Xi Jinping se susreo s Narendrom Modijem. Sastanak je prošao gotovo nezapaženo, iako se događa na razini gdje geopolitika dodiruje povijest.
Sam po sebi to je bio jedan od mnogih sastanaka na vrhu koja su dva predsjednika održala za vrijeme svoje vladavine, uspostavljajući odnose između dva azijska diva koji prije nisu postojali, obzirom na opredijeljenost Indije prema geopolitici Zapada i kolonijalno nasljeđe koje je dovelo do zastoja u odnosima s Pekingom.
Međutim, s Modijevim nacionalizmom, Indija se postepeno odrekla te uloge i želi biti samostalan akter na globalnoj pozornici. Više ne želi da je se gleda kao prestižnu i naprednu koloniju, već kao azijsku silu.
Iz toga proizlazi potreba da se drugačije komunicira s drugim zemljama kontinenta, posebno s Kinom koja je Indiji konkurent na terenu, ali koja samo može pogodovati razvoju Indije, potrebnom za njenu novu projekciju.
Sa svoje strane, Peking vidi Indiju kao ogromno tržište za svoje gospodarstvo, ali i više. Tako Global Times piše: “Indija nije samo važan regionalni partner Kine, već donekle utječe na kinesku suradnju s drugim zemljama u regiji”.
Konkretno, na zemlje Južne Azije na koje Kina projicira svoj Novi put svile.
To je plodna dvosmislenost nejasnoća između partnera-konkurenata koja je omogućila Pekingu da ne prekida odnose s New Delhijem čak i kada je Indija ukinula autonomiju Kašmira, otvarajući put sukobu i eskalaciji s Pakistanom, koji je ključni saveznik Kine za njene azijske planove.
Ali se kriza u razgovoru dva predsjednika pretvorila u nešto drugo, naime kako još više približiti dvije zemlje, što je geopolitički korak od globalnog značaja.
To svjedoči i mjesto koje je Modi odabrao za summit, Mamallapuram u Tamil Naduu, na jugu Indije, u blizini obalnog grada Chennai.
Svjetska baština UNESCO-a i drevni spomenici Mamallapurama ponudili su idealno okruženje Modijevom nacionalizmu, koji tisućljetnu indijsku civilizaciju suprotstavlja kolonijalnom utjecaju.
Ali Mamallapuram je također drugačiji i važniji u drugom smislu.
“Nekoć trgovačkim centrom vladala je moćna dinastija Pallavas iz IV stoljeća, koja je prvi uspostavila trgovinske odnose s Kinom”, piše South China Morning Post, ukazujući na simboliku mjesta susreta sa Xi Jinpingom.
To je ponovio i Xi Jinping: “Tamil Nadu je bio pomorsko tranzitno središte robe na drevnom Putu svile i ima dugu povijest trgovine s Kinom.”
Ali to nije samo prošlost. China Daily, podsjećajući da je južna Indija uvijek bila otvorena za trgovinu, nagovještava činjenicu da su “mnoge kineske tehnološke tvrtke prisutne u južnoj Indiji, dok su mnoge indijske tehnološke kompanije prisutne u Kini, a rođene su u južnim indijskim gradovima”.
O razgovorima lidera dva azijska diva se malo zna i samo su se spomenuli Kašmir i suradnja, posebno o tome kako je razviti bez da Peking preplavi Indiju proizvodima na štetu nacionalnih poduzeća, što vrlo je osjetljivo pitanje za Indijce.
Brojne mogućnosti pruža stvaranje slobodne trgovine. Na stolu je Regionalno sveobuhvatno gospodarsko partnerstvo, kojeg je predložila Kina, a pridružilo mu se 16 azijskih zemalja, uključujući Indiju s kojom se pregovori upravo dovršavaju.
Iza ovog opsežnog projekta, dva lidera su razgovarala o bilateralnoj i sigurnosnoj suradnji, obzirom na to da i Peking i New Delhi vitalnu važnost daju stabilnosti kontinenta, a mir je potreban za razvoj.
Azijsko stoljeće?
A sada prava vijest. Perspektiva je zanimljivija. Stoga je početak članka Global Timesa vrlo znakovit: “Izraz “Azijsko stoljeće” već je dugo predmet žestokih rasprava. Mnogi azijski čelnici i analitičari smatraju da je svijet u 19. stoljeću europeiziran, a amerikaniziran u 20. stoljeću, ali da je sada ušao u azijsku fazu”.
Indijski fond za istraživanje sa sjedištem u Indiji analizirao je ovu perspektivu, navodeći kako je takozvano „Azijsko stoljeće“ definirano usponom Kine i ekonomskim rastom Indije.
Mnogo je razlika između dva azijska diva, nastavlja Global Times, koji „nikada sebi ne dozvole da propuste priliku“.
Razmatranje koje možda zvuči pretjerano, ali ima smisla. Tek kada dvije zemlje prevladaju svoje nesuglasice i započnu iskrenu suradnju, moći će poslati ohrabrujuće poruke o početku istinskog „Azijskog stoljeća“.
Ovdje u igru ulazi Vladimir Putin, jer je Rusiji u interesu ovakav razvoj događaja.
Ruski vođa se pridružio čvrstom partnerstvu s Pekingom i jednako čvrstoj suradnji s Indijom. Ne samo vojnoj, nego i ekonomskoj, jer je azijskim partnerima otvorio vrata Dalekog istoka u Rusiji.
Gotovo nenaseljeni teritorij, ali bogat zemljom i sirovinama i već otvoren za Kinu, a na sastanku u Vladivostoku također je ponuđen Modijevoj Indiji, koja je odmah pokrenula investicijski plan za milijardu dolara u regiji, prenosi Economic Times.
Ako bude Azijskog stoljeća, Rusija će biti u igri. I da zaključimo s činjenicom koju smo više puta obrazložili na ovom portalu. Dok je Azija puna perspektiva, Zapad kao da je zaglavio u svojim grčevima. I to nisu grčevi prolazne boli, već grčevi agonije.
Iako je sve očigledno Europa je okupirana od strane USA+I i ne shvaća da je dio tog superkontinenta već prihvaća ulogu američkog mostobrana i riskira poznatu sudbinu američkih vazala. No možda se kao i Kurdi u zadnji čas opameti
Taj zapad koji se grci u agoniji je po kvaliteti života i prosperitetu desetljećima ispred Azije. Svi trendovi ukazuju da uistinu slijedi “azijsko stoljeće ” ali otprilike toliko ce im i trebati da se izjednace sa zapadom. Jedna Indija u kojoj 500 milijuna ljudi se ne moze staviti u istu rečenicu sa bilo kojom europskom zemljom po kvaliteti života. Cesto se ukazuje na visoke stope nasilja u americkim gradovima kao pokazatelj drustva koje propada dok su npr prosječne stope nasilja u ruskim gradovima vise od najvećih u americkim. Dok zapadni svijet uvelike razmatra cetverodnevni radni tjedan, u Kini je normalno raditi 6 dana tjedno po 12 sati. Sve u svemu jako daleko je Azija od zapada i jos dugo nece biti na toj razini.
Indija ima “svemirski program” a ljudi još nemaju kanalizaciju i vodovod. Sprdačina od zemlje i članka
Kad sve to nebi bila igra elite koja upravlja istokom i zapadom podjednako kako bi lakse upravljala stokom, bilo bi mozda i neke nade…
Naivno je za vjerovat da narod nekog negdje bira jer iza politicara stoje megakorporacije koje su u rukama nevidljivih ali stvarnih gospodara poznatog i nepoznatog svijeta…
“Dok je Azija puna perspektiva, Zapad kao da je zaglavio u svojim grčevima. I to nisu grčevi prolazne boli, već grčevi agonije.”
Sve je receno!
Nevjerovatno, koliko još ima nostalgičnih plitvih umova, koji još uvijek žive u istoriji kraja prošlog vijeka, bez, da bi vidjeli, kako se svijet rapidno mjenja….. Ako možemo malo, da pomognemo tim izgubljenim dušicama onda čemo malo nadopunit jednog Francuskog filozofa, koji e rekao, da je “zapad” stanje društva, tako, da se sad taj “zapad” seli na iztok….Članak inače govori o trendovima i budučnosti, pa zato, ne vidim, čemu služi maloumna nostalgia, da može Chuck Norris, još uvijek, da uradi SVE sklekove….. Ne može više i nikad više ni neče…Istorija je to, djeco draga… Zato je buđenje obavezno…
To je sasvim Logično da bude, samo pitanje je dokad. Sve se ubrzava pa bi tako i to stoljeće moglo potrajat 50 godina.
Lijepo je kad netko piše o nekome tko se razvija i ide ka boljem. Tako i ovaj članak u prvom dijelu hvali napredak Kine, Indije i Rusije te naglašava njihovu dobru suradnju. Sve je to OK, ali zašto na kraju toliko negativnosti o zapadnom svijetu. Lijepo je gledati svijetlu budučnost istoka, ali mislim da ne bi trebalo pričati gluposti o zapadu. Često postavljam pitanje autorima ovakvih tekstova. Da li ste bili u Indiji i da li ste tamo živjeli? Da li ste bili u Rusiji u azijskom dijelu i da li ste živjeli tamo? Isto pitanje i za Kinu. A da budemo malo realni. Te tri zemlje ovise o zapadnoj ekonomiji. Posebno Rusija i Kina. Kina temelji svoj razvoj na copy paste tehnologiji i uspijeva samo zato što ima jeftinu radnu snagu. Porastom standarda, Kina će gubiti primat jeftine radne snage, a nema to s čim substituirati.Kineska tehnologija ovisi o… Čitaj više »
nek nam kinezi i indijci pošalju žena…u njih višak a kod nas manjak
Evropa i uopče zapad je više od 1000 godina gradio svoj imperij na pljačkanju, okupacijama in kolonizaciji svih djelova svjeta, koji so bili za njega koristni u smislu bogatenja i izgradnje zapadne civilizacije. U tom dugom periodu, izgrađena je zapadna svjest o dominantnosti, izuzetnosti in viševrijednosti zapadnih imperija, a istovremeno je izgrađena svjest, da su sve ostale zemlje i narodi morajo podrediti zapadnom načinu života. Sad to sve pada u vodu i zapadna civilizacija spoznaje, da njenoj dominaciji polako dolazi kraj. Prije se je takva opasnost rešavala večim ratovima, a danas je to nemoguče, pošto bi atomski rat bio i poslednji. Na taj način če se zapadni svet morati pomiriti sa sudbinom, da dolazi doba multipolarnosti, u kojom če ljudi moči odabirati između više civilizacija i načina života.
Svet se stalno menja i uvjek dolazi nešto bolje, naprednije, itd. Ljudima su potrebne alternative in konkurencija. Civilizacije su uvjek učile jedna od druge, pa to znanje posle nadopunjavale. I upravo to se sad dešava na realiciji iztok – zapad. Zapad je izgubio svetsku dominaciju, pa če biti sve više primoran, da sarađuje sa istokom na ravnopravnim osnovama.