Za služenje nadnacionalnom, potrebno je prije toga slomiti nacionalno

Dogodi se ponekad da neki opskurni estradni menadžer na zalasku karijere olakša dušu i ispovjedi grijehe pa nam prizna kako je svojedobno sudjelovao u namještanju pobjeda na festivalima zabavne glazbe. Inače volimo misliti kako su pobjede zaslužene, kako pobjeđuju najbolji, a onda s vremenom i nizanjem ovakvih i sličnih ispovijedi odemo u drugu krajnost i počnemo na sve festivale gledati kao na namještaljke.

Od svih festivala ipak su za nas najznačajniji festivali demokracije, kako apologeti ‘najmanje lošeg sustava na svijetu’ tepaju demokratskim izborima. Na izborima po Ustavu imaju pravo svi punoljetni građani birati i biti birani i to načelno stoji. Odavno znamo da rijetko prolaze naši izbori, a zašto je tomu tako, pojasnio nam je poput kakvog opskurnog menadžera na zalasku karijere, trenutni nam premijer Plenković. Na sjednici predsjedništva HDZ-a, na temi o ratifikaciji Istanbulske konvencije, vidjevši koliki je broj potencijalnih protivnika ratifikacije, koliko glumljenih protivnika i koliko poslušnih, zaprijetio je svojim sudrugovima u političkom talu kako će, ne poslušaju li ga inicirati prijevremene izbore na kojim će ono osobno krojiti izborne liste. I dodao nešto još strašnije, što je sledilo krv u žilama protivnika ratifikacije – a na tim listama neće biti nekih od vas.

Tako nam je ovaj politički menadžer ne/hotimice otkrio suštinu festivala demokracije – mi birači verificiramo/ratificiramo izborne liste koje kroji on osobno i njegova braća po političkom oružju u drugim strankama.

Kako crobarometar trenutno nije naklonjen SDP-u, to je strah od izbora s listama na kojima neće biti Plenkovićevih protivnika jači od principa, stavova i kršćanskih korijena anti-istanbulaca.

Budući da ratifikacija IK nije nešto što nam nameće nadređena nam EU, niti UN, niti bilo koji centar moći, valja nam se upitati što to tjera Plenkovića na uzburkavanje inače mirne, dobro potkupljene političke scene?

Nudi nam se samo jedan odgovor, a taj se ne odnosi na prava žena i njihovu zaštitu. Plenković to čini isključivo zato da bi slomio HDZ, a potom ga okrpio svojim i EU imobilizacijskim sredstvima. Izvojevana pobjeda protiv remetilačkih faktora iz političke nakupine zvana MOST ga je naučila kako s obračunati s neposlušnima. Greška koju je izvorni desničar na položaju ljevičara  Milanović napravio kad je postao prvi u SDP-u, a da nikad nije zagospodario strankom mu ne pada na pamet.

Želimo li stvarno saznati tko je kakav, onda ćemo veću pozornost pridavati njegovim djelima, a manju riječima. Ako su i djela i riječi usklađeni, onda mu možemo vjerovati.

HDZ nije desna stranka još od početka ovog stoljeća. Mahanje zastavama, ruka na srcu i Živjela Hrvatska nije desničarenje. To nam je svima pokazao Milanović u svojoj zadnjoj izbornoj kampanji kad je cijeli okupljeni SDP natjerao na uzvike Hrvatska, Hrvatska i mahanje zastavama.  HDZ za sebe tvrdi da je stranka desnog centra, ali to ne prati djelima. Sve što čini kad je na vlasti je čisto ljevičarenje. Dižu poreze, izmišljaju takse, zapošljavaju u državnoj upravi, potkupljuju društvene skupine (jednako potkupljuju braniteljske udruge, kao i udruge udovica, jednako srpsku zajednicu kao i ljevičarske udruge, portale), donose zakone za čiju provedbu je potrebno dalje zapošljavanje u razno raznim inspektoratima. O ekonomiji ne znaju ništa. Baš kao i službena ljevica.

Zadnjih hrvatskih 18 godina je 18 godina trčanja u mjestu

HDZ nije desno niti po odnosu prema državi. Njegovih i naših 18 godina je 18 godina skrnavljenja državnog suvereniteta. Najprije nas je ugurao u NATO savez (i tako stavio među agresorsku silu koja harači svijetom zadnjih desetljeća), potom i u EU. Za ljevičarstvo nedostaje još i internacionalizam? Bez brige, tu je. Samo što nije Internacionala, nego Oda radosti. EU kao nadnacionalna tvorevina. Za služenje nadnacionalnom, potrebno je prije toga slomiti nacionalno.

Ratifikacijom IK Plenković upravo to čini. Još jedno skrnavljenje državnog suvereniteta. Rodna ideologija je usputna i odskočna daska za dalja izopačenja društva. Ono što je bitno u IK jest GREVIO (zamalo da se rimuje sa Šeksovim gremijima koji iz pozadine vladaju državom umjesto legalno izabranih).  Institucija koju hrvatski birači ne biraju, koja nikom ne odgovara, a ima ovlasti nadzirati nacionalno zakonodavstvo i primjenu tog zakonodavstva po kriterijima koja su im zadali oni koji ih biraju. A to svakako nismo mi. Usput, to bi i koštalo, oko milijardu kuna – tako tvrdi Dubravka Šuica.

Otkud Plenkoviću milijarda kuna?

Hrvatska nije država koja sama kreira svoj novac, država je samo komitent na šalteru strane banke poput bilo koga od nas. Taj novac može imati samo ako ga otme od nas, porezima. Jer država nije samo komitent strane banke, ona je i represivni organ tih istih banaka budući da banke najprije štiti zakonima, od njih posuđuje novac kojeg najprije troši, a potom otimlje od poreznih obveznika kako bi namirili sebe i banke.

Jadranka Kosor (kao prava ljevičarka) je udarila porez na mobilnu telefoniju, ministar Kujundžić misli sanirati dugove u zdravstvu novim porezima, penaliziranjem onih koji puše cigarete (ali ne i onih koji nezdravo žive po svom izboru). Ostaje nam vidjeti koju novu taksu na postojećih 550 će uvesti HDZ.  I to sve uz uvjet da ni jednom kunom ne platimo kao porezni obveznici državnu avanturu u Agrokoru, kao oglednom primjeru kršenja Ustava i stvaranja jednakijih poslovnih subjekata od jednakih.

S IK je Plenković uhvatio u svoju mrežu i nominalne ljevičare koji su ratifikaciju koristili kao sredstvo napada na vladajuću oligarhiju. Niti njima prava žena nisu ni na kraj pameti, a sad će biti stjerani pred zid pa će radi kakve-takve vjerodostojnosti morati glasovati za ratifikaciju.

Istinski desničari, kakvim je htio u vladajućoj garnituri postati dr Zlatko Hasanbegović, ustaju protiv HDZ-a i protiv Plenkovića. Podržava ih Crkva. Ona ista upravljana iz Vatikana, omeđena i kupljena Vatikanskim ugovorima (Srpska Pravoslavna crkva je također potkupljena ilegalno, kao i katolička).

Na kraju priče, završila ona sa Plenkovićevim sastavljanjem novih izbornih lista ili tek čišćenjem od desničarskih natruha iz vrha stranke, IK će biti ratificirana. Crkva u svojoj financijskoj raskoši omamljena, branitelji i udovice potkupljeni, a HDZ do kraja razdesničaren. Ostat će lijeva stranka koja podupire Plenkovićevo EU desničarenje. Kako? Plenković je uvjereni EU internacionalist, čovjek je EUSLAVEN, a HDZ njegova platforma za dalje napredovanje.

Plenkovićeva Vlada je na današnjoj sjednici uputila u saborsku proceduru ratifikaciju IK i to je ovako najavio premijer: Nema skrivenih namjera, pogotovo ih nema od hrvatske vlade. Ima želje da se ovim međunarodno-pravnim instrumentom riješi problem koji postoji u hrvatskom društvu i oko kojeg, kao predsjednik vlade i HDZ-a, ne želim da na njega polaže pravo samo jedan dio političkog spektra. To je problem cijelog društva.

Pritom nije mislio na gospodarsku stagnaciju, iseljavanje mladih obitelji, depopulaciju, na hrvatsko gospodarstvo. Mislio je na sebe u budućnosti i svoje brusselske stepenice.