Zamislimo svijet bez nuklearnog oružja. To bi zaista bilo divno i zagovornici zabrane ovog strašnog oružja opravdavaju svoj stav s prevelikim rizicima za planet. Ali nitko od njih nema odgovor na pitanje kako bi se ponašalo čovječanstvo da nuklearno oružje iznenada nestane, da se potpuno zabrani i da sve zemlje koje ga imaju unište svoje arsenale.
Kao što znate, Nobelovu nagradu za mir je ove godine dobila Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja (ICAN), koja se sastoji od 468 partnerskih organizacija iz 101 zemalja koje promiču nuklearno razoružanje.
Nobelova komisija je nagradila organizaciju za napore u ukazivanju na katastrofalne posljedice bilo kakve i u bilo kojim okolnostima uporabe nuklearnog oružja.
Prema riječima predsjednice norveškog Nobelovog odbora Berit Reiss-Andersen, rizik korištenja nuklearnog oružja u svijetu je veći nego ikad. Kriza oko Sjeverne Koreje, situacija s Iranom navodno povećavaju šanse da se nepopravljiva šteta na kraju ipak dogodi. Netko slučajno ili namjerno može koristiti nuklearno oružje, a onda će život kakvog poznajemo prestati postojati, što je točno.
Međutim, iz ovih argumenata, ako bi bili dosljedni i realni, možemo izvući različite zaključke. Kada je riječ o nuklearnom oružju, pristaše njegove zabrane pravdaju svoj stav velikim rizikom za planet, jer ako se ovo oružje bude koristilo nestat će čovječanstvo i biosfera. Neki govore o potpunom uništenju, dok drugi ističu tek djelomičnu mogućnost opstanka zbog trovanja radijacijom. Naravno, došlo bi i do sveopćeg uništenja za život važne infrastrukture.
Ovdje, međutim, nema odgovora na pitanje kako bi se čovječanstvo ponašalo da nuklearno oružje doista nestane?
Možda naši odgovorni i savjesni potomci idealnog morala to jednom i naprave, bez ikakve opasnosti. No, danas bi se, ovakvo kakvo jest, čovječanstvo bez nuklearnog oružja survalo u ponor desetaka, stotina zastrašujućih ratova s ništa manje zastrašujućim konvencionalnim naoružanjem. Moguće je da bi puno lakše buknuo Treći svjetski rat, jer bi nestalo straha od općeg uništenja, nas i njih.
Vjeruje se da su strahote Drugog svijetskog rata postale dovoljna pouka za čovječanstvo da se više nikada neće dopustiti da izbije još jedan svjetski rat. Međutim, govorimo o razumu i moralu čovječanstva koje ne bi trebalo dopustiti da se to zaboravi.
Ako bolje pogledamo, sve države sudionice Drugog svjetskog rata danas, nakon nekoliko generacija, više ili manje žive mirno. Istina, bilo je lokalnih kriza, sukoba, pa čak i regionalnih ratova, nažalost, baš na ovim područjima, ali se sve to ni na koji način ne može usporediti s Drugim svjetskim ratom.
Mladi ljudi u zemljama koje su nekoć ratovale su rođeni u vrijeme kada se odavno vratilo mirnom životu. Može se reći da su u većini svjetskih zemalja za manje od 100 godina posljedice Drugog svjetskog rata prevladane.
Postoje izuzeci u kojima povijesni revizionisti prebrojavaju kosti i postrojavaju mrtve legije i divizije, ali su oni u manjini i nuklearna kataklizma ih općenito ne interesira. Njihov morbidni hobi im je dovoljan da bi opravdao smisao njihovog postojanja.
Ovdje govorimo o generaciji milijuna ljudi koji nisu opterećeni povijesnom odgovornošću, što znači da je sve moguće. Danas ljudi vjeruju da je čovječanstvo sposobno preživjeti konvencionalni rat i za prilično kratko vrijeme, povijesno gledano, oporaviti se materijalno i demografski.
Ako smo preživjeli jednom, zašto ne bi preživjeti i drugi put? Otprilike tako raspravljaju i vojske i ne postoji bez razloga koncept “prihvatljive štete”.
Dakle, bez nuklearnog oružja nasilje ne samo da se neće smanjiti, nego bi se vjerojatno povećalo. Naime, danas imamo “manje brutalne vojne tehnologija”, čija se uporaba smatra “normalnom”, za razliku od nuklearnog oružja, koje zapravo sprečava svijet da upadne u kaos velikih vojnih sukoba.
Već smo vidjeli mnogo ratova koji su postali regionalni i nema sumnje da bi, kada ne bi bilo nuklearnog oružja, već bjesnili ratovi na kontinentalnoj i svjetskoj razini.
To je posebno vidljivo danas u doba beskrajne geopolitičke nestabilnosti. Posvuda vlada histerija i želja da se uništi stare pragmatična škola diplomacije. Stoga, nuklearno oružje još uvijek, čak i ovim okolnostima, još uvijek može vratiti u realnost čak i najborbenije “jastrebove”.
U tom smislu nije došlo do humanizacije razmišljanja i nije pobijedio pacifizam, nego jednostavno samoodržanje, koja se temelji na činjenici da je nuklearni paritet kao sredstvo odvraćanja puno bolje.
Ostaje nezapažen još jedan aspekt ovog problema, a on je ekološki. Znamo ekološke argumente protivnika nuklearnog oružja i da njegova primjena uzrokuje veliku, ako ne i nepovratnu štetu prirodi, te da može uništiti, zajedno s čovječanstvom, sav biološki život na planeti.
No, zabrana nuklearnog oružja može dovesti do takvih vojnih sukoba i razvoja takvih vojnih tehnologija koji će biti jednaka prijetnja ne samo čovječanstvu, nego i biosferi.
“Oko zabrane nuklearnog oružja humanisti moraju biti realni, inače njihove dobre namjere mogu utrti put budućnosti bez mira i svijetu sveopćeg rata”, izjavio je Aleksandar Rudakov, sudionik u javnog skupa posvećenog ekohumanizmu.
Za razliku od radikalnih ekoloških organizacija, za koje su pitanja očuvanja biološke raznolikosti apsolutni prioritet i koji su zbog toga spremni žrtvovati društvena i ekonomska ljudska prava, ekohmanisti zagovaraju smisleni napredak na temelju tradicionalnih percepcija čovjeka. Predlaže se prolazak između Scille radikalne ekologije i Haribde transhumanizma u kojem osoba može transformirati i prirodu.
Danas još uvijek ne postoji svjetonazorski projekt koji može povezati ljude diljem svijeta. Projekt “univerzalnih liberalno-demokratskih vrijednosti” je do sada proizveo toliko ratova i uzrokovao toliko nestabilnosti da je sve samo ne “univerzalan”.
Što se tiče zabrane nuklearnog oružja i Nobelove nagrade za mir, dobro je podsjetiti tko je sve dobio ovu nagradu proteklih godina. Na primjer, ovaj “Plavi pacifizam” prate Barack Obama i Europska unija. Dakle, dodjela po Orwellovom principu “rat je mir” nije dugo čekala.
S filozofskog stajališta, nuklearno oružje je bolan simbol ljudske nesavršenosti, jer se jedno od najvećih dostignuća znanosti, umjesto da pomogne mirnom suživotu, pretvorilo u najstrašnije oružje koje je ikada postojalo. Ali nema drugog načina da se suzdržimo od autodestruktivnih ratova, jer sama pomisao da će i sami nestati u ognju ili od radijacije i posljedica takve kataklizme istog trenutka ohladi i najusijanije glave.
Hehehehe, strah za vlastitu guzicu je najbolje moguće sredstvo za hlađenje usijane glave. To je jedino što je univerzalno i globalno u svim mogućim vremenima, prošlim, sadašnjim, budućim, i shodno tome, dok (i ako ikada) ljudski rod ne dođe na nivo opšte svijesti da je čovjek čovjeku – čovjek a ne vuk, ja lično nemam ništa protiv da nuklearno oružje postoji i bude što više raspoređeno na što je moguće veći broj država i to u količinama koje bi efikasno odvraćale nekoga da nekom malo zavrne vratom.
Zaklali bismo se za sekund do sada, bilo bi bar jos 2 svetska rata i bezbroj zrtvi. Samo strah od kompletnog unistenja sprecava psihopate americke da ne napadnu rusiju i kinu
Dok babaroga na posljednjoj slici cuci u mraku silosa, znam da mi domace hulje nece prisiti NATO insignije i poslati me u novi krizarski rat za americki nacin zivota.
S babarogom uvijek znas na cemu si, za razliku od domacih hulja, stoga dajem glas u korist babaroge.
Zamislite svjet bez USA, vjerujem da bi zivjeli u vjecnom miru.
Sve da nemamo ni praćke mi bi se kamenicama tukli !
Ljudska priroda+vjerski utjecaj+politički utjecaj=sigurna makljaža !
Danas živimo u “divljem” svetu gde racionalnost i logika nisu prioriteti. Pa i u takvim uslovima verovatnoća međusobnog uništenja nije prevelika. Problem je na drugoj strani, porast terorizma i raznih čudnih psihičkih stanja (recimo onaj pilot što se zakucao u planinu jer je imao ljubavnih problema) povećava rizik od zloupotrebe za neke lične mračne ciljeve. Naravno, nije lako doći do nuklearnog oružja ali treba uzeti u obzir da najnovija ruska podmornica ima 16 raketa, svaka sa po 10 bojevih glava koje mogu da unište veci grad – ili kako sami Rusi kažu “mogu da unište ceo kontinent”. Obzirom da se danas sve meri u novcu ako se nađe neko spreman da “pljune” koju $milijardu naći će se već neko da mu ispuni želje. – Kod nuklearnog oružja se najčešće misli na interkontinentalne, strateške rakete. Mislim da je taktičko nuklearno oružje mnogo opasnije jer je mnogo veća verovatnoća njegove upotrebe. Rusi… Čitaj više »
Jos malo pa opet evolucija.
Najcudnija stvar u celoj prici oko nuklearnog oruzja je cinjenica da se danas potpuno normalno zivi u Hirosimi i Nagasakiju. To niko ne zeli da komentarise. Zasto?
Naša zabilježena povijest je povijest ratova. Ako i Bibliju stavimo u povijesne knjige, vidjet ćemo da je i ona samo popis ratova. Kako se ipak svakog dana otkrivaju neki ‘novi’ ostaci prethodnih civilizacija, neki ‘novi’ artefakti koji svjedoče u puno dužem prisustvu čovjeka na Zemlji od onoga što mu ‘priznaje’ službena povijest, to možemo zaključiti kako je pretpovijest u stvari doba u kojem nije bilo ratova. Ne sumnjam da su ratovi počeli onog trenutka kad je Boginja zamijenjena Bogom. Pa je Kajin morao ubiti Abela. Možemo vidjeti kako oružje nije ono koje ubija. Prije oružja mora postojati čovjek željan ubijanja. Da bi odjednom i zauvijek prestali svi ratovi, dovoljno je da se čovjek odrekne ubijanja drugog čovjeka. Dakle, ključ je u tomu tko ili što gospodari umom čovjeka. Osim ideologija i religija, valja nam znati postoje li tehnologije s kojima se može utjecati na ljudski um. Zato su nam potrebne… Čitaj više »
Kako je došlo do razvoja nuklearnog oružja? Razvojem tehnologije, istraživanjem strukture i svojstava materijalnog svijeta, te utrkom u naoružanju i ako hoćete ljudskom namjerom. Tek uklanjanjem navedenog mogli bi nestati razlozi nastanka i korištenja nuklearnog oružja. Naravno da se niti jedna veća zemlja neće odreći tog arsenala jer joj on predstavlja stratešku prednost, kao uostalom bilo kakva vrsta razornog ili naprednog oružja. Strah koji vlada od tog oružja je korisno političko sredstvo za manipulaciju javnog mišljenja i koliko vidimo, obilno se kao takvo upotrebljava. Iz drugog svjetskog rata se nisu naučile neke osnovne stvari, poput potrebe za utvrđivanjem povijesne istine, gdje su mnoge bitne informacije prikrivene jer bi narušavale imidž aktera rata. Mnogobrojni zločini i nepravde počinjene tijekom rata i nakon njega pamtit će se još dugo i koristiti će se kao argumenti u situacijama jačanja nacionalnih tenzija. Povijesnog revizionizma se ne treba plašiti, osobito ako se teži utvrđivanju povijesne… Čitaj više »
Sve je to relativno pa srbi i hrvati nisu imali nuklearno naoružanje a opet ništa od vječnog doba mira
U dosadašnjim komentarima nisam primijetio da je itko povezao rat sa pohlepom. Većina ratova nije vođena zbog vjerskih ili ideoloških razloga, barem ne primarno. Uvijek je u pozadini otimačina, bilo zemlje, bilo resursa, a nekad prije i robova. Spomenuti biblijski ratovi dobar su primjer. Naizgled išlo se u borbu protiv ljudi druge vjere a u stvari po ratni plijen (zlato, oružje, roblje, žene ili hrana tj stoka). I u pozadini rata 90ih na našim prostorima je borba za teritorij.
Zato mi se čini da bi nuklearni rat, čak i ograničen na manju površinu, u stvari bio besmislen. Tko bi poslije mogao fizički doći na ozračeno tlo? Čemu bi služila pobjeda osim da se fizički zatre mrski neprijatelj?
Onaj koji je u stanju da za vrijeme bitke cuje topot kopita svog konja, bice pobjednik.
Definitivno da nema nuklearnog oružja buknuo bi treći svjetski, koliko god to čudno zvučalo…
Rata nema ako postoji realni strah političara da i oni mogu poginuti, to je čisti nagon…
Imali smo mi svijet bez nuklearnog oružja nekih 5 do 6 hiljada godina poznate povijesti i naravno ta povijest je prepuna krvavih ratova i sukoba pa makar kopljima i sjekirama. To je nešto u ljudskoj prirodi. Ipak stoji argument o opasnosti za planetu i mogućem apokaliptičnom scenariju. Dosta nuklearnog oružja nalazi se u rukama psihopata tako da razloga za zabrinutost ima. Ali kad je bal nek je bal. Neka niču gljive i sve odnesu kvragu jer svaka predstava ima svoj kraj pa i ova o ljudskoj vrsti navodno samoj u tolikom Svemiru. Pa ako mora i na takav ružan način neka bude. Tko je ono provalio da će se 4. svjetski rat voditi toljagama? Možda Einstein? Naravno ako netko preživi Armageddon.
Kao što narator kaže, “Nuke is obsoplete”
https://youtu.be/HipTO_7mUOw
Živjeli bismo kao i danas u masu konvencionalnih, regionalnih ratova. Da se ukine i konvencionalno oružje, ljudi bi se kao i njihovi preci mlatili toljagama. Nema nama spasa kako god da okreneš.