Zapad cilja u „Ahilovu petu“ Moskve i fragmentira „pravoslavni svijet“

hram svetog save
192 komentara

Ranije smo temi raskola unutar „pravoslavne civilizacije“, kako ju je definirao američki mislilac iz neokonzervativnog tabora Samuel Huntington, posvetili dovoljno prostora, tako ćemo ovdje samo dodati nekoliko važnijih događaja koji potvrđuju da se potres unutar pravoslavnog svijeta ne dolazi iznutra, već izvana, baš kao sukob šiita i sunita u islamskom svijetu, sustavno guranje u sukob naroda Latinske Amerike ili višedesetljetni sukob indijske civilizacije i islama u Kašmiru, te drugim točkama u kojima SAD pokušavaju oslabiti suparničke civilizacije s ciljem da u konačnu bitku uđu kao najmoćnija sila i zajedno sa saveznicima uspostave „tisućljetnu hegemoniju Zapada“. Kao što smo ranije objasnili, poznato djelo Huntingtona „Sukob civilizacija“ nije teza koja predviđa sukob navedenih civilizacija, već jasno razrađeni akcijski plan djelovanja.

U tom kontekstu treba pratiti raskol u pravoslavnom svijetu. Religija igra vodeću ulogu u novom Hladnom ratu između Zapada i Rusije, službeno započetom nakon EuroMaidana 2014. i Obojene revolucije koja je dovela do bijega tadašnjeg legitimno izabranog predsjednika Viktora Janukoviča i uspostave nove klase potpuno odane europeizmu i amerikanizmu.

Moskva je požurila reducirati štetu ujedinjenjem s Krimom i podržavanjem proruskih pokreta koji su se pojavili u Donbasu, ali nije uspjela zaustaviti odlazak Ukrajine u zapadnu orbitu. O tome kada će i hoće li Ukrajina postati članica EU i NATO pakta se može raspravljati na hipotetskoj razini, alii ovakva kakva jest će u narednim godinama biti prijetnja Rusiji  zato što će svoj teritorij dati NATO snagama za vojno okruženje Rusije.

Središnje vlasti Moskve je ruski svijet gradile tisuću godina i taj je proces povezan s dubokim kulturnim utjecajem koji se vrši kroz pravoslavlje i činjenicom da se ruska prijestolnica smatra Trećim Rimom. To je ono što zapadni stratezi ne razumiju kada u nekim slučajevima tvrde da su zapadna ulaganja u neke zemlje veća nego ruska i kako je moguće da ti narodi i dalje gaje tolike simpatije prema Rusiji. U Ukrajini to nije slučaj, jer je zemlja ekonomski devastirana, ali je zato uspješno proveden udar u same temelje zajedništva dva naroda, one religijske. Naime, unatoč činjenici da Ukrajinci  žive gore nego prije 2014. godine, utjecaj Moskve pada zajedno s rođenjem Ukrajinske pravoslavne crkve, neovisne od vlasti patrijarhata Moskve i sve Rusije. Nakon Ukrajine, Zapad sada kreće u bitku u samo srce pravoslavnog kršćanstva, na Balkan.

Dok su svjetla pozornosti međunarodne javnosti još uvijek bila na ceremoniju rođenja neovisne ukrajinske crkve, u istom razdoblju, prosinca prošle godine, druga je crkva počela tražiti pravo na autokefalnost od svoje povijesne matične patrijaršije, ona u Crnoj Gori.

Srpska pravoslavna crkva druga je najstarija na svijetu, odmah nakon bugarske i još od svog osnutka ima kanonsku jurisdikciju nad Zapadnim Balkanom, izuzev Albanije. U tom kontekstu, srpsko-ruski višestoljetni savez je neshvatljiv bez uzimanja u obzir veza koje spajaju patrijaršiju Beograda i Moskve, koje su povijesno na sebe preuzele odgovornost čuvanja slavensko-pravoslavnog bratstva

Proteklih godina, ali u potpunosti  neovisna o ratovima ’90-ih, opasno se pojavljuje u regiji odbojnost prema Beogradu, a Srbija je sve više vojno okružena širenjem NATO pakta i pod europskim i američkim pritiscima se „mora odmaknuti od ruske sfere utjecaja“. Novi raskol, ovaj put balkanskog prefiksa, kao da je pred vratima.

Prošlog prosinca je crnogorski predsjednik Milo Đukanović izrazio je zabrinutost zbog pokušaja  Srpske pravoslavne crkve da potkopa neovisnost zemlje i zato što koči njen put ka europeizaciji, tvrdeći da bi idealno rješenje bilo slijediti ukrajinski primjer i promovirati autokefalnost nacionalne crkve, koja je trenutno još uvijek pod vlašću Beograda.

Crnogorska crkva se prvi put pokušala emancipirati 1993. godine, iskorištavajući jugoslavensku krizu, ali bez ikakvog odgovora iz Carigradske patrijaršije. Međutim, to je bilo vrijeme strategije kojom se nastojala ubrzati disolucija zemlje, a ona se temeljila na  poticanju svih etnonacionalizama, dok je religija igrala značajniju ulogu samo za bosanske, albanske i kosovske muslimane.

Ali od 1993. godine se međunarodna scena duboko promijenila. Nakon neuspjeha panslavenskih i komunističkih eksperimenata, pravoslavlje je Moskvi ostalo posljednje sredstvo kojim se pokušalo zaustaviti, a možda i prekinuti, pozapadnjačenje Balkana i Istočne Europe.

U svibnju ove godine je vlada u Podgorici usvojila nacrt zakona kojem je cilj stvoriti registar koji će popisati  koji su vjerski objekti bili u vlasništvu Crne Gore do 1918., godine u kojoj je osnovano kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije su postali dio strane baštine.

Taj će registar služiti vraćanju imovine onima koji služe crnogorskoj državi. Iako je predstavljen kao nepristrani projekt, jasno je da se njime gotovo isključivo utječe na Srpsku pravoslavnu crkvu u bivšoj jugoslovenskoj republici.

U tom kontekstu vrijedi podsjetiti da kanonski teritoriji u pravoslavnom svijetu ne slijede strogo državne granice, tako je odluka carigradskog patrijarha Bartolomeja da prizna Ukrajinsku pravoslavnu crkvu u granicama današnje Ukrajine protivna kanonskom pravu i neobjašnjiva ako u obzir uzmemo crkvene dogme.

Srbijanska vlada je također je intervenirala u tom pitanju, potpuno svjesna pravog cilja zakona. Beograd je stoga od kolega u Podgorici tražio da ne nastavlja s tim poslom, dobivši zauzvrat poziv da se ne miješa u unutrašnje stvari Crne Gore.

Ambicije autokefalnosti su se pojavile i u Sjevernoj Makedoniji, u pozadini raskola između Moskve i Carigrada i ubrzanja pristupanja Skopja Europskoj uniji i NATO paktu. Makedonska pravoslavna crkva već uživa djelomičnu autonomiju, ali ne i neovisnost, nešto po uzoru na Ukrajinsku pravoslavnu crkvu-Moskovske patrijaršije. No, sada ide putem Kijeva i prošle je godine uputila službeni apel Konstantinopolu da joj prizna pravo na autokefalnost.

Srpska pravoslavna crkva je dobila upozoravajuće signale iz Makedonije i izjavila je da je spremna ponovo pregovarati o sporazumima o autonomiji iz 2002. godine, ali cilj Skoplja ostaje potpuna autokefalnost.

Ukrajinska matrica

Odnosi između moskovskih i patrijarha Konstantinopolja su i dalje su napeti, isključivo zbog  podržavanja kijevskog raskola. Do danas je autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve, između ostalih, priznala mala ali poznata po utemeljitelju sv. Marku evanđelistu Patrijaršija Aleksandrije i sve Afrike i Grčka pravoslavna crkva, a diplomatski su je podržale ukrajinska vlada, Sjedinjene Države i više nitko.

I za Kijev i za Washington je autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve pitanje vjerske slobode i temeljnog prava ukrajinskog naroda na jedinstvenu nadležnost nad svojim vjerskim poslovima. Naravno, to je deklarativan stav i izgovor iza kojeg se kriju geopolitički i geostrateški ciljevi.

U stvari, kao što otkrivaju i govori bivšeg predsjednika Petra Porošenka i američkog državnog tajnika Mikea Pompea, to je još jedan front u sukobu „civiliziranog Zapada“ i „ruskog Istoka“.

Pravoslavna crkva se tradicionalno smatra instrumentom ruskog carstva u vršenju utjecaja nad slavenskim narodima. Stoga se u kidanju veza između Moskve i Beograda poseglo za puno učinkovitijim alatima od ulaganja ili sirenskog zova na Zapad. U tom scenariju svjedočimo promicanju autokefalnosti u ostatku sve fragmentiranijeg „ruskog svijeta“. Dakle, nakon Ukrajine i Crne Gore, vrlo je vjerojatno da će plima raskola preplaviti Sjevernu Makedoniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu i da će neovisne crkve postati novi megafoni u borbi protiv Rusije na Balkanu.

Kakvu cijenu će platiti narodi regije,  na to je bolje ne pomišljati. Dušebrižnici naših vjerskih sloboda, ako bude potrebno, neće prezati od najekstremnijih scenarija samo da se ostvari željeni cilj. Ukrajinski scenarij, koji je još na EuroMaidanu u Kijevu uključivao vjersku komponentu, 2014. je izazvao rat na istoku zemlje. Ostaje nam samo nadati se da će narodi Balkana biti dovoljno mudri da ih se po drugi put u nekoliko desetljeća ne iskoristi za promicanje viših ciljeva, ranije ogrnutih u plašt slobode i demokracije, danas vjerskih sloboda i prava naroda na ekskluzivnu nadležnost nad svojim vjerskim poslovima.

Iz iste kuhinje je sve glasnija ideja o autokefalnoj Bjeloruskoj pravoslavnoj crkvi

Ukrajinska pravoslavna crkva – Carigrad na štetu Kijeva uzeo ovlasti koje nikad nije imao

Sukob civilizacija i pravoslavne “Crkvene igre prijestolja”

ANALIZA: Pravoslavni raskol istočnih Slavena nema veze s religijom već geopolitikom

Pravoslavna crkva
Pretplatiti se
Obavijesti o
192 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
Kvisko
4 godine prije

A pravoslavni svijet bi trebao biti sto?Da cujemo definiciju.Moj Bog je jaci i bolji od tvog boga ili nesto slicno,pa ko se jos ozbiljan u 21. stoljecu bavi vracevima.

tihobl
4 godine prije

Nepotpun clanak. Prvo se treba opisati sistematsko unistavanje crkvi na zapadu dok su pravoslavne crkve bile postedjene jer su im trebale za borbu protiv komunizma. Sad su i one dosle na red.
Tako je to kad te ameri smatraju saveznikom.

Fabijan
4 godine prije

Za razliku od katolicizma (organiziran kao jedinstvena i nadnacionalna crkva) pravoslavlje se raščlanilo na pojedine pravoslavne crkve, organizirane po načelu sabornosti (univerzalnost kršćanske poruke) i autokefalnosti (uklopljenost u pojedini narod, njegovu kulturu i jezik). Dok je papa vrhovni poglavar svih katolika, carigradski patrijarh ima samo počasnu ulogu u pravoslavlju (ekumenski patrijarh). Ukratko – Pravoslavna crkva je organizirana na nacionalnom nivou. !!!!!!!!! Problem je nastao jer veliki ne priznaju postojanje malih. Rusi smatraju da su Ukrajinci samo pobunjena, odmetnuta grupa Velikog Ruskog Naroda . Srbi, Bugari smatraju da su Makedonci, Crnogorci samo odmetnuti Srbi Zbog pritiska medjunarodne zajednice, države fu formalno priznate, ali se emotivno i dalje negira njivovo postojanje Crkva koja igra po svojim pravilima nije bila prisiljena na priznanje A sve se svodi na borbu za moć i utjecaj Tko meni ima pravo naturati kako se ja osjećam, koju pripadnost narou, jeziku, Crkvi izražavam ?? Zašto Ukrajinac Pravoslavac mora… Čitaj više »

Ha ha
4 godine prije

Sloboda govora je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljanja bez straha da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti.

Smatra se da je sloboda govora neophodna za postojanje demokratske vlasti. U zemljama u kojima ne postoji sloboda govora, u autokratskim sustavima, ljudi se boje reći ono što misle.

sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti naša razmišljanja.

Zajednice u kojima postoji sloboda govora dozvoljavaju da sve smije biti izrečeno.

ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s prijezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom zlostavljanja. Primjerice, u modernoj Europi, takvim oblicima zlostavljanja posebno su izloženi protivnici liberalne demokracije, a u zemljama s velikim brojem vjernika i ateisti ili pripadnici manjinskih vjerskih skupina.

Alex
4 godine prije

Crnogorci više ne čitaju Njegoša…😭

Trt
4 godine prije

Pučem carigradskog patrijarha pokrenut je raskol u pravoslavlju koji je zaista Ahilova peta pravoslavnog svijeta,najveca opasnost za razbijanje istocne koherentnosti i mentaliteta. Vjertojatno Papin agent,kao i ostali koji su uskocili na taj vlak. Pa i sukob Istoka i Zapada mogao bi se prije promatrati kroz prizmu religijskog sukoba jer politicki sustavi se mijenjaju svakih nekoliko desetaka ili stotinu godina a religijski su uvijekprisutni za to vrijeme.Neki plan za raskol bi bio – znajuci da pravoslavci nikada nece u potpunosti pristati na prijelaz na katolicanstvo,zadrzat ce svoju liturgiju i obrede u sadasnjoj formi,ali pod okriljem ekumenskog pokreta priznati Papu kao nekog ”organizatora”medureligijskog pomirenja,a fakticki vrhovnog vladara. A papa jezuitska masončina.

eu kolonija
4 godine prije

ukrajinska pravoslavna crkva može kao takva biti priznata samo kada je priznaju sve pravoslavne crkve na saboru a potom I sve kršćanske crkve. s obzirom da se to neće desiti onda je ukrajinska “pravoslavna” crkva nešto slično američkoj sotonističkoj crkvi, grupa građana a ne nikakva zvanična crkva niti kršćanska religija. s druge strane I dalje većina ukrajinaca ide se moliti bogu u ukrajnskoj pravoslavnoj crkvi moskovskoj patrijaršiji jedinoj zvaničnoj pravoslavnoj crkvi u ukrajini. s druge strane previše bi bili da bartolomej pored ukrajinske “pravoslavne” crkve prizna I crnogorsku “pravoslavnu” crkvu jer bi onda to bilo više nego očito I mislim da su amerikanci I bartolomej svjesno žrtvovali crnogorsku “pravoslavnu” crkvu zarad ukrajinske “pravoslavne” crkve. iz svega ovoga srpska pravoslavna crkva može izaći samo još snažnija

Bat
4 godine prije

Jedno je pravslavlje, a drugo svetoslavlje.

X60
4 godine prije

Dabogda crkle crkve sve.
Posrednici između Boga i čovjeka, veletrgovinsko zastupništvo božje firme, ovlašteni serviseri vjerskog stroja.
Štetočine i paraziti.

Siniša
4 godine prije

Nije “srbijanska” već Srpska vlada, odlučite se već šta je šta…..
Elem….hvala ti Babiću za ovaj članak, pogođena suština.

kardinal mit motika
4 godine prije

ja sam za spajanje …..orgulje van iz crkava hočemo prave ljudske glasove ko kod njih !

Zvrk
4 godine prije

Koje je točno izvorno i čisto pravoslavlje? Postoji li nekakva univerzalna definicija toga?
Poznato je da su se prije 400injak godina neke skupine odvojile od jezgre jer nisu prihvatili reforme pa ih se naziva starovjercima, kalendarcima i slično. Jesu li oni možda najizvorniji pravoslavci ili možda ima nešto čistije.

Ad astra
4 godine prije

Zašto je uvijek netko drugi kriv za naše gluposti. Uvijek se traži vanjski neprijatelj i uvijek teorije zavjere. Sva sreća da postoji Amerika pa imamo dežurnog krivca za sve.

Dado
4 godine prije

Cuju se zvona sudnjeg dana. USA krece u odlucujuci napad.

Red Dog
4 godine prije

Naravno. Ocigledno je.
I ponovo mi je donekle drago.
Pravoslavni popovi su uzjahali narod za kratko vreme kako nisu katolicki koji su imali vremena vezbati 2 000 godina. Muzu ih za pare za sve. Na najvulgarniji nacin. Neces biti sahranjen ako ne stedis za sahranu.
„Ali nije kriv narod. Popovi su“. Narod je kriv. Mogu ih ignorisati kao ranije. Potcinjuju se dobrovoljno.
Naravno da lisica ulecuje medu tako pohlepnim koskoskama. Da ih narod ignorise ne bi bili faktor i ne bi bili zanimljivi.

Splitexpres
4 godine prije

Pročitao sam članak analizu ali se ne mogu oteti dojmu o jednom drugom događaju,kada je utjecajni vatikanski Bračanin biskup Eterovic poslan za papinskog nuncija u Ukrajinu,pitao sam se koji je to “deal”koji utjecajnog čovjeka kurije šalje na istok?Kada je buknuo Maidan bilo mi je jasno da je iza svega Papa Poljak i iskonski sukob sa tisućljetnim trajanjem,Vatikan je organizirao Križarske ratove formalno za oslobođenje Svete zemlje a zapravo za rušenje bratske kršćanske crkve?Sam Bizant je pao jer su od križara načete zidine,kleknule pred Turcima?Nema sumnje da su glavni konstruktori rata Ameri,ali ovde koriste usluge,kao i u ex Jugoslaviji,najraširenije mreže na terenu-crkvene?Crkva koristi svoju mrežu na terenu dvojako,da zadovolji naručitelja a usput računa na vlastito širenje,isto tako kooperanti na terenu Poljaci i Mađari računaju na vlastite probitke ili vraćanje utjecaja na terenima koje su izgubili?

Zax
4 godine prije

Do 1918 crnogorci su imali autokefalnu crkvu na cijem je celu bio crnogorski kralj Nikola. Isti sistem kao u rusiji gdje je Petar Veliki uklonio patrijarha i stavio sebe na celo crkve. A ovo o jedinstvu je najjobicnija glupost. Pravoslavna crkva nikad nije bila ujedinjena. Carigradski patrijarh je bio samo prvi medju jednakima.Nakon propasti bizanta postao je samo obican osmanski birokrat

Savio
4 godine prije

Ne postoji “izvorno pravoslavlje” u kontekstu u kom pricate. Postoji Pravoslavna crkva koju sacinjavaju sve kanonske autokefalne crkve, kao udovi tjela Hristovog, a medju njima su i Srpska crkva i Ruska crkva. Svaki pravoslavac u simvolu vjere ispovjeda da, izmedju ostalog, vjeruje i u jednu, svetu sabornu i apostolsku crkvu (pravoslavnu crkvu) , koja je po Hristovim rijecima vjecna (Hristos je rekao: ” Osnovacu crkvu svoju i vrata paklena nece je nadvladati”). Dakle, ako neko misli da je pravoslavna crkva nestala, i da se treba vratiti “izvornom pravoslavlju”, takav Hrista naziva lazovom, i nije pravoslavan po definiciji. Pravoslavna, Hristova, crkva je uvijek tu, i ivijek ce biti tu. A na pravoslavnim ljudima, i laicima i svestenicima, je da se vise drze i vise praktikuju vjeru pravoslavne crkve, a ne da se vracaju u “izvorno pravoslavlje”. SVE pravoslavne crkve SVE pravoslavce smatraju izabranim narodom, Novim Izrailjem, narodom zavjetovanim sa Bogom –… Čitaj više »

Weteran
4 godine prije

Polako!?
Crkva vidi Večnost, a ne 2019, 850, 2363,…. godinu!
“Rat” između Moskve i Fanara traje već duže vreme. I trajaće ?!
Serijal nije gotov?
Zbližavanje Moskve i Ankare ima i duboku versku pozadinu (vezano za tekst), a ne samo turizam, S400, MIG, Su, ….
A što se tiče SPC ?
Pa mi smo rasturili Florentinsku Uniju! I sve druge Globalističke tvorevine i projekte !?
Kako juče tako danas, pa i sutra 🙂

KUga
4 godine prije

Sva zla na planetu potvrdjeno i dokazano dolaze iz USA. Boze aktiviraj erupciju Yellowsone vulkana i spasi planet od USA terora.

nessy
4 godine prije

Vjerovali ili ne, izgleda da je @ Kora, otisla na spavanje. Nakon cca 12-15 sati (cca od 25.11. u 13h do 26.11. u 14h) provedenih ovdje u komentiranju (bez pauze). Ona bi bila odlican materijal za misionara, u nekoj najnovijoj rekonkvisti. Malo pameti i info., ali potpuna indoktrinacija i agilnost, koje upoce ne dozvoljavaju preispitivanje onoga sto joj je uliveno u mozak. Potcjenjivanje svega i svakoga tko ne misli isto. Bez obzira radi li se o vjeri ili politickoj opciji, meni jako smrdi na totalitarizam.

© 2024 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI