Zašto se Sjedinjene Države ne žele povući iz Sirije?

SAD su vodeće kada je u pitanju vojno prisustvo u raznim dijelovima svijeta uglavnom zahvaljujući svojim višestrukim prekograničnim vojnim bazama.

Posljednjih godina, jedno od najkontroverznijih područja u kojem su SAD uspostavile nove vojne baze bila je sjeverna Sirija, s tim da su posljednje tri američke administracije morale izgraditi prisustvo na sjeveru kao dio svoje regionalne strategije na Bliskom istoku koja se bavi komplikovanim geopolitičkim pitanjima.

S drugog aspekta, širenjem domene američke konfrontacije sa regionalnim grupama otpora, američke baze su se pretvorile u najosjetljivije tačke američkog prisustva i izvor vojnih tenzija sa Osovinom otpora, blokom koji se suprotstavlja američkom imperijalizmu. Ova osjetljivost, pored očiglednog umanjenja efikasnosti američkog vojnog prisustva u Siriji, što ide na ruku Damasku i njegovim saveznicima, pokrenula je debatu o tome treba li SAD napustiti sjevernu Siriju ili pak treba ostati.

Ovo pitanje je nedavno ponovo pokrenuto u Predstavničkom domu američkog Kongresa, ali su se poslanici usprotivili nacrtu plana koji je predstavio Republikanac Matt Gaetz o povlačenju američkih trupa. Oko 321 poslanik glasao je protiv, a 103 su glasala za plan. Tokom govora, Gaetz je kritizirao prisustvo američkih snaga u arapskoj zemlji i zahtijevao njihovo povlačenje. On je također kritizirao američku vojnu podršku kurdskim jedinicama za zaštitu naroda (YPG), rekavši da one ciljaju na interese Turske, američkog saveznika u NATO-u. Misija američke vojske nije da potpiruje ratove u drugim zemljama američkim poreznim novcem, rekao je predstavnik iz redova Republikanaca.

Prema podacima, oko 900 američkih vojnika stacionirano je u 9 do 14 vojnih baza na sjeveru i istoku Sirije. Rezolucija Predstavničkog doma uslijedila je nakon što je general Mark Milley,glavnokomandujući Združenog generalštaba posjetio Siriju prošle sedmice i održao sastanak s vojnim snagama koje tamo služe.

Na pitanje novinara koji su putovali s njim vjeruje li da je raspoređivanje otprilike 900 američkih vojnika u Siriji vrijedno rizika, Milley je tu misiju vezao za sigurnost Sjedinjenih Država i njihovih saveznika, rekavši: “Ako mislite da je to važno, onda odgovor je Da.”

To, slažu se analitičari, znači da zvaničnici Bijele kuće i Pentagona crtaju nove planove za Siriju i cijeli region.

Proteklih dana američki državni sekretar Anthony Blinken izdao je saopštenje u znak podrške sirijskim teroristima, što je razbjesnilo Damask. U odgovoru na Blinkenovu izjavu, sirijsko Ministarstvo vanjskih poslova je reklo da bez finansijske pomoći, podrške i oružja SAD-a i njihovih saveznika terorističke grupe ne bi mogle masakrirati sirijski narod i uništiti infrastrukturu i civilizacijske tekovine Sirije. U saopćenju se dalje navodi da Blinken ili bilo koji od njegovih prethodnika ne mogu saprati ​​krv Sirijaca sa ruku koji su ubijeni u “Jabal al-Thardi u provinciji Deir Ez-Zor ili prilikom razaranja grada Raqqe”.

“Oni još uvijek pljačkaju naftno i poljoprivredno bogatstvo Sirije”, nastavilo je ministarstvo prozivajući američke snage.

U proteklih 12 godina, SAD su u velikoj mjeri podržavale terorističke milicije s ciljem rušenja legalne vlade predsjednika Bashara al-Assada, ali ovaj projekt, koji je odnio živote stotina hiljada Sirijaca i raselio milione, nije uspio. Dakle, Washington radi na tome da preokrene svoj poraz i osigura svoje interese na druge načine. Posljednjih godina, SAD su zaradile milijarde dolara krađom nafte iz Sirije, a tu naftu tankerima su prebacivali u regiju Kurdistan na sjeveru i izvozili je preko Turske u druge regije, uključujući Izrael. Ovi resursi su sve važniji za Amerikance u trenutku kada je Evropi očajnički potrebna energija usred nestašice uzrokovane sankcijama Rusiji. Zbog toga Washington pokušava da preuzme njihovu kontrolu na bilo koji način.

Strah od ponavljanja afganistanskog scenarija

Razlog zašto američki zakonodavci ne pristaju na rok od šest mjeseci za povlačenje trupa iz Sirije je njihova zabrinutost zbog ponavljanja greške koju su počinili u Afganistanu. Ponižavajući izlazak iz Afganistana nakon 20 godina okupacije, koji je Americi donio bruku u javnosti i pred međunarodnom zajednicom,doveo je do toga da su američki zvaničnici sada oprezni kada je u pitanju Sirija. Zapravo, Amerikanci ne žele da se scenario ponovi u Siriji, jer usred pojačanih tenzija između Zapada i Rusije i dok druge zemlje pomno prate igru ​​sila kako bi odlučile koju stranu da zauzmu u budućnosti, svaka omaška Washingtona u Siriji može naškoditi američkom imidžu i označiti pobjedu Rusije i Irana.

Nakon povlačenja iz Afganistana, posmatrači i mediji rekli su da je hitri odlazak američkih snaga ustvari poziv američkim saveznicima da se ne oslanjaju na Amerikance, a također su upozorili da će sirijski Kurdi pretrpjeti istu izdaju. Stoga Amerikanci nastavkom svog prisustva u Siriji šalju poruku kurdskim milicijama na sjeveru, službeno nazvanim Sirijske demokratske snage (SDF) da stoje uz njih i da u to ne treba sumnjati. Razočarani podrškom Washingtona, čelnici sirijskih Kurda su posljednjih mjeseci krenuli ka dogovaranju s Damaskom što je s druge strane zasmetalo Washingtonu, a putovanje izaslanika američkog državnog sekretara Nicholasa Graingera u sjevernu Siriju i sastanak s kurdskim grupama u januaru trebalo je spriječiti Kurde da se ne vrate pod okrilje vlade u Damasku. Kurdi su nekoliko godina bili poluga Washingtona za pritisak na Damask za ustupke i izgovor za dugotrajno prisustvo u Siriji i zato SAD pokušavaju zadržati svoje baze u Siriji koristeći Kurde.

Iz drugog ugla, Washington je zabrinut za razvoj događaja u Iraku,posebno nakon jačanja moći antiameričkih grupa otpora, i radi na jačanju svojih baza u Siriji kako bi ih koristio u slučaju prijetnji američkom prisustvu u Iraku. Nakon posjete američkog ministra odbrane Lloyda J. Austina Iraku, s ciljem da osigura dugoročno vojno prisustvo, grupe otpora su upozorile da uopće ne sumnjaju u protjerivanje okupacionih snaga iz svoje zemlje,što može prizvati nove tenzije u ovom dijelu Bliskog istoka. Dakle, SAD smatra da je spašavanje njenih baza u Siriji presudno za realizaciju američkih planova.

Scenario oživljavanja ISIL-a

Tokom prošle godine, SAD su ojačale ISIL kao svog Trojanskog konja kojeg bi mogli iskoristiti  za ponovnu destabilizaciju Sirije i Iraka. S obzirom da su američke baze u istočnoj Siriji u blizini iračkih granica, kretanje terorista u ovim područjima je lako. Washington je zatražio od zvaničnika Bagdada da pripreme teren za prebacivanje stotina porodica pripadnika ISIL-a iz kampa al-Hawl u istočnoj Siriji, što bi bio uvod u provedbu novog projekta destabilizacije Iraka. Američko prisustvo u Siriji znači da će u slučaju ponovnog pojavljivanja ISIL-a u Iraku teroristima biti pružena logistička pomoć i oružje u najkraćem mogućem roku, zbog čega Washington nije voljan da napusti svoje položaje u Siriji. Sjedinjene Američke Države tvrde da je njihovo prisustvo u Iraku i Siriji usmjereno na borbu protiv ISIL-a, ali je svima očito da su Amerikanci proteklih godina bili najveći pomagači terorista i da će tako biti i u budućnosti.

Zabrinutost oko normalizacije odnosa Sirije i Turske

SAD su se 12 godina borile da udalje regionalne zemlje od Sirije, ali nedavna inicijativa za normalizaciju koju su vodile zemlje koje su nekada bile neprijateljske prema Siriji ruši američke planove. Turska je bila jedna od utjecajnih zemalja u sirijskoj krizi, koja posljednjih mjeseci radi na uspostavi odnosa sa Damaskom, a njeni sigurnosni i obavještajni zvaničnici održali su nekoliko sastanaka sa sirijskim kolegama u Moskvi kako bi obnovili odnose nakon decenijske pauze. Zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Mihail Bogdanov rekao je da će kvadrilateralni sastanak Rusije, Turske, Irana i Sirije biti održan u Moskvi u narednih nekoliko dana, a nije isključen ni sastanak Erdogana i Assada u narednih nekoliko sedmica.

Zaista, sirijsko-tursku političku bliskost Amerikanci smatraju prijetnjom interesima Washingtona i predstavlja prepreku provedbi njegovih zlih planova protiv Damaska. Bijela kuća je izrazila zabrinutost zbog unapređenja procesa normalizacije Ankare sa Damaskom i smatra da je to suprotnim njenim planovima u regionu. Stoga nastoji da ponovo implementira svoje planove kako bi spriječili normalizaciju.

Amerikanci znaju da bliskost Ankare i Damaska znači odlazak terorista iz Idliba i prekid američkog terorističkog projekta u ovoj arapskoj zemlji. S druge strane, ponovno prihvatanje Sirije od strane nekada neprijateljskih država ojačat će imidž i moć Assada na međunarodnoj sceni, nešto što je  Washingtonu teško prihvatiti. S obzirom da su Ankara i Damask sada bliži jedan drugom Washington radi na konsolidaciji svog uporišta među militantnim grupama u Siriji.

Moćna Sirija u blizini izraelskog režima protivna je američkoj regionalnoj politici i ojačala bi Pokret otpora u regiji. U vrijeme kada se okupirane teritorije bore s dubokim izazovima, to je zabrinjavajuće za Washington i Tel Aviv koji se bore da udalje Iran i njegove saveznike od izraelskih granica.

Sa drugog aspekta, američka okupaciona politika u Siriji nije nevažna za razvoj događaja u Ukrajini. Imajući u vidu da Zapadnjaci nemaju šanse da obezbjede pobjedu Ukrajini nad Moskvom, a produženi rat samo nosi više troškova za Washington i njegove evropske saveznike.Nedavni izvještaji govore da je Ukrajina zatražila pet puta više oružja nego što joj to zapadni saveznici mogu isporučiti. Tokom prošle godine, SAD su težile otvaranju novih frontova za zadavanje udaraca Rusiji, a Sirija će biti epicentar ove konfrontacije na Bliskom istoku.

Dok neprijatelji Sirije obnavljaju svoje veze s Damaskom,Washington nastoji posijati novo sjeme razdora u toj zemlji. Ali snage Otpora sigurno neće dozvoliti Amerikancima da ponovo sprovode svoju imperijalističku politiku u Siriji, a njihov izlazak iz Sirije i Iraka će se na kraju dogoditi s sramotom gorom od one koju su doživjeli u Afganistanu.

Izvor: PIS Journal