Zastrašujući slučaj Marka Franciškovića nije jedini – Hrvatska ima praksu zatvaranja politički nepodobnih u ludnicu

Priča o Marku Franciškoviću počinje 2013 godine i to je jedna od najstrašnijih priča ikad ispričanih, poput nekog filma, koja u potpunosti razotkriva mračnu stranu duboke države koja upravlja Hrvatskom. Ali nije jedina. Ovo su priče koje su se događale u našem društvu svih ovih godina, izvan pogleda javnosti, dok su nam mediji odvlačili pažnju svakodnevnim političkim prepiranjima, velikim sportskim derbijima, cicama, guzicama i sl.

DOKUMENTARAC GORANA DEVIĆA KAO UVOD U PRIČU O MARKU

O Marku Franciškoviću snimljen je 2019 kratki dokumentarac pod nazivom „U ime Republike Hrvatske“. Autor filma je Goran Dević, koji je izjavio da je to njegov najbitniji film u cijeloj karijeri, predstavljen je na Zagrebdoxu a dobio je i neke nagrade. Traje pola sata i možete ga pogledati na Youtube.

Svakako pogledajte taj film i to suđenje da shvatite dubinu problema o kojem se ovdje radi. Bizarno suđenje počinje u 6. minuti filma i radi se o naprosto nevjerojatnom suđenju:

Ovo se sve radi uz pomoć režimskih doktora i sudaca. U slučaju Marka Franciškovića to je bila doktorica Anica Biško, koja danas radi u bolnici u Vrapču i do koje nismo uspjeli doći. Ona je na suđenju rekla da je on paranoidni šizofreničar jer „paranoidno interpretira rad vlasti“. Kao argument koristi njegov politički program u kojem se zalaže za smrtnu kaznu za veleizdajnike (što imaju neke demokratske zemlje, npr. Japan) i nacionalizaciju banaka. Dr Biško ovo naziva „poremećaj mišljenja po sadržaju“ i to je navodno kriterij za postavljanje dijagnoze paranoidne šizofrenije.

Sudac u procesu cijelo vrijeme brutalno oduzima riječ Franciškoviću i njegovom odvjetniku. Radi se o ozloglašenom sucu Marku Benčiću. Pogledajte iskustvo novinara portala Direktno.hr kojem je sudio taj sudac. Navodno ga je nagovarao da dođe bez odvjetnika, a odvjetniku nije poslao poziv na ročište.

Neazvisna novinarka Iva Anzulović također je napravila svoju malu istragu tog suca, čiji rezultat možete vidjeti ovdje. Navodno je prijetio jednom zaposleniku suda izjavnom: „uništiti ću ti obitelj i narediti premetačinu stana a tebe zatvoriti i proglasiti ludim pa ćeš vidjeti koliko sam moćan“

NASTAVAK PRIČE O MARKU

Kao rezultat tog pačjeg suda, a s obzirom da mu ništa nisu mogli dokazati, Marka Franciškovića prisilno su hospitalizirali u zatvorskoj klinici kao mentalno oboljelu osobu. Zatim su ga zatvorili na psihijatrijsku kliniku i to zbog – ilegalnog posjedovanja oružja! Inače, radi se o oružju iz domovinskog rata, i po tom kriteriju, trebalo bi zatvoriti možda i polovicu hrvatskih branitelja.

Nakon što je proglašen psihički bolesnim, Franciškoviću je prisilno nametnuta i terapija. Tretirali su ga Zyprexom, izuzetno snažnim antipsihotikom koji se koristi za liječenje shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Radi se o kontroverznom lijeku, koji može izazvati čitav niz opasnih nuspojava, zbog čega je i zabranjen u pojedinim europskim zemljama.

Iako je Francišković pokušao odbiti lijek, što se vidi i iz njegove medicinske dokumentacije, u zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj prisilno su ga pumpali antipsihoticima. Početna doza bila mu je pet miligrama. Uskoro su je povećali na 20 miligrama, iako je čitavo vrijeme bio miran i stabilan.

Tamo je proveo 5 mjeseci, a onda je prebačen na psihijatrijsku kliniku u Popovači gdje je proveo nekoliko godina.

2014 godine, Sanja Sarnavka, predsjednica udruge B.a.B.e. i Kuće ljudskih prava izjavila je: “Zgrozilo me što se o slučaju Marka Franciškovića govori tako malo. Što se mene tiče, ovo je najteži oblik kršenja ljudskih prava i ponižavajućeg postupanja prema osobi.“

O ovom zastrašujućem slučaju dobar opširan tekst napisao je i Petar Vidov sa portala Index, davne 2014 godine – Zastrašujući slučaj Francišković – SDP protivnike trpa u ludnicu.  Index je danas kontrolirani medij, a Vidov je glavni urednik Faktografa, glavnog sistemskog alata cenzure. Još jedan primjer koliko su se stvari promijenile u samo nekoliko godina i koliko nisko je pala hrvatska demokracija.

PROSVJED 2021 I ZATVARANJE

Događaji nakon velikog prosvjeda u novembru 2021 poznatiji su široj javnosti. Marko Francišković popeo se na govornicu i održao govor u kojem nije pozivao na nasilje. Zapravo upravo suprotno, rekao je “Molim vas, raziđite se u miru. Nemojte raditi nerede, sukobljavati se s policijom, nemojte se tući. Budite ponosni Hrvati”. Zatim je rekao da ide prošetati ispred HRT-a i nikog nije zvao da ide s njim.

U periodu nakon tog skupa održao je nekoliko sastanaka sa svojim istomišljenicima, i onda je uhapšen, navodno zbog poticanja na terorizam. Optužnica, kako se čini još nije podignuta, što znači da je on politički zatvorenik koji je već 10 mjeseci u pritvoru – bez optužnice! To je u demokratskom društvu nezamislivo.

Danas, 16 septembra, nakon još jednog ročišta, pritvor mu je opet produljen, iako nema optužnice. Ispred suda okupilo se 100-ak aktivista za ljudska prava, koje je režimska policija počela legitimirati i pretresati. Svi mediji vrište po naslovnicama kako su oni „sljedbenici Marka Franciškovića i kako su pronađeni nož i suzavac“.

Zamislite vi tu medijsku manipulaciju – „sljedbenici“. Jesu li onda HDZovci koji pljačkaju Hrvatsku „sljedbenici“ Andreja Plenkovića? Kažu, pronađen je nož, zamislite. Pa i ja sam nosio mali švicarski nožić kad sam bio mlađi, jer je imao sve one otvarače za boce. A znam i nekoliko cura koje u torbici nose suzavac za samoobranu. To su normalne stvari, i da na ulici nasumično pretražite 100-ak ljudi, pronašli biste ove predmete. A ministar policije govori o nekakvim „paramilitarnim skupinama“!?

Dokad više planiraju držati čovjeka u zatvoru bez optužnice? Gdje su organizacije za ljudska prava u ovom slučaju? Gdje je famozna Europska Unija?

HRVATSKA IMA PRAKSU ZATVARANJA POLITIČKIH ZATVORENIKA U PSIHIJATRIJSKE USTANOVE

Čini se da Marko nije jedinstveni slučaj, i da Hrvatska ima praksu zatvarati politički nepodobne u psihijatrijske ustanove. Ovo se radi uz pomoć režimskih doktora i sudaca. Prisilna psihijatrijska vještačenja i hospitalizacija zbog neutemeljenih dijagnoza u Hrvatskoj, kako je rekla 2014 godine Sanja Sarnavka, nisu rijetkost. “Samo ja sam prošle godine imala tri takva slučaja.“

Veliki ekspoze ove teme napravio je portal direktno.hr, u obimnom tekstu koji je u međuvremenu izbrisan (pitam se zašto) ali možete ga pronaći u web arhivi. Svakako pročitajte da shvatite koliko duboko ide ova zečja rupa, na ovome linku:

https://web.archive.org/web/20181109104804/https://direktno.hr/direkt/imamo-sve-dokaze-da-u-vrapcu-tiho-likvidiraju-nepodobne-a-zdrave-ljude-9750/

Tamo se spominju i neki drugi slučajevi pa tako portal Direktno kaže: „U posjedu smo specijalističkih mišljenja (rezultata vještačenja) čak desetoro uglednih hrvatskih psihijatara, ovlaštenih medicinskih vještaka, koji svi do jednoga tvrde da je I. M., mladić kojega duže od dvije godine prisilno liječe u Vrapču, psihički posve zdrava i neopasna osoba!“

Ljudi koji sudjeluju u ovim prljavim rabotama su, prema saznanjima i tvrdnjama novinara portala Direktno, uvijek isti ljudi, a to su: dr. Anica Biško, dr. Esta Sušić, vještak dr. Željko Marinić, te dr. Aleksandar Haid i dr. Vlado Jukić iz Vrapča.

PRIČA IZ OSOBNOG ISKUSTVA

Za kraj dopustite da vam ispričam jednu priču koja se prepričavala u krugovima automobilističkih entuzijasta u Rijeci, tamo negdje krajem 90-ih. Radi se o jednom mehaničaru koji je naručivao neke dijelove iz SAD-a i u svojoj garaži sastavio auto koji je navodno vozio na vodu tj. na vodik (hidrogen). Taj auto on je pokazivao okolo po raznim skupovima automobilista i svojim poznanicima.

Sve dok mu jednog dana na vrata nisu pokucala dva Mađara i zaprijetila da prestane pokazivati taj auto drugima. Navodno su mu pokušali provaliti u garažu, pa je auto sklonio kod poznanika. Međutim nakon nekog vremena na vrata mu je došla hrvatska policija sa nalogom za prisilnu psihijatrijsku hospitalizaciju njegove žene (koja je u prošlosti imala manjih psihičkih smetnji). Odveli su je u psihijatrijsku kliniku Lopača, smještenu u šumi u zaleđu Rijeke, i poruka je bila da ju neće pustiti dok ne uništi svoj prototip hidrogenskog automobila.

Ova priča, koliko god čudno zvučala, zapravo se uklapa u poznatu teoriju zavjere da naftne kompanije imaju svoje obavještajne agente koji motre razvoj alternativnih pogona, a prema toj priči, područje Hrvatske pokriva Mađarski MOL.

ZAKLJUČAK

Što se Marka Franciškovića tiče, bez obzira da li se slažete sa njegovim stavovima ili ne, on zaslužuje ogromno poštovanje. Jer, svatko ko je voljan braniti svoje stavove i biti zbog njih hospitaliziran na psihijatriji, pod prinudnom terapijom psihoticima, zaslužuje naše poštovanje. Jer sutra bilotko od nas može završiti njegovim stopama, zbog „ekstremnih stavova“ i paranoidne šizofrenije koju će dijagnosticirati neki režimski psihijatar.

Ali problem nije u Marku, koliko god njegovi stavovi bili ili ne bili ekstremni. Problem je ovdje puno veći. Sistem, ili možemo reći duboka država, očito ima praksu da zatvaranje u psihijatrijske ustanove koristi kao alat u političkoj borbi ili obračunu sa onima koji na bilo koji način pružaju otpor sistemu. I ovdje je važno razlikovati sistem od režima, jer ova zatvaranja su se vršila i dok je SDP bio na vlasti. A priča o mehaničaru potvrđuje da se ne radi samo o politici, već o globalnoj priči.

Ove priče predstavljaju uvid u mračnu stvarnost u kojoj živimo, a koje većina ljudi nije niti svjesna. Ali ono što je pozitivno, iz svega ovoga jasno je vidljiv ogromni strah sistema. Oni znaju da se približava kraj njihovim lažima i manipulacijama, i da se ove stvari više neće moći skrivati.

Obaveza svih nas koji volimo slobodu i istinu je da raskrinkavamo manipulatore i da se borimo protiv ovakvih stvari, do konačne pobjede koja je sve bliža.

Sloboda za Marka!