Zadaća Vučića je da Srbiju što brže ugura u EU i NATO pakt? (VIDEO)

Nedavno su visoki američki analitičari bliski Bijeloj kući i Kongresu u više navrata izjavili kako će Balkan postati ključno područje “novog Hladnog rata” i “bojno polje” između Zapada i Rusije.

No, ruski stručnjaci smatraju da, osim ekonomskih interesa, ruske vlasti vrlo malo pozornosti obraćaju na Balkan, puno manje nego bi trebale. Štoviše, analitičari medija bliskih Kremlju smatraju kako tog “povećanog utjecaja” Moskve na Balkanu uopće nema i da Rusija na Balkanu čini vrlo malo, gotovo ništa, posebno kada je u pitanju Srbija, koju mnogi vide kao “bliskog saveznika Moskve”, što uopće nije istina, bez obzira što Aleksandar Vučić i vlada Srbije izbjegavaju uvesti sankcije Rusiji.

Aleksandar Vučić je proteklih nekoliko godina održao toliko izbora da ih je teško izbrojati, a svakom prilikom je dodatno jačao vlast u zemlji. Tijekom svih ovih godina je svakom prilikom govorio u “europskom kursu” Srbije i kako ne radi na nikakvoj uspostavi strateškog partnerstva s Rusijom, iako mu ne smetaju ruski tenkovi i zrakoplovi. Predsjednik Srbije s istim osmjehom komunicira s delegacijom ruskih liberala i govori im o “europskom izboru”, ali je s istim žarom spreman komunicirati s ruskim “patriotskim blokom”. Biti predsjednik Srbije je danas “dvosmjerni kolosijek”, težak kazališni rad koji zahtjeva da istovremeno ima nedvosmisleni proamerički i proruski stav.

No, kakav stav zapravo ima Aleksandar Vučić? Naime, ne zaboravimo da je riječ o političaru koji je u listopadu 2014. bio domaćih sastanka Trilateralne komisije u Beogradu, skupine koju mnogi smatraju svjetskom vladom u sjeni. Trilateralnu komisiju su 1973. osnovali David Rockefeller i američki strateg i bivši savjetnik za sigurnost američkog predsjednika Jimmya Cartera, Zbigniew Brzezinski. Osim članova, na sastanku Trilaterale u Beogradu su sudjelovali i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Vučić i svi članovi srpske vlade, tadašnji crnogorski premijer Milo Đukanović, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović, makedonski predsjednik Đorđe Ivanov, a trebala je doći i predsjednica Kosova Atifete Jahjaga, ali je otkazala dolazak nezadovoljna “nekim aspektima organizacije”.

Govoreći o Europskoj uniji, NATO paktu i Kosovu, Aleksandar Vučić naizgled ima vrlo jasne stavove. Srbija teži ulasku u Europsku uniju. S Kosovom želi postići obostrano prihvatljiv kompromis i stoga se ne boji pregovora s liderima iz Prištine, a ulazak u NATO za Vučića “ne dolazi u obzir i Srbija će ostati neutralna zemlja”.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da ulazak u EU gotovo sigurno podrazumijeva i ulazak u NATO, iako ima iznimaka, onda “vojna neutralnost” već postaje upitna.

Ne zaboravimo da bi Aleksandar Vučić, kao predstavnik nacionalističke struje u Srbiji, upravo zbog toga mogao ugurati susjednu zemlju u Europsku uniju, što i ne krije, ali i u NATO pakt, što se mnogima čini nemoguće.

Podsjetimo da je nacionalistička i monarhistička politička elita u Srbiji preko dinastije Karađorđevića oduvijek bila vezana za London, Washington i Zapad, a da s Moskvom nikada nije imala dobre odnose. Stoga, nakon sastančenja s trilateralnom komisijom, što je bio poseban događaj, pregovora s EU i navodnim “rješavanjem statusa Kosova”, što je također nužno za ulazak u NATO, tvrdnja da bi Vučić mogao odraditi isti posao kao i Milo Đukanović u Crnoj Gori više i ne zvuči kao znanstvena fantastika.

Osim toga, ovu tezu potvrđuju i izjave političkog marginalca u Srbiji, Čede Jovanovića, koji se kao liberal zalaže za priznavanje Kosova, ulazak Srbije u EU I NATO, ali je 2016. godine istu izjavu dao i srpski monarhist Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove, stranke bliske dinastiji Karađorđevića.

“Posljednji je trenutak da shvatimo da je NATO savez ulaznica bez koje u EU ne možemo. NATO je izbor i jamac zapadnog puta, a EU je poduže putovanje s mnogim zadaćama i provjerama. Srbija, njena profesionalna vojska prije svega, praktično ih već ispunjava”, krajem 2015. godine piše Drašković u autorskom tekstu pod naslovom “U NATO, odmah!”

Nešto prije raspisivanja izvanrednih izbora u Srbiji 2016. godine, na kojima je Vučić želio dobiti “veći legitimitet naroda”, oglasio se i State Department koji je za novog veleposlanika u Srbiji odabrao Kylea R. Scotta, eksperta upravo za Rusiju, koji uz dugogodišnju diplomatsku karijeru tečno govori ruski, njemački, talijanski, hrvatski, mađarski i francuski jezik.

Na kraju se stvarno treba zapitati treba li Vučiću toliki legitimitet, da gotovo autokratski vlada Srbijom, da u zemlji provede “nužne reforme” ili mu je potrebna što veća politička moć da iznenadi ne samo Rusiju, nego Srbiju i sve zemlje u regiji i da uvede Srbiju u Europsku uniju i NATO pakt?

Uzmemo li tezu s početka da je su takozvani “srpski nacionalisti” desetljećima bili čvrsto za dinastiju Karađorđevića u egzilu, London i Washington, onda sve priče o “bratskoj” i “prijateljskoj” Rusiji padaju u vodu.

Čak i “borba za Kosovo” je samo farsa, nakon koje će doći trenutak kada će vlasti u Beogradu reći da je neovisnost ove pokrajine svršen čin i da se Srbija mora s time pomiriti.

Sve navedeno ne bi bilo sporno, ali da Vučić ne pravi igrokaz sa suverenitetom i da narodu u Srbiji jasno kaže kakva ih budućnost čeka.

No, kada smo se već dotaknuli povijesti, podsjetimo na vrlo znakovitu izjavu Aleksandra Vučića od prije tri tjedna, koju je dao jeku napetih odnosa s Prištinom, kada je rekao kako su u povijesnom smislu sve nedavno Prag i Königsberg, današnji Kalinjingrad, bili njemački gradovi, ali da to više nisu.

“Nijemci danas žive i bez Königsberga i Praga, ali su Nijemci jedno, a mi smo daleko od Nijemaca. Taman onoliko koliko sam ja daleko od Angele Merkel i Schrödera, taman onoliko koliko smo svi mi ostali Srbi daleko od Nijemaca, da bismo mogli raditi, biti vrijedni, marljivi i uspješni onoliko koliko su oni to danas”, rekao je Vučić.

Kako protumačiti ovu izjavu? Njemačka je izgubila Prag i Königsberg, ali su njemački političari i njemački narod radili, bili vrijedni, marljivi i uspješni i danas im je sasvim svejedno kome pripadaju izgubljeni teritoriji. Nije li ovo najava narodu Srbije da se pomiri s tim da je Kosovo nezavisna država, što je tek korak u prelasku na ubrzani kolosijek na putu ulaska Srbije u Europsku uniju i NATO pakt? Ako jest, zašto ne kaže da je to cilj i zadaća njegove vlade?

Iako Vučić u izjavi ne spominje Kosovo, paralela je jasna, jer nema drugih teritorija kojih se prema Bruxellesu i Washingtonu Beograd mora odreći i ne postoje pogranični sporovi sporna s nijednom susjednom zemljom. Postoji nekoliko kvadratnih kilometara katastarskog područja i riječnih ada, što su pitanja koja su ostala neriješena nakon raspada bivše SFRJ, ali će se ona riješiti mirnim putem, najvjerojatnije bilateralno, možda i pred međunarodnim sudom. No, ovi sporovi u bilateralnim odnosima i nisu toliko važni. Dakle, nije baš tako nelogično tvrditi da su za Vučića nekada njemački Prag i Königsberg zapravo Kosovo, a da se narod Srbije moraju pripremiti na odricanja i rad. Naravno, konačni cilj mogu biti samo ulazak u Europsku uniju i NATO pakt.

VIDEO – Povjesnice Aleksandra Vučića o Pragu i Königsbergu

The New York Times i Stratfor – Balkan je bojno polje između Zapada i Rusije