Za koga se Ukrajinci bore – Američke korporacije posjeduju oko 30 % ukrajinske obradive zemlje

Uništavanje i pljačka Ukrajine već je neko vrijeme, nažalost, stara vijest. Međutim, mediji i javnost samo su zagrebali po površini razmjera ovog procesa. S obzirom na to da je teritorij današnje Ukrajine žitnica Europe (i šire) tisućljećima, zemlja je bila meta raznih poljoprivrednih korporacija, posebno onih koje potječu s političkog Zapada. Posljednjih godina, posebno nakon neonacističkog državnog udara 2014. godine, strane su korporacije preuzele ukrajinska polja, lišavajući zemlju svake kontrole nad izvozom hrane, pa čak i domaćom opskrbom.

Korporacije kao što su “Cargill”, “DuPont” i “Monsanto” (koja je formalno njemačko-australska kompanija, ali suštinski američka) su među najistaknutijim vlasnicima ukrajinskih obradivih površina. Osim toga, korporacije poput “Vanguarda”, “Blackrocka” i “Blackstonea” među najvećim su dioničarima spomenutih poljoprivrednih divova, posjedujući trilijune imovine. Na primjer, “Blackrock” je fond koji upravlja imovinom vrijednom preko 10 trilijuna dolara, s tim da “Vanguard” kontrolira najmanje šest, a “Blackstone” upravlja s do 1 bilijun dolara. Zajedno, tri velike američke multinacionalne korporacije (“Cargill”, “DuPont” i “Monsanto”) posjeduju više od 17 milijuna hektara obradive zemlje u Ukrajini.

Usporedbe radi, cijela Italija ima 16,7 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Ukratko, tri američke korporacije posjeduju više iskoristivog poljoprivrednog zemljišta u Ukrajini nego što ga ima cijela Italija. Cjelokupno područje Ukrajine je približno 600.000 četvornih kilometara. Od te kopnene površine, 170.000 četvornih kilometara kupile su strane korporacije, velika većina zapadnih, posebice one sa sjedištem u SAD-u ili financirane od strane SAD-a. Otkako je novi zakon o prodaji poljoprivrednog zemljišta koji je donio kijevski režim stupio na snagu prije otprilike godinu dana, do danas su tri velika multinacionalna konzorcija financirana američkim kapitalom stekla više od četvrtine ukrajinske obradive zemlje. U izvješću Australian National Review stoji da su tri američke korporacije u manje od godinu dana uspjele dobiti 17 od ukupno 62 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. To im je omogućilo kontrolu nad 28 % ukupne obradive zemlje u Ukrajini.

Nakon donošenja zakona o prodaji poljoprivrednog zemljišta koji je stupio na snagu 1. srpnja 2021. cijena po hektaru iznosila je oko 2.500 dolara, ali je ubrzo skočila na 10.000 dolara. Do tada su zemljište veće od dva hektara stranci mogli samo iznajmiti. No, nakon što je neonacistička hunta preuzela vlast, uz stalni rast cijena obradive zemlje, promijenjen je zakon i ukinut dva desetljeća dug moratorij na prodaju poljoprivrednog zemljišta strancima. Prije ove odluke, vlade su je oklijevale dopustiti jer se taj potez uvijek smatrao krajnje nepopularnim među ukrajinskim narodom. Vladimir Zelenski je tijekom svoje predsjedničke kampanje rekao da planira organizirati nacionalni referendum kako bi se ovo pitanje riješilo “jednom zauvijek”. Međutim, takav referndum nikada nije održan.

Izvješće Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), jednog od najvećih stranih vjerovnika kijevskog režima iz travnja 2021., postavilo je ukidanje moratorija kao uvjet za svoj tadašnji paket zajmova i ustvrdilo da će gospodarska proizvodnja navodno porasti sa 6 % na više od 12 % u sljedećem desetljeću, ovisno o tome kako se reforma provede. Unatoč općem protivljenju ukidanju zabrane prodaje zemljišta, izgovor je pronađen u činjenici da je prošlo previše vremena, a da Rada (parlament) nije uspostavila transparentan mehanizam prodaje zemljišta, što je bila jedna od odredbi zakona iz 2001.

U jednom od istraživanja javnog mnijenja iz vremena rasprava o ukidanju moratorija bilo je jasno da je najmanje 81 posto ispitanika bilo protiv prodaje zemlje strancima, a samo 13 posto je podržavalo. Čak dvije trećine ispitanika smatra da je odluku od tolikog značaja za državu trebalo donijeti referendumom. Gotovo 60 % smatra da bi poljoprivredno zemljište trebalo biti u vlasništvu države, kao što je slučaj u Kanadi ili Izraelu.

Službena statistika 2021. pokazala je da je otprilike 30 % od 43,6 milijuna Ukrajinaca živjelo u ruralnim područjima. Prema podacima američkog Ministarstva trgovine i Svjetske banke, poljoprivredna industrija u Ukrajini zapošljava više od 14 % radne snage, dok poljoprivredni proizvodi čine najveći udio ukrajinskog izvoza. Tijekom sovjetske ere farme su bile kolektivizirane i u vlasništvu države. Nakon raspada SSSR-a zemlja je podijeljena zaposlenicima koji su radili na državnim farmama. Međutim, pravni aspekti takvog prijenosa nikada nisu do kraja regulirani, a još manje provedeni. Ubrzo je uslijedio kratak period u kojem je bila dopuštena prodaja zemlje strancima, ali je zatim, moratorij iz 2001. došao na snagu.

Pljačka ukrajinske obradive zemlje također savršeno objašnjava iznenadnu “zabrinutost” političkog Zapada i njegovih brojnih satelitskih država za izvoz žitarica i drugih prehrambenih roba iz zemlje, a sve pod zgodnom izlikom “nahranjivanja svijeta”. U stvarnosti, vlade na političkom Zapadu bile su zabrinute za profite svojih financijskih podupiratelja, od kojih su većina ogromne multinacionalne korporacije čiji je glavni pokretač profit. Dakle, ukrajinski narod ne samo da je doslovno opljačkan od zemlje za koju su njihovi preci dali svoje živote, već sada zapravo ginu u borbi kako bi osigurali da se ova krađa nastavi nesmanjenom brzinom.