Zagreb i Skopje gaze Ustav Venezuele i Povelju UN-a i priznaju “predsjednika” Guaidóa

Proteklih godina i desetljeća se u režiji Washingtona provelo na desetine državnih udara, ali se to uvijek radilo tiho, uz traženje praznina u zakonima pojedinih zemalja i kroz takozvane institucionalne državne udare, ili izravnim vojnim intervencijama koje su se pravdale prilično vješto osmišljenih humanitarnim razlozima. Državni udar u tijeku u Venezueli je u tom smislu iznimka i posebno je važan jer SAD i vazalske zemlje flagrantno krše Povelju Ujedinjenih naroda i međunarodno pravo, bez da su se potrudili ponuditi bilo kakav valjani razlog. Ovoj bulumenti su se sinoć pridružile i Hrvatska i Makedonija.

Hrvatska je zabrinuta najnovijim događanjima u Venezueli i daljim produbljivanjem političke i humanitarne krize. Snažno osuđujemo kršenje ljudskih prava i vladavine prava te nasilje koje je dovelo do smrti i ranjavanja građana i brojnih uhićenja”, navelo je hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, bez ikakvih dokaza kojima bi potkrijepilo ovu tvrdnju.

Kao što je rekao bivši američki dužnosnik Paul Craig Roberts, ustavni predsjednik Nicolas Maduro ima sva prava da uhiti Juana Guaidoa, Maríju Corinu Machado, suprugu Leopolda Lopeza, Lilian Tintori i njihove pobočnike, ali to ne čini. Oporba održava skupove, drži govore, daje izjave za lokalne i svjetske medije, poziva vojsku na pobunu i zaziva stranu intervenciju.

No, to je za gospođu Marija Pejčinović Burić, hrvatsku ministricu vanjskih poslova, “legitimna i demokratska vlast Venezuele”.

Kako se navodi, Hrvatska podržava demokratski izabrana legitimna tijela Venezuele, Nacionalnu skupštinu i njenog predsjednika, da u skladu s Ustavom u svojstvu “privremenog predsjednika” provede slobodne, pravedne i demokratske predsjedničke izbore i osigura legitimitet institucija. U tom se pogledu Hrvatska u zajedničkoj izjavi pridružila drugim državama članicama EU, dodaje se u priopćenju, iako te zajedničke deklaracije, zbog veta Italije, nema.

Isto je i za najnovijeg američkog vazala, Republiku Sjevernu Makedoniju, kako se od sada zove ta zemlju, usprkos volji većine Makedonaca da se očuva staro ustavno ime zemlje. Ministar vanjskih poslova ove zemlje, Nikola Dimitrov, napisao je da Republika Makedonija u suglasnosti sa svojim europskim partnerima podržava i smatra predsjednika parlamenta Venezuele privremenim predsjednikom države, kako bi u skladu s Ustavom organizirao slobodne, poštene i demokratske predsjedničke izbore. Isto priopćenje iz sjedišta dvije vazalske institucije, ministarstva vanjskih poslova Hrvatske i Sjeverne Makedonije.

I kancelarka Angela Merkel je aktivno intervenirala u događaje u Venezueli, zahtijevajući održavanje novih predsjedničkih izbora. Prema njezinim riječima, “stanovnici Venezuele moraju braniti svoje interese”. Ali što bi bili je da se “venecuelanski scenarij” dogodi u Njemačkoj ili ostalim zemljama koje su priznale Guaidoa, uličarskog predsjednika.

Kako bolje objasnili ovaj čin bez presedana, pokušajmo to premjestiti u Europu, u bilo koju zemlju koje su priznale Guaidóa.

Uzmimo da se slični događaji odvijaju u Hrvatskoj ili Makedoniji, možda bolje u Njemačkoj, sasvim svejedno stavljajte imena čelnika zemalja po volji, sadržaj je isti.

“U nedjelju, nakon što je režim Angele Merkel, ili Andreja Plenkovića i Zorana Zaeva, doveo zemlju do političke i ekonomske krize, naglog porasta siromaštva i potpisivanja imigracijskog pakta kojim se krši ustavni poredak, prema kojem sva moć proizlazi iz naroda, Alexander Gauland, čelnik stranke Alternative za Njemačku, položio je prisegu na ulici, pred Bundestagom. Alice Weidel, čelnica oporbe i supredsjedateljica frakcije AfG u Bundestagu, preuzela je mjesto zamjenice kancelara”, bio bi opis za Njemačku, dok bi u Hrvatskoj za takav čin bio prikladan Ivan Vilibor Sinčić. Zašto ne?!

“Čelnik Alternative za Njemačku je izjavio da postupa u skladu s člankom 20. Ustava, stav 4, koji kaže da Nijemci imaju pravo da se bune protiv svakoga tko pokuša prekršiti ustavni poredak, ako nema drugih načina da se izvuče iz situacije”, sljedilo bi u priopćenju.

Alexander Gauland je objavio da Angela Merkel više ne obnaša svoju dužnost. Vlada, javne službe, policija i Bundeswehr nastavljaju normalno funkcionirati, dok Angela Merkel nastavlja raditi, kao i obično, u uredu kancelarke, ali kako su Kina, Iran i Rusija priznali Alexander Gaulanda, koji se od nedjelje smatra legitimnim njemačkim kancelarom .

Ovaj scenarij je potpuni apsurd. Lažna “prvoaprilska” šala. Međutim, Angela Merkel je prije dva dana, a gospoda u Zagrebu i Skopju, te drugim europskim prijestolnicama su pozvali na nove predsjedničke izbore u Venezueli i naglasili kako građani Venezuele “moraju braniti svoje interese”.

Što bi zapadne kancelarije rekle da se u njihovim zemljama dogodi isto. Španjolska se još nije oporavila od krize, a priliv imigranata je od odbijanja Italije da sama snosi teret krize porastao za 131%. Osim toga, Madrid još nije riješio pitanje Katalonije i mogao bi se priznati predsjednik neovisne Katalonije. Vjerojatno bi bio puno bolji od Hashima Thaçija i njegove “Grupe iz Drenice”, koja se u slobodno vrijeme, kad nije ratovala na Kosovu, bavila specijalizacijom u “kirurgiji” u takozvanoj “Žutoj kući” u Albaniji.

Zapravo, možete ubacivati imena po volji u ovaj hipotetski scenarij, iako ne postoji mogućnost da se takvo što dogodi u bilo kojoj zemlju EU, čak ni u onima koje još nisu dio ove hobotnice.

Je li itko od ovih “lučonoša slobode i demokracije” čitao Ustav Venezuele?

Ono što gospođa Marija Pejčinović Burić, hrvatska ministrica vanjskih poslova, ne zna i ne želi znati jeste da je prisega ustavnog  predsjednika Venezuele Nicolása Madura bila u potpunosti u skladu s člankom 231. Ustava latinoameričke zemlje.

Jesús Silva, ustavni odvjetnik, međunarodni analitičar i profesor političkih i međunarodnih studija na Središnjem sveučilištu u Venezueli,  dopisnik PressTV-a u Venezueli i stalni je suradnik kanala CNN i Al-Jazeera, kao doktor ustavnog prava tvrdi da je 10. siječnja 2019. godine ceremonija polaganja zakletve venecuelanskog predsjednika Nicolás Madura pred Vrhovnim sudom pravde u potpunosti zadovoljila članak 231. Bolivarskog ustava.

“Izabrani kandidat ili kandidatkinja stupit će na dužnost predsjednika ili predsjednice Republike 10. siječnja prve godine ustavnog mandata, uz prisegu pred Narodnom skupštinom. Ako iz bilo kojeg razloga predsjednik Republike ne može stupiti na dužnost pred Narodnom skupštinom, ona će to učiniti pred Vrhovni sudom”, stoji u članku 231. Ustava Venezuele

Doista, u ovom slučaju imamo izvanrednu okolnost koja je spriječila predsjednika da bude prisegne pred Narodnom skupštinom, koja je nezakonito i bez poštivanja odluka suda protuustavno ukinula mandat predsjedniku države.

Zbog toga se aktivira se članak 336., stavak 7. Ustava Venezuele, koji se odnosi na zakonodavni propust prema kojem Vrhovni sud pravde preuzima funkciju parlamenta  želi ispuniti svoju ustavnu dužnost.

Za pojašnjenje je potrebno pregledati vrlo važne pravne činjenice.

1. Legitimnost podrijetla predsjednika Venecuele do 2025. nije sporna, jer Henry Falcon, poraženi kandidat na predsjedničkim izborima, nije pružio pouzdane dokaze o navodnim nepravilnostima tijekom izbornog procesa. Svi ostali kandidati su Madura priznali za pobjednika. Time su stvorene  međunarodno pravne osnove valjanosti izbora za novi predsjednički mandat Madura od 2019. do 2025. godine.

2. Nedopustivost prigovora nekih stranih vlada. SAD, Grupa Lima i Europska unija su dale stroge političke izjave u potpunom neznanju o pravnom statusu vlade Madura o demokratskom ustroju Venezuele. Navodna pravna valjanost tih izjava, što se vidi u istovjetnom priopćenju Zagreba i Skopja, nije dokazana pravnom procedurom koja bi bila valjana pred UN-om ili drugim nadležnim tijelom međunarodnog prava, niti je itko dokazao izbornu prijevaru u Venezueli.

U tom kontekstu, jednostrane ekonomske sankcije SAD-a i njihovih saveznika, koje pogubno utječu na milijune nedužnih Venezuelaca koji nisu državni službenici, kao i diplomatski pritisak, proizvoljni su, neprijateljski, nezakoniti i moraju biti kvalificirani kao djela nasilja inspirirana odmazdom. One su nedopustive i u smislu Opće deklaracije o ljudskim pravima i Povelje UN-a.

3. Slobodni demokratski procesi se u Venezueli ipak nastavljaju provoditi. Na temelju sadašnjeg Ustava Venezuele, po isteku pola predsjedničkog mandata, dakle 2022. godine, zainteresirane stranke mogu pokušati raspisati referendum o opozivu predsjednika Madura, tako da je venecuelanski politički izborni proces u bliskoj budućnosti svima omogućen. Zbog ove ustavne mogućnosti, venecuelanska radikalna opozicija ne bi trebala ustrajati u nasilnim i oružanim uličnim prosvjedima, kao što se to dogodilo 2017. godine, niti promicati vanjsku ekonomsku blokadu ili američku vojnu invaziju, jer su sva ta djela po svojoj prirodi kriminalna i predstavljaju izdaju. Razborito je nastaviti izborni, mirni i ustavni put.

4. Prijenos izvršne vlasti na zakonodavno tijelo je potpuno nezakonit i protuustavan. Radi se o državnom udaru kojeg namjerava provesti mala skupina stranih vlada, koje pozivaju predsjednika Venezuele da preda svoju vlast Nacionalnoj skupštini, iako takav postupak nije predviđen venecuelanskim Ustavom, niti je moguće kršiti nacionalni suverenitet. Putem općih izbora je Maduro izabran za predsjednika do 2025. Godine,svidjelo se to nekome ili ne.

5. U ovoj latinoameričkoj zemlji nema vakuuma vlasti, nema uzurpacije predsjedničkog ureda, nego postoji predsjednik koji odrađuje svoj mandat.

Ovlasti predsjednika prelaze u druge ruke samo kada se pojavi jedan od šest ustavnih članaka 233., odnosno apsolutni nedostatak predsjednika: 1) Smrt, 2) Ostavka, 3) Otkaz po nalogu vrhovnog suda pravde (TSJ), 4 ) Liječnička komisija koju imenuje TSJ, a koja potvrđuje tjelesni ili duševni invaliditet, 5) Napuštanje službe i 6) Narodni referendum opoziva mandata. Ništa od navedenog se trenutno ne događa.

Venecuelanski narod većinom zahtjeva poštivanje načela suvereniteta, neovisnosti, samoodređenja naroda i mirnog rješavanja sukoba kako je navedeno u članku 33. Povelje UN-a. Odbacuje prijetnje američke vojne invazije, kao što je odbacio sve pokušaje da se slomi i uguši ovaj plemeniti i hrabri narod.

Svi ostali, na čelu sa Sjedinjenim Državama koje predvode državni udar, a to su u Europi zemlje navedene na karti, poručili su da im ustavi suverenih zemalja uopće nisu važni, kao ni Opća deklaracija o ljudskim pravima, Povelja Ujedinjenih naroda i drugi relevantni međunarodnopravni akti.

U tom smislu, prihvaćajući ovaj presedan s flagrantnim gaženjem ustava suverene zemlje, zašto bi se narodi, političke stranke i pokreti europskih i drugih zemalja koje sudjeluju u ovom cirkusu smatrali obveznim poštivati svoje ustave, ako se na temelju gaženja ljudskih prava, a toga je napretek, mogu proglašavati predsjednike kako im se svidi?

No problem je što ih Kina, Iran, Indija, Rusija, Sirija, Južna Afrika, Meksiko, Bolivija, Kuba, Urugvaj i mnoge druge neće priznati, a samo bi stali bi na stranu bezakonja i kriminala. Stoga, čak i ako ih ništa ne obvezuje, kako ne bi bili kao vlade i ministarstva kojim su zakoni mrtvo slovo na papiru, vrijedi se i dalje držati zakona i međunarodnog prava, a povijest će, prije ili kasnije, dati konačnu presudu o ovom igrokazu koji prijeti da se pretvori u krvoproliće.