovi iza kojih stoje razni “urotnici” i dogodio se 9/11 nakon čega sam nepovratno izgubio svako pouzdanje u bilo kakav učeni ili priučeni zapadni sustav vrijednosti. U periodu iza toga shvatio sam kako su oba svjetska rata te ostali ratovi 20.stoljeća vođeni uglavnom protiv ruskog te u nešto manjoj mjeri protiv ostalih slavenskih naroda , te su vođeni protiv naroda na koje su potonji ostavili neizbrisivi politički i kulturalni utjecaj. A evo neki dan sam čitao kako FBI planira obučavati sigurnosne službe u Europi za zaštitu od terorizma, isti FBI koji je kadroviran i obučavan kod najjačih izraelskih… Čitaj više »
Pa normalno Ljudi hoce slusat Amstronga a ne govere senilnog Brežnjeva…
I kaj je tu novoga??? Čudi me da se ovaj autor nikad ne osvrne na ono kaj se nas tiče?? Pa eto primjera ma da će mnogi reći ma to su teorije zavjere(kak su govorili i za ovu za amere i ruse gle čuda) makar i to treba čitati s 5strukim naočalama jer ima navoda da ti pamet stane al ima i nekih istina Ispovijest bivšeg agenta DBa: ‘Glazbom smo kontrolirali Jugoslaviju!’ Tito je htio stati na kraj studentskim revolucionarnim idejama Velisavljevićev angažman u službi počeo je 1968. godine. Studentski prosvjedi su ozbiljno uzdrmali Tita. Iako ih je uspio stišati, Tito je primjećivao da se stalno pojavljuju nova žarišta. U tom cilju na tajnom sastanku je raspravljao o tome koji se front može prvo rješiti. Veljko Vlahović je predlagao da SFRJ nabavi atomsku bombu koja bi joj bila jamac suvereniteta, Edvard Kardelj je spominjao približavanje NATO paktu, a Stane Dolanc… Čitaj više »
Iskreno, tekst mi je nedorečen. Gosp.Babić, pokušava nas uvjeriti, a tako smo većina nas mislili, da je popularna kultura, i popularna glazba, dijelom kriva za urušavanje socijalizma. Gosp.Babiću, ne komunizma, socijalizma. No dobro, da se vratim na smisao teksta. Pop-kultura i pop-glazba i razni ti sastavi, postojali su i u sovjetskom prostoru. Ne znam, je li ih i koliko ih je bilo u npr.srednjeazijatskim muslimanskim republikama SSSR-a, ali u evropskom prostoru, u području ruskog jezika ili možda ukrajinskog, ili u baltičkim republikama, od šezdesetih je itekako narasla ta pop-kultura. Brojni pjevači ili grupe iz tih vremena su bili naprosto vrhunski. Do nas to nije dolazilo, malo jest, recimo mnogi su čuli za Alu Pugačovu. Ta sovjetska pop-glazba pojavila se valjda od kraja pedesetih ili početka šezdesetih, i stalno je rasla. I diljem SSSR-a tada su bili popularni brojni festivali zabavne glazbe, nešto kao i kod nas. Ili drugdje po Evropi… Čitaj više »
Dragi ŽUKOVE, odličan sarkazam, hvala na dosjetki. Pa jest, bilo nam je “strašno”……kada se sjetim npr.splitskog festivala lakoglazbenih nota, i one euforije koja tada vladala gradom, u vrijeme festivala, a bilo nam je “strašno-:))
Uvijek sa sarkazmom možemo razoružati one koji nas uvjeravaju da smo bili u nekoj crnoj rupi. Hm, ja zakoračio u sedmo desetljeće, valjda nekog vraga znam o tim vremenima.
Ti brate ko da si udarnik na radnoj akciji 50ih. Tito partija omladina armija. Da je ista valja u 35 godina vladanja bi od naroda npravija ljude sposobe za upotrebljavanja mozga a ne krvozedne budale pune mrznje preme susjedima koje pljackaju vlastite tvornice i glasaju za tajkune koji ih bacaju na ulicu. I reka bi staljinu da, jer nesvrstanost je takodjer bila samo finta kako bi se oslabio sssr
Jeste muzika opasno oružje!
Čujemo taktove, i počnemo tapkati nogom, ….
Muzika pokreće čoveka, u raznim smerovima?!
Izaziva mnoštvo osećanja, ……
Setimo se “Jerihonskih truba”!
Džez je produhovljena muzika. Jedan poznavaoc mi kaže da je džez najsličniji sevdalinkama?
@Georgij Ž. Koliko god se prečesto ne slagao s tobom, za ovo, kapa do poda.
Nisu tadašnji funkcioneri imali druga posla nego određivati tko i kako će pjevati. Po pitanju R&R-a Yu je bila najotvorenija zemlja od svi istočnih. Gostovali su strani bandovi i pjevači. Npr. Joe Cocer, Rolling Stones, Deep Purple, i mnogi drugi.
Ako se čime teško moglo manipulirati onda je to glazbom.
Domaca glazbena i filmska umjetnost dozivjela je renesansu u socijalistickom drustvenom uredjenju Jugoslavije . Jugoslavija je kako za muzicare tako i za sve ostale ponudila kroz politicku supstancu sasvim solidne okvire za prosperitet koji je i matematicki odnosno statisticki dokaziv u svim bitnim segmentima rada i djelovanja za jednu zajednicu odnosno drustvo .Jugoslavija je bila nocna mora za kapitaliste , nacionaliste , teroriste , vjerske fanatike , kokosare , lopove i razbojnike .Upravo takvi su 90 tih stvorili ove danasnje nazovi drzave u kojima je sve otislo u vrazju mater , 10% posto lopova uziva a 90 % naroda fakticki gladuje .Ono cemu je baza laz , lopovluk i nerad , nema perspektivu ma koliko se god oni trudili lagati o Jugoslaviji i Titu.Pljuvanje po Titu i Jugoslaviji nije nista drugo doli znak njihove nesposobnosti , jer kokosari u biti i nemaju sto drugo ponuditi narodu osim teorije zavjera ,… Čitaj više »
Nigdje i ne stoji da je trebalo braniti, nego stvoriti alternativu, što tek sad počinju u informacijskom prostoru (RT/Sputnik). Gluposti, pa i piše da je besmisleno u vrijeme interneta misliti na to, ali je ovo satisfakcija onima, ako su još živi, kada su tvrdili da je to soft power, a mladi u SSSR-u ih smatrali komunjarama s kamenom umjesto mozga. Sad ova dr. Alison Mann osobno otvara izložbu i priča kako su se vrbovalo muzičari za turneje da se promiče američki način života.
Ovi koji su prešli na temu YU, u nas su upravo to napravili, kada su stvorili YU alternativnu scenu, vrlo kvalitetnu. Ali se ona raspadala usporedo s raspadom države. Pa je od punka Prljavo kazalište postalo soft-nacionalizam, a Leibach, ne bi ni komentirao.. Bolje. Neue Slovenische Kunst, a kad su oni to imali stari “kunst”? Kad je Leibach nedavno održao koncert u Sjevernoj Koreji, znajte da ta država neće dugo. Bajaga se od Đorđevića razišao nakon Buvlje Pijace, što se vidjelo odmah po antikomunističkimi i prikriveno monarhističkim tekstovima, ne svi, ali ima ih. S druge strane Bajaga nema nijednu “političku”, koliko znam.
Vezano za dio oSapienzi, tko se sjeća filma, a ne knjige Mi djeca s kolodvora ZOO? Pa to je reklama za uzimanje heroina, a ne film koji pojašnjava posljedice. Ja sam ga kao tinejdžer gledao dva puta zaredom u kinu i da mi je netko prišao i dao pol grama, uzeo bi sigurno, ali srećom u mojoj “selendri” toga nije bilo. da ne govorim o drugim uracima Hollywooda , ali skrećemo s teme. Sovjeti su bili upravu: Danas slušaš rock, a sutra ćeš prodat domovinu! Slažem se, jer se i u nas smatralo da je sve zapadno bolje, ljepše, onako šareno, svjetlucavo, e sad smo dobili svjetlucavi “vibrator”, da ne koristim druge riječi. Usput, frižider Obodin moje babe još radi, a kupljen je 1974. i to je trebalo iskorjeniti. Za tržišnu ekonomiju i potrošačko društvo je to bilo prioritet za uništiti. Tome su služili i ovi projekti.
nego je li itko primijetio najezdu pop-zvijezda porijeklom s Kosova? Mislite li da je zaista slučajnost? Ja baš i ne.
Da je pop kultura uključujući rock n roll bilo samo i jedino zamišljeno kao ideološko oružje, to mi nitko ne treba govoriti. To je jasno kao dan. Napokon da je jedan jedini novinar sa ovih prostora javno progovorio i o toj obmani, u spektru mnogobrojnih obmana i manipulacija zapadne medijske mašinerije.
Dečki, trebate slušati kvalitetnu glazbu, riječemo, simfonijski rock…, od grupa pomenimo albume The Moody Blues, Strawbs, Barclay James Harvest…, rane Rolling Stonese… kod njih nema CIA-e
Soft Power ( Holivud i anglosaksonska pop glazba) je daleko najveća droga za cijeli svijet, ta droga najviše zatupljuje ljude. Ja sam osobno bio zaglupljen i zatupljen tom drogim, kada sada bolje razmislim, zapravo sam najviše zbog te “droge”, prije 20-ak godina, bio slijep kod očiju, jer sam “konzumirao puno te “droge”, bezbrojne američke filmove i slušao mnoge američke i britanske grupe i mislio da su Amerika i Zapad dobri i pošteni, a Rusi zli. To je upravo poruka, koju nam ta droga-soft power nesvjesno ubacuje u glavu. Mi konzumiramo filmove i ne mislimo glavom, Filmove u kojima su američki vojnici i agenti CIA-e, dobri i pošteni i uvijek spašavaju svijet. Ne samo ratni i kriminalistički filmovi, već i u komedijama je tako, da su amerikanci uvijek cool, zabavni, opušteni, i zato imjau takav imidž, dok Rusi oduvijek imaju imidž, da su smotani, strogi, namrgođeni, nemaju smisla za humor, itd.… Čitaj više »
pogledajmo primjer droge-soft powera na 3 najveće žrtve, koje je SAD, baš pomoću soft powera potpuno potčinio pod svoju vlast. Njemačka, Japan i Južna Koreja su 3 najvažnije američke kolonije od 1945. do danas. Odnosno, to su 3 države koje su okupirane 1945. od strane SAD-a i do danas su okupirane. SAD i Britanija su 1945. Njemačku porušili do temelja i izvršili ratne zločin iz osvete, samo što se to danas ne smije govoriti, jer pobjednici su pisali povijest, Zahvaljujući toj drogi-soft powera, u zadnjih 70-ak godina, Japan, Njemačka i Koreja su totalno potčinjeni, amerikanizirani, tako da za gospodara–SAD, ne postoji stvarna opasnost od neke masovnije pobune u ove 3 države. Posebno, Nijemci su najmaerikaniriziraniji narod u Europi, Oni zapadni Nijemci. Istočni Nijemci, koj nisu imali tu drogu, američke pop-kulture, već su živjeli u DDR-u, pod SSSR-om, danas nisu tako zaglupljeni, oni su sačuvali svoju neovisnost, zato je danas baš… Čitaj više »
Ako pažlivije pogledamo, sve to navodno “buntovništvo” pojedinih američkih grupa i pjevača, rok en rola, pa kasnije hip hopa, i rep glazbe, sve je to samo glumatanje za idiote. Sve te rok i pop zvijezde, koje stalno glume, neke buntovnike i kritičare su oduvijek bili pijuni u rukama elite i duboke države, baš u svrhu soft powera. U stvari je sve to lažno buntovništvo namjerno poticano od elite, od “duboke države” i masovnih medija pod kontrolom duboke države, Pođimo od prvog “buntovnika” Elvisa. Ono kad je nastao rok en rol i kada je Evis mrdao guzicama, i zaluđivao cure, a konzervativni stariji ljudi su bili kao užasnuti. Pa kasnije, Beatlesi,– još veće lažno buntovništvo, i lažna ikona, John Lennon, od kojega su naprvaili sveca, Ona njegova pjesmica “imagine”, danas je tako otrcana, da mi se gadi slušati. Baš najviše globalna elita propagaira taj pjesmuljak za NWO. Dakle najprije je sredinom… Čitaj više »
To je ono “Cultural Victory” kad igramo Civilization…