Zašto je Putin rekao „Da“ Erdoganovom planu za rješenje „kurdskog pitanja“ u Siriji

Uoči odlaska na službeni put u Rusiju je turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan najavio stvaranje sigurnosne zone na sjeveru Sirije i ulazak turske vojske u područja koja uz južnu tursku granicu nadziru kurdske YPG milicije, poznate i pod imenom „Sirijske demokratske snage“. Iako uz početno negodovanje, s ovim prijedlogom se naknadno službeno složio i Washington, ali je od Ankare zatraženo „da ne koristi pretjeranu silu protiv kurdskih milicija i stanovništva“. Iz Ankare su potvrdili da su radne skupine Turske i Sjedinjenih Država održale nekoliko rundi pregovora o načinu provedbe turskog prijedloga. Službenih priopćenja o sadržaju i zaključcima tih pregovora nije bilo.

Nakon toga je turski predsjednik Erdogan otputovao u Moskvu, gdje je ruski predsjednik Vladimir Putin pozdravio turski prijedlog, što je začudilo analitičare koji prate situaciju u Siriji i na Bliskom istoku.

Stvaranje sigurnosne zone na tursko-sirijskoj granici bit će dobar uvjet za očuvanje teritorijalnog integriteta Sirije, rekao je ruski predsjednik Vladimir Putin.

„Razumijemo zabrinutost Turske u vezi osiguravanja sigurnosti njezinih južnih granica i vjerujemo da su to legitimni interesi Republike Turske. Polazimo od činjenice da će stvaranje sigurnosne zone za Republiku Tursku na njenoj južnoj granici biti dobar uvjet za osiguranje teritorijalnog integriteta same Sirije“, rekao je Putin.

Prije toga je turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan rekao da je s Putinom razgovarao o pitanju stvaranja sigurnosne zone na sjeveru Sirije.

Putin je dodao kako i Rusija i Turska podržavaju teritorijalni integritet Sirije i da je za obje zemlje neprihvatljivo dijeliti ovu arapsku zemlju na zone utjecaja, prenose RIA Novosti .

Uz to, Putin je rekao da su Moskva i Ankara usvojile dodatne mjere za uklanjanje terorista u Idlibu. Prema ruskom predsjedniku, potrebno se usredotočiti se na stabiliziranje stanja u Siriji na terenu i na iznalaženje političkog rješenja.

“Rusija i Turska su ozbiljno zabrinute zbog situacije u Idlibu. Uvjereni smo da zona de-eskalacije sukoba ne bi trebala biti utočište terorista”, rekao je Putin.

Da su dvojica lidera postigli konkretne dogovore o ovom pitanju svjedoči najnovija ofenziva sirijske vojske u južnom Idlibu, koja se odvija u blizini drugog promatračkog mjesta turske vojske, smještenog istočno od grada Marat Al-Numana.

Vladimir Putin je također rekao da je s Erdoganom razgovarao o formiranju sirijskog ustavotvornog odbora, te izrazio nadu da će ovo tijelo u skoroj budućnosti započeti s radom u Ženevi.

Turski vođa i dalje prijeti kako će poslati trupe na sjever Sirije i potisnuti milicije sirijskih Kurda južno od granice s Turskom, ali je do sada zabilježeno isključivo slanje dodatnih turskih snaga na sirijsku granicu, bez poduzimanja bilo kakvih vojnih akcija. Američka strana se više nije oglasila o turskom prijedlogu, ali se on u suštini podudara s Trumpovim nastojanjem da povuče američke vojnike iz Sirije, a da to ne izgleda kao kapitulacija pred Damaskom i njegovim saveznicima, prije svega Rusijom i Iranom.

Dakle, dok se ljeto privodi kraju, napetosti u Siriji i dalje rastu. Kao što smo naveli, mjesec kolovoz je počeo bombastičnom izjavom turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana o novom, neposrednom napadu na Siriju na sjeveroistoku, teritoriju kojeg kontroliraju Kurdi. Prijetnja je, osim alarma u autonomnoj upravi takozvane  „Rojave“, u prvom trenutku naišla na otpor i Sjedinjenih Država, kurdskog saveznika na terenu u borbi protiv Islamske države, koje imaju oko 2000 vojnika stacioniranih na istom teritoriju kojem Turska prijeti napadom.

Protagonisti ovih novih napetosti su Turska, Sjedinjene Države i kurdske snage, ali od trenutne situacije zapravo može imati koristi četvrti akter, Rusija, zbog čega je lakše razumjeti Putinov prešutni pristanak na turski prijedlog. Saveznik Damaska, Moskva, može dobiti sve od scenarija koji se trenutno razvija na teritoriju Sirije.

Kurdi između Rusije i Sjedinjenih Država

Turska posljednjih tjedana nastavlja okupljati svoje trupe duž sirijske granice, pokazujući da je spremna pokrenuti novu ofenzivu istočno od Eufrata, sa ili bez američkog pristanka. Jedini način da se izbjegne turska invazija je da se Washington pokori volji Ankare i pristrane na stvaranje sigurne zone na granici između dviju zemalja, što također znači uklanjanje SDF snaga s tog područja.

Kurdi, zakleti neprijatelj turske vlade, morali bi se povući na južna pustinjska područja u sirijskim pokrajina Raqqa i Hasaka.

Trenutno su u tijeku pregovori za stvaranje sigurnosne zone između Turske i Sjedinjenih Država, ali je dosadašnji postignuti sporazum još uvijek vrlo nejasan i stoga je mogućnost da se turska vlada odluči za izravnu intervenciju još uvijek otvorena.

Nakon višegodišnjih neuspjelih pregovora s Kurdima, to je izbor kojeg Rusija pozdravlja i bila bi spremna dati svoj prešutni pristanak, a zatim prikupiti koristi. Naime, napad Turske na „kurdski teritorij“ natjerao bi Sjedinjene Države da se povuku iz Sirije, jer se Pentagon ne bi izravno sukobio sa svojim NATO saveznikom. Washington bi tako, zbog većih interesa, žrtvovao taktički savez s Kurdima.

U takvom bi scenariju autonomna uprava „Rojave“ imala samo jednu mogućnost, tražiti zaštitu od Rusije, što bi Moskva sigurno iskoristila za nastavak provedbe projekta ponovnog ujedinjenja Sirije. Uzimanje Kurda pod svoje krilo, Moskvi bi dalo još jači položaj u mirovnim pregovorima, iz kojih je, između ostalog, autonomna uprava sirijskih Kurda još uvijek isključena.

Idlib u zamjenu za Rojavu?

Nova ofenziva Turske na sjeveroistočnu Siriju mogla bi imati značajne posljedice i na frontu Idliba , posljednje uporište terorista koji se bore protiv predsjednika Bashara Al-Assadu. Doduše, tamo su i manje skupine koje podržava Ankara, ali najveći dio Idliba drže teroristi iz koalicije i Hayat Tahrir Al-Sham.

U rujnu 2018. su Rusija i Turska postigle sporazum o prekidu vatre u spornom području, ali je mir bio kratak. Moskva i Damask su u travnju pokrenuli tešku ofenzivu na Idlib i 20. kolovoza su oslobodili grad Khan Shaykun, važan cilj do konačnog oslobađanja cijelog spornog područja. Međutim, snage prisutne u terorističkim uporištima su i dalje jake, dijelom i zbog zaštite Turske, koja uz sve postignute dogovore s Rusijom kupuje vrijeme i pokušava usporiti napredovanje vladinih trupa.

Čini se da će se pitanje Idliba umjesto vojnim ipak riješiti  sporazumom Rusije i Turske, sporazumom koji je prema izvješćima koje je objavio The Levant News postignut u Moskvi.

U stvari, Moskva bi se obvezala da se neće suprotstavljati napredovanju Ankare na kurdskom teritoriju u zamjenu za Idlib, dopuštajući Erdoganu, između ostalog, da povuče proturske islamističke milicije iz Idliba, koje bi mu bile korisne u novoj ofenzivi na takozvanu „Rojavu“.

U ovom trenutku, ostaje za vidjeti hoće li Turska zaista ući na sirijski teritorij, što bi značilo da je počela već najavljena vojna operacija protiv kurdskih snaga ili će se radije dogovoriti sa Sjedinjenim Državama o stvaranju sigurne zone. U svakom slučaju, Rusija se u oba scenarija u devetoj godini sirijskog rata sve više nameće kao odlučujući faktor i uspijeva iskoristiti bilo koju od ponuđenih opcija.

Što se ne Kurda tiče, ova je tema u više navrata opširno obrađena ana ovom portalu. Odluke njihovog vojnog i političkog vodstva su kurdsku manjinu na sjeveru Sirije dovele u situaciju da će morati birati između rata s Turskom i zaštite Rusije, što znači pokoravanje volji službenog Damaska. Trump će s lakoćom žrtvovati sirijske Kurde, što bi mogao učiniti i u sklopu predizborne kampanje za izbore sljedeće godine. Tu odluku može usporiti Izrael, koji prema iračkim obavještajnim službama koristi teritorij sjeverne Sirije za pokretanje napada dronovima na proiranske milicije u susjednom Iraku.

Još jedan veliki problem kojeg Rusija mora riješiti je veliko jezgro ISIL-a koje se trenutno nalazi u „zatvoreničkim kampovima“ u sjeveroistočnoj Siriji. Među njima je veliki broj militanata iz Rusije i Zajednice nezavisnih država koje imaju bezvizni režim s Ruskom Federacijom.

Zamjenik stalnog predstavnika Rusije pri UN-u Genadij Kuzmin je na sastanku Vijeća sigurnosti ove međunarodne organizacije protiv terorizma naveo broj militanata i pristaša takozvane „Islamske države“ koji su ostali u Siriji.

“Trenutno je ukupni broj terorista Islamske države i njihovih pristaša u Siriji oko 3 000 ljudi”, rekao je zamjenika stalnog predstavnika Rusije pri UN-u.

“Uz to, u Siriji postoje mnoge druge terorističke skupine od kojih je većina spremna za borbu pod vodstvom Al-Nusra Fronta”, dodao je Kuzmin.

Također je napomenuo da se “više od 1500 tisuća militanata vratilo iz ratnih zona u mjesta stalnog boravka ili su se pod krinkom privremeno raseljenih osoba vratili u druga naselja”.

Zamjenik glavnog tajnika UN-a i ravnatelj Uprave za borbu protiv terorizma ove međunarodne organizacije, Vladimir Voronkov, na sastanku Vijeća sigurnosti je rekao da je u svibnju počeo novi međunarodni antiteroristički program koji koristi podatke o kretanju sumnjivih osoba i prometu.

“Ovo je višegodišnji, višemilijunski multilateralni program koji zajednički provode Uprava za borbu protiv terorizma, Ured Ujedinjenih naroda za droge i kriminal, Ured za komunikacijsku tehnologiju i Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva”, obavijestio je članove Vijeća sigurnosti.

“Cilj ovog programa je proširiti mogućnosti zemalja da spriječe, zabilježe, istraže i kazne terorističke zločine, trgovinu ljudima i druge oblike organiziranog kriminala, koristeći informacije dobivene tijekom kretanja kriminalaca”, objasnio je Voronkov.

Problem su upravo takozvani „zatvorenički kampovi“ na području kojeg kontroliraju sirijski Kurdi, koji su zapravo pod kontrolom američkih snaga. U tim kampovima se vijore crne zastave ISIL-a. Teroristi tamo samo formalno prolaze program deradikalizacije i zapravo se čuvaju u pripravnosti za nove bitke. Ovo je problem na kojeg moraju računati i Turci, ako žele ući u kurdska područja, ili će to morati učiniti Rusi i Damask.

Tko god bio, činjenica je da se crne zastave ponovo vijore, ali ovaj put ne na glavnom trgu Raqqe, već unutar „kurdskih“ logora u kojima je zatočeno tisuće džihadista i članova njihovih obitelji, gdje i dalje žive u klimi gdje je islamska radikalizacija prva točka “dnevnog reda“.

U nekim videozapisima objavljenim na internetu možete vidjeti žene i djecu kako pozdravljaju crnu zastavu u kampu Al-Hol, na sjeveroistoku Sirije.

“Mi smo mudžahidi, radije umiremo pod bombama ili će nas izrešetati meci, nego da živimo okruženi našim neprijateljima”, kažu neke žene u videu kojeg objavila skupina za nadzor ekstremizma JihadoScope.

Ista skupina također izvještava o nekoliko napada hladnim oružjem na kurdske straže dok su pregledavali neke šatore u kojima žive zarobljeni džihadisti.

Nakon posljednje bitke u Baghuzu je u kampu Al-Hol broj prognanika porastao  s oko 20 000 na 80 000, što je dovelo u pitanje funkcionalnost ove strukture. Nadalje, unutar istog kampa nalazi se na tisuće boraca ISIL-a, njihovih supruga i djece, izolirani u objektu unutar kojeg imaju gotovo apsolutnu vlast. Unutar kampa je ideologija samoproglašenog „kalifata“ i dalje je rasprostranjena, a promiču je teroristi i njihove žene njihove žene svojoj djeci.

“Islamska radikalizacija unutar kurdskih kampova je najviše zabrinjavajući dugoročni strateški rizik”, rekao je za britanski list The Independent general Alexus Grynkewich, zamjenik glavnog zapovjednika američke koalicije za borbu protiv ISIL-a.

“Prikupili smo svjedočanstva koja potvrđuju da je islamistička ideologija još uvijek snažno ukorijenjena u kampovima i upravo u toj klimi odgajaju djecu i indoktriniraju ih da postanu nove generacije džihadista”, dodao je američki general.

Već mjesecima kurdske snage traže pomoć u upravljanju s kampovima u kojima se drže zarobljenici ISIL-a, ali je pomoć odbijena. Najviše što su uspjeli dobiti je prihvat siročadi terorista koji su bili državljani Belgije, Norveške, Francuske, Nizozemske i Švedske, zemlje koje su odlučile vratiti tu djecu s ciljem da ih se deradikalizira kako bi se izbjeglo da odrastu u neprijateljskom okruženju.

Kurdi također pokušavaju uvjeriti europske države da osnuju međunarodni sud na sjeveru Sirije, koji bi mogao suditi zločinima koje su počinili sljedbenici kalifata. I ovaj je prijedlog glatko odbijen, što potvrđuje sumnje da su zarobljeni teroristi neka vrsta rezerve za destabilizaciju Bliskog istoka ili drugih područja, prije svega Afganistana.

Opasnost je da bez oštre represije novog radikalizma unutar ovih kampova nastaje  nova generacija džihadista, spremna iskoristiti nasilno i mračno naslijeđe Al-Bagdadija i predstavljati istu prijetnju za koju su mnogi prebrzo mislili da je nestala.

S ruske točke gledišta, Turska bi mogla biti idealan akter za izravno ili neizravno rješavanje ovog problema. Sirijski Kurdi su se doveli u situaciju da ne mogu računati na pomoć Rusije i sirijske vlade, osim ako kontrolu sjeveroistoka zemlje  ne predaju središnjim vlastima iz Damaska. Za Moskvu je bilo koji scenarij dobitna kombinacija jer je dogovor s Erdoganom već postignut. Kojim će se tempom stvari razvijati manje je važno, jer je proces obnove sirijske državnosti nepovratan. To je jasno svim akterima, iako neku, poput Kurda, još uvijek gaje iluzije da se ratna sreća može promijeniti i da će uz američku i izraelsku pomoć stvoriti kurdsku državu na južnim granicama Turske.