Zašto bi Bidenova ”nespretnost” mogla potaknuti Francusku na traženje veće strateške autonomije za Europu?

Američki predsjednik Joe Biden susreo se sa svojim francuskim kolegom Emmanuelom Macronom 29. listopada i priznao da se njegova administracija ponašala “nespretno” dok je postupala s trilateralnim sigurnosnim sporazumom između SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, lišivši Francusku obrambenih ugovora vrijednih milijarde dolara.

Komentirajući svoje pregovore s Joeom Bidenom u francuskom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici, Emmanuel Macron je rekao da su on i američki predsjednik “zajedno razjasnili ono što moramo razjasniti”. Francuski čelnik je nadalje istaknuo da je “ono što je sada stvarno važno što ćemo zajedno raditi u nadolazećim tjednima, narednim mjesecima, godinama koje dolaze”.

U rujnu je Australija raskinula ugovor o podmornici s Francuzima vrijedan 90 milijardi dolara o kupnji tehnologije podmornica na nuklearni pogon od SAD-a i Velike Britanije. Kao odgovor, Pariz je opozvao svoje veleposlanike u SAD-u i Australiji (ali ne i u Velikoj Britaniji) u onome što su međunarodni mediji nazvali potezom “bez presedana”.

#AUKUS Statement by @JY_LeDrian, Minister for Europe and Foreign Affairs. https://t.co/6UZL4qoanw

— French Embassy UK (@FranceintheUK) September 17, 2021

Francuski ministar vanjskih poslova Jean-Yves Le Drian osudio je taj zakulisni dogovor kao “ubod nožem u leđa”, dodajući kako je pogrešno da se saveznici ponašaju s “takvom brutalnošću, takvom nepredvidljivošću”. Sa svoje strane, francuski ministar EU poslova Clément Beaune povezao je promašeni dogovor s rastućim nepovjerenjem Francuske u Britance: “U osnovi to vidimo s Brexitom, vidimo to s projektom AUKUS”, istaknuo je Beaune.

Prijevara i neuspjela očekivanja

“Jasno je da je Australija igrala dvostruku igru, mislim,” kaže Carl Thayer, profesor emeritus na Sveučilištu New South Wales na Akademiji obrambenih snaga Australije i direktor Thayer Consultancy. “Znamo da su u 11 sati, dan prije objave, diplomatske note proslijeđene francuskoj vladi, Macronu i ministru vanjskih poslova… Ali ono što nisu rekli je: ‘Oh, mi također tajno pregovaramo s Britancima i SAD-om da odustanu od ugovora i pokupe nuklearnu energiju.’ Dakle, to nije bilo lijepo, bila je to obmana.”

Iako se čini da su Francuzi s pravom ogorčeni i vjerojatno će ostati ljuti još neko vrijeme, “Biden je ovaj put ispravno postupio”, sugerira dr. Michael O’Hanlon, direktor istraživanja vanjske politike Instituta Brookings i pomoćni profesor u Georgetown’s Centru za sigurnosne studije.

S obzirom na to da su temeljni interesi Washingtona i Pariza u osnovi usklađeni kada su u pitanju – posebice – Sahel, Bliski istok, NATO i Rusija, prema njegovim riječima, oni su bili predodređeni da dođu do kompromisa. Ipak, predviđa da će trebati vremena za popravak odnosa.

Bidenove isprike zbog takozvanog nesporazuma ili nespretne diplomacije “neće baš puno pomoći u popravljanju odnosa”, tvrdi Joseph Camilleri, profesor emeritus na Sveučilištu La Trobe u Melbourneu i jedan od vodećih australskih znanstvenika za međunarodne odnose, specijaliziran za odnose Francuske i SAD-a.

“Iako je Biden priznao da je to bila nespretna diplomacija s američke strane, činjenica je da stav koji su zauzela sva tri potpisnika sporazuma AUKUS, na način na koji su to objasnili, nije posebno dobro prošao kod Francuza i predsjednika u posebno”, kaže Camilleri. “Razlog za to je taj što je za Francusku bilo mnogo više u pitanju od toga hoće li se s njima konzultirati na vrijeme ili ne.”

Za Pariz je hitnije što je isključen iz sporazuma na način za koji francuska vlada smatra da je neprihvatljiv, naglašava profesor, dodajući da je gubitak unosnog ugovora sporedan.

Još jedno pitanje su promašena očekivanja, kaže Camilleri. “Nespretni” dogovor s AUKUS-om uslijedio je nakon Trumpova predsjedništva, što je frustriralo mnoge europske saveznike Washingtona i članice EU-a, uključujući Francusku, koji su očekivali da će Bidenova pobjeda vratiti “odrasle” u Bijelu kuću.

Strong reaction from France to AUKUS news:

“This brutal, unilateral and unpredictable decision reminds me a lot of what Mr Trump used to do,” French FM Jean-Yves Le Drian told franceinfo radio. “I am angry and bitter. This isn't done between allies.” https://t.co/hNJ4QmE5Yu

— Cristina Maza (@CrisLeeMaza) September 16, 2021

Međutim, sada “oni misle da možda način na koji se Trump obračunao s njima nije bio sasvim odmak, ali čak i s Bidenom sada kao predsjednikom, postoji osjećaj Anglo-kluba u kojem će se Zapadna Europa smatrati drugorazrednim građaninom“, naglašava profesor.

“S obzirom na Bidenova obećanja o novom inkluzivnom multilateralizmu koji bi poboljšao američku sliku nakon četiri godine Trumpovog unilateralizma na prvom mjestu, mislim da će ova afera povećati francuski/europski skepticizam prema američkim obećanjima, bilo da su ih dala republikanska ili demokratska vodstva”, ponavlja Hall Gardner, profesor međunarodne politike na američkom sveučilištu u Parizu.

Macronov koncept ”strateške autonomije”

Macron će se vjerojatno ponašati kao da se njegov odnos s POTUS-om nikada nije pogoršao nakon njegovog posljednjeg sastanka s Bidenom, a on će definitivno iskoristiti aferu “kako bi pritisnuo Europljane na stvaranje političke ”autonomnije” i europsku obrambenu sposobnost”, naglašava Gardner.

Tijekom Münchenske sigurnosne konferencije u veljači 2021., francuski predsjednik stavio je veliki naglasak na europsku “stratešku autonomiju”. Također je predložio da bi novi plan NATO-a trebao uključivati “dijalog s Rusijom”, iako je u suprotnosti s Pentagonom i novim doktrinama NATO-a, koje Moskvu i Peking vide kao svoje nove velike izazove. Nadalje, Macron je inzistirao na tome da je “vrijeme da [Europa] preuzme mnogo veći teret za našu vlastitu zaštitu”, pozivajući se na pitanje vojske EU-a o kojem se mnogo raspravljalo.

EU STRATEGIC AUTONOMY |

President Macron on 🇪🇺 Strategic Autonomy at Munich Security Conference 2021. pic.twitter.com/Jfcol5gZJU

— Vocal Europe (@thevocaleurope) February 19, 2021

Očigledno, kao “kompenzacija” za “nespretnost” Washingtona, Biden bi mogao dopustiti Macronu da nastavi sa svojim planovima u smjeru “olakšavanja Europljanima razvoj autonomnije obrambene sposobnosti, ali one koja je još uvijek povezana s NATO-om”, sugerira profesor. Ipak, Gardner inzistira da ono što nije potrebno nije nova nadogradnja europskog naoružanja, već promjena američke strategije.

“Ono što je potrebno je provedba alternativne globalne strategije SAD-EU koja nastoji poboljšati odnose SAD-a i EU-a s Rusijom i Kinom i radi na ublažavanju tekućih sukoba između Ukrajine i Rusije, Kine i Tajvana, te Irana protiv Saudijske Arabije i Izrael, dok traži nove regionalne političke i ekonomske diplomatske pristupe tekućim ratovima u Sahelu i drugdje”, naglašava profesor.

On tvrdi da se puno povjerenje između SAD-a, Francuske i ostatka Europe može postići samo “kada SAD i Europa počnu provoditi zajedničku transatlantsku strategiju za globalni mir i održivi razvoj”.

“U suprotnom će se povjerenje između svih glavnih blokova moći nastaviti pogoršavati”, zaključuje Gardner.