Zašto predsjedništvo EU-a hvali zemlju koja je pokazala srednji prst bloku?

Mađarski premijer Viktor Orban napravio je ovaj tjedan stanku od nerviranja establishment-a EU-a kod kuće kako bi ga nervirao u inozemstvu.

“Već toliko godina narod Gruzije teži i bori se za demokraciju,” izjavila je neizabrana predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen nakon gruzijskih parlamentarnih izbora. “Oni imaju pravo znati što se dogodilo ovog vikenda.”

Pa, budući da joj očito treba objašnjenje, čini se da je 54% Gruzijaca glasalo za populističku stranku kojoj vjeruju da će njihove interese staviti na prvo mjesto, iznad onih koje podržava zapadni establishment. Stranku koja je zakonodavno podržala vrste zakona protiv stranog miješanja i za transparentnost o kojima kraljica Ursula stalno govori – osim kada riskiraju izlaganje zapadnjačkih makinacija preko proxy NGO-ova u zemljama koje graniče s Rusijom, pretpostavljam. U tom slučaju, zapadni dužnosnici tretiraju strano miješanje kao temeljno ljudsko pravo koje Gruzija mora jamčiti ako ikada želi ući u EU – gdje mogu čuti kraljicu Ursulu kako redovito zagovara isto to protivljenje miješanju koje ona kvalificira kao uvredu demokraciji… u Gruziji.

Gruzijci su glasali za stranku čiji se dužnosnici ne pojavljuju rutinski s zastavom EU-a iza sebe. I svatko tko nije za to ne može biti ništa drugo nego pro-Putin, naravno.

Ako su se, kako kaže von der Leyen, Gruzijci “borili za demokraciju,” onda izgleda da su uspjeli. Njoj se samo ne sviđa rezultat.

“Iako su birači imali izbor između 18 kandidacijskih lista i kandidati su općenito mogli slobodno voditi kampanju, gruzijske parlamentarne izbore narušili su ukorijenjena polarizacija i zabrinutost zbog nedavno usvojenog zakonodavstva i njegovog utjecaja na temeljne slobode i civilno društvo, kao i vrlo podijeljajuća retorika kampanje i široko rasprostranjeni izvještaji o pritisku na birače,” prema Organizaciji za europsku sigurnost i suradnju, citirajući međunarodne promatrače izbora. Izjava bi mogla jednako lako opisati trenutnu kampanju za predsjedničke izbore u SAD-u, koja je naravno zlatni standard za zapadnu demokraciju.

Ignorirajući retoriku von der Leyen, mađarski premijer Viktor Orban odletio je u gruzijski glavni grad Tbilisi kako bi osobno čestitao ponovno izabranom premijeru, čelniku pobjedničke stranke Gruzijski san Irakliju Kobahidzeu.

“Europska politika ima svoj priručnik, vrijedi znati: kada liberalne stranke pobijede, postoji demokracija, kada konzervativci pobijede, nema je. Budući da su konzervativci pobijedili, bit će rasprava, i ne treba ih shvaćati ozbiljno,” rekao je Orban o histeriji EU-a.

“Također želim čestitati gruzijskoj vladi što je, provodeći pro-europsku politiku, niste dozvolili da postanete druga Ukrajina,” rekao je Orban, referirajući se na pogrešku Ukrajine koja je dopustila zapadnom establishmentu da je pretvori u prenoćište za borce i oružje usmjereno protiv ruskih interesa – na krajnju štetu onih građana EU-a. “Veoma cijenimo premijerovu predanost ovoj ideji i uvjeren sam da će Gruzija biti dobro pripremljena za pridruživanje EU-u do kraja ovog desetljeća,” rekao je Orban, koji je također čelnik zemlje koja trenutno drži rotirajuće predsjedništvo Vijeća Europske unije u šestomjesečnom mandatu zbog kojeg neki u Bruxellesu odbrajaju preostale dane, ako ne i sekunde.

Dakle, Orban brani koncept EU-a, ali samo kao skup suverenih i demokratskih nacija, a ne kao divovski luđački košulj koji je postao pod izgovorom ‘jedinstva’. On bi osobno znao ponešto o tome.

Početkom ovog mjeseca, u svom prvom velikom govoru u Vijeću EU-a otkako je Budimpešta preuzela predsjedništvo, iskoristio je nepodijeljenu pažnju europarlamentaraca da im izravno kaže da se “Europska unija mora promijeniti.”

To je prošlo otprilike onako kako biste mogli očekivati. Netko je pustio snimku talijanske antifašističke pjesme otpora iz Drugog svjetskog rata ‘Bella Ciao’, što je potaknulo predsjednicu parlamenta Robertu Metsolu da kaže: “Hej, koji se od vas zamišlja kao alfa razredni klaun u ovom velikom cirkusu?” Šalim se. Nije stvarno to rekla. Ali jest rekla da “ovo nije Eurovizija.” Nego što. Da jest Eurovizija, Orban bi tamo stajao u haljini.

Jedan po jedan, izabrani predstavnici održali su Orbanu predavanje o tome kako je EU kuća demokracije i slobode. Koja se očito vodi kao noćni klub s baršunastim užetom, s tim da ovi žele Orbana s druge strane užeta.

Von der Leyen ustala je kako bi izgrdila Orbana zbog svega, od njegovog argumenta da Ukrajini treba mir, a ne više rata, do njegovog prijedloga da migracije treba obuzdati. Rekla je da je Orban veliki licemjer jer govori o migracijama, a ipak je prošle godine mađarska vlada pustila hrpu trgovaca ljudima iz zatvora kako bi uštedjela novac. Čini se da je Orban u tom slučaju u osnovi tretirao EU kao prljavi pod kino dvorane gdje uđeš i vidiš kokice i čaše za piće posvuda po podu i samo kažeš: “Pa dobro, što je još nekoliko zrnaca?”

Kraljica Ursula nastavila je o interesima Ukrajine, gdje je jednako demokratski izabrana kao i u EU-u, iako je Orban bio tamo da govori o vlastitim potrebama EU-a oko Ukrajine, što nije ista stvar. Nije baš kontroverzno upozoriti na cijenu koju to uzima kada je francuski predsjednik Emmanuel Macron nedavno rekao da bi EU mogao ekonomski umrijeti, a izvješće Maria Draghija o konkurentnosti EU-a također je upozorilo na opasnost.

Von der Leyen optužila je Orbana da favorizira rusko gorivo nad programom EU-a za obnovljive izvore energije. U stvarnosti, dio električne energije EU-a dolazi iz obnovljivih izvora, a ostatak iz skupog američkog plina koji ubija ekonomiju EU-a zamjenjujući jeftiniji ruski plin. Gle, zašto Orban ne bi htio dio toga? Orban je rekao da je sve to virtue signaling zapravo samo dimna zavjesa jer su EU licemjeri i dalje kupovali rusko gorivo preko trećih zemalja.

Ako to kaže još glasnije, simpatija EU-a, Vladimir Zelenski, možda se neće htjeti držati za ruke s njima u školskom dvorištu. A sada kad je u Gruziji i ispaljuje istinite bombe na EU brass u svojstvu jednog od trenutno najviših dužnosnika bloka, to bez sumnje naglašava Gruzijcima zašto je nesvrstano izlaženje za koje su upravo glasali bolje od političkog braka.

Autor: Rachel Marsden