Zašto je indijski premijer bio Putinov posebni gost u St. Petersburgu?

Posebni gost na Međunarodnom ekonomskom forumu u St. Petersburgu je ove godine bio indijski premijer Narendra Modi, koji želi ojačati veze s Rusijom, iako je Indija, navodno, ljuta zbog dobrih odnosa Moskve s Kinom i Pakistanom, čak i navodne podrške Rusije afganistanskim talibanima, prenosi Hindustan Times. Međutim, novinar priznaje da su sve odluke o ovim pitanjima vezane za geopolitičko sučeljavanje Rusije s Amerikom, te da uopće nemaju veze s  Indijom.

“Posjet indijskog premijera Narendre Modija u Rusiji otvara temeljno pitanje i je li Moskva još uvijek dokazan i pouzdan prijatelj Indiji?”, piše u svom članku za Hindustan Times stručnjak za geopolitiku Brahma Chellaney. Prema njegovim riječima, rusko približavanje sa suparnicima Indije, Pakistanu i Kini, izazvalo je nezadovoljstvo u New Delhiju.

“Međutim, mnogi u Indiji nisu u stanju shvatiti čimbenike koji su potaknuli na suradnju Moskvu i Islamabada, te potaknuli Peking da proda napadačko oružje Pakistanu”, rekao je stručnjak.

Ovi koraci nemaju izravne veze s Indijom, rekao je stručnjak. Iako je Rusija s ekonomske točke gledišta u padu, ona se geopolitički pretvara u silu koja širi svoj utjecaj u nove regije i nastoji se ponovno ujediniti i ojačati. Rusija je jedina sila koja izravno dovodi u pitanje interese Sjedinjenih Država u zapadnoj Aziji, Europi, takozvanom “Kaspijskom bazenu”, središnjoj Aziji, pa čak i Afganistanu.

“Kao odgovor na sankcije protiv Rusije, Putin je uvelike proširio geopolitičku šahovsku ploču, na kojoj Moskva može igrati igru protiv SAD-a i NATO-a”, rekao je analitičar.

Tako je, prema njegovim riječima, “Moskva postala središnji igrač u sirijskom sukobu, kojeg su potaknule vanjske sile”.

“Ruska intervencija u ratu, osim za pomoć Assadu, obnovila je njene odnose s Turskom, Izraelom i Iranom, te stala na kraj dominaciji američkog saveza s Velikom Britanijom i Francuskom, koji su pomagali “umjerene” teroriste u borbi protiv Assada. U ovoj šahovske partije na više razina, Putin također jača i ruski utjecaj u drugim zemljama koje su u središtu američke pozornosti – od Sjeverne Koreje do Libije. Ali, na primjer, sama činjenica da Rusija gradi odnose sa srednjovjekovnim talibanima se snažno suprotstavlja interesima Indije”, navodi Brahma Chellaney, iako ne postoje nikakvi dokazi da Moskva “pomaže” talibanima u Afganistanu, koje još uvijek smatra terorističkom organizacijom, ali ima naznaka da pokušava pomiriti vladu i umjerene vođe plemena koji deklarativno pripadaju talibanskom pokretu.

“To, međutim, ne znači da Rusija postaje prijatelj našeg neprijatelja i samim time naš neprijatelj. Moskva pokušava iskoristiti talibane kao instrument protiv američke vojske u Afganistanu, a zbog talibana i veze s Pakistanom je Rusija počela traži prijateljstvo s Islamabadom”, objašnjava Chellaney.

“No, paradoks je u tome da je u vrijeme kada se Indija strateški približila SAD-u, američka politika radila protiv regionalnih interesa Indije, što je navelo Moskvu da još više ojača veze s Kinom i izgradi novi odnos s talibanima i Pakistanom”, nastavlja Brahma Chellaney.

“Međutim, ako SAD i dalje budu stajale na strani jednog od sudionika u sukobu između Afganistana i Pakistana, Rusija uopće ne mora brinuti o tome da njezina geopolitička šahovska igra može naštetiti interesima Indije”, nastavlja Chellaney.

“Nastavak “velike igre” u Afganistanu je samo jedan od dokaza da su odnosi između SAD-a i Rusije otrovni. Osim toga, Rusija aktivno pokušava poboljšati odnose s Kinom, a Putin je nedavno čak otišao na summit u Pekingu, iako brine da bi Kina mogla ojačati utjecaj na središnju Aziju. Međutim, čak i ako jača gospodarska suradnja između Pekinga i Moskve, politička sumnja ostaje“, rekao je stručnjak.

“Odnosi između Moskve i New Delhija su upravo suprotno. U političkom smislu ne postoji nikakav ugovor, ali obujam bilateralne trgovine pada. Zapadne sankcije nisu uspjele ostvariti glavnu zadaću američke politike i ubaciti klin o odnose između Rusije i Kine. Za Putina su sankcije rat drugim sredstvima. U Washingtonu sada raspravljaju o mogućnosti jačanja sankcija protiv Rusije, stoga će se neprijateljstvo između SAD-a i Rusije odraziti na regionalne interese Indije i ići će u korist Kine. Dakle, Modi je putovao u Rusiju sa zadaćom da ojača odnose s Moskvom, jer su oni od vitalnog značaja za uravnoteženu vanjsku politiku Indije, za izgradnju odnosa Indije s drugim silama, ali i kako bi se odvratila sve snažnija Kina”, zaključuje Brahma Chellaney u svom članku za Hindustan Times.

Jesu li rusko-indijski odnosi doista u lošem stanju?

Ovo si pitanje u kolumni postavlja bivši visoki indijski diplomat M. K. Bhadrakumar. On tvrdi da je većina indijskih medija posjet premijera Narendre Modija Rusiji prenijela kao “bizaran preokret“.

“Narendra Modi je prikazan kao karikatura i automehaničar koji sa svojim alatom putuje u St. Petersburg da bi popravio odnose između Indije i Rusije”, piše M.K. Bhadrakumar.

“Još bizarnije je da su u Indiji dečki s Instituta Carnegie i Brookings bili vodeći u plakanju nad stanjem odnosa Indije i Rusije. Institu Carnegie je relikvija Hladnog rata, a Institut Brookings ima “ugled” da iza njega otvoreno stoji CIA. Oni se mogu pretvarati da daju stručna mišljenja, ali u stvarnosti oblikuju indijski narativ u vanjskoj politici”, podsjeća dugogodišnji indijski diplomat.

“Zašto vlada tolerira pokušaje ova dva trojanska konja da nagrizu temelje odnosa između Indije i Rusije? To bi trebalo pitati samozvane stručnjake koji su se usredotočili na “definiranje partnerstva” između Indije i SAD-a. Barem je predsjednik Vladimir Putin uvijek bio iskren prijatelj Indije. Može li se to reći za Trumpa? Pa, tom čovjeku nije ni stalo da uputi pozivnicu Modiju da posjeti Bijelu kuću. Koji je njegov problem s Modijem? Zašto on postupa s indijskim premijerom kao da nije ni iz jedne kaste? Premijer Vijetnama je bio u Bijeloj kući. Trump je ugostio predsjednika Kine, premijera Japana i premijera Australije. Potom i predsjednika Filipina, novoizabranog predsjednika Južne Koreje i premijere Tajlanda i Singapura. Dečki s Instituta Carnegie i Brookings u Indiji imaju dovoljno toga da daju stručno mišljenje, umjesto da dižu prašinu nad indijskim odnosima s Rusijom i da budu “opinion-makeri” posjete indijskog premijera inozemstvu”, nastavlja M. K. Bhadrakumar.

Sada, ako gledamo stvari onakve kakve zaista jesu, jesu li odnosi Indije i Rusije u takvom lošem stanju kao što tvrde američki lobisti u Delhiju i njihove sluge po indijskim medijima? Ovdje se treba fokusirati samo na problematična područja, a to su ruski odnosi s Kinom i Pakistanom.

“S kakvim činjenicama ovdje raspolažemo? Rusko-kineska bilateralna trgovina je 2016. iznosila je 69,7 milijardi dolara, a američko-kineska 578,6 milijardi dolara. Zašto bi Indija brinula, ako Rusija ima slične trgovinske odnose s Indijom i Kinom ili ako SAD imaju veću trgovinu s Pekingom? Bi li Indija trebala postaviti preduvjete da SAD vrate svoje veze s Kinom ili Pakistanom na staru razinu? U svakom slučaju, zašto bi se Indija gnjavila s novom vrstom odnosa između SAD-a i Kine? Zašto Indija ne bi trebala mirno spavati s takvom količinom američkog duga prema Kinezima? Zašto Indija brine o odnosima SAD-a i Pakistana? Zašto bi se Indija trebala ljutiti ako SAD ili Rusija na diplomatskoj razini održavaju konzultacije s Pakistanom ili provode vojne vježbe? Nije li Indija održala vježbe s američkom vojskom u blizini ruskog Dalekog istoka?”, pita M. K. Bhadrakumar.

“Indija se nikada nije suočila s opasnim situacijama, sve dok SAD nisu ojačale pakistansku vojsku i kada je Pakistan vodio ratove protiv Indije s oružjem kojeg su mu poslali Amerikanci. Srećom, Indija je danas mnogo jača sila i nema razloga za strah od inozemne agresije. Nedvojbeno je da ako prijateljska zemlja poput Rusije može iskoristiti svoj utjecaj na Kinu i Pakistan, to samo može biti prednost za Indiju. Za razliku od Amerikanaca, Rusija je uvijek pouzdana. Tu je konstantna u našem prijateljstvu. Uvijek postoji spremnost da s nama podijeli najbolje vojne tehnologije i promatra Indiju kao ravnopravnog partnera. Amerikanci jednostavno nemaju takav odnos ni s jednom zemljom i ni jednu ne tretiraju kao jednake, uključujući čak i njihove anglo-saksonske saveznike”, piše bivši indijski diplomat.

“Isto tako, zašto bi se Indija uzrujavala zbog proaktivne ulogu Rusije u Afganistanu? Što nije u redu ako Rusija i ima otvorenu liniju za komunikaciju s talibanima? Nisu li SAD i njegovi zapadni saveznici vrlo dobro surađivali s talibanima u posljednjih nekoliko godina? Talibani su otvorili predstavništvo u Kataru prije 4 ili 5 godina, gdje su s američkim operativcima pregovarali u tajnosti.

Osim toga, antipatija indijskih vlasti prema afganistanskim talibanima je prošlost. Danas Indija prihvaća da je Afganistanu potrebno nacionalno pomirenje, samo je pitanje pod kojim uvjetima. Indija razumije da su SAD izgubile rat u Afganistanu i očajnički pokušavaju odbiti priznati poraz, baš kao u Vijetnamu. Rusi rade pravu stvar, jer rade na mirovnom procesu po kratkom postupku. Jer ako Amerikanci pobjegnu iz Afganistana, za što su itekako sposobni, situacija iz te zemlje će se preliti na cijelu regiju, uključujući Rusiju”, za Indian Punchline piše Bhadrakumar.

“Posve je moguće da je tijekom periodičnih konzultacija s indijskim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Ajitom Dovalom u Moskvi, koji je tamo bio dva puta samo u posljednjih nekoliko mjeseci, ruska strana indijskom dužnosniku povjerila američke namjere u Afganistanu, koje su sličnim onome što su SAD učinile u Siriji, odnosno, plan Washingtona da korištenjem terorista destabilizira središnju Aziju. Zašto bi inače Indija htjela sudjelovati na konferenciji o Afganistanu u Moskvi?

Sa svoje strane, Rusija uopće ne paničari zbog indijskog “partnerstva” s SAD-om, niti propisuje Indiji kako bi se trebala ponašati. Rusko-indijski odnosi su takvi da ima prostora za obje strane u kojem  će se ostvarivati obostrano korisni nacionalni interesi i optimalno razvijati regionalna strategija. Ovi odnosi nisu dotakli dno, kao oni između New Delhija i Washingtona. Ono što se trenutno događa je orkestrirana kampanja koja bi trebala “raskrinkati” odnose Indije i Rusije. To je poznati zanat kojeg CIA koristi za slabljenje strateške neovisnosti drugih država, kako bi ih demoralizirala i podredila američkoj strategiji.

Odnos s Rusijom je indijskoj vanjsko politici dao punu stratešku dubinu i oni su kvalitetni i na najvećoj razini međusobnog povjerenja, a to je ono što se najviše računa, osobito u međunarodnoj situaciji koju karakterizira velika neizvjesnost. Tako dugo dok stvari ostanu ovakve, Indiji je očuvati sposobnost da vodi neovisnu vanjsku politiku. To je poanta svega”, zaključuje M. K. Bhadrakumar.