Zašto, zaboga, George Soros želi da Xi Jinping ode?

Gospodin „Otvoreno društvo“, George Soros, simbol globalističke promjene režima Obojenih revolucija od 1980-ih, upravo je signalizirao da su on i njegovi globalistički krugovi ciljali kineskog predsjednika Xi Jinpinga zbog onoga što liči na smjenu režima. Na površini, Soroseva najnovija oštra kritika Xija i njegovog upravljanja kineskom ekonomijom djeluje bizarno. Uz sve njegove lijepe riječi o promovisanju otvorenih društava i demokratije, Soroseva „filantropija“ je podržala neke od najzatvorenijih i najkorumpiranijih lidera, poput Borisa Jeljcina u Rusiji 1990-ih ili Petra Porošenka u Ukrajini nakon američkog puča 2014. Da li je moguće da Soros sada signalizira odluku glavne frakcije globalističkih sila da prekinu svoju podršku Xiju u korist drugih rivalskih frakcija?

U izjavi na konferenciji Hoover instituta Univerziteta Stanford, „Kina uoči Zimskih olimpijskih igara: Teški izbori za svjetske demokratije“, 91-godišnji Soros je iznio izuzetno oštre primjedbe o Xiju. Govorio je o istoriji kineskih komunističkih lidera od Maoa, koga on naziva katastrofom za Kinu, do Maovog rivala, Deng Xiaopinga, koji je otvorio Kinu za zapadne investicije 1980-ih. Soros opisuje Denga sjajnim riječima: „…Deng Xiaoping, koji je prepoznao da Kina užasno zaostaje za kapitalističkim svijetom… Pozvao je strance da ulažu u Kinu, i to je dovelo do perioda čudesnog rasta koji se nastavio čak i nakon što je Xi Jinping došao na vlast 2012.”

Teška kritika Xija

Dengovi nasljednici, Jiang Zemin i Hu Jintao, pazili su da ne naruše ekonomski uspjeh otvaranja tržišta koji je pokrenuo Deng. Međutim, nakon što je Xi Jinping preuzeo vlast 2012. godine, Soros primjećuje: „Od tada je Xi Jinping dao sve od sebe da uništi dostignuća Deng Xiopinga. Doveo je privatne kompanije osnovane pod Dengom pod kontrolu KPK i potkopao dinamiku koja ih je karakterisala. Umjesto da dozvoli da privatno preduzeće procvjeta, Xi Jinping je predstavio svoj „Kineski san“ koji se može sažeti u dvije riječi: potpuna kontrola. To je imalo katastrofalne posljedice.”

Soros identifikuje ono što on naziva oštrom unutrašnjom frakcijskom borbom unutar KPK: „Xi Jinping ima mnogo neprijatelja. Iako mu se niko ne može javno suprotstaviti jer kontroliše sve poluge vlasti, unutar KPK se sprema borba koja je toliko oštra da je naišla na odjek u raznim stranačkim publikacijama. Xi je na udaru onih koji su inspirisani idejama Deng Xiopinga i koji žele da vide veću ulogu privatnog preduzeća. Ključni datum koji napominje je oktobarski kongres stranke KPK, gdje Xi planira da prekine ograničenje od dva mandata kineskih predsjednika koje je postavio pokojni kineski lider Deng Xioping.

Interni frakcijski ratovi?

Prema Sino Insideru, kineskoj konsultantskoj kući iz New Yorka za političke rizike koja je specijalizovana za analizu unutrašnjih frakcija unutar elita kineske KPK, od kada je došao na vlast 2012. godine, Xi je krenuo da konsoliduje moć bez premca nad suprotstavljenim frakcijama, od kojih je najstrašnija opozicija Jiang Zemina i takozvane Šangajske grupe, kao i mnogih takozvanih prinčeva – sinova i kćeri bivših visokih oficira i zvaničnika Komunističke partije Kine (KPK) iz ere revolucije 1949. godine. Ovaj frakcijski rat, kažu, stoji iza napada Xi Jinpinga na odabrane privatne kompanije kineskih giganata kao što je Alibaba grupa Jack Maa.

Prema japanskom starijem novinaru, Katsuji Nakazawai, koji je bio glavni dopisnik Nikkei za Kinu, „Jedan izvor upoznat sa kineskom politikom rekao je da interesne grupe na čijoj je meti Xi uključuju tehnološke gigante kao što su Ant Group, Alibaba Group i Didi, veliki investitori kao što su China Evergrande Group i Fantasia Holdings Group, kao i industrijska škola za podučavanje. Ovaj klaster privatnih kompanija ima tendenciju da bude blizak političarima koji se pretvaraju da slušaju Xija, ali potajno se bore; kompanije često finansijski podržavaju takve političke snage. Među tim snagama je i šangajski klan, koji predvode bivši predsjednik Jijang Zemin i njegov bliski pomoćnik, bivši potpredsjednik Zeng Qinghong. Oni održavaju snažan uticaj u političkim i birokratskim krugovima koji pokreću ekonomiju.”

Ako je ovo tačno, to bi sugerisalo da je, kako bi obezglavio svoje unutrašnje rivale, Xi rizikovao da gurne kinesku ekonomiju, posebno njen naduvani sektor nekretnina sa ogromnim dugovima, u ono što se čini kao nekontrolisani kolaps koji bi Kinu mogao dovesti u pravu ekonomsku depresiju neposredno prije njegovog kritičnog partijskog kongresa 20. oktobra gdje on očigledno traži treći mandat bez presedana.

Sudbonosan novi ton

Ovo je očigledno pozadina koju Soros jasno pominje u svojim komentarima na Hoover institutu. On navodi: „Kina se suočava sa ekonomskom krizom usredsređenom na tržište nekretnina, koje je bio glavni motor rasta od dolaska Xi Jinpinga na vlast 2013. Model na kome se zasniva bum nekretnina je neodrživ. Ljudi koji kupuju stanove moraju da počnu da ih plaćaju i prije nego što su izgrađeni. Dakle, sistem je izgrađen na kredit. Lokalne samouprave većinu svojih prihoda ostvaruju prodajom zemlje po cijenama koje stalno rastu.”

U svojim primjedbama, Soros se takođe poziva na ozbiljno pitanje tekućeg demografskog kolapsa u Kini koji okončava prethodni skup niskoplaćenog rada koji je podstakao dramatičan rast u posljednjih trideset godina. On tvrdi da je „stvarna populacija za oko 130 miliona niža od zvanične brojke od 1,4 milijarde. Ovo nije opšte poznato, ali će pogoršati krizu nekretnina, proizvesti manjak radne snage, fiskalno opterećenje i usporavanje privrede.“

I čineći Xijevu situaciju nesigurnijom, Soros napominje da je daleko od briljantnog uspjeh koji su prije dvije godine hvalili SZO i drugi za Xi covid strategiju, postoji oslabljujući uticaj na ekonomiju Xijeve najavljene strategije „nulte tolerancije“ zatvaranja zbog Covida-19 kada se zatvaraju čitavi gradovi kao što je Xi’an i veliki grad luka Tianjin.

Soroseve završne riječi su zloslutne u pogledu izgleda Xi Jinpinga: „S obzirom na snažnu opoziciju unutar KPK, Xi Jinpingovo pažljivo koreografisano uzdizanje na nivo Mao Cedunga i Deng Xiopinga možda se nikada neće dogoditi. Treba se nadati da će Xi Jinpinga možda zamijeniti neko manje represivan kod kuće, a mirniji u inostranstvu. Ovo bi uklonilo najveću prijetnju sa kojom se otvorena društva danas suočavaju i trebalo bi da učine sve što je u njihovoj moći da podstaknu Kinu da se kreće u željenom pravcu. Da li je moguće da su moćni krugovi globalističke elite zaključili da Xi više nije koristan za njihovu agendu?

Govor u Hoover instituciji nije prvi kada je Soros kritikovao Kinu u posljednje vrijeme, iako je daleko najeksplicitniji u zalaganju za kraj Xijeve vladavine. U Wall Street Journal OpEd od 6. septembra 2021., Soros je napisao oštar ukor kolege sa Wall Streeta investitora BlackRock zbog njegove nedavne odluke da otvori kineski zajednički fond: „Tužna je greška uliti milijarde dolara sada u Kinu. On će vjerovatno izgubiti novac za BlackRock klijente i, što je još važnije, nanijeti štetu interesima nacionalne bezbjednosti SAD i drugih demokratija. Soros je dalje rekao: „Inicijativa BlackRock ugrožava interese nacionalne bezbjednosti SAD i drugih demokratija jer će novac uložen u Kinu pomoći da se unaprijedi režim predsjednika Xija, koji je represivan kod kuće i agresivan u inostranstvu. On je intenzivno nacionalistički i želi da Kina postane dominantna sila u svijetu.”

Činjenica da tako uticajni globalista kao što je George Soros otvoreno poziva na kraj Xi ere sugeriše da je glavna frakcija u zapadnim globalistima odlučila da učini sve što je moguće kako bi dovela „povodljivije“ vođstvo u Peking. Globalisti na nivou Sorosa ili Schwaba ne prave velike intervencije impulsivno. Činjenica da se Soros udvostručuje u svojim napadima direktno na Xija sugeriše da je veoma moćna grupa zelene agende Davos Great Reset odlučila da je Xi postao prepreka njihovoj distopijskoj agendi da eliminišu nacionalnu državu svuda, uključujući Kinu i SAD.

Da li je moguće da nacionalista Xi Jinping, koji je posljednjih mjeseci odjavio namjeru da silom anektira Tajvan ako je potrebno, nakon što je nasilno okončao kinesko-anglo Hongkonški sporazum 2020. godine, ugrožava cjelokupnu globalističku agendu Velikog Reseta iz Davosa? Soros je saradnik Schwabovog Svjetskog ekonomskog foruma i čest gost Davosa. Njegov sin, Aleksandar Soros, je zamjenik predsjednika Fondacije za otvoreno društvo i jedan od mladih globalnih lidera Svjetskog ekonomskog foruma 2018. Štaviše, Soroseve decenije finansiranja obojenih revolucija od 1980-ih vjerovatno su unaprijedile kraj nacionalne države kroz urušavanje režima svuda, od Sovjetskog Saveza 1991. do Arapskog proleća 2011. i Ukrajine 2014. Da li je moguće da su krugovi Davosa oko Sorosa odlučili da se aktivno pridruže partijskim rivalima KPK kako bi pomogli u svrgavanju Xija?

Autor: F. William Engdahl