Postoji duboka podjela između cionističkih zagovornika Izraela s jedne strane i sekularnih i religioznih Židova s druge strane, koji odbacuju cionizam, a time i samu ideju zasebne države za Židove. Većina Židova mora biti negdje između. Godinama su se zgražali nad postupcima Izraela, međutim, ne dovodeći u pitanje etnokratsku prirodu izraelske države. Za njih je “pravo Izraela na postojanje” sveto jer se boje da je jedina alternativa fizičko uništenje izraelskih Židova. Iako većina njih živi u liberalnim demokracijama, teško im je zamisliti da Izrael može promijeniti svoju narav, poput Južne Afrike prije nekoliko desetljeća, i postati liberalna država s jednakim pravima za sve na cijelom teritoriju pod izraelskom kontrolom.
Izraelski napad na Gazu natjerao je mnoge Židove diljem svijeta, osobito mlade, da se povuku od bilo kakvog povezivanja s državom Izrael. Ali barem isto toliko njih odbilo je ostati “Židovi šutnje” i došli su osuditi osvetnički odgovor Izraela na Hamasov napad na njegov teritorij 7. listopada 2023.
Osobito u Sjedinjenim Državama, Židovi su upadljivo vikali protiv nasilja u Gazi. Stotine prosvjednika zatvorile su glavni kolodvor u New Yorku tražeći trenutni prekid vatre.
Tjedan dana ranije, Židovi umotani u molitvene šalove organizirali su prosvjed u Kongresu SAD-a u Washingtonu. Nakon što su zahtijevali prestanak nasilja, otvorili su molitvenike i počeli recitirati drevne riječi koje su Židove učvrstile generacijama. Prije samo nekoliko dana Židovi su u podnožju Kipa slobode u New Yorku razvili transparente s natpisom “Palestinci bi trebali biti slobodni”.
Anticionistički ultraortodoksni Židovi palili su izraelske zastave na svojim prosvjedima diljem svijeta. Vjeruju da cionistička država nije samo ‘prisvajanje’ njihovih židovskih simbola i identiteta, već temeljni uzrok krvavog sukoba u kojem pate nevini Židovi i Palestinci.
Doista, Izrael je cionistička država. Nazivati ga židovskim samo stvara zabunu jer ga je teško definirati. Izrael utjelovljuje europski etnički nacionalizam oblikovan krajem 19. stoljeća, a ne judaizam koji se razvijao tisućljećima. Cionisti su od početka prezirali Židove i judaizam jer su ciljali na uzgoj nove vrste: neustrašivog hebrejskog ratara farmera. Uspjeli su iznad svojih najluđih snova. Izrael je izgradio mobilizirano društvo i zastrašujući ratni stroj visoke tehnologije. Kako se izraelsko društvo postojano pomicalo udesno, konsolidiralo je potporu desničarskih ekstremista i rasista, uključujući antisemite, diljem svijeta, kao što su bijeli rasisti u Sjedinjenim Državama.
Izrael je najnovija doseljenička kolonija. Rodezija i Alžir sada su daleka uspomena. Južna Afrika se oslobodila službenog apartheida. Dok su doseljenici u Americi i Oceaniji počinili genocid nad starosjediocima u 19. stoljeću, Izrael je pokrenuo masovno etničko čišćenje prilično kasno, tek 1947. Neki, poput izraelskog povjesničara Bennyja Morrisa, koji je to dokumentirao, žalili su što cionisti nisu dovršili posao poput bijelih Amerikanaca, Argentinaca ili Australaca, koji su izbrisali većinu lokalnog stanovništva. Doista, Izrael sada ima pod svojom kontrolom približno jednak broj Palestinaca i Židova, ali većina Palestinaca nema politička prava.
Mnogi Židovi, kako u Izraelu tako i drugdje, pokušavaju se pomiriti s proturječjima između judaizma za koji tvrde da se pridržavaju i cionističke ideologije koja ih je zavladala. U Izraelu se ukorijenila nova varijanta judaizma: nacionalni judaizam, dati-leumi na hebrejskom. Za neke Židove ova nova vjera ublažava te proturječnosti.
Među njezinim najvatrenijim sljedbenicima nalazi se ubojica premijera Itzhaka Rabina koji je pokušao pronaći dogovor s Palestincima, te istaknuti članovi današnje izraelske vlade. Nacionalni judaizam također je ideologija mnogih opreznih doseljenika koji su, od početka rata u Gazi, intenzivirali maltretiranje, oduzimanje imovine i ubojstva Palestinaca na Zapadnoj obali. Vigilanti naoružani puškama ponosni su što nadopunjuju ono što izraelska vojska radi s tenkovima, bombama i raketama u Gazi.
Nemali broj Židova sada se pita je li ova odvojena država za Židove koja kronično stvara nasilje “dobra za Židove”. Zakašnjelost ovog propitivanja odražava uspjeh maskiranja Izraela kao “židovske i demokratske države”, teorijskog i ideološkog oksimorona. Bombardiranje Gaze probilo je taj propagandni balon i razotkrilo karakter Izraela kao ratoborne naseljeničke kolonije, žrtve vlastite prakse isključivanja i ugnjetavanja.
Mnogi Židovi osuđuju ovu praksu jer je u suprotnosti sa svime što judaizam uči, posebno temeljnim vrijednostima poniznosti, suosjećanja i dobrote. Oni shvaćaju da su oni Židovi – zapravo, velika većina njih – koji su odbacili cionizam prije više od jednog stoljeća, možda bili u pravu. Drugi Židovi također se nalaze u emocionalnom škripcu. Duboko ožalošćeni Hamasovim napadom na Izrael i isto tako uništeni neumoljivim odgovorom Izraela, također su zabrinuti zbog porasta antižidovskih osjećaja posvuda oko njih.
Smrtonosni napad Hamasa 7. listopada 2023. pokazuje kako izraelsko raseljavanje i ugnjetavanje Palestinaca rađa njihovu mržnju. Posljedično, fizički ugrožava Židove u Izraelu. Naknadno ubijanje tisuća Palestinaca u Gazi ugrožava Židove kako u Izraelu tako i drugdje. (Muslimani također postaju mete, kao što pokazuje tragično ubojstvo šestogodišnjeg američkog Palestinca.)
Kada Izrael tvrdi da je država svih Židova, on ih pretvara u taoce svoje politike i djelovanja. Kada organizacije židovske zajednice objave “Stojimo uz Izrael!” oni djeluju kao zastupnici Izraela, a ne kao predstavnici Židova. Točnije, oni predstavljaju one Židove čiji je identitet postao uglavnom politički: vjernici u Izraelu, ispravni ili ne.
Izrael i cionizam dugo su polarizirali Židove. Dok su Židovi diljem svijeta uglavnom podijeljeni između onih koji su “prvi Izraelci” i onih koji osuđuju Izrael, nijedan tabor ne utječe na izraelske postupke. Slični su navijačima, navijaju za jednu ili drugu stranu, promatraju izvana kako se situacija odvija. Kriviti i napadati Židove za postupke Izraela je pogrešno i antisemitski. To također jača temeljnu cionističku tvrdnju da Židovi mogu biti sigurni samo u Izraelu.
Ostaje za vidjeti može li se pukotina između onih koji se čvrsto drže židovske moralne tradicije i obraćenika na etnički nacionalizam jednog dana popraviti. Koliko god bio sudbonosan za Židove i judaizam, ovaj je prijelom manje važan za Izrael, koji danas među svojim bezuvjetnim pristašama broji puno više evanđeoskih kršćana nego Židova.
Masovni svjetski prosvjedi dosad nisu utjecali ni na osvetničko nasilje Izraelaca u Gazi niti na opskrbu američkog oružja za njegovu potporu. Ima razloga za očaj. Ali judaistička tradicija potiče Židove da nastave, čak i u naizgled beznadnim okolnostima: “Nije vaša dužnost dovršiti posao, ali nemate ni slobodu odustati od njega…” (Pirke Avot 2:16) To je razlog zašto mnogi Židovi ostaju na čelu borbe protiv bezobzirnog nasilja Izraela. Ali kad nasilje prestane, mnogi će shvatiti da su ih prosvjedi oslobodili izraelskog emocionalnog stiska.
Ova emancipacija od cionističke države primijećena je u vrlo različitim židovskim zajednicama, Aškenazima i Sefardima, strogo obrednim i liberalnijima. Stoga ultraortodoksni kritičar Izraela, obično neprijateljski nastrojen prema reformiranom judaizmu, hvali reformističkog rabina što je rekao da “kada izraelski židovski pristaše u inozemstvu ne govore protiv katastrofalnih politika koje niti jamče sigurnost za njegove građane niti stvaraju pravu klimu u da pokušaju postići pravedan mir s Palestincima… oni izdaju tisućljetne židovske vrijednosti.”
Nuklearno naoružani Izrael ugrožava ne samo Palestince i Židove. Prijeti Armagedonom za regiju i Samsonovom opcijom za svijet. Ovi apokaliptični scenariji mogu se pokrenuti ako izraelska vlada odluči da se zemlja ne može nositi s egzistencijalnom prijetnjom. To može značiti ne samo prijetnju fizičkog uništenja nego i nadolazeći kraj institucionalizirane dominacije izraelskih Židova nad Palestincima, kraj etnokracije.
Ima nade. Engleska je stoljećima tlačila Irsku. Francuska i Njemačka su ogorčeno vodile mnoge ratove. Što će biti potrebno da Izraelci i Palestinci žive u miru jedni pored drugih? Mnogi Židovi i mnogo više Palestinaca vjeruju da se struktura cionističke države nalik apartheidu, koja objašnjava zašto je od svog početka živjela pod mačem, mora promijeniti. Oni znaju da će se ciklus smrti zaustaviti tek kada svi stanovnici Svete zemlje budu uživali jednaka prava i imali udjela u bilo kojem političkom dogovoru (jedna država, dvije države ili nešto drugo).
Autor: Prof. Yakov M. Rabkin
Zato što su razumni.
cionizam = nacizam
Svetske sukobe diktiraju Hazari i cionisti . Jedan stari video otkriva: Ben Gurion je predvidjao da će u budućnosti na Zemlji biti uspostavljen jedan svetski sistem, kojem će predsedavati Jerusalim. Mnoge stvari postaju jasnije . Infiltraciju svih rasa u Evropu vode jevrejski savetnici u mnogim državama . Curenje podataka NSA otkriva da je vodja ISIL-a, Al Bagdadi , “imovina” CIA i razotkriva izjavu Barak Obame :”… ubrzavamo obuku snaga Islamske države , uključujući borce iz Sunitskih plemena u provinciji Anbar” .
Prateći geopolitička dogadjanja uočava se povezanost cionista i nacista. Nacisti su postali produžena ruka cionista .
Stvar je prosta:
Cionisti su jevrejski nacisti.
Islamisti iz raznih pokreta su muslimanski nacisti.
Ukropi su pravoslavni nacisti.
NATO – totalni nacisti.
Gdje su ti židovi koji protestiraju. U Hrvatskoj se nisu baš iskazali.
I jedni i drugi u 3LepePMaterine
Gdje im je sada Zurof? Izgleda da ce morati zbog principa prvo uhititi Netanyahua za ratne zlocine..
Ajme naslova članka.
Većina je za radikala Netanyuha i njegove metode, inače ne bi bio na vlasti.
Kao i za njegove prethodnike koji su otimali Palestincima zemlju i rušili kuće, gradili na njima svoja naselja i useljavali svoje Židove, dok sve preostale Palestince – njih 2,3 milijuna – nisu sabili u konc-logor Gazu čija je površina 363 km2, tj. usporedivo sa površinom od 20 km x 18 km.
Za usporedbu, Zagreb ima površinu od 641 km2.
I niti to im nije dosta, nego ih žele u potpunosti protjerati/ubiti/etnički očistiti i sa tog minijaturnog prostora.
Članak bi trebao imati naziv “Zašto tako malo Židova osuđuje izraelski rat protiv Gaze”.
Pojašnjenja, za one koji nisu znali: “Following the outbreak of a major Arab revolt against British rule and against Zionism, a Royal Commission, headed by Earl Peel, recommended that Palestine be divided into a Jewish state (a small area on the coast), a larger Arab state (to be linked with Transjordan), and a residual British mandatory area .” Ovdje treba početi. “The 1947 United Nations Partition Plan for Palestine was never implemented and provoked the 1947–1949 Palestine War. The current Israeli-Palestinian status quo began following Israeli military occupation of the West Bank and Gaza, known as the Palestinian territories, in the 1967 Six-Day War. While the State of Israel was established on 15 May 1948 and admitted to the United Nations, a Palestinian State was not established. ” Izrael, u kojim granicama? Ova sadašnja Palestinska država, koju neki priznaju, na kojem je teritoriju? “The remaining territories of pre-1948 Palestine, the West… Čitaj više »
“The word Palestine derives from Philistia, …of the Philistines the name given by Greek writers to the land of the Philistines, who in the 12th century bce occupied a small pocket of land on the southern coast, between modern Tel Aviv–Yafo and Gaza.
The first written records referring to Palestine emerged in the 12th-century BCE Twentieth Dynasty of Egypt, which used the term Peleset for the neighboring people or land.
In the 8th century BCE, the Assyrians referred to the region as Palashtu or Pilistu.”
Hm. Jesu li to oni koji su bili tu još iz vremena kada Zemlja nije imala Mjesec? 🙃
Ovo je malo tko čuo i zna. Prevedite tko ne zna engleski. “Did the Rothschilds support the Nazis with finance? Several Jewish families made a combined contribution of 100,000 RM to Hitler in early 1925 via his secret Dutch and Swiss bank accounts. Now to put it into context. In early 1925, there were 40 extremists parties in Munich alone and the Nazi Party was one of the more MODERATE.👈 In those days, a politician was not judged on what he wrote or what he said in public, he was judged by what he said in high society circles. With no television and limited radio, newspapers and public speeches were the only way to get your message out. The more vitriolic a speech the more attention you got. This was the norm these days. Giving speeches and having your speeches printed in newspapers and writing books and articles was often… Čitaj više »
Nastavak.
“Having a politician in your pocket who is dependent on your money can come in handy to pull the strings behind the scenes.
As it turned out, there were several >>amnesties and a loophole in German Law allowing Hilter to get elected anyway.
But by then, he was already making so much money from the sales of Mein Kampf that it no longer mattered.
So, technically speaking, the Rothschild family did support the Nazi Party, Hitler, and the SS. But in the grand scheme of things, it means nothing.
But then again, wealthy families supported a wide range of politicians behind the scenes, it is basically a non-event.”
CIONISTIČKI POKRET ODBACIVA JUDEIZAM I TORU.ONI SU U SLUŽBI SOTONE OD SVOG PRVOG VELIKOG ŽIDOVSKOG KONGRESA.
Evo kako je Theodore Herzl zamislio državu Židova: u svom romanu o putovanju u tu tada zamišljenu zemlju. “The country, whose leaders include some old acquaintances from Vienna, is now prosperous and well-populated, boasts a thriving cooperative industry based on state-of-the-art technology, and is home to a FREE, JUST, and cosmopolitan modern society. In Haifa, Löwenberg and Reschid Bey meet a group of Jewish leaders who take them on a tour of the country. They visit various cities and settlements, including a KIBBUTZ and a MOSHAV, where they witness the social and economic transformation of the Jewish community. They also learn about the development of new technologies and the establishment of a Jewish university that is at the forefront of scientific research. ARABS have FULL EQUAL RIGHTS WITH JEWS, with an Arab engineer among the New Society’s leaders, and most merchants in the country are Armenians, Greeks, and members of other ethnic groups. The duo arrives at… Čitaj više »
35% stanovnistva Izraela govori ruski jezik.
PRESTANETE VJEROVAT U BOGA KOLEKTIVNO ZA POČETAK SVI.